Kontekst pritužbe

1. U listopadu 2017. podnositelj pritužbe, francuska organizacija civilnog društva, podnio je Europskoj komisiji pritužbu zbog povrede protiv Nizozemske. Pritužba se odnosila na broj odstupanja koja su nizozemska tijela odobrila za upotrebu električne struje impulsa na ribarskim plovilima s povlačnim mrežama (koćama) s gredom, za koja je podnositelj pritužbe smatrao da krše Uredbu 850/98 ^[1] („prva pritužba”). Glavni je razlog za zabrinutost podnositelja pritužbe činjenica da ribolov impulsima predstavlja sustavnu prijetnju opstanku morskih ekosustava i obalnih zajednica koje o njima ovise.

2. Komisija je u veljači 2019. obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da predloži pokretanje službenog postupka zbog povrede protiv Nizozemske. Obavijestila je podnositelja pritužbe i da je na Kolegiju povjerenika da donese konačnu odluku o tom pitanju ^[2].

3. U rujnu 2019. podnositelj pritužbe podnio je novu pritužbu zbog povrede protiv Nizozemske („druga pritužba”). U toj je pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio da je broj odstupanja koja su izdala nizozemska tijela bio veći od najvećeg dopuštenog broja na temelju nove Uredbe 2019/1241 ^[3], koja je u međuvremenu zamijenila Uredbu 850/98. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da se njegova druga pritužba odnosi na pitanja o kojima je već pokrenula dijalog u okviru sustava EU Pilot ^[4] kako bi od Nizozemske zatražila relevantne informacije. Komisija je izjavila da će podnositelju pritužbe dostaviti ažurirane informacije u okvirnom roku od 20 tjedana.

4. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije ažurirane informacije o statusu svoje druge pritužbe u ožujku 2020. Komisija je odgovorila da još nije u mogućnosti pružiti precizno ažuriranje jer je još uvijek u postupku analize dopunskih informacija primljenih od Nizozemske u kontekstu dijaloga u okviru sustava EU Pilot.

5. Nezadovoljan Komisijinim postupanjem s njezinim pritužbama, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u lipnju 2020.

Istraga

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu i zatražila od Komisije da:

• obavijestiti podnositelja pritužbe o tome je li donio odluku o pokretanju postupka zbog povrede u vezi sa svojom prvom pritužbom;
• Obavijestiti podnositelja pritužbe o statusu njegove druge pritužbe.

7. Tijekom istrage Ombudsman je primio odgovor Komisije, a zatim i primjedbe podnositelja pritužbe na stajalište Komisije.

Argumenti podneseni pučkom pravobranitelju

8. Kad je riječ o prvoj pritužbi, podnositelj pritužbe smatrao je neprihvatljivim da Komisija više od godinu dana nakon što je iznijela svoju namjeru da predloži pokretanje službenog postupka zbog povrede protiv Nizozemske još nije pokrenula takav postupak zbog povrede. Podnositelj pritužbe također je smatrao da je kašnjenje u rješavanju njegove druge pritužbe prekomjerno.

9. Komisija je objasnila da je morala ponovno procijeniti prvu pritužbu podnositelja pritužbe s obzirom na novu Uredbu 2019/1241, koja je stupila na snagu u kolovozu 2019. Novom uredbom utvrđuju se određeni novi zahtjevi za države članice u pogledu posebnih uvjeta koji će se primjenjivati tijekom prijelaznog razdoblja i koji će dovesti do zabrane ribolova povlačnim mrežama (koćama) s električnim impulsima u svim vodama EU-a.

10. Komisija je u rujnu 2019. pokrenula dijalog u okviru sustava EU Pilot u kojem je od Nizozemske zatražila da dostavi informacije o mjerama koje će uvesti radi usklađivanja s novom uredbom. Pitanja istaknuta u drugoj pritužbi podnositelja pritužbe obuhvaćena su područjem primjene tog dijaloga u okviru sustava EU Pilot te je podnositelj pritužbe o tome obaviješten (vidjeti bilješku 4.).

11. Komisija je u srpnju 2020. zaključila da Nizozemska ispunjava pravne zahtjeve iz nove Uredbe ^[5]. Komisija je od Nizozemske zatražila da do kraja 2020. dostavi detaljna izvješća o provedenim kontrolama provedbe Uredbe 2019/1241. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da zaključi obje pritužbe te mu je dala četiri tjedna da dostavi primjedbe ^[6].

12. Podnositelj pritužbe dostavio je svoje primjedbe u kolovozu 2020. Prema podnositelju pritužbe, Komisija pogrešno tumači Uredbu 2019/1241 te Nizozemska i dalje krši pravo EU-a ^[7].  Podnositelj pritužbe dodao je da je Nizozemska osporila Uredbu 2019/1241 pred europskim sudovima ^[8].

Ocjena Europskog ombudsmana

13. Komisija nadzire učinkovitu primjenu, provedbu i izvršavanje prava EU-a u državama članicama ^[9]. U slučaju da država članica ne ispuni obvezu na temelju Ugovorâ EU-a, Komisija, kao „čuvarica Ugovorâ”, ima mogućnost pokrenuti „postupak zbog povrede” čiji je cilj okončanje povrede.

14. Komisija ima široko diskrecijsko pravo pri odlučivanju hoće li pokrenuti postupak zbog povrede protiv države članice ^[10].

15. Ombudsmanica dosljedno smatra da je njezina uloga u takvim slučajevima ograničena na provjeru je li Komisija djelovala s dužnom pažnjom i u skladu s načelima dobre uprave. Ta uloga uključuje preispitivanje je li Komisija pravilno objasnila svoje stajalište u vezi s pritužbom zbog povrede [11] i je li podnositelju pritužbe pružena prilika da se očituje o stajalištu Komisije prije nego što Komisija zaključi predmet ^[12].

16. Komisija je u svojem dopisu iz veljače 2019. pravilno objasnila da je na Kolegiju povjerenika da donese konačnu odluku o prijedlogu za pokretanje službenog postupka zbog povrede protiv Nizozemske. Ombudsmanica napominje da su pregovori o novoj uredbi kojom bi se zamijenila Uredba 850/98 započeli istog mjeseca. Nova Uredba 2019/1241 stupila je na snagu u kolovozu 2019.

17. Kako je prethodno objašnjeno, Komisija ima široko diskrecijsko pravo pri odlučivanju o pokretanju postupka zbog povrede protiv države članice. Uloga je Ombudsmana osigurati da Komisija podnositelju pritužbe pruži potpuno i jasno objašnjenje stajališta koje je zauzela Komisija. Ombudsmanica smatra da je Komisija pravilno objasnila zašto namjerava zaključiti dvije pritužbe zbog povrede. Iako Ombudsmanica priznaje važnost pitanja koje je istaknula podnositeljica pritužbe, odnosno očuvanja morskih ekosustava i obalnih zajednica, njezina uloga nije zauzeti stajalište o sadržaju pruženog objašnjenja. Ombudsmanica također napominje da se u ovom slučaju od europskih sudova može zahtijevati da odlučuju o relevantnom pravu EU-a (vidjeti bilješku 8.).

18. Ombudsmanica žali zbog toga što je tek u srpnju 2020., nakon intervencije Ombudsmana, podnositelj pritužbe dobio objašnjenja o potrebi za ponovnom procjenom svoje prve pritužbe u skladu s novom uredbom.

19. Komisija je podnositelja pritužbe obavještavala o statusu dijaloga u okviru sustava EU Pilot u vezi s njegovom drugom pritužbom. Čak i ako Komisija nije ispunila okvirni rok od 20 tjedana kako bi podnositelju pritužbe dostavila ažurirane informacije o statusu dijaloga u okviru sustava EU Pilot koji je u tijeku (vidjeti odlomak 3.), Komisija je objasnila da je do tog kašnjenja došlo zbog potrebe za analizom dopunskih informacija primljenih od Nizozemske.

20. Komisija još nije odgovorila na primjedbe podnositelja pritužbe na dopis u kojem je obavijestila o svojoj namjeri da zaključi te dvije pritužbe. U odgovoru Ombudsmanu Komisija je objasnila da namjerava zaključiti predmete pod uvjetom da nizozemska tijela do kraja 2020. podnesu detaljna izvješća o provedenim kontrolama provedbe mjera donesenih radi usklađivanja s Uredbom 2019/1241. Ombudsmanica očekuje da će Komisija obavijestiti podnositelja pritužbe o svojim zaključcima nakon što analizira ta izvješća. Slično tome, Ombudsman vjeruje da će podnositelj pritužbe dobiti odgovor na svoje primjedbe prije nego što Komisija odluči zaključiti predmete.

Zaključak

Na temelju istrage ombudsmanica zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije u pogledu sadržaja odgovora dostavljenih podnositelju pritužbe. Komisija je objasnila razloge kašnjenja u pružanju određenih objašnjenja podnositelju pritužbe te stoga daljnje istrage o tom aspektu pritužbe nisu opravdane.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 25. siječnja 2021.

[1] SL L 125, 27.4.1998., str. 1., Uredba Vijeća (EZ) br. 850/98 od 30. ožujka 1998. o očuvanju ribolovnih resursa putem tehničkih mjera za zaštitu nedoraslih morskih organizama (više nije na snazi). Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A01998R0850-20140101.

[2] Vidjeti točku 9. Priloga Komunikaciji Komisije – Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A52017XC0119%2801%29

[3] SL L 198, 25.7.2019., str. 105.–201., Uredba (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera, dostupna na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32019R1241.

[4] U rujnu 2019., pod referentnim brojem EUP(2019)9494. EU Pilot neformalni je dijalog između Komisije i države članice o pitanjima povezanima s mogućom neusklađenošću s pravom EU-a. Svrha je projekta „EU Pilot” ispraviti povrede prava EU-a u ranoj fazi, čime se izbjegava potreba za pokretanjem službenog postupka zbog povrede.

[5] Prema navodima Komisije „ukupan broj odobrenja za ribolov koja je izdala Nizozemska i kojima se dopušta uporaba impulsa ograničen je na 22 i ne izdaju se nova odobrenja [...] nizozemska tijela poduzela su potrebne mjere kako bi osigurala da u bilo kojem trenutku najviše 15 plovila s odobrenjem istodobno djeluje s impulsom [...] Prema mišljenju službi Komisije tim bi se sustavom trebala osigurati usklađenost s pravnim zahtjevima, uključujući ograničenje od 5 % flote koćarica s gredom koje mogu upotrebljavati električne impulse za ribolov, kako je predviđeno u dijelu D Priloga V. Uredbi o tehničkim mjerama 2019/1241”.

[6] U skladu s točkom 10. Priloga Komunikaciji Komisije – Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata (vidjeti bilješku 2.).

[7] Podnositelj pritužbe smatra da se Uredba 2019/1241 ne odnosi na najveći broj plovila kojima bi bilo dopušteno istodobno ploviti, nego na ukupan broj plovila kojima bi trebalo odobriti upotrebu impulsa. Podnositelj pritužbe objavio je studiju u kojoj navodi da je 2019. najmanje 27 nizozemskih ribarskih plovila priznalo da su upotrebljavala struju električnog impulsa. Dostupno na: https://www.bloomassociation.org/wp--‐content/uploads/2020/09/au--‐dela--‐illegal.pdf

[8] Vidjeti tužbu podnesenu 4. listopada 2019. Kraljevina Nizozemska protiv Vijeća Europske unije, Europski parlament (predmet C-733/19), dostupnu ovdje: http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=221628&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=12239572

[9] Članak 17. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji i članak 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

[10] Vidjeti presudu Suda od 14. veljače 1989., Star Fruit protiv Komisije, C-247/87, točka 11., dostupnu na: https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:e4c3d14b-516a-43a2-bc26-4fdc28336562.0002.06/DOC_1&format=PDF

[11] U skladu s točkom 7. Priloga Komunikaciji Komisije – Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata (vidjeti bilješku 2.).

[12] U skladu s točkom 10. Priloga Komunikaciji Komisije – Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata (vidjeti bilješku 2.)v