Poštovani gospodine H.,
poštovani gospodine H.,

Dana 4. listopada 1999. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s navodnom diskriminacijom u vezi s poljoprivrednom potporom dodijeljenom u Finskoj.

Dana 22. listopada 1999. proslijedio sam pritužbu predsjedniku Europske komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 31. siječnja 2000. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 27. ožujka 2000. Dana 29. kolovoza 2000. zatražio sam od Komisije dodatne informacije. Komisija je svoje daljnje mišljenje poslala 23. listopada 2000., a ja sam vam ga proslijedio s pozivom na očitovanje, ako to želite. Čini se da od vas nisu primljene nikakve primjedbe. Komisija me 2. veljače 2001. obavijestila o daljnjem dopisu koji vam je poslala 23. siječnja 2001.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

U listopadu 1999. Europski ombudsman zaprimio je pritužbu u vezi s poljoprivrednom potporom dodijeljenom u Finskoj.

Podnositelji pritužbe dva su poljoprivrednika iz sjevernog dijela Finske koji se bave poljoprivredom od prije nego što je Finska 1995. ušla u Europsku uniju. Podnositelji pritužbe tvrdili su da je potpora koju su isplatila finska nadležna tijela diskriminirajuća jer se u sjevernoj Finskoj potpora isplaćuje samo za 90 muških goveda godišnje, dok na jugu Finske poljoprivrednici primaju potporu za sva svoja muška goveda. Finska tijela uputila su na Odluku Komisije 95/196/EZ kao osnovu za isplaćenu potporu. Stoga se nije poštovalo načelo utvrđeno u članku 142. Akta o uvjetima pristupanja Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske (dalje u tekstu „Akt o pristupanju”) u kojem se navodi da se nordijskom potporom zadržava postojeća i tradicionalna proizvodnja te poboljšavaju poljoprivredne strukture. Podnositelji pritužbe nadalje su tvrdili da je prekršen članak 138. Akta o pristupanju. Člankom se propisuje da se nadoknađuju smanjenja primljene potpore veća od 10 % u usporedbi sa stanjem prije nego što je Finska postala članicom Europske unije.

Podnositelji pritužbe izjavili su da se njihova financijska situacija pogoršala nakon ulaska Finske u Europsku uniju. Od 1995. do 1999. podnositelji pritužbe nisu primili potporu za prosječno 76 muških goveda godišnje. Ni nordijske potpore ni potpore u okviru ZPP-a nisu dodijeljene za više od 90 životinja. Od 1995. do 1998. izgubili su ukupno 600 000 finskih maraka zbog neplaćanja potpore. Podnositelji pritužbe stoga su imali poteškoća u nastavku svoje poljoprivredne djelatnosti.

Podnositelji pritužbe tvrdili su da je 1. Odluku 95/196/EZ potrebno izmijeniti kako bi sva proizvodnja koja je postojala prije 1995. dobila potporu; i 2. Komisija bi Finskoj trebala dopustiti da retroaktivno isplati potporu koja nije bila dostupna u razdoblju od 1995. do 1999.

INQUIRY

Komisija je u svojem mišljenju prvotno sažela navode i tvrdnje iznesene u pritužbi. Komisija se zatim pozvala na relevantne članke Akta o pristupanju, odnosno na članke 138. i 142. Člankom 138. predviđa se, tijekom prijelaznog razdoblja (1995. – 1999.), mogućnost dodjele prijelaznih i degresivnih nacionalnih potpora proizvođačima osnovnih poljoprivrednih proizvoda koji podliježu zajedničkoj poljoprivrednoj politici. Bespovratna sredstva mogu se odobriti ako čimbenici koje je uvela država članica pokazuju znatnu razliku između razine potpore dodijeljene prije pristupanja i razine potpore koja se može dodijeliti u okviru zajedničke poljoprivredne politike. Razlike manje od 10 % ne smatraju se značajnima. Članak 138. prvotno je proveden Odlukom Komisije 95/33/EZ i nekoliko je puta izmijenjen. Člankom 142. Komisiji se omogućuje da Finskoj (i Švedskoj) odobri, pod određenim uvjetima, dodjelu dugoročnih nacionalnih potpora kako bi se osiguralo održavanje poljoprivredne djelatnosti u određenim regijama. Članak 142. o nordijskim potporama proveden je Odlukom Komisije 95/196/EZ.

Kad je riječ o tvrdnji o diskriminaciji, Komisija je objasnila da se člankom 3. stavkom 2. Odluke Komisije 95/196/EZ o nordijskim potporama utvrđuju određena ograničenja. Točkom (e) navedenog članka nordijska potpora za muška goveda ograničava se na 90 grla po gospodarstvu i po dobnoj skupini u skladu s člankom 4.b stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 805/68. Komisija je istaknula da se Odluka Komisije 95/196/EZ primjenjuje samo na dodjelu nordijske potpore, odnosno sjevernih regija Finske. S druge strane, Odluka Komisije 95/33/EZ o prijelaznoj i degresivnoj pomoći, kojom se provodi članak 138. Akta o pristupanju, primjenjuje se na cijelu Finsku. Člankom 2. stavkom 1. Odluke Komisije 95/33/EZ utvrđuju se određena ograničenja za različite oblike potpora. U članku 2. stavku 1. petoj alineji navodi se da je potpora za muška goveda ograničena na 90 grla po gospodarstvu. Tvrdnja podnositelja pritužbe stoga se činila neutemeljenom jer se ograničenje od 90 glava primjenjuje na Finsku u cjelini.

Komisija je navela da će ipak zatražiti informacije od finskih tijela kako bi provjerila poštuje li se stvarno ograničenje od 90 glava u pogledu potpore predviđene člankom 138. Akta o pristupanju i Odlukom Komisije 95/33/EZ o prijelaznim i degresivnim potporama. Obavješćivao bi podnositelje pritužbe o rezultatima te istrage.

U pogledu načela utvrđenog u članku 142. Akta o pristupanju, u kojem se navodi da nordijske potpore održavaju postojeću i tradicionalnu proizvodnju te poboljšavaju poljoprivredne strukture, Komisija je nadalje navela da se tim člankom samo obvezuje Komisiju da ovlasti Finsku (i Švedsku) za dodjelu dugoročnih nacionalnih potpora kako bi se osiguralo održavanje poljoprivredne djelatnosti u određenim regijama. Stoga bi obvezu održavanja poljoprivredne djelatnosti trebalo promatrati na regionalnoj razini, a ne na razini pojedinačnih poljoprivrednih gospodarstava. U članku 142. navodi se da se povijesni obrasci proizvodnje svakog poljoprivrednog gospodarstva mogu uzeti u obzir pri utvrđivanju nordijskih potpora; međutim, to nije obvezujuća obveza Komisije.

Kad je riječ o navodima podnositelja pritužbe da se nadoknađuju smanjenja potpore veća od 10 %, Komisija je istaknula da se člankom 138. ne utvrđuje takvo načelo. Umjesto toga, člankom 138. zahtijeva se, kao uvjet za prihvatljivost za potpore, da postoje znatne razlike između razine potpore dodijeljene prije pristupanja i razine dodijeljene u okviru zajedničke poljoprivredne politike. Razlike manje od 10 % ne smatraju se značajnima. Stoga prag od 10 % predstavlja minimalni uvjet koji mora biti ispunjen kako bi se prijelazna ili degresivna potpora dodijelila na temelju članka 138., a ne kao uvjet koji dovodi do automatskog prava na naknadu.

Komisija se nije posebno očitovala o dvjema tvrdnjama koje su iznijeli podnositelji pritužbe, no iz njezina se mišljenja činilo očitim da su obje tvrdnje odbačene.

Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima istaknuli da je Uredba (EEZ) br. 805/68 na koju upućuje Komisija stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EZ) br. 1254/1999. Uredba 1254/1999 ne sadržava nikakvo ograničenje od 90 muških goveda po gospodarstvu.

Što se tiče načela utvrđenog u članku 142. Akta o pristupanju o nordijskim potporama, podnositelji pritužbe naveli su da se velika gospodarstva moraju zatvoriti zbog smanjenja potpore koje je utjecalo na strukturu. Nadalje, u cijeloj se regiji proizvodnja govedine smanjila, a struktura se nije mogla razviti jer su se zatvorila i manja i veća gospodarstva te nisu bila moguća nova ulaganja u okviru novog programa potpore.

Finska je svake godine Komisiji podnosila izvješća o proizvodnji u različitim regijama. Podnositelji pritužbe stoga su smatrali nevjerojatnim da je Komisija opovrgnula pritužbu navodeći da bi trebalo uzeti u obzir regionalnu strukturu kada rezultati proizvodnje dostupni Komisiji pokažu da su se regionalna struktura i proizvodnja pogoršale od ulaska Finske u Europsku uniju.

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage. Ombudsmanica je stoga zatražila od Komisije da iznese primjedbe o dvama aspektima. (1) Komisija je u svojem mišljenju navela da će kontaktirati finska nadležna tijela kako bi provjerila poštovanje ograničenja glave od 90 za muške životinje vrste goveda i o rezultatu obavijestila podnositelje pritužbe. Ombudsman je stoga zatražio od Komisije da ga obavijesti o svim takvim kontaktima i njihovu ishodu. (2) Ombudsmanica je također zatražila od Komisije da komentira činjenicu da su podnositelji pritužbe izjavili da je cijela regija pretrpjela smanjenu proizvodnju i da se struktura pogoršala.

U svojem drugom mišljenju Komisija je navela da je u veljači 2000. Stalnom predstavništvu Finske uputila dopis u kojem je od nje zatražila da podnese relevantne finske odredbe u kojima se navodi da se potpora može dodijeliti samo za 90 muških goveda po gospodarstvu. Finska su tijela u ožujku 2000. dostavila izvatke iz nacionalnog zakonodavstva, a u lipnju 2000. određene ministarske upute. Nakon što je razmotrila te odgovore, Komisija je smatrala da je potrebno zatražiti dodatne informacije o tumačenju finskog zakonodavstva, načinu njegove provedbe i tekstovima drugih pravnih instrumenata koje finska tijela nisu dostavila, ali koji su pronađeni u javnoj finskoj pravnoj bazi podataka. Zahtjev je poslan u srpnju 2000., a odgovor je zaprimljen u kolovozu 2000. Odgovor je bio preveden i Komisija ga je trenutačno ispitala.

Podnositelji pritužbe obaviješteni su u srpnju 2000. da je istraga još u tijeku i da će dobiti više informacija čim budu dostupne.

Kad je riječ o drugom zahtjevu Ombudsmana, Komisija nije iznijela nikakve posebne primjedbe. Komisija je umjesto toga naglasila da je sve druge primjedbe o općem pitanju koje su iznijeli podnositelji pritužbe i Ombudsman rezervirala do ishoda ispitivanja odgovora koje su primila finska tijela.

Drugo mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositeljima pritužbe na očitovanje. Čini se da Ombudsman nije primio takve primjedbe.

Komisija je u veljači 2001. obavijestila Ombudsmana o dopisu koji je poslala podnositeljima pritužbe u siječnju 2001. u kojem ih je obavijestila da je istraga protiv finskih tijela još u tijeku i da rezultat još nije dostupan. Komisija je uvjerila podnositelje pritužbe da će biti obaviješteni o ishodu istraga u skladu s obvezom Komisije.

ODLUKA

1.1 Podnositelji pritužbe tvrdili su da postoji diskriminacija jer je u sjevernoj Finskoj potpora dodijeljena do 90 ograničenja glave za muške životinje vrste goveda, ali u južnoj Finskoj takvo ograničenje nije utvrđeno. Članak 142. Akta o pristupanju stoga nije poštovan te je prekršen članak 138. Akta o pristupanju. Podnositelji pritužbe tvrdili su da bi Odluku 95/196/EZ trebalo izmijeniti tako da sva proizvodnja koja je postojala prije 1995. primi potporu te da bi Komisija Finskoj trebala dopustiti da retroaktivno isplati potporu koja nije bila dostupna tijekom razdoblja 1995.–1999. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima naveli da je to utjecalo na strukturu cijele regije.

1.2 Komisija je objasnila da je u južnoj Finskoj također postojalo ograničenje od 90 glava. Komisija se obvezala stupiti u kontakt s finskim tijelima kako bi provjerila poštuje li se stvarno gornja granica od 90 osoba i informirala podnositelje pritužbe o rezultatima te istrage. Poštovani su i članci 142. i 138. Akta o pristupanju. Kad je riječ o tome je li to utjecalo na strukturu cijele regije, Komisija je sve dodatne primjedbe zadržala do ishoda istrage protiv finskih tijela koja je u tijeku. Komisija se nije posebno očitovala o dvjema tvrdnjama koje su iznijeli podnositelji pritužbe, ali iz njezina se mišljenja činilo očitim da su obje tvrdnje odbačene.

1.3 Ombudsmanica napominje da je, nakon navoda o diskriminaciji, Komisija pokrenula istragu kako bi istražila poštuje li se ograničenje od 90 glava, sadržano u Odluci Komisije 95/196/EZ, Odluci Komisije 95/33/EZ i Uredbi (EZ) br. 1254/1999, u Finskoj. Komisija se obvezala da će podnositelje pritužbe obavješćivati o ishodu istrage. Kad je riječ o pitanju je li sjeverna regija u cjelini pretrpjela smanjenu proizvodnju i pogoršanu strukturu, zbog čega bi mogla biti prihvatljiva za nordijsku potporu, Komisija je zadržala svoje primjedbe do ishoda istrage protiv finskih tijela, što se čini razumnim.

1.4 Kad je riječ o tvrdnjama podnositelja pritužbe, iz mišljenja Komisije činilo se da su one odbijene. U kontekstu nalaza iz točke 1.3. ombudsmanica smatra da se tvrdnje podnositelja pritužbe nisu mogle ispuniti.

1.5 Ombudsman zaključuje da nije bilo naznaka da Komisija nije poštovala odredbe relevantne za pritužbu i da je Komisija pokrenula istragu kako bi provjerila poštuje li Finska zakonodavstvo Zajednice. Istraga je još u tijeku i Komisija se obvezala obavijestiti podnositelje pritužbe o ishodu. Ombudsmanica stoga smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju u ime Komisije.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

Jacob SÖDERMAN