Okolnosti pritužbe

1. Projekt EU-a MEDA/MAR/2005/017205, naslovljen „Prestations d’assistance technique pour la gestion et la coordination du programme d’appui sectoriel à la résorption de l’habitat insalubre au Maroc”(„Projekt”), uređen je odredbama ugovora s oznakom EuropeAid – 122495/C/SV/MA („Ugovor”). Potonje su 10. listopada 2006. sklopili Gruppo Soges i Komisija.

2. Gruppo Soges potpisao je 28. svibnja 2008. ugovor o ustupanju s Sogesom. Tim je sporazumom predviđeno da će u slučaju dobrovoljne likvidacije društva Gruppo Soges drugi subjekt (Soges) preuzeti ugovor društva Gruppo Soges s Komisijom. Društvo Gruppo Soges zatražilo je 30. svibnja 2008. odobrenje Komisije za prijenos prava i obveza iz ugovora na društvo Soges.

3. Komisija je prihvatila navedeni zahtjev društva Gruppo Soges. Dana 12. rujna 2008. potpisao je izmjenu Ugovora kojom je zamijenjen glavni ugovaratelj (zamjenom društva Soges društvom Gruppo Soges) te su izmijenjeni bankovni podaci glavnog ugovaratelja. U skladu s izmjenom ostali uvjeti početnog ugovora ostali su nepromijenjeni.

4. Podnositelj pritužbe sklopio je 28. prosinca 2007. ugovor s društvom Gruppo Soges o radu kao stručnjak za projekt.

5. Između siječnja i svibnja 2008. obavljao je četiri misije u okviru projekta, ali Gruppo Soges platio mu je samo za jednu od njih. Kad je društvo Soges preuzelo ugovor, društvo Gruppo Soges i dalje je moralo podnositelju pritužbe platiti nepodmireni iznos od 23 500 EUR za tri službena putovanja.

6. Podnositelj pritužbe stoga je sklopio dopunu svojem ugovoru s društvom Gruppo Soges kako bi se uzela u obzir zamjena društva Gruppo Soges društvom Soges. Dopunom je produljeno trajanje njegova prvotnog ugovora do 30. studenoga 2008. i predviđeno je 24 dana dodatnog plaćenog rada (više službenih putovanja). Sve ostale odredbe njegova prvotnog ugovora ostale su nepromijenjene.

7. Tijekom drugog polugodišta 2008. podnositelj pritužbe radio je na projektu s Sogesom i bio je plaćen za taj rad. Međutim, Soges mu nije platio iznos koji mu je dugovao Gruppo Soges.

8. Talijanska su tijela 27. studenoga 2008. proglasila stečaj društva Gruppo Soges. Podnositelju pritužbe nije platio prije tog datuma.

9. Podnositelj pritužbe 16. ožujka 2009. obavijestio je Komisiju o prethodno navedenom i zatražio od nje da intervenira u društvo Soges kako bi se osiguralo da primi dospjelu uplatu.

10. Društvo Soges obavijestilo je 18. kolovoza 2009. podnositelja pritužbe da je društvo Gruppo Soges u okviru ugovora o ustupanju potpisanog s društvom Gruppo Soges navelo „popis ugovornih dugova koje će preuzeti društvo Soges, dok će ostatak platiti društvo Gruppo Soges”[1]. Iznos od 23 500 EUR koji je zatražio podnositelj pritužbe nije bio na tom popisu.

11. Dana 9. i 13. listopada 2009. podnositelj pritužbe ponovno je pisao Komisiji ponavljajući svoj zahtjev da mu se plati 23 500 EUR za njegov rad na projektu.

12. Komisija je 10. studenoga 2009. odgovorila na prethodno navedenu korespondenciju podnositelja pritužbe. Obavijestio ga je da je svoju pritužbu proslijedio Sogesu.

13. Soges je 19. studenoga 2009. obavijestio Komisiju o svojoj namjeri da sklopi sporazum s nekima od stručnjaka uključenih u projekt, uključujući podnositelja pritužbe, koji još nisu bili plaćeni. Komisija se nije složila s tom predloženom mjerom.

14. Podnositelj pritužbe ponovno se obratio Komisiji 20. studenoga 2009. u vezi sa svojim nepodmirenim plaćanjem. Komisija je odgovorila dopisom od 18. prosinca 2009. Ponovila je da nema ugovornih obveza u pogledu podugovaratelja glavnog ugovaratelja za projekt.

15. Komisija je 15. siječnja 2010. društvu Soges isplatila konačnu isplatu za projekt.

16. Nakon toga, podnositelj pritužbe, kojeg nisu platili Gruppo Soges, Soges ili Komisija, obratio se Europskom ombudsmanu.

Predmet istrage

17. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da je Komisija postupala s nepažnjom tako što je i. omogućila različito postupanje prema stručnjacima u istom projektu i ii. nije osigurala da je glavni ugovaratelj Komisije ispunio svoje ugovorne obveze prema stručnjacima.

18. Tvrdio je da bi Komisija trebala platiti preostali iznos koji duguje za svoj rad na projektu, kao i naknadu štete, odnosno ukupan iznos od 47 000 EUR.

Istraga

19. Ombudsman je 8. lipnja 2010. pokrenuo istragu i zatražio od Komisije da dostavi mišljenje do 30. rujna 2010. Nakon primitka mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje primjedbi. Podnositelj pritužbe dostavio je svoja očitovanja 3. studenoga 2010.

20. Ombudsman je 4. ožujka 2011. privremeno utvrdio nepravilnosti u postupanju te je, u skladu s člankom 3. stavkom 5. svojeg Statuta, Komisiji predložio prijateljsko rješenje nakon savjetovanja s podnositeljem pritužbe o tom prijedlogu.

21. Komisija je 26. svibnja 2011. zatražila produljenje roka za slanje odgovora na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju.

22. Komisija je 27. srpnja 2011. odgovorila na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju. Taj je odgovor proslijeđen podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje primjedbi do 30. rujna 2011.

23. Ombudsmanica je 21. listopada 2011. zatražila od Komisije da dostavi dodatne informacije u vezi s pritužbom podnositelja pritužbe.

24. Komisija je odgovorila 19. siječnja 2012. Taj je odgovor poslan podnositelju pritužbe koji je svoja očitovanja poslao 28. veljače 2012.

25. Podnositelj pritužbe poslao je 2. travnja i 4. lipnja 2012. dodatnu korespondenciju u vezi sa svojom pritužbom.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Tvrdnja o nemarnom ponašanju

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

26. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija postupala nepažnjom jer nije osigurala da njegov glavni ugovaratelj ispunjava svoje ugovorne obveze prema stručnjacima. Istaknuo je da je obavijestio Komisiju da nije plaćen za posao koji je obavio u okviru projekta. Međutim, prema njegovu mišljenju, Komisija nije odgovorila na odgovarajući način. Nadalje, istaknuo je da nije plaćen jer je i. zamijenjen glavni ugovaratelj Komisije i ii. Komisija nije pravilno pratila uvjete preuzimanja. Zbog toga stručnjaci koji nisu bili plaćeni prije preuzimanja uopće nisu bili plaćeni. Prema podnositelju pritužbe, plaćanja Komisije novom vodećem ugovaratelju uključivala su naknade za stručnjake.

27. Komisija je u svojem mišljenju najprije istaknula da u ovom slučaju postoje dva različita ugovorna odnosa. Prvi je bio između Komisije i njezina glavnog ugovaratelja (početno Gruppo Soges, zatim Soges), a drugi između glavnog ugovaratelja i podnositelja pritužbe. Komisija je naglasila da nije bila u ugovornom odnosu s podnositeljem pritužbe. U tom je pogledu uputila na sudsku praksu Općeg suda [2] i opće uvjete njegova ugovora s glavnim ugovarateljem [3]. Komisija nije bila upoznata s odredbama ugovora između svojeg glavnog ugovaratelja (početno društva Gruppo Soges, a zatim društva Soges) i podnositelja pritužbe te nije mogla intervenirati u izvršenje takvog ugovora. Konkretno, Komisija je navela da društvu Soges „nije platila poseban iznos od 23 500 EUR koji odgovara iznosu koji je zatražio podnositelj pritužbe” i da je „svjesna usluga za koje je platila društvu Soges i, među ostalim, usluga koje je pružio podnositelj pritužbe, ali ništa drugo”[4].

28. Komisija je istaknula da ne može pratiti izvršenje obveza svojeg glavnog ugovaratelja prema podnositelju pritužbe. Mogao je pratiti samo pravilnu provedbu vlastitog ugovora s glavnim ugovarateljem. U tom je pogledu Komisija zatražila i dobila jamstva od društava Soges i Gruppo Soges da je njihov sporazum o ustupanju u skladu s primjenjivim pravom, a posebno da će vjerovnici društva Gruppo Soges biti zaštićeni nakon preuzimanja. To je također značilo da će skupinu stručnjaka koju je Gruppo Soges odabrao na početku projekta zadržati Soges.

29. Komisija je također pratila „sve svoje ugovore” s društvom Gruppo Soges kako bi osigurala da ih preuzme novi glavni ugovaratelj, društvo Soges [5]. Međutim, nije se uplitao u ugovorne odnose između društava Gruppo Soges, Soges i njegovih stručnjaka, uključujući podnositelja pritužbe.

30. Komisija se sastala s društvima Gruppo Soges i Soges i sklopila izmjenu izvornog ugovora. Ovom je izmjenom Gruppo Soges zamijenjen Sogesom. Izmjenom se nisu automatski izmijenili ugovori između društva Gruppo Soges i njegovih stručnjaka. Komisija je napomenula da je sam podnositelj pritužbe priznao da je sklopio dopunu prvotnog ugovora s društvom Gruppo Soges kako bi prenio svoj ugovor na društvo Soges. Komisija je istaknula da nije upoznata s odredbama ove dopune, koja čini pravnu osnovu ugovornih odnosa između podnositelja pritužbe, društva Gruppo Soges i društva Soges. Komisija smatra da je navedena dopuna izvor sukoba između njegova glavnog ugovaratelja i podnositelja pritužbe jer društvo Soges smatra da od društva Gruppo Soges nije preuzelo nepodmireno plaćanje koje je zatražio podnositelj pritužbe. S obzirom na prethodno navedeno Komisija je zaključila da nije postupala s nepažnjom u pogledu izvršenja svojeg ugovora s glavnim ugovarateljem.

31. Što se tiče sporazuma o kojem su u studenome 2009. pregovarali Soges i stručnjaci koji nisu bili plaćeni, Komisija je objasnila da ne može potvrditi takav sporazum. Time bi se i. utjecalo na ugovorne odnose između glavnog ugovaratelja i njegovih stručnjaka; ii. povrijedila svoje ugovorne obveze i iii. različito postupala s neplaćenim stručnjacima u odnosu na druge stručnjake.

32. Komisija je istaknula da je postupala s dužnom pažnjom tako što je nekoliko puta od glavnog ugovaratelja zatražila informacije o nepodmirenim iznosima koji se duguju stručnjacima koji rade na projektu. Komisija je u tom pogledu uputila na svoje dopise od 1. travnja, 25. kolovoza i 22. listopada 2009., koji su poslani glavnom ugovaratelju s obzirom na situaciju neplaćenih stručnjaka.

33. Naposljetku, Komisija je odbacila tvrdnju podnositelja pritužbe jer nije postojala uzročno-posljedična veza između njegovih radnji i navodne štete koju je pretrpio podnositelj pritužbe. Istaknula je i da je iznos koji je zatražio podnositelj pritužbe proizvoljno izračunan s obzirom na to da je sporni iznos između društva Soges i podnositelja pritužbe iznosio 23 500 EUR, dok je potonji zatražio 47 000 EUR, a da pritom nije dostavio dokaze o dodatnim gubicima koji bi mogli potkrijepiti takvu tvrdnju.

34. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naglasio da su pri provedbi projekta stručnjaci izravno surađivali s delegacijom Komisije u Maroku, a ne s društvima Soges ili Gruppo Soges. Iako je projekt uspješno proveden kao rezultat rada stručnjaka, nije plaćen. Komisija je postupala nepravedno tvrdeći da nije bila u ugovornom odnosu sa stručnjacima.

35. Nadalje, Komisija je zanemarila način na koji je društvo Gruppo Soges postupalo sa svojim stručnjacima tijekom provedbe ugovora, odnosno time što ih nije pravodobno platilo. Komisija nije upozorila stručnjake na tešku financijsku situaciju društva Gruppo Soges i nije pravilno pratila prijenos ugovora s društva Gruppo Soges na društvo Soges. Komisija je trebala osigurati i. da prijenos ugovora s društva Gruppo Soges na društvo Soges ne utječe na nepodmirena plaćanja stručnjaka uključenih u projekt i ii. da će društvo Soges preuzeti sva prava i obveze koji proizlaze iz ugovora od društva Gruppo Soges. Prihvaćanjem sporazuma o ustupanju između društava Gruppo Soges i Soges Komisija je podržala ponašanje društava Soges i Gruppo Soges prema stručnjacima.

36. Podnositelj pritužbe prihvatio je argument Komisije da je preostalo plaćanje koje mu se duguje u okviru projekta iznosilo 23 500 EUR. Stoga je izmijenio svoj prvotni zahtjev i smanjio ga na 23 500 eura.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

37. Kako je podnositelj pritužbe pravilno istaknuo, načelom dobrog financijskog upravljanja od Komisije se zahtijeva da pažljivo provjeri financijsku situaciju poduzeća kada s njima odluči sklopiti ugovor o provedbi projekta EU-a. Međutim, budući da je Komisija 2006. sklopila ugovor s društvom Gruppo Soges i da je društvo Soges dvije godine kasnije preuzelo društvo Gruppo Soges (doduše zbog teške financijske situacije društva Gruppo Soges), ne može se tvrditi da je u ovom slučaju Komisija povrijedila navedenu obvezu.

38. Nadalje, u skladu s Ugovorom [6] zamjena glavnog ugovaratelja bila je moguća samo uz suglasnost Komisije. Na temelju izmjene ugovora koju su potpisala sva tri društva, Komisija, Soges i Gruppo Soges, čini se da je „prijenos prava i obveza društva Gruppo Soges na Soges izvršen na temelju jamstava danih Komisiji da je ustupanje u skladu sa svim primjenjivim zakonima i, posebno, da će vjerovnici biti zaštićeni”[7].

Ombudsmanica nije uvidjela zašto Komisija u to vrijeme nije trebala vjerovati navedenim jamstvima.

39. U svakom slučaju, Komisija se nije trebala osloniti na takva jamstva, već je umjesto toga trebala pratiti usklađenost društva Soges s njima.

40. Komisija je tvrdila da je slanjem dopisa društvu Soges 1. travnja, 25. kolovoza i 22. listopada 2009. pratila jesu li vjerovnici društva Gruppo Soges (odnosno stručnjaci koje društvo Gruppo Soges još nije platilo u trenutku preuzimanja društva Soges) doista zaštićeni. U tom pogledu ombudsmanica napominje da je Komisija u svojem dopisu od 25. kolovoza 2009. podsjetila društvo Soges da je „nakon dobrovoljne likvidacije društva Gruppo Soges društvo Soges preuzelo sve svoje obveze, uključujući plaćanje svih stručnjaka koji su radili na projektu”[8]. Komisija je u istom dopisu dodala da je „društvu Soges platila dva računa (referentne oznake br. 130 i 397) u iznosu od 72 765 00 EUR za rad [podnositelja pritužbe] na projektu” [9]. U svojem dopisu od 22. listopada 2009. Komisija je ponovila da je „na temelju ugovora o najmu društvo Soges od društva Gruppo Soges preuzelo sve aktivne i pasivne pravne odnose.”

41. Međutim, Ombudsmanica smatra da je Komisija u danim okolnostima bila svjesna da se prethodno navedena mjera neće pokazati učinkovitom.

42. Prvo, ako je Komisija "pratila vlastite ugovore s glavnim ugovarateljem", trebala je razumno biti svjesna uvjeta preuzimanja, odnosno da Soges neće biti obvezan izvršiti sva plaćanja stručnjacima nakon preuzimanja te da će neka plaćanja ostati pod izravnom odgovornošću Gruppo Sogesa. Kao drugo, kada je od Komisije zatraženo da potvrdi ugovor o ustupanju sklopljen između društava Gruppo Soges i Soges, obaviještena je o financijskim problemima društva Gruppo Soges. Treće, Komisija, koja je imala niz ugovora s društvom Gruppo Soges [10], bila je razumno svjesna da je talijanski sud 27. studenoga 2008. proglasio stečaj njegova ugovaratelja. Gore navedeni elementi jasno ukazuju na to da je bilo malo nade da će stručnjaci koji nisu bili plaćeni prije preuzimanja biti plaćeni od strane Sogesa ili Gruppo Sogesa nakon toga. Ombudsmanica stoga nije uvidjela zašto je Komisija društvu Soges isplatila završno plaćanje za projekt.

43. U tom pogledu Ombudsman nije smatrao da se Komisija može osloniti na očitu činjenicu da nije imala izravan ugovorni odnos sa stručnjacima, uključujući podnositelja pritužbe, te da je istodobno ispunila svoju ugovornu obvezu prema glavnom ugovaratelju.

44. U tom je pogledu ombudsmanica napomenula da je Komisija glavnom ugovaratelju platila dva računa [11] koji se odnose na usluge podnositelja pritužbe. Shvatio je da je stvarna svrha prethodno navedenog plaćanja („effet utile”) bila nadoknaditi podnositelju pritužbe posao koji je obavio na temelju ugovora. U postupovnom smislu, čini se da je Komisija postupila ispravno tako što je prethodno navedeno plaćanje izvršila glavnom ugovaratelju u skladu s Ugovorom. Međutim, ombudsmanica je napomenula da predmetni iznosi, barem djelomično, nisu iskorišteni u dodijeljenu svrhu jer podnositelj pritužbe nije primio potpunu isplatu koja mu se duguje za njegov rad na projektu. S obzirom na to da „effet utile” plaćanja stoga nije ispunjen, Ombudsmanica je smatrala da je Komisija pogrešno platila samo navedeni iznos.

45. Nadalje, Ombudsmanica je istaknula da, time što aktivno zahtijeva od svojih ugovaratelja da postupaju pošteno prema stručnjacima uključenima u projekte koje financira EU, sama Komisija djeluje pravedno [12]. Čak i ako Komisija nema izravan ugovorni odnos s takvim stručnjacima, mjera u kojoj su se njezini ugovorni partneri pošteno ponašali ili se nisu ponašali trebala bi imati ključnu ulogu u Komisijinoj procjeni toga je li ugovor pravilno izvršen.

46. Ukratko, Ombudsmanica je smatrala da nije dovoljno da Komisija pismom ili dopisima obavijesti glavnog ugovaratelja i da je prilično nejasno da bi trebala poštovati svoje financijske obveze prema podugovarateljima. Komisija je raspolagala drugim sredstvima jer je bila stranka ugovora s glavnim ugovarateljem. U tom je pogledu Ombudsman napomenuo da je člankom 29. stavkom 8. Općih uvjeta ugovora predviđeno da Komisija može obustaviti plaćanja glavnom ugovaratelju u bilo kojoj situaciji za koju je on odgovoran i koja je mogla negativno utjecati na provedbu projekta. U svojem dopisu od 10. studenoga 2009. upućenom podnositelju pritužbe Komisija je sama priznala da „ako odnos između ugovaratelja i podugovaratelja negativno utječe na uspješnost pruženih usluga, Komisija može predvidjeti sankcije. Te se sankcije mogu sastojati od novčanih kazni, pa čak i od raskida ugovora”[13]. Naposljetku, u skladu s točkom 7. podtočkom 5. opisa poslova ugovora „Ugovaratelj poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da stručnjaci u svakom trenutku imaju na raspolaganju potrebnu potporu … kako bi ispunili svoju zadaću. Trebala bi redovito prenositi financijska sredstva Maroku kako bi osigurala izvršenje aktivnosti navedenih u ugovoru i redovitu isplatu svojeg osoblja”[14].

47. S obzirom na navedeno ombudsmanica je donijela privremeni nalaz da Komisija, time što nije poduprla zahtjev podnositelja pritužbe za plaćanje, nije postupala s dužnom pažnjom. To bi moglo dovesti do nepravilnosti u postupanju. Ombudsman je stoga u skladu s člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana iznio prijedlog prijateljskog rješenja navedenog u nastavku:

„Uzimajući u obzir nalaze Europskog ombudsmana, Komisija bi mogla zahtijevati od Sogesa da izvrši nepodmireno plaćanje podnositelju pritužbe.”

Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

48. U svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju Komisija je navela da prihvaća taj prijedlog. Svojoj replici priložio je preslike svojih dopisa od 23. ožujka 2011. odnosno 11. svibnja 2011. Komisija je 23. ožujka 2011. upitala Sogesa o odbijanju plaćanja podnositelju pritužbe. Soges je odgovorio dopisom istog dana [15]. Društvo Soges u svojem je odgovoru ponovilo da je izvršilo sve svoje obveze koje proizlaze iz projekta. Osim toga, društvo Soges istaknulo je da ne razumije zašto je Komisija odlučila zauzeti stajalište o sporu između privatnih osoba. Napomenula je i da podnositelj pritužbe nije pokrenuo građanski postupak protiv društva Soges niti je svoj zahtjev za plaćanje podnio izravno stečajnom upravitelju društva Gruppo Soges. Međutim, društvo Soges odlučilo se savjetovati s vanjskim pravnim savjetnikom kako bi se raspitalo o mogućnosti da se ispuni zahtjev podnositelja pritužbe. Nakon tog odgovora Komisija je 11. svibnja 2011. društvu Soges poslala još jedan dopis. U tom je dopisu službeno zatražila od društva Soges da izvrši nepodmireno plaćanje podnositelju pritužbe na sljedeći način: "Des lors, et à la demande du Médiateur nous vous invitons à régler de façon extra-judiciaire les factures du [plaignant] au titre de ses honoraires restés impayés". Prema Komisiji, Soges nije odgovorio na navedeni zahtjev Komisije do trenutka kada je ona poslala svoj odgovor na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju.

49. Komisija je nadalje napomenula da ne vidi zašto se nije mogla osloniti na jamstva koja su dala talijanska tijela zadužena za likvidaciju u pogledu uvjeta preuzimanja, odnosno zaštite prava vjerovnika. Komisija je prihvatila promjenu glavnog ugovaratelja za projekt tek nakon što je od talijanskih tijela primila prethodno navedena jamstva. Nadalje, Komisija je obustavila plaćanja društvu Soges kada je bilo razloga vjerovati da bi situacija mogla negativno utjecati na provedbu projekta. Nastavila je s tim plaćanjima samo na temelju prethodno navedenih jamstava. Nakon toga Komisija nije imala razloga obustaviti plaćanje s obzirom na to da je glavni ugovaratelj ispunio svoje dužnosti.

50. Komisija je naposljetku napomenula da nije mogla intervenirati u privatni ugovorni odnos između podnositelja pritužbe i društva Soges te da nije znala za ugovorne klauzule između glavnog ugovaratelja i podugovaratelja. Nadalje, „Komisija nema pravo osigurati da se stručnjacima isplati novac koji je prenesen njezinim ugovarateljima”. Nakon što Komisija izvrši plaćanje, odgovornost je ugovaratelja osigurati pravodobno plaćanje stručnjaka.

51. U svojim očitovanjima o odgovoru Komisije na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju podnositelj pritužbe naveo je da je 10. srpnja 2011. od Sogesa primio primjerak dopisa koji je potonji poslao Delegaciji EU-a u Maroku [16]. U tom je dopisu društvo Soges predložilo da se podnositelju pritužbe nadoknadi neplaćena misija u okviru projekta tako što će ga se preplatiti za nove usluge koje bi podnositelj pritužbe pružao društvu Soges u okviru budućeg projekta (vjerojatno EU-a)[17]. Podnositelj pritužbe izjavio je da je "ogorčen što bi se takvi prijedlozi, gotovo nezakoniti, mogli iznijeti njemu i Komisiji". Podnositelj pritužbe zatražio je da ga se obavijesti o reakciji delegacije na taj dopis. Podnositelj pritužbe napomenuo je i da je u svojem dopisu od 23. ožujka 2011. društvo Soges obećalo Komisiji dostaviti detaljno mišljenje vanjskog pravnog savjetnika o nepodmirenom plaćanju podnositelju pritužbe. Međutim, to nije uspjelo.

52. Komisija je 19. siječnja 2012. dovršila svoj prethodni odgovor na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju, nakon zahtjeva Ombudsmana u tu svrhu [18]. Komisija je najprije potvrdila da je dopis društva Soges od 10. srpnja 2011., na koji je podnositelj pritužbe uputio u svojim očitovanjima, odgovor na dopis Komisije društvu Soges od 11. svibnja 2011. Društvo Soges u svojem je dopisu izrazilo spremnost da pronađe rješenje za situaciju podnositelja pritužbe. Komisija smatra da je to bilo pozitivno. Međutim, prema mišljenju Komisije, Soges nije predložio „nikakvo jasno konačno rješenje” za to pitanje koje je očito ovisilo o vanjskom pravnom savjetu koji bi dobio.

53. Komisija je smatrala da se Sogesov odgovor od 10. srpnja 2011. ne može smatrati prikladnim odgovorom na poziv da se pronađe izvansudsko rješenje spora iz dva razloga. Prvo, društvo Soges predložilo je plaćanje podnositelju pritužbe na zahtjev Komisije, ali samo ako bi vanjski pravni savjeti koji će uslijediti „odobravali” to plaćanje. Prema mišljenju Komisije, taj je uvjet sam po sebi protivan načelu sporazumnog rješavanja tog pitanja. Kao drugo, ako bi se pravnim savjetom zabranilo izvršenje traženog plaćanja, alternativno rješenje koje je Soges predložio sastoji se od toga da ga podnositelj pritužbe prekomjerno naplaćuje za buduće hipotetske usluge koje bi pružao za Soges. Komisija je istaknula da ne može podržati takav prijedlog koji se temelji na umjetnom prekomjernom naplaćivanju budućih, neizvjesnih usluga.

54. Prema mišljenju Komisije, odgovor društva Soges od 10. srpnja 2011. predstavlja „u najboljem slučaju privremeni odgovor na njegov dopis i mogući prvi korak prema rješavanju spora koji je u tijeku između društva Soges i podnositelja pritužbe”. Komisija je dodala da nije primila nikakve druge informacije o ishodu Sogesova pravnog savjetovanja ili bilo kojeg drugog prijedloga.

55. Komisija je izjavila da će nastaviti ulagati napore kako bi olakšala postizanje konačnog rješenja pitanja podsjećanjem Sogesa na njegova obećanja. Također bi ga pozvao da provede svoje prijedloge kako bi se ispunio zahtjev podnositelja pritužbe. Međutim, budući da nema ugovorni odnos s podnositeljem pritužbe, Komisija ne može prisiliti društvo Soges da ispuni svoje ugovorne obveze prema podnositelju pritužbe.

56. U svojim primjedbama na prethodni odgovor Komisije podnositelj pritužbe pohvalio je napore koje je delegacija EU-a u Maroku uložila kako bi postigla pozitivan ishod njegove pritužbe. Međutim, osporavao je Komisijine argumente, s jedne strane, da nije mogla intervenirati u privatni ugovorni odnos između društva Soges i njega i, s druge strane, da nije znala za ugovorne klauzule između glavnog ugovaratelja i stručnjaka. U tom je pogledu istaknuo da je Delegacija osigurala „učinkovito upravljanje” projektom jer se složila s imenovanjem stručnjaka, utvrdila njihove misije i prihvatila njihov rad. Podnositelj pritužbe zaključio je da bi bilo pošteno da mu se plaća samo za njegov rad na projektu.

57. U svojoj daljnjoj korespondenciji od 2. travnja 2012. podnositelj pritužbe naveo je da je u međuvremenu primio preslike nove korespondencije između Komisije i društva Soges [19]. Prema podnositelju pritužbe, delegacija EU-a u Maroku poslala je 20. veljače 2012. još jedan dopis društvu Soges u kojem je od njega zatražila da podnositelju pritužbe izvrši nepodmireno plaćanje. Dopisom od 14. ožujka 2012. društvo Soges to je odbilo učiniti. U tom je pogledu tvrdio i. da je Komisija platila društvu Gruppo Soges, a ne društvu Soges, za rad podnositelja pritužbe na projektu te je stoga ii. inzistiranje Komisije da društvo Soges plaća podnositelju pritužbe bilo neprimjereno. Podnositelj pritužbe ponovio je da je delegacija osigurala stvarno upravljanje projektom i da se stoga mora pobrinuti da bude plaćen za svoj rad.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

58. Ombudsmanica napominje da je nakon svojeg prijedloga prijateljskog rješenja i svojih dodatnih pitanja Komisiji ona stupila u kontakt s društvom Soges i poslala mu dva službena i uvjerljiva dopisa (11. svibnja 2011. i 20. veljače 2012.), u kojima je jasno zahtijevala od društva Soges da plati podnositelju pritužbe. Ombudsmanica smatra da je slanje takvih pisama Sogesu predstavljalo odgovarajuće djelovanje Komisije kao odgovor na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju.

59. Nadalje, u svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju Komisija je navela da ga je prihvatila i obvezala se da će nastaviti ulagati napore kako bi pomogla u rješavanju tog pitanja podsjećajući Soges na svoje obveze plaćanja podnositelju pritužbe, a da pritom ne ograniči svoje napore na vrijeme. Ombudsmanica stoga razumije da će Komisija nastaviti poticati Soges da izvrši nepodmireno plaćanje podnositelju pritužbe, unatoč dosad primljenim negativnim odgovorima. Razumno je očekivati da će Komisija upotrijebiti sva sredstva koja su joj na raspolaganju kako bi uvjerila Soges da promijeni svoje stajalište. Nadalje, Ombudsman vjeruje da će Komisija obavijestiti njega i podnositelja pritužbe o ishodu budućih kontakata s društvom Soges. U tom će pogledu Ombudsman u nastavku iznijeti dodatnu primjedbu.

60. S obzirom na prethodno navedenu obvezu Komisije, ombudsmanica je odlučila zaključiti predmet.

B. Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Daljnje istrage nisu opravdane.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Daljnja primjedba

Ombudsmanica vjeruje da će, unatoč negativnim odgovorima koje je dosad primila od društva Soges, Komisija u svojim budućim kontaktima s društvom Soges nastaviti poticati Komisiju da podnositelju pritužbe isplati nepodmireni iznos. Razumno je očekivati da će Komisija upotrijebiti sva sredstva koja su joj na raspolaganju kako bi uvjerila Soges da promijeni svoj nekooperativni položaj. Nadalje, Ombudsman vjeruje da će Komisija obavijestiti njega i podnositelja pritužbe o ishodu budućih kontakata s društvom Soges.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 9. srpnja 2012.

---

[1] Na francuskom: „Gruppos Soges nous a indiqué une liste de dettes qui devaient être relevées par Soges, tandis que d'autres dettes, (...) restaient chez Gruppo Soges qui s'engageait à les payer directement.”

[2] Rješenje od 29. lipnja 2010., T-515/08, Mauerhofer/Komisija, još nije objavljeno.

[3] U članku 4.3. Općih uvjeta ugovora navodi se da „ugovor između glavnog ugovaratelja i podizvođača ne stvara ugovorne odnose između podizvođača i Komisije.”

[4] Na francuskom: „(...) le montant de 23 500 EUR réclamé par le plaignant à Soges ne se reflète pas par un paiement d'un montant équivalent de la Commission à Soges. La Commission sait pour quelles prestations elle a rétribué Soges et, entre autres, pour les prestations exécutés par le plaignant, mais rien de plus.”

[5] U tom pogledu Ombudsman napominje da je primio još jednu pritužbu stručnjaka koji radi na drugom projektu EU-a. Izvršenje potonjeg projekta bilo je predmet drugog ugovora koji su sklopili Komisija i Gruppo Soges, a zatim ga je preuzeo Soges (pritužba 1811/2009/(BB)FOR).

[6] Članak 7. stavak 6. Ugovora glasi kako slijedi: (na francuskom) "Toute modification de la composition du consortium sans le consentement préalable du pouvoir adjudicateur est considérée comme un défaut d'exécution du marché."

[7] Izmjena izvornog ugovora između Komisije, društava Gruppos Soges i Soges glasi kako slijedi: „Le remplacement de Gruppo Soges par Soges est effectué (...) sur la base des assurances reçues du liquidateur de Gruppo Soges (...) qui certifie que le „Contrat de louage d'entreprise comprenant un engagement a formuler une offre irrévocable d'achat” établi le 28 mai 2008 entre Gruppo Soges et Soges est conforme au droit et lois en vigueur, en en particulier avec les règles concernant la liquidation des sociétés et celles sur la protection des droits des créditeurs.”

[8] Na francuskom: "Nous tenons donc a rappeler vos obligations suite a la procédure dite de "liquidation administrativa coatta" dont la société Gruppo Soges a fait l'objet, en particulier l'obligation de rémunérer tous les experts qui on travaille dans le cadre du contrat."

[9] Na francuskom: "Nous tenons aussi à rappeler que la Commission vous a stih 72.765,00 Euros au titre des honoraires de M. Tribillon objet des factures Soges Spa n° 130 et 397."

[10] Kako je Komisija navela u svojem mišljenju (stavak 23. prijateljskog rješenja).

[11] Navedeno u dopisu Komisije od 25. kolovoza 2010.

[12] Člankom 11. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja predviđeno je da „dužnosnici djeluju nepristrano, pravedno i razumno.” Nadalje, Europski ombudsman dosljedno zauzima sljedeće stajalište: „iako Komisija postupa u skladu sa zakonom kada ne intervenira u sporove između ugovaratelja i podugovaratelja, dojam da su podugovaratelji ostavljeni ne smije se podcijeniti. U skladu s nastojanjima Komisije da Europu približi građanima i da ih s povjerenjem nadahne u EU i njegove institucije, Ombudsman smatra korisnim da Komisija poduzme sve moguće mjere kako bi se izbjegle situacije u kojima građani ostavljaju neopravdan negativan dojam o institucijama EU-a." (Iz odluke Ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/1/2006/TN, dostupnoj na njegovoj internetskoj stranici)

[13] Na francuskom: „Dans le cas ou la relation entre le contractant et les sous-traitants influence négativement la performance des services fournis, la Commission peut envisager des sanctions. Ces sankcionira peuvent prendre la forme de pénalités financiers et aller jusqu'à la résiliation du contrat.

[14] Na francuskom: „L'attributaire prendra toutes les mesures nécessaires pour que ses experts aient en permanence a leur disposition les appuis (...) requis pour l'accomplissement de leur mission. Il devra effectuer un transfert régulier des fonds au Maroc pour l'exécution des activités prévues dans le contrat et assurancer le paiement régulier de son staff."

[15] Komisija je svojem mišljenju priložila primjerak tog odgovora.

[16] Podnositelj pritužbe priložio je primjerak ovog dopisa sa svojim očitovanjima.

[17] Na francuskom: „Dans le cadre d'une cooperation avec [le plaignant], sur des projets futurs, nous comptons proposedr [au plaignant] des honoraires supérieurs au standard ordinaires et habituelles, afin d'atteindre l'obtention par leignant, d'une recette plus haute comme appui partiel a l'impossibilité d'un totale recouvrement des créances envers l'original et unique entreprise débitrice Gruppo Soges”.

[18] Ombudsmanica je zatražila od Komisije a) da objasni predstavlja li Sogesov dopis Delegaciji EU-a u Maroku od 10. srpnja 2011., prema mišljenju Komisije, odgovarajući odgovor na njezin dopis od 11. svibnja 2011. i, ako jest, b) da objasni koje je daljnje korake Komisija poduzela ili namjerava poduzeti u tom pogledu.

[19] Podnositelj pritužbe nije dostavio preslike te razmjene prepiske.