Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, slovački državljanin, prijavio se 2010. na otvoreni natječaj EPSO/AD/193/10 za pravnika lingvista njemačkog govornog područja (AD7). Natječaj je organizirao Europski ured za odabir osoblja (EPSO). U točki 1. Priloga II. obavijesti o natječaju [1] navedeno je da kandidati moraju imati „[j] uristische Ausbildung im deutschen [...] Recht, die mit der deutschen Ersten Juristischen Staatsprüfung ... abgeschlossen wurde."[2]

2. Nakon što je stekao diplomu iz prava u Slovačkoj, podnositelj pritužbe završio je poslijediplomski studij prava na njemačkom sveučilištu (Magisteraufbaustudium, tj. magister juris). Odgovarajući poslijediplomski studij namijenjen je studentima koji su stekli punu diplomu iz prava u drugoj zemlji.

3. EPSO je 18. veljače 2011. obavijestio podnositelja pritužbe da je povjerenstvo za odabir odlučilo da neće moći sudjelovati u natječaju jer „nije raspolagao stupnjem obrazovanja koji odgovara završenom sveučilišnom studiju potvrđenom diplomom njemačkog prava [...]”, kako je navedeno u obavijesti o natječaju.

4. Podnositelj pritužbe podnio je 25. veljače 2011. žalbu protiv odluke EPSO-a i zatražio preispitivanje. Priložio je potvrdu koju je izdao ured za studije i ispite njemačkog sveučilišta, kojom se potvrđuje da je diploma stranog prava zajedno s relevantnom poslijediplomskom diplomom u Njemačkoj (tj. magister juris) istovjetna njemačkom prvom pravnom državnom ispitu. Nadalje, u potvrdi je navedeno da je podnositelj pritužbe uspješno završio poslijediplomski studij i da su njegove diplome, kada se razmatraju zajedno, istovjetne njemačkom prvom državnom pravosudnom ispitu.

5. EPSO je 25. ožujka 2011. odgovorio na zahtjev podnositelja pritužbe za preispitivanje. Obavijestila ga je da povjerenstvo za odabir ostaje pri svojoj prvotnoj odluci o nesudjelovanju u natječaju. EPSO je ponovio da podnositelj pritužbe nema razinu obrazovanja koja se zahtijeva točkom 1. Priloga II. obavijesti o natječaju.

6. Podnositelj pritužbe obratio se 28. ožujka 2011. Europskom ombudsmanu.

Predmet istrage

7. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim tvrdnjama i tvrdnjama:

Tvrdnja:

EPSO je pogrešno isključio podnositelja pritužbe iz otvorenog natječaja EPSO/AD/193/10. U prilog toj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije pravilno uzeo u obzir da su njegove sveučilišne diplome, kako ih je potvrdilo njemačko sveučilište, jednakovrijedne razini obrazovanja koja se zahtijeva u obavijesti o natječaju.

Zahtjev:

EPSO bi trebao prihvatiti podnositelja pritužbe na relevantni natječaj.

Istraga

8. Ova je pritužba podnesena Ombudsmanu 28. ožujka 2011. Ombudsmanica je 13. travnja 2011. pokrenula istragu i zatražila mišljenje od EPSO-a. Budući da je natječaj još uvijek u tijeku, ombudsmanica je od EPSO-a zatražila da što prije dostavi svoje mišljenje.

9. EPSO je 13. svibnja 2011. dostavio svoje mišljenje, koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje očitovanja.

10. Podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja 30. lipnja 2011.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

11. Kako je prethodno navedeno, ombudsmanica je od EPSO-a zatražila da što prije dostavi svoje mišljenje. EPSO je dostavio svoje mišljenje 13. svibnja 2011., samo mjesec dana nakon otvaranja ove istrage. Ombudsman stoga želi pohvaliti EPSO jer je brzo reagirao na njegov zahtjev za mišljenje.

12. EPSO je u svojem mišljenju naveo da je samo povjerenstvo za odabir odgovorno za procjenu prihvatljivosti kandidata i da pritom ima diskrecijsku ovlast, dok je EPSO samo odgovoran za obavljanje administrativnih dužnosti. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima doveo u pitanje EPSO-ovo objašnjenje da su povjerenstvo za odabir i EPSO tijela s različitim kompetencijama.

13. Ombudsmanica napominje da relevantno povjerenstvo za odabir djeluje pod pokroviteljstvom EPSO-a. Osim toga, Ombudsman smatra korisnim istaknuti da, čak i ako povjerenstva za odabir imaju diskrecijsko pravo u izvršavanju svojih dužnosti i ovlasti, to ne mijenja činjenicu da je EPSO odgovoran za to u okviru pritužbi i sudskih prijava kojima se osporavaju odluke povjerenstva za odabir.

A. Navodno netočno isključenje podnositelja pritužbe iz relevantnog tržišnog natjecanja i povezane tvrdnje

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

14. Podnositelj pritužbe tvrdio je da ga je EPSO pogrešno isključio iz natječaja. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije pravilno uzeo u obzir da su njegove sveučilišne diplome, kako ih je potvrdilo njemačko sveučilište, jednakovrijedne razini obrazovanja koja se zahtijeva u obavijesti o natječaju. Tvrdio je da bi ga EPSO trebao primiti na relevantni natječaj.

15. EPSO je u svojem mišljenju pojasnio da se državni ispiti u Njemačkoj organiziraju i kontroliraju na razini saveznih zemalja. Nadalje, tvrdila je da je povjerenstvo za odabir bilo u pravu kada je odlučilo ne prihvatiti podnositelja pritužbe na natječaj. Kako bi bio primljen na natječaj, kandidat je morao završiti cijeli ciklus studija njemačkog prava i položiti prvi pravosudni državni ispit. Upućuje na tekst obavijesti o natječaju: „juristische Ausbildung im deutschen [...] Recht, die mit der deutschen Ersten Juristischen Staatsprüfung [...] abgeschlossen wurde.” EPSO je istaknuo da iz obavijesti o natječaju jasno proizlazi da je taj zahtjev uveden kako bi se mogli odabrati kandidati koji dobro poznaju njemačko pravo. Podnositelj pritužbe nije završio cijeli ciklus studija njemačkog prava niti je položio prvi pravosudni državni ispit. Umjesto toga, završio je petnaestomjesečni magisterij. S obzirom na tekst obavijesti o natječaju, povjerenstvo za odabir pravilno je zaključilo da samo jedna godina diplomskog studija u Njemačkoj, imajući na umu specijalizirani sadržaj tih studija, ne podupire zaključak da podnositelj pritužbe ima opsežno znanje njemačkog prava. Stoga povjerenstvo za odabir nije moglo prihvatiti podnositelja pritužbe na natječaj. Nadalje, EPSO je istaknuo da ne dovodi u pitanje poslijediplomsku diplomu podnositelja pritužbe, ali je smatrao da ta diploma nije dovoljna za sudjelovanje u natječaju.

16. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima iznio sljedeća tri argumenta. Kao prvo, tvrdio je da je EPSO u potpunosti zanemario činjenicu da su njegove diplome jednakovrijedne njemačkom prvom pravnom državnom ispitu, koji je potvrdilo njemačko sveučilište. Kao drugo, EPSO ne bi trebao predložiti da se na temelju njegove poslijediplomske diplome ne može zaključiti da je dobro upoznat s njemačkim pravom. Podnositelj pritužbe smatra da nije bilo potrebno slijediti cjelokupan program njemačkog prava s obzirom na to da je obuhvatio sve predmete koji su relevantni za njemački prvi državni ispit. Kao treće, njegovo nesudjelovanje na natječaju predstavljalo je jasan slučaj diskriminacije. Stoga je smatrao da njegovo neuvrštavanje nije opravdano.

Procjena Europskog ombudsmana

17. U točki 1. Priloga II. obavijesti o natječaju navedeno je da kandidat, kako bi ispunio traženu razinu obrazovanja, mora imati: i. pravno obrazovanje (juristische Ausbildung) ii. u njemačkom pravu (im deutschen Recht) iii. koje je završeno njemačkim prvim državnim ispitom (mit der deutschen Ersten Juristischen Staatsprüfung abgeschlossen).

18. Ombudsmanica napominje da je u obavijesti o natječaju izričito navedeno da kandidat mora uspješno položiti njemački prvi pravosudni državni ispit. Nesporno je da podnositelj pritužbe nije stekao tu diplomu. U tom se pogledu čini korisnim uputiti na ustaljenu sudsku praksu sudova Unije u kojoj se navodi da je povjerenstvo za odabir vezano tekstom obavijesti o natječaju.[3] Iz toga slijedi da povjerenstvo za odabir može ocijeniti ispunjava li kandidat uvjete za sudjelovanje samo na temelju zahtjeva utvrđenih u obavijesti o natječaju. Stoga je odluka povjerenstva za odabir u ovom slučaju u skladu s obavijesti o natječaju i stoga se čini razumnom na prvi pogled.

19. Čini se da podnositelj pritužbe tvrdi da bi, unatoč tekstu obavijesti o natječaju, povjerenstvo za odabir ipak moralo razmotriti njegovo poznavanje njemačkog prava. Međutim, čini se da je povjerenstvo za odabir uzelo u obzir znanje podnositelja pritužbe o njemačkom pravu, ali je zaključilo da se ono ne može smatrati usporedivim s razinom znanja kandidata koji je položio njemački prvi pravosudni državni ispit. Njemačko sveučilište proglasilo je diplome podnositelja pritužbe jednakovrijednima njemačkom prvom pravnom državnom ispitu. Međutim, povjerenstvo za odabir nije na temelju svoje diskrecijske ovlasti bilo dužno iz toga zaključiti, za potrebe ovog natječaja, da se mora pretpostaviti da je žaliteljevo poznavanje njemačkog prava usporedivo s poznavanjem kandidata koji je položio njemački prvi državni pravosudni ispit.

20. U tim bi okolnostima podnositelj pritužbe morao dokazati da je povjerenstvo za odabir počinilo očitu pogrešku u ocjeni prilikom izvršavanja te diskrecijske ovlasti. Ombudsmanica smatra da se očita pogreška u ocjeni mogla utvrditi samo ako se dokaže da je podnositelj pritužbe imao jednako opsežno znanje o njemačkom pravu kao i ono koje se moglo očekivati od kandidata koji je položio njemački prvi pravosudni državni ispit. Međutim, to u ovom slučaju nije dokazano. U tom kontekstu Ombudsman napominje da podnositelj pritužbe nije odgovorio na EPSO-ov argument da mu specijalizirana i kratkoročna priroda njegovih studija nije pružila opsežno znanje o njemačkom pravu.

21. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da su objašnjenja EPSO-a o tome zašto podnositelj pritužbe nije primljen na natječaj bila razumna. Stoga Ombudsman nije utvrdio nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju u ovom predmetu.

B. Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

U ovom slučaju nisu pronađene nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe i EPSO bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 20. prosinca 2011.

[1] SL 2010., C 248 A, str. 1.

[2] "Pravna edukacija u... Njemačko pravo, koje je zaključeno njemačkim prvim pravosudnim državnim ispitom [...]”.

[3] Predmet F-4/08 Hambura protiv Parlamenta, presuda od 12. ožujka 2009., točka 46.: „Ne dovodeći u pitanje diskrecijsko pravo, porota je vezana tekstom, a posebno uvjetima za sudjelovanje navedenima u obavijesti. To se u načelu primjenjuje i na upravu, koja je stoga vezana uvjetima prihvaćanja obrazaca zahtjeva, a da pritom ne krši načelo jednakog postupanja.”