Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe britanski je državljanin specijaliziran za pitanja zaštite podataka. Dana 27. travnja 2007. poslao je e-poruku Glavnom tajništvu Europske komisije u kojoj je iznio određena pitanja o postupcima zbog povrede koji su u tijeku u vezi s Direktivom 95/46/EZ o zaštiti osobnih podataka.[1] Postupci zbog povrede navedeni su u Komunikaciji koju je objavila Komisija.[2]

2. Predmet elektroničke pošte bio je „Zahtjev za informacije u skladu s Uredbom 1049/2001”. Podnositelj pritužbe iznio je sljedeća pitanja:

„Mogu li imati popratne informacije u dokumentima u kojima se za svaki postupak opisuju:

(a) zemlju koja je predmet postupka ili namjeravanog postupka
(b) prirodu povreda …-a
(c) kada je pokrenut postupak
(d) za koje se članke tvrdi da su prekršeni.

Također bih želio znati što je to "broj".

3. Glavna uprava Komisije za pravosuđe, slobodu i sigurnost (GU JLS), kako je tada bila pozvana, obavijestila je 11. svibnja 2007. podnositelja pritužbe da ne može ispuniti njegov zahtjev jer su dokumenti koje je zatražio obuhvaćeni iznimkom iz Uredbe br. 1049/2001.[3] Iznimka na koju se poziva bila je „članak 4. stavak 2. treća alineja Uredbe 1049/2001: „Institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu sudskih postupaka i pravnih savjeta u …-u.” GU JLS obavijestio je podnositelja pritužbe da može zatražiti preispitivanje te odluke podnošenjem ponovnog zahtjeva glavnom tajniku Komisije.

4. Podnositelj pritužbe podnio je 30. svibnja 2007. ponovni zahtjev.

5. Glavno tajništvo Komisije potvrdilo je primitak zahtjeva 7. lipnja 2007. Navela je da će podnositelj pritužbe primiti sadržajni odgovor u roku od 15 radnih dana.

6. Glavno tajništvo odgovorilo je na ponovni zahtjev dopisom od 19. srpnja 2007. Objasnila je da je, kako je podnositelj pritužbe ispravno istaknuo u svojem ponovnom zahtjevu, primijenjena iznimka pogrešno navedena u odgovoru GU-a JLS. Pravilna iznimka iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001 trebala je biti zaštita svrhe inspekcija, istraga i revizija. Glavno tajništvo objasnilo je da je, s obzirom na tekst zahtjeva podnositelja pritužbe, GU JLS prvo smatrao da je riječ o zahtjevu za pristup cjelokupnom skupu dokumenata o postupku zbog povrede podnesenom u skladu s Uredbom 1049/2001. Međutim, nakon što je ponovno razmotrilo zahtjev podnositelja pritužbe, Glavno tajništvo zaključilo je da je ono što je podnositelj pritužbe zapravo zatražio „precizne i dobro opisane informacije”, a ne pristup dokumentima. Stoga mu je dostavila sažetu tablicu koju je GU JLS pripremio o predmetima povrede koji su u tijeku i ispričala se zbog mogućeg pogrešnog tumačenja njegova prvotnog zahtjeva. U priloženoj tablici sadržane su informacije o postupcima zbog povrede protiv Njemačke (dva postupka), Austrije i Ujedinjene Kraljevine s datumima odgovarajućih postupovnih koraka koje je poduzela Komisija. U pogledu postupaka zbog povrede protiv Austrije i Njemačke, sažeta tablica sadržavala je i informacije o navodno prekršenim člancima Direktive 95/46/EZ, zajedno s kratkim objašnjenjem. Kad je riječ o Ujedinjenoj Kraljevini, u tablici se samo upućuje na „navodni propust Zakona Ujedinjene Kraljevine o zaštiti podataka iz 1998. da provede različite odredbe Direktive 95/46/EZ [...], među ostalim tumačenjem svojih sudova i tijela za zaštitu podataka”. Osim jednog postupka protiv Njemačke, u kojem je predmetnoj državi članici upućeno obrazloženo mišljenje, svi ostali postupci bili su u fazi pisma opomene.

7. Podnositelj pritužbe je 20. kolovoza 2007. u poruci elektroničke pošte poslanoj GU-u JLS i Glavnom tajništvu istaknuo da u dostavljenoj tablici nisu navedeni članci koje je Ujedinjena Kraljevina navodno prekršila, dok je to učinio u pogledu Austrije i Njemačke. Podnositelj pritužbe nadalje je pitao znači li činjenica da su Ujedinjenoj Kraljevini poslane dvije službene opomene da je prvi dopis povučen. Također je zatražio objašnjenje pokrata „CDO”, koji se spominje u vezi s tom državom članicom.

8. Porukom elektroničke pošte od 13. rujna 2007. GU JLS obavijestio je podnositelja pritužbe o člancima Direktive 95/46/EZ koje je navodno prekršila Ujedinjena Kraljevina (članci 2., 3., 8., 10., 11., 12., 13., 22., 23., 25. i 28.). Nadalje ga je obavijestila da je akronim „CDO” upotrijebljen za predmete pokrenute na inicijativu Komisije te da, iako je Ujedinjenoj Kraljevini poslana druga službena opomena, to ne znači da je prvi dopis povučen.

9. Podnositelj pritužbe poslao je 17. rujna 2007. dodatnu poruku e-pošte GU-u JLS, u kojoj je istaknuo da tablica ne sadržava objašnjenja u pogledu navodnih kršenja Ujedinjene Kraljevine, dok su kratka objašnjenja dana za Austriju i Njemačku. Stoga je zatražio da mu se dostavi opis pitanja povezanih sa svakim od navodno prekršenih članaka u jednoj rečenici.

10. Komisija je 17. listopada 2007. odgovorila da joj, s obzirom na njezinu politiku neotkrivanja pojedinosti o postupcima zbog povrede obveze kako se ne bi doveli u pitanje pregovori s državama članicama, ne može pružiti zatražene informacije.

11. Sljedećeg je dana podnositelj pritužbe poslao poruku e-pošte Glavnom tajništvu i naglasio da je sve što je zatražio da mu Komisija dostavi istu razinu informacija koju mu je već dostavila u vezi s austrijskim i njemačkim predmetima.

12. Porukom elektroničke pošte od 10. siječnja 2008. GU JLS potvrdio je svoju odluku pozivajući se na svoju politiku neotkrivanja pojedinosti koje se odnose na postupke zbog povrede. Navela je da je postupak zbog povrede na koji se odnosi zahtjev još uvijek u fazi u kojoj se traženi podaci ne mogu otkriti.

Predmet istrage

13. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je sljedeći navod i tvrdnju:

Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija, time što nije dostavila istu razinu informacija o prirodi povrede u pogledu postupka zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine kao i za druge države članice, nije poštovala načela dobre uprave kao što su ona koja proizlaze iz Uredbe 1049/2001/EZ.

Podnositelj pritužbe tvrdi da bi mu Komisija trebala pružiti informacije o prirodi problema koji su predmet navedenog postupka zbog povrede na isti način kao što je to učinila u pogledu postupaka zbog povrede koji se odnose na druge države članice.

Istraga

14. Podnositelj pritužbe podnio je svoju pritužbu Europskom ombudsmanu 12. prosinca 2007. Ombudsmanica je 17. siječnja 2008. od Komisije zatražila mišljenje o pritužbi.

15. Komisija je svoje mišljenje dostavila 9. srpnja 2008. Primjedbe podnositelja pritužbe na mišljenje zaprimljene su 31. kolovoza 2008.

16. Budući da su bila potrebna dodatna pojašnjenja, ombudsmanica je 9. listopada 2008. provela daljnje istrage o pritužbi. Komisija je svoj odgovor na te istrage dostavila 23. siječnja 2009. Podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja 9. veljače 2009. Podnositelj pritužbe dostavio je dodatne primjedbe 14. travnja 2009.

17. Ombudsmanica je 13. srpnja 2009. iznijela prijedlog prijateljskog rješenja.

18. Komisija je 29. prosinca 2009. poslala svoj odgovor na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju.

19. Podnositelj pritužbe podnio je 7. veljače 2010. svoja očitovanja na odgovor Komisije. Podnositelj pritužbe podnio je dodatna očitovanja 23. travnja 2010. i 25. lipnja 2010.

20. Ombudsman je 19. listopada 2010. Komisiji uputio nacrt preporuke.

21. Komisija je 14. veljače 2011. dostavila detaljno mišljenje o nacrtu preporuke. Primjedbe podnositelja pritužbe o tome zaprimljene su 24. veljače 2011. i 13. svibnja 2011.

22. Ombudsman je 26. srpnja 2011. proveo dodatne istrage i zatražio od Komisije dodatna objašnjenja kao odgovor na primjedbe podnositelja pritužbe od 13. svibnja 2011.

23. Komisija je 11. studenoga 2011. dostavila dodatna pojašnjenja.

24. Službe Ombudsmana kontaktirale su 30. studenoga 2011. podnositelja pritužbe telefonom.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Tvrdnja da Komisija podnositelju pritužbe nije dostavila istu razinu informacija o postupku zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine kao i za druge države članice i povezani zahtjev

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

25. U svojem mišljenju o pritužbi Komisija je objasnila da je, s obzirom na to da je zahtjev podnositelja pritužbe naslovljen „Zahtjev za informacije u skladu s Uredbom 1049/2001”, prvotno obrađen kao zahtjev za pristup dokumentima u skladu s tom uredbom. Nakon što je Glavno tajništvo Komisije analiziralo ponovni zahtjev, zaključilo je da su informacije o postupcima zbog povrede prava koje je podnositelj pritužbe stvarno zatražio precizne i dobro opisane. Stoga je naložio GU-u JLS da mu dostavi sažetu tablicu koja sadržava opće informacije o postupcima zbog povrede koji su u tijeku.

26. Komisija je smatrala da nije postupila u skladu s Uredbom 1049/2001 jer se ta uredba odnosi na pristup dokumentima, dok je podnositelj pritužbe želio dobiti činjenične informacije. Komisija je nadalje tvrdila da se sa zahtjevom podnositelja pritužbe za informacije, na koji se primjenjuje Komisijin Kodeks dobrog administrativnog postupanja [4], postupalo u skladu s pravilima koja su u njemu sadržana. Iako je priznala da u sažetu tablicu nije uključila objašnjenja o prirodi povreda koje je navodno počinila Ujedinjena Kraljevina, Komisija je naglasila da bi bilo neprimjereno objaviti takve informacije s obzirom na konkretan napredak postignut u nekim točkama, koji je rezultat tekućih rasprava s tijelima te države članice. U tom je kontekstu Komisija istaknula da je napredak tih pregovora vidljiv u izmjenama Smjernica povjerenika za informiranje Ujedinjene Kraljevine voditeljima obrade podataka o definiciji osobnih podataka.

27. Podnositelj pritužbe iznio je različite argumente o tome zašto mu je Komisija trebala dostaviti tražene informacije. Međutim, čini se da je razumio Komisijin pristup svojem zahtjevu na način da je, s obzirom na to da se informacije koje je zatražio, odnosno konkretnije riječi koje bi doslovno odgovarale njegovu zahtjevu, ne mogu pronaći u dokumentu, Komisija smatrala da je njegov zahtjev izvan područja primjene Uredbe 1049/2001 i da stoga uopće nije morala objaviti zatražene informacije. Na temelju te pretpostavke podnositelj pritužbe ustrajao je na tome da bi, s obzirom na to da se relevantne informacije mogu pronaći u dokumentima Komisije, sažetak koji proizlazi iz tih dokumenata također trebao biti obuhvaćen Uredbom 1049/2001. Uputio je na tekst članka 3. točke (a) Uredbe 1049/2001, u kojem se navodi da izraz „dokument znači svaki sadržaj” te je zauzeo stajalište da bi sažetak koji se temelji na sadržaju dokumenta ili određenog broja dokumenata trebao biti obuhvaćen Uredbom. Nadalje je tvrdio da bi se, u skladu s člankom 1. točkom (c), koji se odnosi na promicanje dobre administrativne prakse u pogledu pristupa dokumentima, obveza objavljivanja sažetih informacija mogla izvesti iz Uredbe 1049/2001.

28. Podnositelj pritužbe smatrao je da je stajalište Komisije nedosljedno jer su mu dane usporedive informacije o postupcima zbog povrede protiv Austrije i Njemačke. Za usporedbu, uputio je na presudu Doma lordova u predmetu CSA protiv SIC-a [5], koja se odnosila na objavljivanje statističkih podataka. Jedno od pitanja u tom predmetu odnosilo se na pitanje mogu li se statistički podaci koji su izmijenjeni kako bi se zaštitili osobni podaci pojedinaca objaviti. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Dom lordova smatrao da bi se relevantni podaci, ako se mogu pretvoriti u oblik koji se može otkriti, trebali staviti na raspolaganje podnositelju zahtjeva. Po analogiji je smatrao da bi Komisija trebala moći objaviti sažete informacije u iznosu od 6 do 10 riječi o svakoj navodnoj povredi.

29. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno primijenila iznimku iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001. U tom je kontekstu istaknuo činjenicu da je teško zamisliti kako bi kratko objašnjenje od 6 do 10 riječi o meritumu navodnih povreda moglo ugroziti pravni položaj obiju uključenih strana ili Komisiji nametnuti težak teret. S obzirom na to da je postupak započeo u travnju 2004., podnositelj pritužbe izrazio je sumnje i u pogledu toga hoće li se uopće pokrenuti sudski postupak.

30. U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za dodatne informacije Komisija je ostala pri svojem stajalištu da je zahtjev podnositelja pritužbe trebalo obraditi kao zahtjev za informacije. Istaknuo je da njegova odluka da s njim postupa kao s takvim, a ne kao sa zahtjevom za pristup dokumentima, ni na koji način ne dovodi u pitanje prava podnositelja pritužbe jer mu namjerava pružiti tražene informacije, unatoč činjenici da su sami dokumenti obuhvaćeni izuzećem iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001.

31. Kad je riječ o obrazloženju odbijanja dostave dijela informacija koje je zatražio podnositelj pritužbe, Komisija je objasnila da, s obzirom na to da se suradnja s tijelima Ujedinjene Kraljevine temeljila na znatno različitom stupnju suradnje nego s drugim državama članicama i da se pokazala posebno konstruktivnom, smatra da je viši stupanj povjerljivosti opravdan.

32. Komisija je uputila i na presudu Doma lordova u predmetu CSA protiv SIC-a. Prema Komisijinu mišljenju, tijela Ujedinjene Kraljevine obavijestila su je o svojoj namjeri da interveniraju u taj predmet, što je kasnije dovelo do pojašnjenja ranije sudske prakse koja očito nije u skladu s pravom Unije. Komisija je navela da su zbog te odluke riješena još dva pitanja.

33. U svojim očitovanjima na primjedbe Komisije podnositelj pritužbe ponovio je svoje stajalište o objavljivanju statističkih podataka i pružanju sažetka. Kad je riječ o argumentu Komisije o ishodu presude Doma lordova u predmetu CSA protiv SIC-a, podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija mogla staviti na raspolaganje informacije o aspektima koji su riješeni tom presudom. Podnositelj pritužbe u svojim je dodatnim primjedbama nadalje istaknuo nedavno priopćenje za medije IP/09/570 Glavne uprave Komisije za informacijsko društvo i medije („GU INFSO”) o zasebnom postupku zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine koji se također odnosio na navodne povrede Direktive 95/46/EZ. U ovom priopćenju za medije Komisija je spomenula relevantne članke Direktive (članak 2. točka (h), članci 24. i 28.) i znatno detaljnije objasnila temeljna pitanja.[6]

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

34. Ombudsmanica je primila na znanje da se podnositelj pritužbe i Komisija nisu složili oko toga je li Komisija ispravno postupila kad je zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dokumentima reklasificirala kao zahtjev za informacije. Zahtjevi za informacije obuhvaćeni su odjeljkom 4. Komisijina Kodeksa dobrog administrativnog postupanja, dok zahtjevi za pristup dokumentima podliježu pravilima utvrđenima u Uredbi 1049/2001. Stoga se, s obzirom na različite primjenjive pravne okvire, činilo potrebnim prvo ispitati taj postupovni aspekt prije ispitivanja merituma predmeta.

a) O postupovnim aspektima

35. Ombudsmanica je podsjetila da se Uredbom 1049/2001 utvrđuje postupak u dva koraka za obradu zahtjeva za pristup dokumentima. Prvi je korak prvotni zahtjev kojim se podnositelj zahtjeva najprije obraća instituciji kako bi dobio pristup dokumentu. Ako institucija odbije odobriti (potpuni ili djelomični) pristup, obavješćuje podnositelja pritužbe o toj činjenici i njegovu pravu na podnošenje ponovnog zahtjeva, što je drugi korak.

36. Bilo je jasno da je Komisija prvotno obradila zahtjev podnositelja pritužbe kao zahtjev za pristup dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001. Činilo se da je Komisija tek pri obradi ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe promijenila svoje stajalište o tome kako klasificirati zahtjev podnositelja pritužbe.

37. Ombudsmanica je potvrdila da mogu postojati dobri razlozi za odluku da bi se zahtjev koji je prvotno shvaćen kao zahtjev za pristup dokumentima trebao smatrati zahtjevom za informacije. U tom bi slučaju podnositelj zahtjeva očito trebao biti jasno obaviješten o toj promjeni stajališta i razlozima na kojima se temelji. Ombudsmanica je napomenula da je Glavno tajništvo dostavilo takve informacije podnositelju pritužbe u svojem dopisu od 19. srpnja 2007.

38. Što se tiče ovog predmeta, Ombudsmanica je napomenula da se zahtjev podnositelja pritužbe od 27. travnja 2007. izričito odnosio na Uredbu 1049/2001. Stoga je bilo sasvim razumno da Komisija taj zahtjev tumači kao zahtjev za pristup nekim ili svim dokumentima koji se odnose na relevantni postupak zbog povrede. Komisija je smatrala da se pristup tim dokumentima ne može odobriti s obzirom na to da se primjenjuje jedno od izuzeća utvrđenih u Uredbi 1049/2001. Iako je točno da je GU JLS u svojem odgovoru od 11. svibnja 2007. naveo iznimku koja nije relevantna, ta je pogreška ispravljena u dopisu koji je Glavno tajništvo 19. srpnja 2007. uputilo podnositelju pritužbe.

39. Činilo se da podnositelj pritužbe nije osporio Komisijino stajalište da mu se dokumenti koji se odnose na relevantni postupak zbog povrede ne mogu otkriti. Umjesto toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija na temelju navedenih dokumenata trebala pripremiti sažetak u kojem se navode informacije navedene u njegovu zahtjevu od 27. travnja 2007. i naknadnoj korespondenciji. Podnositelj pritužbe smatra da je pružanje takvog sažetka obuhvaćeno pojmom pristupa dokumentima obuhvaćenima Uredbom 1049/2001. Ombudsman se nije mogao složiti s tim obrazloženjem jer se Uredba 1049/2001 odnosi na zahtjeve za pristup postojećim dokumentima. Ne odnosi se na pitanje treba li određene dokumente sastaviti i dostaviti podnositeljima zahtjeva.

40. Umjesto da nastavi obrađivati zahtjev podnositelja pritužbe kao zahtjev za pristup dokumentima, za koji je smatralo da se ne može ispuniti, Glavno tajništvo odlučilo je pokušati podnositelju pritužbe dostaviti informacije koje je stvarno tražio. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica je smatrala da je pristup koji je usvojilo Glavno tajništvo razuman.

b) O materijalnim aspektima

41. Kad je riječ o obradi zahtjeva za informacije, Ombudsmanica je smatrala da je dobra upravna praksa pružiti zatražene informacije, osim ako postoji valjan razlog da se to ne učini. To osnovno pravilo dobre uprave utvrđeno je i u članku 22. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja ("Kodeks").[7] Ombudsmanica je napomenula da je Komisija podnositelju pritužbe dostavila informacije za koje se čini da smatraju dovoljnom količinom informacija o relevantnim postupcima zbog povrede protiv Njemačke i Austrije. Također je stavila na raspolaganje određene informacije o postupcima zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine. Stoga se istraga odnosila samo na pitanje je li Komisija, uz te informacije, podnositelju pritužbe trebala dostaviti i kratak opis pitanja koja se odnose na članke Direktive 95/46/EZ koje je Ujedinjena Kraljevina navodno povrijedila. Komisija je tvrdila da nije mogla objaviti zatražene informacije u interesu tekućih pregovora s tijelima Ujedinjene Kraljevine. Podržao je to stajalište upućivanjem na konkretan napredak u nekim pitanjima koja su se, prema njegovu mišljenju, pokazala posebno konstruktivnima. Objasnila je da ne želi ugroziti te pregovore objavom relevantnih informacija.

42. Ombudsmanica je napomenula da se informacije koje je Komisija odbila otkriti ne čine povjerljivima kao takve. Naime, informacije vrste koju je zatražio podnositelj pritužbe stavljene su na raspolaganje u pogledu postupaka zbog povrede protiv Njemačke i Austrije. Stoga se činilo da se Komisijina odluka temelji isključivo na činjenici da se, prema Komisijinu mišljenju, Ujedinjena Kraljevina pokazala osobito konstruktivnom u svojim pregovorima s njom. Komisija je tvrdila da bi otkrivanje predmetnih informacija ugrozilo te pregovore.

43. Međutim, Ombudsmanica je smatrala da se razlogom koji je iznijela Komisija u svakom slučaju ne može objasniti zašto se ne mogu pružiti nikakve informacije o pitanjima koja su u međuvremenu riješena. Bilo je teško vidjeti koji bi daljnji pregovori mogli biti u tijeku u vezi s tim pitanjima.

44. Kad je riječ o razlogu koji je Komisija navela kao takav, Ombudsman je istaknuo da je podnositelj pritužbe u biti zatražio kratak opis (6 – 10 riječi) navodnih pojedinačnih povreda. Ombudsmanica je smatrala da je teško vidjeti kako je otkrivanje tih sažetih informacija moglo imati negativne posljedice za koje se Komisija bojala. Kako je prethodno navedeno, takve su informacije stavljene na raspolaganje za druge dvije države članice. Ombudsmanica je u biti smatrala da bi se, ako bi se, kao što je to navela sama Komisija, stajalište Ujedinjene Kraljevine u njezinim pregovorima s Komisijom pokazalo osobito konstruktivnim, očekivalo da bi stavljanje na raspolaganje takvih informacija bilo manje vjerojatno da će dovesti do problema nego u slučaju manje zadružne države članice.

45. Osim toga, Ombudsmanica je smatrala da je teško pomiriti stajalište koje je Komisija zauzela u ovom predmetu s pristupom koji je, čini se, zauzela u predmetu koji je doveo do njezina priopćenja za medije IP/09/570. U tom se predmetu činilo da je Komisija mogla pružiti znatno veću razinu informacija o postupku zbog povrede, iako se taj postupak odnosio na istu državu članicu i navodne povrede iste direktive.

46. S obzirom na prethodna razmatranja, ombudsmanica je preliminarno utvrdila da je, u nedostatku uvjerljivog objašnjenja o tome zašto otkrivanje zatraženih informacija nije moguće, Komisijino odbijanje da podnositelju pritužbe dostavi tražene informacije o postupku zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine predstavljalo nepravilnost u postupanju. Stoga je podnio odgovarajući prijedlog prijateljskog rješenja, u skladu s člankom 3. stavkom 5. svojeg Statuta.

Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

47. Komisija je istaknula da se odlučila ograničiti na ono što smatra ključnim nalazima. Tvrdio je da se, kako bi došao do svojih nalaza, čini da se Ombudsman barem djelomično oslonio na primjedbe podnositelja pritužbe o njegovim prethodnim primjedbama i na nova pitanja koja su u njima istaknuta. Komisija je napomenula da su joj te primjedbe proslijeđene istodobno s prijedlogom prijateljskog rješenja. Međutim, cijenilo je to što mu je pružena mogućnost da se očituje, iako je Ombudsman već došao do svojih preliminarnih nalaza. Nadalje, pozdravila je činjenicu da je Ombudsmanica utvrdila da je Komisija razumno postupila u rješavanju zahtjeva podnositelja pritužbe kao zahtjeva za informacije, a ne kao zahtjeva za dokumente.

48. Komisija je izjavila da je tumačila izjavu Ombudsmana da je dobra upravna praksa pružiti zatražene informacije, osim ako za to postoji valjan razlog, kao odluku da se pritužba smatra navodnim nepružanjem informacija koje nisu povjerljive, a ne navodnim nepružanjem iste razine informacija o nizu različitih država članica. Istaknuo je da se člankom 22. stavkom 3. Zakonika utvrđuje postupak koji treba slijediti ako su zatražene informacije povjerljive. U Kodeksu se ne navodi tko odlučuje jesu li relevantne informacije povjerljive ili ne. Komisija je nadalje tvrdila da članak 22. Zakonika nije jedina primjenjiva odredba u ovom slučaju. Člankom 10. Zakonika obvezuje se dužnosnika da slijedi uobičajene administrativne prakse svoje institucije, osim ako postoje legitimni razlozi za odstupanje od tih praksi. To se odnosilo i na prakse povezane s povjerljivošću. Komisija se pozvala i na vlastiti Kodeks dobrog administrativnog postupanja, kojim se predviđa da Komisija mora biti dosljedna u svojem administrativnom ponašanju, slijediti svoju uobičajenu praksu i opravdati svako odstupanje od tog načela.

49. Kad je riječ o izjavi Ombudsmana da Komisija nije pružila uvjerljivo objašnjenje o tome zašto nije bilo moguće otkriti zatražene informacije, Komisija je navela da je podnositelju pritužbe već objasnila da su zatražene informacije povjerljive i da se, u skladu sa svojim internim pravilima o postupanju u predmetima zbog povrede, ne mogu otkriti. Komisija je to smatrala valjanim objašnjenjem, posebno s obzirom na članak 22. stavak 3. Zakonika, te u skladu s uobičajenom administrativnom praksom Komisije. On je još jednom naglasio da je dio njegove diskrecijske ovlasti da utvrdi, uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja, koje su informacije kojima raspolaže povjerljive, a koje nisu i stoga se ne mogu staviti na raspolaganje. Negiranje tog diskrecijskog prava onemogućilo bi praktičnu uporabu postojećih praksi institucija EU-a u pogledu povjerljivih informacija. Komisija je stoga zaključila da ne može prihvatiti ideju da bi poštovanje uobičajene administrativne prakse ikada moglo predstavljati nepravilnost u postupanju.

50. Komisija je stoga ostala pri svojem stajalištu da je navela valjan razlog za odbijanje otkrivanja informacija koje je zatražio podnositelj pritužbe. Stoga je odbacio prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju.

51. Podnositelj pritužbe izjavio je da nije uvjeren da su ograničene informacije koje je zatražio takve da bi se mogla prihvatiti tvrdnja o povjerljivosti. Na primjer, naveo je da bi Komisija mogla tvrditi da se relevantnim odredbama o sustavu arhiviranja u nacionalnim mjerama za prenošenje krši članak 2. Direktive, dok bi Ujedinjena Kraljevina mogla proturječiti da joj je uvodna izjava omogućila da utvrdi svoje stajalište u pogledu osobnih podataka u ručnim datotekama. U takvim je okolnostima mogao zamisliti da bi povjerljivost bila problem u pogledu detaljnih argumenata kojima se podupiru pregovaračka pitanja stranaka. Međutim, nije smatrao da bi se to primjenjivalo na sažete informacije koje je zatražio.

52. Prema podnositelju pritužbe čini se da je stajalište Komisije da je i. predana objavljivanju informacija, osim ako su povjerljive; ii. imala je diskrecijsko pravo utvrditi što je povjerljivo; i iii. njegova primjena te diskrecijske ovlasti nije se mogla osporiti. Međutim, stajalište koje je Komisija zauzela u pogledu njegova zahtjeva ostavilo ga je u "hermetički zatvorenom okruženju" u koje europski građani nisu mogli prodrijeti. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija implicitno nije otvorena za zdravu i često konstruktivnu kritiku i raspravu, što je potrebno kako bi je europski građani smatrali transparentnom i odgovornom institucijom. U tom kontekstu podnositelj pritužbe pitao se može li Ombudsman od Komisije zatražiti presliku traženih informacija kako bi procijenio jesu li povjerljive ili ne.

53. Podnositelj pritužbe nadalje se osvrnuo na odluku o zatvaranju istrage Ombudsmana na vlastitu inicijativu OI/2/2009/MHZ, u kojoj je Ombudsman izjavio da bi „nejasnoća u [informiranju građana o tome kako dobiti pristup dokumentima o postupku zbog povrede i saznanju kojem bi se subjektu odbijanje moglo pripisati, tj. Komisiji ili državi članici] mogla navesti građane da vjeruju da je europska integracija postupak kojim ih se isključuje i obeshrabruje.”[8] U kontekstu zaštite podataka podnositelj pritužbe nije se složio s „isključivanjem i obeshrabrivanjem” svih europskih ispitanika, koji su zabrinuti zbog navodne razine zaštite koja se primjenjuje zakonodavstvom Ujedinjene Kraljevine o zaštiti podataka, koja je ostala tajna pola desetljeća. Direktiva 95/46/EZ nije se odnosila na značajne gospodarske ili diplomatske inicijative u kojima bi povjerljivost očito bila problem. Njegov se zahtjev odnosio na direktivu kojom se zahtijeva zaštita privatnosti europskih građana.

54. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da, kada je Komisija razmotrila njegov zahtjev na temelju Uredbe 1049/2001, nije bilo upućivanja na članak 9. stavak 1. te uredbe. Podnositelj pritužbe stoga se pitao je li razumno pretpostaviti da, s obzirom na to da u svim Komisijinim prethodnim komunikacijama koje se odnose na Uredbu 1049/2001 nije bilo spomena o izuzeću u pogledu povjerljivosti, to znači da informacije koje je zatražio možda nisu bile sadržane u dokumentima koji su klasificirani kao povjerljivi. Ako bi to bio slučaj, to bi, prema njegovu mišljenju, ugrozilo Komisijinu tvrdnju prema kojoj su zatražene informacije povjerljive.

55. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da se, s obzirom na činjenicu da je u drugim predmetima objavila pojedinosti o postupcima zbog povrede koji se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu, čini da je Komisija nedosljedna u načinu na koji primjenjuje pravila utvrđena u njezinim primjedbama na prijedlog prijateljskog rješenja. U prilog toj izjavi uputio je na Komisijino priopćenje za medije IP/09/1626.[9] Podnositelj pritužbe napomenuo je da je u tom priopćenju za medije objašnjena priroda navodnih povreda direktiva 2002/58/EZ i 95/46/EZ te da je u njemu navedeno više pojedinosti nego što je on sam tražio.

56. Podnositelj pritužbe također je uputio na daljnje priopćenje za medije Komisije, IP/10/811, o Ujedinjenoj Kraljevini i postupku zbog povrede Direktive 95/46/EZ.[10] U tom je priopćenju gđa Reding, potpredsjednica i povjerenica za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo, javno pozvala Ujedinjenu Kraljevinu da ojača nacionalnu zaštitu podataka. S obzirom na to, podnositelj pritužbe nije mogao razumjeti zašto mu Komisija nije mogla dostaviti tražene informacije.

57. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je podnio zahtjev, sličan zahtjevu podnesenom Komisiji, Ministarstvu pravosuđa Ujedinjene Kraljevine, koji je ono odbilo. U svojim očitovanjima priložio je presliku odgovora na taj zahtjev. Podnositelj pritužbe istaknuo je da se, za razliku od Komisije, Ministarstvo nije pozvalo na razloge povjerljivosti, iako je Zakonom Ujedinjene Kraljevine o slobodi informiranja predviđeno relevantno izuzeće. Nadalje je istaknuo da je nacionalnom povjereniku za informiranje podnio pritužbu u vezi s odbijanjem Ministarstva da objavi sadržaj službenih dopisa razmijenjenih s Komisijom. Prema podnositelju pritužbe, povjerenik za informiranje utvrdio je da objavljivanje tih dopisa ne bi predstavljalo povredu povjerenja koju ta država članica može pobijati. Stoga je tvrdio da nije vjerojatno da će pružanje sažetih informacija o navodnim povredama dovesti do ograničenja povjerljivosti u skladu sa Zakonom Ujedinjene Kraljevine o slobodi informiranja.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

Uvodne napomene

58. Ombudsmanica je napomenula da je Komisija predložila da se neki od njezinih nalaza u prijedlogu prijateljskog rješenja temelje na primjedbama podnositelja pritužbe o njegovu odgovoru na zahtjev za dodatne informacije i o tome što smatra novim pitanjima istaknutima u tim primjedbama. Iako Komisija to nije izričito navela, čini se da upućuje na to da Ombudsman nije pravilno poštovao svoje pravo na saslušanje.

59. U tom je kontekstu ombudsmanica smatrala da bi prvo trebalo napomenuti da prijedlog prijateljskog rješenja ne predstavlja njezinu konačnu ocjenu određenog slučaja. Umjesto toga, takav se prijedlog temelji na preliminarnoj procjeni u kojoj se nužno uzimaju u obzir sve primjedbe koje je podnositelj pritužbe možda iznio o mišljenju institucije. Ombudsman tek nakon analize odgovora institucije na prijedlog prijateljskog rješenja odlučuje treba li zadržati tu preliminarnu procjenu i tek tada odlučuje hoće li konačno utvrditi nepravilnosti u postupanju.

60. Ombudsmanica je ipak smatrala očitim da se nijedan prijedlog prijateljskog rješenja ne bi trebao temeljiti na argumentima ili dokazima u vezi s kojima institucija još nije imala odgovarajuću priliku izraziti svoja stajališta. Činilo se da je Komisija implicitno kritizirala pristup Ombudsmana u pogledu dviju točaka, a to su: i. stajalište Ombudsmana da su informacije koje se odnose na pitanja riješena tijekom tužbe koju je rješavao Dom lordova mogle biti otkrivene i ii. upućivanje Ombudsmana na priopćenje za medije IP/09/570.

61. Kad je riječ o prvom od tih pitanja, ombudsmanica je podsjetila da je sama Komisija istaknula da je CSA protiv SIC-a, kojim se bavi Dom lordova, riješila određena pitanja u vezi s primjenom Direktive 95/46/EZ u Ujedinjenoj Kraljevini. Komisija stoga nije trebala biti iznenađena primjedbom podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala moći pružiti detaljnije informacije o pitanjima koja su riješena. Osim toga, Ombudsman je napomenuo da Komisija nije razmotrila navedeni argument u svojem odgovoru na njegov prijedlog prijateljskog rješenja. U tim je okolnostima bilo teško vidjeti zašto je Komisijinu pozornost trebalo posebno skrenuti na taj argument prije nego što je iznesen prijedlog prijateljskog rješenja.

62. Kad je riječ o drugom pitanju, čini se da se Komisijino tumačenje obrazloženja Ombudsmana temelji na nesporazumu. U prijedlogu prijateljskog rješenja ombudsmanica je napomenula da odbijanje Komisije da dostavi zatražene informacije o Ujedinjenoj Kraljevini nije uvjerljivo jer je dostavila takve informacije u pogledu drugih država članica. Komisija nije tvrdila da nije saslušana o tom argumentu. Ombudsman se u tom kontekstu i samo kao primjer navedenog argumenta pozvao na Komisijino priopćenje za medije IP/09/570. U tom priopćenju za medije, koje se odnosilo i na postupke zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine u vezi s Direktivom 95/46/EZ, navedeni su članci direktive za koje je Komisija smatrala da su prekršeni te su detaljno objašnjena temeljna pitanja. Točno je da su ti postupci zbog povrede pokrenuti na temelju prijedloga GU-a INFSO, a ne GU-a JLS. Međutim, Ombudsmanica je smatrala da GU JLS teško može biti nesvjestan slučaja kojim se bavi GU INFSO. U svakom slučaju i kako je prethodno navedeno, ovaj drugi predmet samo je pružio dodatni primjer onoga što je Ombudsman smatrao primjerima nedosljednog ponašanja Komisije u ovom predmetu. Činilo se korisnim dodati da Komisija nije odgovorila ni na taj argument u svojem odgovoru na prijedlog prijateljskog rješenja.

63. S obzirom na navedeno, Ombudsman je smatrao da je pristup koji je primijenio u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja u potpunosti u skladu s općim načelima poštenog postupka i posebnim pravilima kojima se uređuje njegov rad.

64. U svojem odgovoru na prijedlog prijateljskog rješenja Komisija je navela da je pristup Ombudsmana shvatila na način da smatra da se ovaj predmet odnosi na navodno nepružanje informacija koje nisu povjerljive, a ne na nepružanje iste razine informacija o nekoliko različitih država članica. Ombudsmanica je pojasnila da to tumačenje nije točno. Kako bi se izbjegli mogući nesporazumi, ponovio je da se ovaj predmet odnosi na činjenicu da je Komisija dostavila različite razine informacija u pogledu relevantnih postupaka zbog povrede. Međutim, budući da je Komisija odbila otkriti informacije koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu, iako je podnositelj pritužbe bio zadovoljan informacijama koje je primio u vezi s Austrijom i Njemačkom, bilo je logično da se Ombudsmanovo obrazloženje usredotoči na razloge zbog kojih je Komisija opravdala svoje odbijanje da dostavi zatražene informacije koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu.

Što se tiče sadržaja

65. Ombudsman je u prijedlogu prijateljskog rješenja preliminarno utvrdio da je, u nedostatku uvjerljivog objašnjenja o tome zašto nije bilo moguće otkriti zatražene informacije, Komisijino odbijanje da podnositelju pritužbe dostavi informacije koje je zatražio o postupku zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine predstavljalo nepravilnost u postupanju. Ombudsmanica je stoga morala ispitati je li Komisija u svojem odgovoru iznijela uvjerljivo objašnjenje za to odbijanje.

66. Komisija je u osnovi tvrdila da su informacije koje je zatražio podnositelj pritužbe povjerljive i da se ne mogu objaviti. Tvrdio je da je dio njegove diskrecijske ovlasti da, s obzirom na posebne okolnosti slučaja, utvrdi koji su podaci kojima raspolaže povjerljivi, a koji nisu. Komisija je nadalje tvrdila da poštovanje uobičajene administrativne prakse nikada ne bi moglo predstavljati nepravilnosti u postupanju.

67. Ombudsmanica se složila da je potrebno donijeti odluku o tome trebaju li se određene informacije smatrati povjerljivima s obzirom na posebne okolnosti slučaja. Međutim, nije bio uvjeren da Komisija ima diskrecijsku ovlast u tom području u smislu da ima potpunu slobodu odlučiti hoće li određene informacije smatrati povjerljivima. Takva diskrecijska ovlast teško bi bila u skladu s člankom 1. Ugovora o Europskoj uniji, prema kojem se „odluke donose na što otvoreniji način” u EU-u. Ako institucija smatra da su određene informacije povjerljive, može se očekivati da će iznijeti zadovoljavajuće objašnjenje za to stajalište, po potrebi tražeći nadahnuće iz Uredbe 1049/2001 u tom pogledu. Međutim, kako bi se izbjegli eventualni nesporazumi, činilo se korisnim naglasiti da je Komisija raspolagala diskrecijskom ovlašću u smislu margine prosudbe u pogledu utvrđivanja povjerljive prirode informacija.

68. Međutim, Ombudsmanica je smatrala da više nije potrebno raspravljati o tom načelu. Kako je već objašnjeno u prijedlogu prijateljskog rješenja, Komisijino odbijanje otkrivanja relevantnih informacija u ovom predmetu bilo je teško pomiriti s njezinom odlukom da takve informacije stavi na raspolaganje u vezi s predmetima zbog povrede koji se odnose na druge države članice i, kako je pokazalo priopćenje za medije IP/09/570, u drugim postupcima zbog povrede koji se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu. Pružanje tih informacija u drugim slučajevima bilo bi nerazumljivo da su takve informacije doista, kao što je to tvrdila Komisija, suštinski povjerljive. S obzirom na činjenicu da je Komisija primijenila očito drugačiji pristup u drugim predmetima, Ombudsmanica je također izgubila razumijevanje Komisijina upućivanja na „uobičajenu upravnu praksu”.

69. Ombudsmanica je smatrala korisnim istaknuti i. da je vrsta informacija koje je Komisija odbila otkriti u ovom predmetu stavljena na raspolaganje u pogledu postupaka zbog povrede protiv Austrije i Njemačke; ii. razlozi na koje se Komisija pozvala ni u kojem slučaju nisu mogli objasniti njezino odbijanje da objavi informacije o pitanjima koja su u međuvremenu riješena i o kojima se više nisu vodili pregovori; iii. podnositelj pritužbe zatražio je samo sažete informacije [11]; i iv. vrsta informacija koje je Komisija odbila otkriti u ovom predmetu stavljena je na raspolaganje u vezi s drugim postupkom zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine u vezi s navodnim povredama iste direktive. U svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju Komisija nije razmotrila nijednu od tih točaka.

70. S obzirom na navedeno ombudsmanica je zaključila da Komisija nije pružila uvjerljivo objašnjenje zašto informacije koje je zatražio podnositelj pritužbe ne bi trebalo otkriti.

71. U svojim konačnim očitovanjima podnositelj pritužbe predložio je Ombudsmanu da od Komisije zatraži presliku relevantnih informacija kako bi mogao ocijeniti treba li ih kvalificirati kao povjerljive. Ombudsman je podsjetio da ima mogućnost zatražiti od dotične institucije sve informacije koje su mu potrebne za procjenu pritužbe. Međutim, smatrao je da je već raspolagao svim potrebnim informacijama za rješavanje ovog predmeta.

72. S obzirom na navedeno ombudsmanica je navela da je, u nedostatku uvjerljivog objašnjenja o tome zašto otkrivanje zatraženih informacija nije moguće, odbijanje Komisije da podnositelju pritužbe dostavi zatražene informacije o postupku zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine predstavljalo nepravilnost u postupanju. Stoga je izradio odgovarajući nacrt preporuke u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu nakon njegova nacrta preporuke

73. Komisija je u svojem detaljnom mišljenju navela da ima obvezu povjerljivosti u pogledu upravljanja postupcima zbog povrede i povezanim radom. To je u skladu s ciljevima njezinih istraga i u interesu pravičnog postupka. U tom je kontekstu također istaknuo sudsku praksu utvrđenu u predmetu Petrie [12]. Međutim, naveo je da mu navedena obveza ne onemogućuje stavljanje na raspolaganje sažetih informacija sve dok te informacije ne sadržavaju pojedinosti o pojedinačnim zahtjevima u postupku.

74. Komisija je priložila primjerak dopisa na dvije stranice od 16. prosinca 2010. upućenog podnositelju pritužbe. Komisija je u tom dopisu dostavila sažete informacije za svaki od članaka Direktive 95/46/EZ na koje se odnosi postupak zbog povrede protiv Ujedinjene Kraljevine, a koje su joj ranije otkrivene. Međutim, naglasio je da njegovo djelovanje nije predstavljalo presedan.

75. Podnositelj pritužbe dostavio je dvije skupine primjedbi. U prvom je skupu iznio da bi se slučaj sada mogao zaključiti i zahvalio Europskom ombudsmanu na naporima koje je on uložio u njegovo ime.

76. U drugom skupu primjedbi podnositelj pritužbe uputio je na zahtjev za informacije upućen tijelima Ujedinjene Kraljevine. Predstavio je presliku dopisa Ministarstva pravosuđa Ujedinjene Kraljevine kojim je ono, nakon odluke povjerenika za informiranje Ujedinjene Kraljevine, djelomično prihvatilo njegov zahtjev za dostavu sažetih informacija.[13] Ministarstvo pravosuđa naglasilo je da bi predsudska korespondencija trebala ostati povjerljiva, ali s obzirom na to da je Komisija većinu relevantnih informacija već objavila, bilo je primjereno da objavi sažete informacije o povredama Direktive 95/46/EZ koje navodi Komisija. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je zahtjev koji je uputio tijelima Ujedinjene Kraljevine bio istovjetan zahtjevu koji je poslao Komisiji, ali da su informacije koje su dostavila tijela Ujedinjene Kraljevine bile mnogo detaljnije. Članci Direktive 95/46/EZ na koje su uputila tijela Ujedinjene Kraljevine bili su: članci 2., 3., 6., 7., 8., 10., 11., 12., 13., 16., 17., 22., 23., 25., 26. i 28. Podnositelj pritužbe izjavio je da ne očekuje da će Europski ombudsman ponovno otvoriti predmet, ali da želi obavijestiti Europskog ombudsmana da bi, ako netko drugi od Komisije zatraži sažete informacije, neke pojedinosti mogle biti izostavljene.

77. S obzirom na druga opažanja podnositelja pritužbe, Ombudsman je proveo dodatne istrage. Istaknuo je da su tijela Ujedinjene Kraljevine podnositelju pritužbe dostavila sažete informacije o člancima 2., 3., 6., 7., 8., 10., 11., 12., 13., 16., 17., 22., 23., 25., 26. i 28. Direktive 95/46/EZ. Drugim riječima, nacionalna tijela dostavila su podnositelju pritužbe i informacije o člancima koje Komisija nije navela u svojem dopisu od 16. prosinca 2010. Stoga je pozvao Komisiju da riješi navodnu razliku između informacija koje je dostavila Komisija i onih koje su objavila tijela Ujedinjene Kraljevine.

78. Komisija je istaknula da joj nije dostavljen primjerak zahtjeva koji je podnositelj pritužbe podnio tijelima Ujedinjene Kraljevine i da zbog toga nije mogla prihvatiti da su zahtjevi zapravo istovjetni. Članci koje je Komisija navela u svojem dopisu od 16. prosinca 2010. bili su članci 2., 3., 8., 10., 11., 12., 13., 22., 23., 25. i 28. Direktive 95/46/EZ. Tijela Ujedinjene Kraljevine navodno su spomenula članke 2., 3., 6., 7., 8., 10., 11., 12., 13., 16., 17., 22., 23., 25., 26. i 28. Direktive 95/46/EZ.

79. Komisija je navela da se čini da se navodna neusklađenost odnosi na članke 6., 7., 16., 17. i 26. Direktive 95/46/EZ. Komisija je bila uključena u stalne rasprave s Ujedinjenom Kraljevinom; sudjelovao je i u takvim raspravama u trenutku kada je od podnositelja pritužbe primio zahtjev za popratne informacije u kojima se, među ostalim, opisuju članci za koje se tvrdilo da su prekršeni. U trenutku podnošenja zahtjeva Komisija nije navodila povrede u vezi s člancima 7., 16. i 17. Direktive 95/46/EZ.

80. Kad je riječ o člancima 6. i 26. Direktive 95/46/EZ, materijalne tvrdnje odnosile su se na nadzor nadzornika podataka koji provodi tijelo Ujedinjene Kraljevine za zaštitu podataka. Stoga su materijalna pitanja bila povezana s tijelom za zaštitu podataka, koje je bilo obuhvaćeno člankom 28. Direktive 95/46/EZ.

81. Komisija je navela da je mogla predvidjeti navođenje članka 6. na temelju obrazloženja u vezi s člankom 25., ali nije bila temelj za navod. Međutim, bio je spreman podnositelju pritužbe dostaviti istu vrstu informacija u vezi s člankom 6. kao i u vezi s člancima navedenima u njegovu dopisu od 16. prosinca 2011.

82. U telefonskom razgovoru sa službama pučkog pravobranitelja 30. studenoga 2011. podnositelj pritužbe najavio je da ne namjerava podnijeti primjedbe. U svojim posljednjim očitovanjima samo je želio istaknuti da bi moglo doći do odstupanja u razini informacija dobivenih na nacionalnoj razini i na razini Unije. Podnositelj pritužbe izrazio je zahvalnost Ombudsmanu i njegovu osoblju na svim naporima koje su uložili u rješavanje njegove pritužbe.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova nacrta preporuke

83. Ombudsman je u svojem nacrtu preporuke zatražio od Komisije da podnositelju pritužbe dostavi sažetak informacija koje je on zatražio ili da pruži uvjerljivo objašnjenje zašto to ne može učiniti.

84. Komisija je u svojem detaljnom mišljenju dostavila presliku dopisa od 16. prosinca 2010. u kojem je dostavila takve informacije podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe isprva je bio zadovoljan informacijama koje mu je priopćila Komisija. Tek nakon što je primio odgovor Ujedinjene Kraljevine na ono što je nazvao istovjetnim zahtjevom za pružanje informacija, podnositelj pritužbe ponovno je pisao Ombudsmanu kako bi istaknuo moguću neusklađenost.

85. Nakon što je usporedio ta dva odgovora, Ombudsman je istaknuo da su u odgovoru tijela Ujedinjene Kraljevine pružene informacije, ne samo o jedanaest članaka Direktive 95/46 koje je navela Komisija, nego i o pet drugih članaka (članci 6., 7., 16., 17. i 26.) na koje se potonja nije pozvala. U odgovoru tijela Ujedinjene Kraljevine također se navodi još jedno pitanje koje je obrađeno na temelju tog članka 8. Direktive 95/46, a koje nije navedeno u Komisijinu dopisu od 16. prosinca 2010.

86. U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za objašnjenja Komisija je, među ostalim, istaknula sljedeće: (i) u svojem je odgovoru uzela u obzir samo one članke Direktive 95/46/EZ koji su bili relevantni za postupak zbog povrede u trenutku kada je podnositelj pritužbe podnio zahtjev za informacije; i ii. pitanja povezana s člancima 6. i 26. bila su, prema mišljenju Komisije, obuhvaćena člankom 28. Direktive 95/46/EZ.

87. Ombudsmanica smatra da su objašnjenja koja je pružila Komisija vjerodostojna i da ih podnositelj pritužbe nije osporio. Stoga smatra da je Komisija prihvatila njegov nacrt preporuke i poduzela zadovoljavajuće korake za njezinu provedbu.

88. Međutim, Ombudsman smatra da bi, kako bi se ostvarila ideja o kulturi usluge, bilo korisno da Komisija, u slučajevima kao što je ovaj u kojem između zahtjeva za informacije i pružanja tih informacija prođe mnogo vremena, podnositeljima zahtjeva pruži najnovije informacije. Ombudsmanica će stoga iznijeti dodatnu primjedbu u tom pogledu.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Komisija je prihvatila nacrt preporuke Europskog ombudsmana i poduzela zadovoljavajuće mjere za njezinu provedbu.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Daljnja primjedba

Kako bi se ostvarila ideja o kulturi usluge, bilo bi korisno da Komisija, u slučajevima kao što je ovaj, u kojima između zahtjeva za informacije i pružanja tih informacija prođe mnogo vremena, podnositeljima zahtjeva pruži najnovije informacije.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 20. prosinca 2011.

---

[1] Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, SL 1995., L 281, str. 31.

[2] Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o praćenju programa rada za bolju provedbu Direktive o zaštiti podataka, COM(2007) 87 final, 7. ožujka 2007.

[3] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, SL L 145, str. 43.

[4] Kodeks dobrog administrativnog ponašanja osoblja Europske komisije u odnosima s javnošću. Zakonik je priložen Poslovniku Komisije (SL 2000., L 308, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 120.).

[5] Common Services Agency protiv škotskog povjerenika za informiranje [2008.] HL 47.

[6] "Telekomunikacije: Komisija pokreće postupak protiv Ujedinjene Kraljevine zbog piratstva i zaštite osobnih podataka”, priopćenje za medije IP/09/570.

[7] Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja odobren je Rezolucijom Europskog parlamenta od 6. rujna 2001. o posebnom izvješću Europskog ombudsmana Europskom parlamentu nakon istrage na vlastitu inicijativu o postojanju i javnoj dostupnosti Kodeksa dobrog administrativnog ponašanja u različitim institucijama i tijelima Zajednice. Kodeksu se može pristupiti na http://www.ombudsman.europa.eu/resources/code.faces

[8] Podnositelj pritužbe uputio je na stavak 7. odluke o istrazi na vlastitu inicijativu, kojem se može pristupiti ovdje: http://www.ombudsman.europa.eu/cases/decision.faces/en/4390/html.bookmark

[9] Priopćenju za medije može se pristupiti na sljedećoj poveznici: http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=IP/09/1626&format=HTML&aged=0&language=EN&guiLanguage=en

[10] http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=IP/10/811

[11] Na primjer, u sažetku informacija dostavljenih podnositelju pritužbe o predmetu zbog povrede 2003/4820 protiv Njemačke navodi se: „Podnositelj pritužbe smatra da Njemačka nije pravilno prenijela Direktivu o zaštiti podataka 95/46 EZ, posebno njezin članak 28., kojim se propisuje da tijela za zaštitu podataka djeluju potpuno neovisno.”

[12] Predmet T-191/99 Petrie i drugi protiv Komisije [2001.] ECR II-3677.

[13] Povjerenik za informiranje zatražio je od Ministarstva pravosuđa da prihvati zahtjev podnositelja pritužbe u vezi s točkama:

Popis članaka Direktive 95/46/EZ (Direktiva o zaštiti podataka) za koje je Europska komisija tvrdila da ih vlada Ujedinjene Kraljevine nije pravilno provela.

ii. U vezi sa svakim člankom, sažetak informacija o tome zašto je Europska komisija iznijela tu tvrdnju.”

Međutim, povjerenik za informiranje potvrdio je odluku Ministarstva pravosuđa da ne objavi informacije povezane s točkama iii. i iv.:

„iii. U vezi sa svakim člankom, sažetak informacija o tome zašto vlada Ujedinjene Kraljevine smatra da

Europska komisija je pogriješila u svojoj tvrdnji.

iv. Sažete informacije o tome jesu li sada riješene razlike u mišljenju o provedbi.”