Okolnosti pritužbe

1. Pritužba se odnosi na uvjete prihvatljivosti za program stipendija EU-a za turske Ciprane za akademsku godinu 2010./2011. (dalje u tekstu „program stipendija EU-a”) i na to sadržava li publikacija Komisije obmanjujuće informacije o mogućnosti istodobnog podnošenja zahtjeva za druge stipendije.

2. Podnositelj pritužbe član je turske zajednice na Cipru u sjevernom Cipru. Studirala je na Sveučilištu New Hampshire u SAD-u kada se u veljači 2010. prijavila za stipendiju EU-a. Podnositeljica pritužbe željela je završiti magistarski program o rodnoj i socijalnoj politici na London School of Economics („LSE”), na koji je primljena.

3. U travnju 2010. održani su razgovori s kandidatima za stipendije. Podnositelj pritužbe nije bio pozvan na te razgovore.

4. Nakon što se podnositelj pritužbe više puta raspitivao o statusu svojeg zahtjeva, Komisija ju je 15. lipnja 2010. dopisom obavijestila da njezin zahtjev nije dobio minimalnu ocjenu koja je potrebna za poziv na razgovor. Prema dopisu, podnositelj pritužbe dobio je ukupnu ocjenu od 35,38, dok je minimalna ocjena za poziv na razgovor bila 36 bodova. U dopisu je navedena i raščlamba ocjena koje je dobio podnositelj pritužbe.

5. Podnositeljica pritužbe zatražila je 17. lipnja 2010. od Komisije određena pojašnjenja u pogledu ocjene njezina zahtjeva. Konkretno, podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da obrazloži svoju ocjenu koja se odnosi na kriterij „relevantnost”, koji je iznosio 10,5 od 35 bodova.

6. Komisija je odgovorila 29. lipnja 2010. U svojem je odgovoru navela da je, kako je navedeno u smjernicama za podnositelje zahtjeva („smjernice”), Komisija utvrdila određene prioritetne predmete studije. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da njezin predmet studije nije među prioritetnim temama. Komisija je dodala da se u smjernicama navodi i da će se prednost dati onim kandidatima koji su diplomirali ili studirali na sveučilištu na sjevernom Cipru. Komisija je istaknula da to nije bio slučaj s tužiteljem.

Predmet istrage

7. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe u biti je podnio sljedeću tvrdnju i sljedeću tvrdnju, koje su uključene u istragu Ombudsmana:

Tvrdnja:

Komisija je postupila nerazumno time što podnositelju pritužbe nije dopustila da podnese zahtjeve za alternativno financiranje dok je njezin zahtjev za financiranje Komisije bio u tijeku.

Zahtjev:

Komisija bi trebala revidirati obrazac zahtjeva za stipendiju kako bi se dopustile prijave za druge izvore financiranja.

Istraga

8. Ova je pritužba podnesena telefaksom evidentiranim 15. srpnja 2010. i dopisom zaprimljenim 21. srpnja 2010.

9. Ombudsman je 7. rujna 2010. pokrenuo istragu o tvrdnji i zahtjevu te je od Komisije zatražio da dostavi mišljenje.

10. Ombudsmanica je istog dana obavijestila podnositelja pritužbe da se određeni aspekti njezine pritužbe neće istražiti.

11. Kao prvo, tužiteljica je tvrdila da je Komisija postupala diskriminatorno i nepošteno time što joj nije dodijelila stipendiju. Kad je riječ o toj tvrdnji, Ombudsmanica je napomenula da Komisija ima široko diskrecijsko pravo pri odabiru prioritetnih područja. Ombudsmanica je smatrala da nema dovoljno naznaka da je Komisija možda prekoračila granice svoje diskrecijske ovlasti kada je odlučila dati prednost studentima koji još nisu studirali u inozemstvu i studentima koji su studirali određene predmete. S obzirom na to ombudsmanica je zaključila da ne postoje dostatni razlozi za pokretanje istrage o tom aspektu pritužbe.

12. Kao drugo, podnositeljica pritužbe tvrdila je da je Komisija nije pravodobno obavijestila o ishodu natječaja, što je dovelo do toga da je propustila prilike za podnošenje zahtjeva za alternativne izvore financiranja. Iz pritužbe proizlazi da je podnositelj pritužbe podnio zahtjev sredinom veljače 2010. i da je rok za podnošenje zahtjeva bio 25. veljače 2010. Osim toga, u skladu s okvirnim rasporedom utvrđenim u smjernicama za podnositelje zahtjeva, Komisija će obavijestiti podnositelje zahtjeva o rezultatima u svibnju/lipnju 2010. Iako je Komisija tek nakon dva mjeseca (tj. 15. lipnja 2010.) odgovorila na e-poruku podnositelja pritužbe u kojoj se raspituje o statusu njegova zahtjeva, ombudsmanica je zaključila da nema dovoljno razloga za istragu prethodno navedene tvrdnje.

13. Treće, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi joj Komisija trebala dostaviti detaljnu raščlambu dobivenih ocjena, zajedno s pojedinostima o tome kako je odbor za evaluaciju došao do tih ocjena. Ombudsmanica smatra da je Komisija u svojim dopisima od 15. i 29. lipnja 2010. podnositelju pritužbe već pružila dostatna objašnjenja u pogledu raščlambe njezinih ocjena i pojedinosti o tome kako je odbor za evaluaciju došao do tih ocjena. Konkretno, iz dopisa Komisije proizlazilo je da su ocjene podnositelja pritužbe podijeljene u četiri odjeljka i da je podnositelj pritužbe bio blizu maksimalne ocjene u trima od njih. Kad je riječ o odjeljku „relevantnost”, u kojem je njezin rezultat bio niži, Komisija je objasnila da je to posljedica činjenice da područje studija podnositelja pritužbe nije bilo među prioritetnim predmetima i da je podnositelj pritužbe već studirao u inozemstvu. Stoga je Ombudsman zaključio da nema dovoljno razloga da se ta tvrdnja uključi u njegovu istragu.

14. Ombudsmanica je 1. listopada i 12. listopada 2011. od podnositelja pritužbe primila dodatnu korespondenciju. Podnositelj pritužbe u biti se nije složio s odlukom Ombudsmana da ne istraži određene aspekte svoje pritužbe. Podnositeljica pritužbe nadalje je navela da je ombudsmanica pogrešno protumačila njezinu tvrdnju. U tom je pogledu podnositelj pritužbe tvrdio sljedeće:

(i) Komisija bi je trebala pozvati da prisustvuje razgovoru za program stipendija EU-a;

ii. Komisija bi trebala osigurati alternativno financiranje jednakovrijedno onom dostupnom u okviru programa stipendija EU-a; ili, alternativno,

iii. Komisija bi trebala donijeti sve druge odgovarajuće kompenzacijske mjere.

15. Ombudsman je 15. studenoga 2010. obavijestio podnositelja pritužbe da nije iznio uvjerljive argumente kako bi doveo u pitanje svoju odluku da u svoju istragu ne uključi određene aspekte pritužbe. Konkretno, kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da je Ombudsman pogrešno protumačio njezin zahtjev, Ombudsmanica ju je obavijestila da nije primijenila nikakve administrativne pristupe Komisiji u vezi s predmetom prethodno navedenih zahtjeva od i. do iii. Ombudsmanica je stoga smatrala da su te tvrdnje nedopuštene. Stoga je pozvao podnositelja pritužbe da prvo uputi tvrdnje Komisiji, prije nego što se naposljetku obrati Ombudsmanu.

16. Komisija je 3. veljače 2011. dala mišljenje koje je 10. veljače 2011. proslijeđeno podnositelju pritužbe radi očitovanja.

17. Podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja 10. i 16. ožujka 2011.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Tvrdnja da je Komisija postupila nerazumno jer podnositelju pritužbe nije dopustila da podnese zahtjeve za alternativno financiranje i povezanu tvrdnju

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

18. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da je Komisija utvrdila da se podnositelji zahtjeva za stipendije EU-a ne mogu prijaviti za druge stipendije. Tvrdila je da je to nerazumno jer joj nije samo odbijena stipendija EU-a, nego joj je onemogućeno korištenje drugih stipendija, s obzirom na to da su rokovi za prijavu za te stipendije već istekli do trenutka kada je obaviještena da je njezina prijava na program stipendija EU-a bila neuspješna (odnosno 15. lipnja 2010.).

19. Komisija je u svojem mišljenju objasnila razloge zbog kojih smatra primjerenim da podnositelji zahtjeva za stipendiju EU-a ne mogu dobiti stipendiju iz drugog izvora. Komisija je napomenula da je zajednica ciparskih Turaka većinu posljednjih 30 godina izolirana od ostatka međunarodne zajednice. Stoga je jedan od razloga za predmetni uvjet bio taj da je, kako bi se maksimalno povećao broj ciparskih Turaka koji bi mogli steći određeno iskustvo u EU-u, Komisija željela dati prednost onim kandidatima koji ne mogu primati stipendije iz drugih izvora. Komisija je tvrdila da smjernice za podnositelje prijava za program stipendija EU-a ne sprečavaju kandidate da podnesu zahtjeve za alternativno financiranje. U smjernicama se samo navodi da podnositelji zahtjeva „ne mogu koristiti stipendiju iz drugog izvora za predloženi program ili razdoblje”. Osim toga, u dijelu C obrasca zahtjeva tražilo se od podnositelja zahtjeva da odgovore na sljedeće pitanje: „Prijavljujete li se za druge stipendije ili stipendije za studiranje u EU-u koje će financirati druge institucije ili zaklade? (Da ili ne) Ako je odgovor potvrdan, navedite sve pojedinosti. Prema Komisijinu mišljenju, to ne znači da se kandidati ne mogu prijaviti za druge stipendije, nego da bi, u slučaju da je uspješni kandidat za stipendiju EU-a odabran za drugu stipendiju, morao odlučiti koju će stipendiju prihvatiti.

20. Komisija je potvrdila da se u Prilogu A smjernicama kao jedan od kriterija prihvatljivosti navodi sljedeće: "[t] on se ne prijavljuje za bilo koju drugu stipendiju za predloženi program". Međutim, tvrdio je da Prilog A nije obrazac koji podnositelji zahtjeva moraju ispuniti. Stoga, prema Komisijinu mišljenju, tužitelji nisu bili pozvani potvrditi da se ne prijavljuju ni za kakvu drugu stipendiju.

21. Međutim, Komisija je dodala da će, ako se objavi novi poziv za akademsku godinu 2011./2012., revidirati relevantne smjernice za podnositelje zahtjeva kako bi se izbjegla pogrešna tumačenja. Konkretno, Komisija je navela da će smjernice za podnositelje zahtjeva sadržavati sljedeću izjavu: „Podnositeljima zahtjeva nije onemogućeno istodobno podnošenje zahtjeva za stipendiju za druge izvore financiranja, međutim, ako bi uspješni podnositelj zahtjeva dodijelio i prihvatio takvo financiranje, ne bi mu se dodijelila stipendija EZ-a”.

22. U svojim očitovanjima o mišljenju Komisije podnositelj pritužbe naveo je da bi, iako je Komisija možda poduzela mjere za sprečavanje sličnih „pogrešnih tumačenja” u budućnosti, trebala primiti naknadu za prouzročenu štetu. Konkretno, podnositeljica pritužbe navela je da su je obmanjujuće informacije koje je dostavila Komisija spriječile da se prijavi za stipendiju koju nudi LSE, kao što je to namjeravala učiniti u slučaju neuspješnog podnošenja zahtjeva za stipendiju EU-a.

Procjena Europskog ombudsmana

23. Ombudsmanica napominje da Komisija ne osporava da bi bilo nerazumno spriječiti podnositelje zahtjeva za stipendije EU-a da se istodobno prijave na druge stipendije. Umjesto toga, Komisija tvrdi da je razumno spriječiti uspješne kandidate programa stipendija EU-a da istodobno dobiju dodatne stipendije iz drugih izvora. Iako se taj cilj čini razumnim i podnositelj pritužbe ga nije osporio, tek treba ispitati jesu li informacije dostavljene podnositelju pritužbe dovoljno jasno pokazale da kandidati nisu bili spriječeni u podnošenju zahtjeva za druge stipendije.

24. Komisija je tvrdila da obrazac za prijavu i smjernice pružaju točne informacije, odnosno da uspješni kandidati ne mogu ostvariti pravo na dodatne stipendije. Ombudsmanica se slaže da obrazac za prijavu nije sadržavao nikakvu izjavu koja bi upućivala na to da bi podnositelji zahtjeva mogli biti spriječeni u podnošenju zahtjeva za druge stipendije. Međutim, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da su i podnositelji zahtjeva dobili smjernice koje je izdala Komisija. Stoga i ovdje treba uzeti u obzir te smjernice. Međutim, iz Priloga A smjernicama proizlazi da je pitanje je li se kandidat prijavio i za drugu stipendiju bilo dio kriterija prihvatljivosti. Ombudsmanica stoga smatra da je kandidat vjerojatno bio potaknut vjerovati da bi mu sama činjenica podnošenja zahtjeva za drugu stipendiju uskratila mogućnost podnošenja zahtjeva za stipendiju EU-a. Tekst ovog Priloga stoga je bio očito obmanjujući. Točno je da je Komisija tvrdila da taj Prilog nije bio obrazac koji su podnositelji zahtjeva morali ispuniti. Međutim, Ombudsman taj argument ne smatra uvjerljivim. Prije svega, Komisijin argument ne može izmijeniti činjenicu da je relevantni tekst bio objektivno obmanjujući. Međutim, prije svega valja podsjetiti na to da se u dijelu C obrasca zahtjeva od podnositelja zahtjeva zahtijevalo da navedu jesu li se prijavili za druge stipendije. Također treba naglasiti da su smjernice u cijelosti stavljene na raspolaganje podnositeljima zahtjeva; To jest, uključujući njezin Prilog A. Stoga se od razboritog podnositelja zahtjeva, koji je želio saznati zašto je Komisija željela biti obaviještena o prijavama za druge stipendije, moglo očekivati da prouči smjernice u tu svrhu. Stoga je Prilog A vjerojatno doveo podnositelje zahtjeva u zabludu.

25. S obzirom na navedeno Ombudsman pozdravlja odluku Komisije da izmijeni smjernice kako bi se izbjeglo dovođenje budućih podnositelja zahtjeva u zabludu. Novim tekstom koji je Komisija predložila u tu svrhu pojasnit će se da se kandidatima za stipendije EU-a omogućuje da se istodobno prijave za alternativne stipendije, ali da će se morati odreći tih drugih stipendija ako žele primiti stipendiju u okviru programa stipendija EU-a. Ombudsmanica razumije da se podnositelj pritužbe slaže da je Komisija stoga na zadovoljavajući način riješila tvrdnju koju je uključio u svoju ovu istragu.

26. Međutim, Ombudsmanica ističe da je u svojim očitovanjima podnositelj pritužbe također zatražio naknadu štete zbog toga što su je zavaravajuće informacije koje je dostavila Komisija spriječile da zatraži stipendiju koju nudi LSE.

27. Valja podsjetiti na to da je Ombudsman u svojem dopisu od 15. studenoga 2010. već obavijestio podnositelja pritužbe da u tom trenutku ne može obraditi zahtjev za naknadu štete, s obzirom na to da se čini da podnositelj pritužbe još nije primijenio odgovarajuće prethodne administrativne pristupe Komisiji u vezi s tim pitanjem. Ništa ne upućuje na to da je podnositelj pritužbe Komisiji podnio svoj zahtjev za naknadu štete jer ju je Ombudsman pozvao da to učini u svojem dopisu od 15. studenoga 2010. Ombudsman stoga još nije u mogućnosti obraditi tu tvrdnju. Međutim, podnositelj pritužbe i dalje ima mogućnost Komisiji podnijeti svoj zahtjev za naknadu štete. Ona se može ponovno obratiti Ombudsmanu s novom pritužbom ako joj Komisija ne dostavi zadovoljavajući odgovor u odgovarajućem roku.

Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nema razloga za daljnje istrage u ovom predmetu.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 24. listopada 2011.