Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe udruženje je koje je odgovorilo (kao vodeći podnositelj zahtjeva) na poziv na podnošenje prijedloga koji je objavila Europska komisija. Komisija je odbila prijedlog navodeći da u skladu sa Smjernicama za podnositelje zahtjeva za bespovratna sredstva („Smjernice za podnositelje zahtjeva”) glavni podnositelj zahtjeva i supodnositelji zahtjeva moraju biti organizacije civilnog društva („OCD-ovi”). U svojem dopisu o odbijanju naveo je da je „[n]e jedan od supodnositelja zahtjeva [...] javno sveučilište i stoga se ne smatra OCD-om jer je riječ o nedržavnoj organizaciji”.

2. Podnositelj pritužbe osporio je odluku Komisije i zatražio njezino ponovno razmatranje. Podnositelj pritužbe izjavio je da je predmetno sveučilište organizacija civilnog društva jer je „nedržavna, neprofitna javna ustanova usmjerena na istraživanje i zaštitu ljudskih prava”. Napomenula je da, iako se u Smjernicama za podnositelje zahtjeva ne definiraju organizacije civilnog društva, one upućuju na instrument („Smjernice za potporu EU-a civilnom društvu u zemljama proširenja, 2014. – 2020.”, dalje u tekstu „Smjernice EU-a”)[1], u kojem se pak upućuje na Komunikaciju Komisije [2] koja uključuje „istraživačke institucije” kao primjer organizacija civilnog društva [3].

3. Komisija je odbila pritužbu. Smatrao je da ne postoji univerzalna definicija pojma organizacije civilnog društva, posebno u kontekstu poziva na podnošenje prijedloga. Dodao je da je definicija koju je Komisija upotrijebila za predmetni poziv na podnošenje prijedloga bila definicija iz Smjernica EU-a, u kojima se organizacije civilnog društva smatraju „nedržavnim, neprofitnim akterima koji djeluju na neovisnoj i odgovornoj osnovi”. Komisija je istaknula da je predmetno sveučilište registrirano kao javnopravno tijelo, kako je potvrđeno obrascem za pravne osobe koji je podnesen zajedno sa zahtjevom. Stoga se sveučilište nije moglo kvalificirati kao organizacija civilnog društva.

4. Budući da nije bio zadovoljan stajalištem Komisije, podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Ombudsmanu.

Istraga

5. Ombudsmanica je pokrenula istragu na vlastitu inicijativu na temelju pritužbe [4]. Prije pokretanja istrage pučki pravobranitelj zatražio je od podnositelja pritužbe da objasni kako je sveučilište, unatoč tome što je registrirano kao javnopravno tijelo, ipak bilo nedržavni akter, a time i, kako je tvrdio, organizacija civilnog društva.

6. Nakon što je 14. studenoga 2017. zaprimio odgovor podnositelja pritužbe, Ombudsman je odlučio ispitati sljedeće aspekte pritužbe: budući da Smjernice za podnositelje zahtjeva ne sadržavaju definiciju pojma „organizacija civilnog društva”, a Komisijin dopis o odbijanju nije bio jasan, podnositelj pritužbe nije imao odgovarajuću priliku osporiti Komisijino stajalište. Ombudsmanica je Komisiji postavila niz pitanja kako bi se razjasnila njezina definicija pojma organizacije civilnog društva. Također je zatražila od Komisije da navede smatra li, s obzirom na argumente koje je podnositelj pritužbe iznio u svojoj korespondenciji od 14. studenoga 2017., sveučilište supodnositelja zahtjeva u ovom predmetu i dalje neprihvatljivim.

7. Tijekom istrage ombudsmanica je primila odgovor Komisije te je nakon toga pozvala podnositelja pritužbe da se očituje o odgovoru Komisije. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

8. Podnositelj pritužbe izrazio je stajalište da je Komisija pogrešno odbila njegov zahtjev jer Komisijin dopis o odbijanju „nije osporio da je Sveučilište [...] nedržavni akter. To su, zapravo, potvrdili u svojem dopisu.”

9. Podnositelj pritužbe zatim je naveo dijelove zakona o visokom obrazovanju u Albaniji, gdje se sveučilište nalazi, kao i dijelove statuta i propisa sveučilišta [5]. U tom kontekstu podnositelj pritužbe tvrdio je da sveučilište djeluje na neovisnoj i odgovornoj osnovi te da uživa akademsku autonomiju i slobodu, što se izražava njegovom samoupravom. Nadalje, podnositelj pritužbe napomenuo je da ispunjava druge kriterije koji se odnose na nedržavne aktere navedene na internetskim stranicama GU-a DEVCO [6].

10. U svojem odgovoru Ombudsmanu Komisija je tvrdila da se podnositelj pritužbe ne može smatrati organizacijom civilnog društva.

11. Napomenula je da se procjena prihvatljivosti podnositelja zahtjeva u okviru poziva na podnošenje prijedloga „provodi na pojedinačnoj osnovi”. U pogledu spornog prijedloga savjetovala se s delegacijom Unije u Albaniji. Odbor za evaluaciju analizirao je dokumente o statutu i pravnoj registraciji koje je dostavio tužitelj. Komisija je zaključila da je predmetno sveučilište „državni akter” jer je i registrirano kao javnopravno tijelo i financira se iz državnog proračuna. Komisija smatra da je odbijanje prijedloga podnositelja zahtjeva stoga bilo u skladu s odjeljkom 2.1.4. Smjernica za podnositelje zahtjeva, u kojem se navodi da „mjere koje su obuhvaćene općim aktivnostima nadležnih državnih institucija ili službi državne uprave, uključujući lokalnu upravu, nisu prihvatljive za financijsku potporu”.

12. Kad je riječ o mogućnosti osporavanja odluke Komisije, Komisija je napomenula da je podnositelj pritužbe u dopisu o odbijanju obaviješten o pravnim lijekovima koje može upotrijebiti. Točke podnositelja pritužbe temeljito su ispitane u skladu s pravilima i načelima utvrđenima u Europskom kodeksu dobrog administrativnog postupanja.

13.  Međutim, Komisija je potvrdila da bi trebala osigurati veću jasnoću u pogledu definicije koja se upotrebljava za organizacije civilnog društva u budućim pozivima.

Procjena Europskog ombudsmana

14. Komisijin dopis o odbijanju bio je nejasan, što je dovelo do toga da je podnositelj pritužbe pogrešno protumačio definiciju pojma organizacije civilnog društva koju je Komisija upotrijebila u kontekstu ovog poziva na podnošenje prijedloga. Podnositelj pritužbe shvatio je da se izraz iz dopisa o odbijanju „kao nedržavna organizacija” odnosi na supodnositelja zahtjeva i smatrao je da Komisija time potvrđuje da je predmetno sveučilište supodnositelj zahtjeva nedržavna organizacija. Da je Komisijin dopis o odbijanju sastavljen pažljivije, taj se nesporazum možda ne bi pojavio.

15. Ombudsmanica također smatra korisnim argument podnositelja pritužbe da općeprihvaćena definicija pojma organizacija civilnog društva uključuje sveučilišta.

16. Međutim, na temelju Komisijina objašnjenja Ombudsman se uvjerio da je Komisija u svojoj odluci o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe bila opravdana kao neprihvatljiva u ovom slučaju. Nadalje, Ombudsman smatra da je Komisija podnositelju pritužbe pružila odgovarajuću priliku da ospori svoju odluku.

17. S obzirom na nesporazume koji su se pojavili u ovom predmetu, Ombudsmanica sa zadovoljstvom primjećuje da je Komisija priznala da bi trebala osigurati veću jasnoću u pogledu definicije koja se upotrebljava za organizacije civilnog društva u budućim pozivima.

18. Iako su u ovom slučaju utvrđeni nedostaci, Ombudsmanica smatra da postupanje Komisije nije dovelo do nepravilnosti u postupanju.

Zaključak

Na temelju istrage Europski ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

U ovom slučaju nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 11. prosinca 2018.

[1] Smjernice za potporu EU-a civilnom društvu u zemljama proširenja, 2014. – 2020., dostupne na:

https://cdn3-eeas.fpfis.tech.ec.europa.eu/cdn/farfuture/S6fLEcQ6_cLwV2jZ5YOg7w1fDMswI1kouzeIRO4VeZ8/mtime:1540212300/sites/eeas/files/doc_guidelines_cs_support1.pdf

[2] Komunikacija Komisije od 12. rujna 2012. naslovljena „Korijeni demokracije i održivog razvoja: Suradnja Europe s civilnim društvom u vanjskim aktivnostima (COM(2012)0492), dostupno na:

https://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM%3A2012%3A0492%3AFIN%3AEN%3APDF

[3] Podnositelj pritužbe uputio je i na odjeljak koji se odnosi na organizacije civilnog društva na internetskim stranicama GU-a DEVCO (Glavna uprava Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj), u kojem se navodi da akteri civilnog društva mogu uključivati sveučilišta. Prema podnositelju pritužbe nekoliko istaknutih međunarodnih organizacija smatra sveučilišta organizacijama civilnog društva.

[4] Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i Statutom Europskog ombudsmana utvrđeni su određeni uvjeti za pokretanje istrage Europskog ombudsmana. Jedan od tih uvjeta je da je

pritužbu mora podnijeti „građanin Unije ili bilo koja fizička ili pravna osoba s boravištem ili registriranim sjedištem u državi članici Unije”. Podnositelj pritužbe nije ispunio taj uvjet, a to je

Sjedište joj je u Albaniji. Međutim, Ombudsman je smatrao da postoje razlozi za pokretanje postupka podnositelja pritužbe putem istrage na vlastitu inicijativu, u skladu s člankom 228. UFEU-a.

[5] Podnositelj pritužbe naveo je da je predmetno sveučilište kao javno sveučilište javna pravna osoba koja se može samofinancirati, financirati iz državnog proračuna ili iz drugih izvora.

[6] To je uključivalo „prikupljanje njegovih glavnih struktura izvan vlade i javne uprave”; „pokretanje inicijativa na lokalnoj razini kojima se nastoje uvesti društvene promjene”; te „aktivnost u različitim područjima, uključujući ljudska prava, okoliš i javno zdravlje”.