Okolnosti pritužbe

1. Ova se pritužba odnosi na navodni propust CEPOL-a da plati podnositelju pritužbe, vanjskom konzultantu, za rad koji je obavljala za CEPOL u razdoblju od travnja do kolovoza 2008. Predmetni radovi nisu bili obuhvaćeni pisanim ugovorom.

2. Kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u članku 6. Odluke Vijeća 2005/681/PUP o osnivanju CEPOL-a [1], CEPOL mora poduzeti različite mjere. Jedna je od tih mjera, u skladu s člankom 7., „doprinijeti pripremi usklađenih programa za osposobljavanje policijskih službenika srednjeg ranga, policijskih službenika srednjeg ranga na terenu i policijskih službenika na terenu u pogledu prekogranične suradnje među policijskim snagama u Europi te pomoći u uspostavi odgovarajućih programa naprednog osposobljavanja, kao i razvoju i pružanju osposobljavanja za voditelje osposobljavanja.” Uzimajući u obzir navedenu odredbu, Upravni odbor CEPOL-a donio je 27. rujna 2006. Odluku 29/2006/GB o utvrđivanju zajedničke kurikularne politike. Glavna svrha zajedničkih kurikuluma CEPOL-a bila je pružiti "preporuke državama članicama u vezi s policijskim osposobljavanjem za posebna pitanja s europskom dimenzijom kako bi ih mogle koristiti u svojim nacionalnim sustavima policijskog osposobljavanja u skladu s njihovim pojedinačnim potrebama ".

3. Početkom ožujka 2008. gđa D. P., predsjednica talijanske podskupine zadužene za razvoj projekta zajedničkog kurikuluma o upravljanju raznolikošću, pozvala je podnositelja pritužbe (telefonskim putem) da se pridruži skupini i radi kao konzultant za obrazovne stručnjake. Podnositeljica pritužbe izrazila je interes za prijedlog i potvrdila njegovu dostupnost. Međutim, prije donošenja konačne odluke stupila je u kontakt s gđom Z., službenikom za potporu projektima, 6. ožujka 2008. Zatražila je pojašnjenja o, među ostalim, vrsti posla koji bi trebala obaviti, relevantnom roku za završetak rada, kontaktima koje će imati s transnacionalnim partnerima i dnevnom redu prvog zakazanog sastanka. Osoba Z. odgovorila je istog dana i podnositelju pritužbe dostavila zatražene informacije. Osoba Z. poslala je 23. travnja 2008. podnositelju pritužbe dodatnu poruku. Poruka je sadržavala sljedeći tekst:

"Draga Marina,

Za početak zahvaljujem Vam na pružanju usluga CEPOL-u i sa zadovoljstvom Vas obavještavam da Vam mogu dati službenu potvrdu u ime Ulga Göranssona, direktora CEPOL-a, o Vašem imenovanju za savjetnika za obrazovne stručnjake za podskupinu Zajedničkog kurikuluma o upravljanju raznolikošću.

[…]

Potrebno je slijediti dva važna postupka:

1) Proslijedio sam nacrt ugovora s pojedinostima koje ste dostavili našem voditelju administracije i zamolio ga da ga provjeri. Čim dobijem njegov ok, obavijestit ću vas i zamoliti da nam pošaljete dvije originalno potpisane kopije.

2) U međuvremenu, možete ići naprijed pripremajući svoje sudjelovanje na sastanku sljedeći tjedan u Budimpešti…"

4. Od 28. do 30. travnja 2008. podnositelj pritužbe sudjelovao je na navedenom sastanku u Budimpešti.

5. Osoba Z. je 23. svibnja 2008. podnositelju pritužbe poslala poruku o svojem ugovoru. Poruka je sadržavala sljedeći tekst:

"… Čini se da ćemo nakon svega morati potpisati ugovor s 'Scuola per il Perfezionamento di Polizia' prema Pravilima. Međutim, platit ćemo vam izravno na vaš bankovni račun na zahtjev Scuole. Zvuči komplicirano, ali nije".

6. Osoba R. je 4. lipnja 2008. iz CEPOL-ove nacionalne kontaktne točke (NCP) u Italiji obavijestila osobu Z. i podnositelja pritužbe da direktor Scuole per il Perfezionamento di Polizia nije nadležan za potpisivanje ugovora o imenovanju podnositelja pritužbe savjetnikom za obrazovne stručnjake. Razlog je bio taj što podnositelj pritužbe nije bio zaposlen u Talijanskoj akademiji za politiku.

7. Podnositelj pritužbe poslao je 27. lipnja 2008. e-poruku Tajništvu CEPOL-a i predsjedniku podradne skupine kako bi se raspitao o njezinu ugovoru. U svojem odgovoru od 2. srpnja 2008. gđa Z. izjavila je da „u pogledu vašeg ugovora postoji kašnjenje zbog naših propisa. Pokušavamo pronaći rješenje za to i nadam se da ćete imati malo strpljenja. Ispričavam se zbog ovoga. Međutim, u dodatnoj poruci poslanoj 13. srpnja 2008. osoba Z. zatražila je od podnositelja pritužbe da do daljnjega prestane raditi za podradnu skupinu. U poruci gđi D. P. od 6. kolovoza 2008. podnositelj pritužbe potvrdio je da je na zahtjev gđe Z prestala raditi.

8. Unatoč prethodno navedenom, prema navodima podnositelja pritužbe, NKT je od nje zatražio da prisustvuje trećem sastanku u Nettunu 17. i 18. kolovoza 2008. Izričito se pozvala na pismo od 11. kolovoza 2008. koje je potpisao predsjednik radne podskupine [2] te na poruku primljenu 12. kolovoza 2008.[3]. Tajništvo CEPOL-a zatražilo je 15. rujna 2008. od podnositelja pritužbe da dostavi konačni nacrt zajedničkog kurikuluma na kojem je radila s ostatkom skupine. Istog je dana poslala traženi dokument.

9. Ugovorna situacija podnositelja pritužbe još nije riješena 30. rujna 2008. Stoga je direktorica NKT-a pitala tajništvo CEPOL-a mogu li se troškovi koje je imala za sudjelovanje na trima sastancima nadoknaditi. Istog je dana dobio jamstvo da će joj biti vraćena [4].

10. Ravnatelj CEPOL-a pisao je 26. studenoga 2008. podnositelju pritužbe. Naveo je da nije moguće pronaći rješenje za njezin slučaj te je potvrdio da s njom neće biti moguće potpisati ugovor jer nije bila zaposlena u Talijanskoj policijskoj akademiji. Direktorica, koja se ispričala zbog neugodnosti koje je takva situacija mogla prouzročiti podnositelju pritužbe, izjavila je da je CEPOL bio voljan podnositelju pritužbe nadoknaditi vrijeme u kojem je radila. Direktor se osvrnuo na pozive koje je podnositelj pritužbe primio na dva sastanka, prvi od 28. do 30. travnja 2008. u Budimpešti, a drugi od 26. do 29. svibnja 2008. u Milanu. Direktorica joj je ponudila iznos od 1000 eura, izračunan na temelju 200 eura po danu, odnosno naknadu koja se plaća savjetnicima za obrazovne stručnjake s ugovorima.

11. U svojoj poruci CEPOL-u od 6. veljače 2009. podnositelj pritužbe naglasio je da bi trebao primiti dodatnih 1500 EUR za svoje sudjelovanje na trećem sastanku i za četiri i pol dana drugog rada (studijski dokumenti, sastavljanje izvješća itd.). Ukupni iznos koji je podnositelj pritužbe potraživao stoga je iznosio 2 500 EUR.

12. Tajništvo CEPOL-a odgovorilo je 25. ožujka 2009. da ne može platiti dodatni iznos od 1500 EUR koji je zatražio podnositelj pritužbe. Prema mišljenju Tajništva CEPOL-a, nacionalna kontaktna točka obaviještena je da podnositelj pritužbe ne bi trebao prisustvovati trećem sastanku jer nije imala ugovor. Stoga je njezino sudjelovanje na posljednjem sastanku bilo u nadležnosti NKT-a.

13. Podnositelj pritužbe obratio se 26. ožujka 2009. Ombudsmanu.

Predmet istrage

14. Ombudsmanica je 17. lipnja 2009. pokrenula istragu o sljedećim navodima i zahtjevima.

Tvrdnja:

CEPOL je postupao nepošteno kada je tužitelju odbio platiti iznos od 1500 eura, uz iznos od 1000 eura koji mu je ponuđen.

Zahtjev:

CEPOL bi podnositelju pritužbe trebao platiti iznos od 1 500 EUR.

Istraga

15. Ombudsmanica je 17. lipnja 2009. pokrenula istragu i pozvala CEPOL da se očituje o navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe. Ombudsmanica je nadalje zatražila od CEPOL-a da pojasni odnos između svojeg tajništva u Ujedinjenoj Kraljevini i svojih ureda u državama članicama upućivanjem na pravne odredbe u primjenjivom zakonodavstvu i/ili na načela kojima se uređuje taj odnos. CEPOL je 2. listopada 2009. dostavio svoje mišljenje, koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe, koji je podnio očitovanja 1. studenoga 2009. Ombudsmanica je 29. listopada 2010. iznijela prijedlog prijateljskog rješenja za CEPOL, koji je odgovorio 13. prosinca 2010. Odgovor je proslijeđen podnositelju pritužbe, koji je svoja očitovanja poslao 14. prosinca 2010.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Tvrdnja da je CEPOL djelovao nepravedno

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

16. Podnositelj pritužbe radio je za CEPOL kao konzultant za obrazovne stručnjake u razdoblju od ožujka do rujna 2008. Zbog nekoliko problema podnositelj pritužbe sudjelovao je na tri sastanka i obavio određenu količinu posla bez potpisivanja ugovora. CEPOL je podnositelju pritužbe ponudio 1000 EUR kao naknadu za sudjelovanje na dvama sastancima održanima u Budimpešti u travnju 2008. i u Milanu u svibnju 2008. Podnositeljica pritužbe nije bila zadovoljna prijedlogom CEPOL-a te je smatrala da joj je trebalo ponuditi iznos koji odgovara cjelokupnom poslu koji je obavila. To je uključivalo i. pripremni i naknadni rad povezan s trima sastancima na kojima je sudjelovala. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, CEPOL nije osporio kvalitetu njezina rada ni način na koji je obavljen. Također je uključila njezino sudjelovanje na trećem sastanku navedenom u točki 8. ove presude. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da bi trebala primiti ukupan iznos od 2 500 EUR. U svojoj pritužbi Ombudsmanu tužiteljica je tvrdila da je CEPOL postupao nepošteno kada joj je odbio platiti iznos od 1500 eura uz iznos od 1000 eura koji joj je ponuđen. U prilog svojoj tvrdnji podnositeljica pritužbe tvrdila je da je dobila različita jamstva da će se pronaći rješenje za njezinu situaciju.

17. CEPOL je u svojem mišljenju objasnio da je osnovan Odlukom Vijeća 2005/681/PUP [5]. U skladu s člankom 14. ove Odluke, nacionalne kontaktne točke CEPOL-a uspostavljene su kako bi se „osigurala učinkovita suradnja između CEPOL-a i ustanova za osposobljavanje.” Kako bi se ispunio taj cilj, sva komunikacija između Tajništva CEPOL-a i država članica odvija se putem nacionalnih kontaktnih točaka, koje su u većini slučajeva nacionalne institucije za osposobljavanje policije ili ministarstva. U posebnom kontekstu zajedničkog kurikuluma CEPOL je naveo da su nacionalne kontaktne točke prikupile i poslale Tajništvu CEPOL-a nominacije za stručnjake, uključujući obrazovne stručnjake.

18. Politika razvoja zajedničkog kurikuluma utvrđena je Odlukom Upravnog odbora 29/2006/GB. CEPOL je za svaku temu osnovao podskupinu kojom je predsjedala jedna vodeća zemlja i koja se sastojala od stručnjaka koje su imenovale države članice, a dodijelio joj je ravnatelj CEPOL-a. U skladu s člankom 4.1.6. navedene Odluke Upravnog odbora:

„Nakon finalizacije Opisa kurikuluma edukativni stručnjak će napisati Vodič za instruktore i studente. Stručnjak za obrazovanje mora imati opsežno znanje o metodama provedbe, iskustvo u osposobljavanju posebno na temu zajedničkog kurikuluma i odgovarajuće znanje engleskog jezika. Ako nijedan član podskupine ne ispunjava kriterije, podskupina traži dodjelu vanjskog obrazovnog stručnjaka od direktora putem zajedničke radne skupine za koordinaciju kurikuluma.”

19. Talijanski predsjednik podskupine zadužene za razvoj zajedničkog kurikuluma o toj temi predložio je podnositelja pritužbe kao obrazovnog stručnjaka. Ravnatelj CEPOL-a prihvatio je prijedlog na temelju životopisa podnositelja pritužbe, pod pretpostavkom da je prijedlog iznesen u dogovoru s NKT-om. CEPOL je pretpostavio da je NKT pravilno imenovao podnositelja pritužbe jer je potonji imenovao i druge obrazovne stručnjake za Zajednički kurikulum. CEPOL nažalost nije pojasnio s talijanskim nacionalnim kontaktnim točkama je li to doista bio slučaj.

20. Unatoč činjenici da ugovor još nije potpisan i kako bi započela suradnju s podskupinom, podnositelj pritužbe pozvan je na sastanak koji se održao u Budimpešti od 28. do 30. travnja 2008. Predsjednik podskupine zatim je pozvao podnositelja pritužbe da sudjeluje na drugom sastanku koji se održao u Milanu od 26. do 29. svibnja 2008. Kad je riječ o sudjelovanju podnositelja pritužbe na tom sastanku, CEPOL je izjavio da je obaviješten da je podnositelj pritužbe „čak predsjedao sastankom umjesto predsjednikom podskupine kojeg su njezini nadređeni opozvali u kratkom roku.” Nadalje, CEPOL je izjavio da „to nije bio dio zadaća gđe P. [podnositeljice pritužbe] niti ga je Tajništvo CEPOL-a dogovorilo i prihvatilo.”

21. Podnositelj pritužbe trebao je sudjelovati i na trećem sastanku krajem kolovoza u Nettunu u Italiji. Međutim, tajništvo CEPOL-a obavijestilo je g. R.-a, osobu za kontakt u NKT-u, da podnositelj pritužbe ne bi trebao prisustvovati sastanku jer je njezina ugovorna situacija još uvijek nejasna. CEPOL je 23. svibnja 2008. CNP-u zapravo poslao ugovor za usluge podnositelja pritužbe. Međutim, potonji je obavijestio CEPOL da ne može potpisati ugovor s podnositeljem pritužbe jer ona nije dio njihova osoblja. Predložili su da CEPOL potpiše ugovor s predsjednikom talijanske podskupine. Međutim, to se pokazalo nemogućim. Unatoč prethodno navedenom, NKT nije slijedio savjete CEPOL-a te je pozvao podnositelja pritužbe da prisustvuje sastanku u Nettunu od 18. do 21. kolovoza 2008., pod njegovom odgovornošću.

22. Nadalje, CEPOL je izjavio da je obaviješten da je „P. preuzela dodatne zadaće koje nisu uvrštene na popis zadaća obrazovnog stručnjaka, kao što su pisanje i ažuriranje zajedničkog kurikuluma”. U tom je pogledu CEPOL naglasio da „nije dio politike CEPOL-a da bi obrazovni stručnjak trebao napisati bilo što drugo osim vodiča za instruktore i studije”.

23. Tajništvo CEPOL-a učinilo je sve što je u njegovoj moći kako bi pronašlo rješenje za predmet podnositelja pritužbe. Budući da CEPOL nije mogao izravno s njom potpisati ugovor, raspravljalo se o alternativnim mogućnostima. Međutim, nije bilo moguće pronaći pozitivan ishod. CEPOL je priznao da je bilo pogrešno prihvatiti prijedlog NCP-a o zapošljavanju podnositelja pritužbe i pozvati je da sudjeluje na sastanku održanom u Budimpešti u travnju 2008. S obzirom na to, „CEPOL je platio troškove i ponudio naknadu za svoje sudjelovanje na sastanku u Budimpešti, a CEPOL je također platio troškove sudjelovanja na sastancima u Milanu i Nettunu, čak i ako CEPOL nije znao da je gđa P. pozvana.”

24. Zaključno, CEPOL je naveo da „zbog činjenice da CEPOL nije uputio poziv gđi P. na sastanke podskupine u Milanu i Nettunu te je izričito obavijestio talijansku nacionalnu kontaktnu točku da gđa Pirazzi ne bi trebala prisustvovati sastanku u Nettunu, ne možemo platiti radno vrijeme tijekom tih dvaju sastanaka.”[6] CEPOL je konačno izjavio da „zbog nepostojanja ugovora CEPOL nema osnovu za plaćanje naknada za rad gđe P. Ponuda da plati neku naknadu za svoje vrijeme napravljena je u pokušaju da se prizna njezina predanost i neugodnosti koje su joj uzrokovale."

25. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima naglasila da, suprotno onomu što je CEPOL potvrdio u svojem mišljenju, nije znala da CEPOL s njom ne može potpisati ugovor. Podnositelj pritužbe uputio je i priložio presliku poruke koju je osoba Z. primila 25. ožujka 2008., u kojoj se navodi sljedeće:

„Nažalost, ne možemo plaćati pojedincima. Dakle, u tom slučaju bilo bi vrlo dobro da imate tvrtku kojoj možemo poslati novac. Molim vas, javite mi ako je to opcija za vas. Ako ne, možda bi vaša nevladina organizacija prihvatila CEPOL jer nismo policijska snaga, već agencija EU-a.

26. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, iz prethodno navedene poruke jasno je proizlazilo da je CEPOL mogao potpisati ugovor s pravnim osobama, a time i s vlastitim društvom.

27. Kao konačnu opću primjedbu, podnositeljica pritužbe naglasila je da je njezino sudjelovanje na različitim sastancima, kao i rad koji je obavila, obavljeno na temelju prethodnog sporazuma s Tajništvom CEPOL-a ili s NKT-om. Naglasila je da nikada ne bi sama preuzela inicijativu. Nadalje, tvrdila je da se ne može smatrati odgovornom za birokratska i administrativna pitanja povezana s njezinim radom kao konzultantice za obrazovne stručnjake. Stoga je zadržala svoj zahtjev.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

28. Iz informacija koje su stranke dostavile tijekom ove istrage proizlazilo je da je između ožujka i kolovoza 2008. došlo do opsežne razmjene prepiske između podnositelja pritužbe, Tajništva CEPOL-a i NKT-a u vezi s radom podnositelja pritužbe kao konzultanta za obrazovne stručnjake i njegovim ugovorom. Ombudsmanica je posebno napomenula da je e-poštom od 23. travnja 2008. upućenom podnositelju pritužbe službenik za potporu projektima potvrdio, u ime direktora CEPOL-a, imenovanje podnositelja pritužbe savjetnikom za obrazovne stručnjake. Podnositelj pritužbe pozvan je da se pripremi za sastanak koji će se sljedećeg tjedna održati u Budimpešti. Nakon toga podnositelj pritužbe sudjelovao je na dva dodatna sastanka, održana krajem svibnja u Milanu i u kolovozu 2008. u Nettunu. U tom je pogledu ombudsmanica napomenula da je podnositelj pritužbe sudjelovao na trećem sastanku, iako je tajništvo CEPOL-a obavijestilo osobu za kontakt u NKT-u da podnositelj pritužbe ne bi trebao prisustvovati sastanku jer je njezina ugovorna situacija još uvijek nejasna.

29. Ombudsmanica je primijetila da, unatoč nekoliko pokušaja, nije bilo moguće pronaći rješenje za situaciju podnositelja pritužbe. Krajem studenoga 2008. direktor CEPOL-a obavijestio je podnositelja pritužbe da s njom nije moguće potpisati ugovor.

30. Ombudsmanica je potvrdila i pozdravila činjenicu da je CEPOL u svojem mišljenju priznao da nije pojasnio status podnositelja pritužbe u NKT-u kada je predložio da bude zaposlena kao konzultantica za obrazovne stručnjake. Također je napomenuo da je CEPOL podnositelju pritužbe ponudio 1000 EUR kao naknadu za sudjelovanje na prva dva sastanka. Međutim, čini se da je CEPOL odbio platiti podnositelju pritužbe za pripremu i praćenje koje je obavila za dva predmetna sastanka i za svoje sudjelovanje na trećem sastanku u Nettunu.

31. Što se tiče činjenice da je CEPOL izjavio da ne može platiti podnositelju pritužbe za pripremu i praćenje prvih dvaju sastanaka, Ombudsman je napomenuo da je ravnatelj CEPOL-a prvotno smatrao da bi podnositelju pritužbe trebalo platiti „naknadu sličnu onoj koja se plaća obrazovnim stručnjacima s ugovorima”(dopis direktora podnositelju pritužbe od 4. veljače 2009.). To je u biti bilo implicitno upućivanje na sadržaj članka 3. standardnog ugovora o uslugama, čiji je primjerak CEPOL prvotno poslao podnositelju pritužbe. U skladu s člankom 3. „CEPOL Ugovaratelju plaća naknadu u iznosu od 200 EUR po danu rada pri obavljanju ugovorenih usluga. Dani putovanja ne računaju se kao dani rada. Najveći ukupni iznos koji CEPOL treba platiti na temelju ugovora iznosi 6 000 EUR, bez PDV-a, što obuhvaća sve pružene usluge („naknade”).” Članak I.2.3. pod uvjetom da je „suglasno da naknade ne uključuju sve ostale prihvatljive i nadoknadive rashode koji bi mogli nastati Izvođaču pri izvršenju ovog Ugovora, kao što su putni troškovi, troškovi smještaja, dnevnice ili bilo koji drugi povezani troškovi nadoknadive prirode koje CEPOL mora odobriti prije nego što ih Izvođač podnese na nadoknadu.”

32. Ugovor koji je CEPOL predvidio za podnositelja pritužbe općenito je predviđao plaćanje "radova" izračunanih "po danu" i izvršenih "u okviru izvršenja ugovorenih usluga". Ombudsmanica smatra da ne postoji očiti razlog zbog kojeg priprema i daljnji rad nisu trebali biti obuhvaćeni tim odredbama. Prethodno navedeni članci sadržavaju različita izuzeća, ali se u njima ne navode izričita ni implicitna upućivanja na pripremu i daljnji rad. Ombudsmanica je stoga zaključila da u ovom članku ili u kontekstu u kojem se primjenjuje ne postoje elementi za koje se razumno može smatrati da podrazumijevaju da se takva aktivnost ne može smatrati "radom".

33. Slično tome, ni u svojim dopisima podnositelju pritužbe ni u svojem mišljenju Ombudsmanu CEPOL nije iznio nikakve konkretne informacije ili argumente kako bi pojasnio zašto odluka direktora da podnositelju pritužbe nadoknadi „naknadu sličnu onoj koja se plaća obrazovnim stručnjacima s ugovorima” ne bi trebala uključivati pripremu podnositelja pritužbe i daljnji rad. Činjenica da nije potpisan nijedan pisani ugovor čini se, iz očitih razloga, nevažnom. Podnositelj pritužbe primio je naknadu za svoje sudjelovanje na dvama predmetnim sastancima, za koje nije postojao ni pisani ugovor. Nadalje, CEPOL je u potpunosti prepoznao kvalitetu rada koji je podnositelj pritužbe obavio. U vezi s tim ombudsmanica je napomenula da je u svojoj poruci od 27. lipnja 2008. upućenoj službeniku za potporu projektima ravnatelj CEPOL-a uputio na podnositelja pritužbe i njezin rad na sljedeći način: „Prije svega, sve moje poštovanje i poštovanje prema gđi P. za njezin rad i doprinos zajedničkom kurikulumu”.

34. Ombudsmanica je pozdravila činjenicu da je ravnatelj CEPOL-a naposljetku tražio rješenje spora tako što je prepoznao pogreške Agencije i ispričao se za njih te utvrdio korisno rješenje, odnosno platio podnositelju pritužbe naknadu sličnu onoj koja se plaća stručnjacima s ugovorima. Ombudsmanica je također prepoznala da donekle složen sustav suradnje CEPOL-a s nacionalnim tijelima može dovesti do nesporazuma i dovesti do pogrešaka. U tom je pogledu naglasio važnost osiguravanja da se takve pogreške prepoznaju i da se s njima postupa s osjećajem razumnosti i pravednosti. Čini se da je to doista bio predviđeni pristup ravnatelja CEPOL-a u ovom slučaju.

35. S obzirom na navedeno ombudsmanica je zauzela stajalište da je žalosno što CEPOL nije proveo prvotnu odluku svojeg direktora da podnositelju pritužbe plati naknadu sličnu onoj koja se plaća stručnjacima s ugovorima. Prema mišljenju Ombudsmana i s obzirom na okolnosti slučaja i osnovni pristup na kojem se činilo da se temelji navedena odluka, to se činilo kao prirodno rješenje. Nakon zahtjeva podnositelja pritužbe za pojašnjenje, direktorici se činilo da joj je savjetovano da je obavijesti o tome da se plaćanje koje se odnosi na njezinu pripremu i daljnji rad ne može izvršiti samo zbog nepostojanja pisanog ugovora. Međutim, Ombudsmanica je napomenula da ju je CEPOL već odlučio platiti za druge povezane aktivnosti za koje isto tako nije postojao pisani ugovor.

36. S obzirom na prethodna razmatranja, Ombudsmanica je smatrala da bi bilo u skladu s dobrom upravom CEPOL-a da poduzme dodatni korak u plaćanju podnositelju pritužbe za pripremu i daljnji rad u vezi s dvama sastancima o kojima je ovdje riječ. Ombudsmanica je stoga iznijela sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja [7]:

„CEPOL bi trebao razmotriti plaćanje podnositelju pritužbe, uz već ponuđeni iznos od 1 000 EUR, iznosa od 600 EUR koji odgovara trodnevnoj pripremi i praćenju njezina sudjelovanja na dvama sastancima održanima u Budimpešti od 28. do 30. travnja 2008. i u Milanu od 26. do 29. svibnja 2008.[8]”.

Ocjenjivanje Europskog ombudsmana nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

37. U svojem odgovoru na prijedlog prijateljskog rješenja CEPOL je potvrdio da se složio s prijedlogom Ombudsmana da se podnositelju pritužbe isplati iznos od 600 EUR uz iznos od 1 000 EUR koji joj je već ponuđen.

38. Odgovor CEPOL-a proslijeđen je podnositelju pritužbe, koji je potvrdio da će prihvatiti iznos od 1600 EUR koji je ponudio CEPOL. Zahvalila je pučkom pravobranitelju na njegovu radu.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

39. CEPOL je pristao provesti prijedlog ombudsmanice o prijateljskom rješenju, a podnositelj pritužbe smatra da je njezina tvrdnja ispunjena. Nadalje, čini se da CEPOL nema zadrške u pogledu nalaza na kojima se temelji prijedlog Ombudsmana.

B. Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

CEPOL je pristao provesti prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju te je stoga zadovoljio podnositelja pritužbe. Ombudsmanica pozdravlja konstruktivnu suradnju CEPOL-a u ovom slučaju.

Podnositelj pritužbe i CEPOL bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 18. ožujka 2011.

---

[1] CEPOL je osnovan 2005. Odlukom Vijeća 2005/681/PUP od 20. rujna 2005., SL 2005., L 256, str. 63.–70. CEPOL okuplja više policijske službenike iz cijele Europe s ciljem poticanja prekogranične suradnje u borbi protiv kriminala i održavanja javne sigurnosti te javnog reda i mira. Djeluje kao mreža u kojoj se aktivnosti – tečajevi, seminari, konferencije i sastanci – provode u državama članicama i u državama članicama, uglavnom u nacionalnim ustanovama za osposobljavanje viših policijskih službenika. Godišnji proračun CEPOL-a osigurava Europska unija.

[2] Tijekom telefonskog razgovora sa službama Europskog ombudsmana 7. svibnja 2009. podnositelj pritužbe pojasnio je da je odobrenje na koje se poziva pismo od 11. kolovoza 2008. koje je potpisao predsjednik podradne skupine. U tom je pismu predsjednica objasnila da je direktor CEPOL-a u Italiji izrazio jamstvo da će se podnositelju pritužbe nadoknaditi svi njezini troškovi i rad koji je obavila kao konzultant obrazovnog stručnjaka u ožujku 2008. do kraja predviđenih aktivnosti. Dopis, napisan na talijanskom jeziku, glasi kako slijedi:

„[I] n riferimento all’incarico svolto quale Stručnjak za obrazovanje nel gruppo di lavoro Cepol finalizzato alla predisposizione di un Common Curriculum sul tema Managing Diversity si comunica che, previa intesa intercorsa in data odierna con il Direttore dell’Unità italiana CEPOL, quest’ultimo ha comunicato il suo impegno incondizionato a farLe corrispondere tutti i compensi e rifondere tutte le spese da lei sostenute l’espletamento dell’incarico di esperto educativo del gruppo di lavoro citato dalse di marzo 2008 fino compamento dell’vità”.

Podnositeljica pritužbe dostavila je Ombudsmanu i poruku predsjednice podradne skupine koju je primila 11. kolovoza 2008. Dopis je sadržavao sljedeće (na izvornom talijanskom jeziku):

„Ad ogni modo, il dottor S. [direktor NCP-a] contratto ci sarà: in caso contrario non darà approvazione al bilancio Cepol che, per passare, deve essere approvato all’unanimità.”

[3] U svojoj poruci podnositelju pritužbe predsjednik podskupine naveo je, među ostalim, sljedeće: „Dobar uspjeh tijekom sastanka u Nettunu. Nadam se da će sve biti u redu, grupna dinamika i tako dalje.

[4] Gđa Z., iz Tajništva CEPOL-a, napisala je: „Dragi g. S., naravno, [podnositelj pritužbe] bit će nadoknađen za sudjelovanje na sastancima kao stručnjak.”

[5] Vidjeti bilješku 2.

[6] U tom pogledu Ombudsmanica napominje da se iz dopisa od 4. veljače 2009. koji je potpisao direktor CEPOL-a čini da je CEPOL bio svjestan da je podnositelj pritužbe bio pozvan na sastanak održan u Milanu. Ravnatelj CEPOL-a u svojem je dopisu naveo sljedeće: „U skladu s mojim informacijama, na dva sastanka podskupine 28. i 30. travnja 2008. (od podneva do podneva) u Budimpešti (2 puna dana) i 26. i 29. svibnja 2008. (od podneva do podneva) u Milanu (3 puna dana) pozvao vas je službenik za potporu projektima u tajništvu CEPOL-a, a kasnije i predsjednik podskupine. ” Zapravo, suprotno onome što je CEPOL naveo u svojem mišljenju, CEPOL je ponudio da podnositelju pritužbe isplati naknadu za svoje sudjelovanje na sastancima u Budimpešti i Milanu.

[7] Prijedlog pučkog pravobranitelja obradio je novi direktor, dr.

[8] Pri formuliranju svojeg prijedloga za prijateljsko rješenje ombudsmanica je također uzela u obzir da je 6. veljače 2009. podnositelj pritužbe obavijestio CEPOL da je u prosjeku provela 1,5 dana na pripremi i daljnjem postupanju. To je iznosilo tri dana za dva sastanka o kojima je riječ, a time i ukupno 600 eura, izračunano na temelju dnevne naknade od 200 eura navedene u točki 10. ove presude.