Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima koji se odnose na švedske i danske nacionalne planove u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost. Komisija je utvrdila da je zahtjev obuhvaćao 111 dokumenata. Omogućio je pristup samo dijelovima tih dokumenata. Pri odbijanju pristupa pozvao se na iznimke utvrđene u zakonodavstvu EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje moglo ugroziti tekući postupak donošenja odluka i gospodarsku politiku EU-a i dotičnih država članica.

Ombudsmanica je utvrdila da način na koji je Komisija ocijenila ta dva zahtjeva nije bio u potpunosti zadovoljavajući, posebno zbog nedostatka odgovarajućeg i uvjerljivog obrazloženja. Također je smatrala da je način na koji se postupalo s dvama identičnim zahtjevima proturječan. U tom je kontekstu ombudsmanica zaključila predmet i predložila da se Komisija obrati podnositelju pritužbe kako bi utvrdila želi li i dalje nastaviti sa svojim zahtjevom i, ako želi, ponovno ocijeniti zahtjeve, s obzirom na to da je švedski plan u međuvremenu donesen. Predložila je i da bi Komisija trebala posvetiti veću pozornost budućim zahtjevima za javni pristup koji se odnose na pregovore o planovima za oporavak i otpornost te razmjene povezane s Komisijinom evaluacijom uspješnosti država članica u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost kako bi se osigurao dosljedan pristup s jasnim objašnjenjima.