Predmet se odnosio na način na koji je Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) postupala s podugovarateljem koji je pružao stručno znanje i usluge u sektoru IT-a. Podnositelj pritužbe tvrdi da nije u cijelosti plaćen za posao koji je obavio. Nakon što su pregovori podnositelja pritužbe s glavnim ugovarateljem ostali bez rezultata, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu, osporavajući način na koji je ESVD riješio predmetni spor.

Ombudsmanica je podsjetila da nepostojanje izravnog ugovornog odnosa između institucije EU-a i podugovaratelja ne oslobađa prvonavedenog, koji djeluje u svojstvu javnog tijela, od obveze poštovanja temeljnog prava podugovaratelja na dobru upravu. Ta obveza obuhvaća, među ostalim, dužnost institucije EU-a da prati ponašanje svojeg ugovaratelja i, prema potrebi, da ustraje u tome da ugovaratelj ispunjava svoje obveze prema podugovaratelju. U ovom predmetu ombudsmanica je napomenula da se ESVD pobrinuo da glavni ugovaratelj pažljivo obavijesti podugovaratelja o svojim zahtjevima u pogledu rezultata i dokumentacije te da je ESVD izvršio plaćanja za obavljeni potvrđeni rad. Općenito, ESVD je uložio više napora kako bi pronašao rješenje za različita pitanja podugovaranja.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju ESVD-a.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija postupila s upravnom pritužbom na odluku Ureda Komisije za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) da podnositelju pritužbe retroaktivno ne isplaćuje određene obiteljske naknade.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija trebala biti jasnija u svojoj komunikaciji s podnositeljem pritužbe i da način na koji je postupala s upravnom pritužbom nije bio u skladu s načelima dobre uprave.

S obzirom na to da je Komisija ustrajala na tome da ni u kojem slučaju ne bi retroaktivno isplatila naknade podnositelju pritužbe, Ombudsmanica odlučuje da daljnje istrage u vezi s tom pritužbom nisu opravdane.

Predmet se odnosio na odbijanje delegacije EU-a u Alžiru da plati dodatne troškove izvođača tijekom pandemije bolesti COVID-19. Kao rezultat „postupka sporazumnog rješavanja spora” o tom pitanju, delegacija EU-a potvrdila je da se određeni troškovi mogu nadoknaditi podnositelju pritužbe, ali je tvrdila da drugi nastali troškovi ne mogu.  

Ombudsmanica je utvrdila da se podnositelj pritužbe i Europska komisija u biti nisu složili oko tumačenja primjenjivih ugovornih odredbi. U takvim slučajevima nije na Ombudsmanu da utvrdi kako bi trebalo tumačiti ugovor, nego na sudu. Ombudsmanica je smatrala da stajalište Komisije nije nerazumno. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na način na koji je delegacija EU-a postupala sa zahtjevom aparthotelskog poduzeća za isplatu naknade za rezervaciju za jednog od svojih članova osoblja za poslovno putovanje nakon što se član osoblja nije pojavio na rezervaciji.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i pozvala Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), koja ima određene odgovornosti u odnosu na delegacije EU-a, da razmotri isplatu naknade. ESVD je u odgovoru pristao platiti iznos jednak dvonoćnom boravku, što je podnositelj pritužbe prihvatio.

Ombudsmanica je stoga zaključila predmet na temelju toga što je riješen.  

Podnositelj pritužbe vanjski je usmeni prevoditelj koji je izrazio zabrinutost zbog načina na koji je Europski parlament ispunio svoje ugovorne obveze u pogledu pružanja usluga usmenog prevođenja na daljinu Europskom parlamentu tijekom pandemije bolesti COVID-19.

Ombudsmanica je zauzela stajalište da je Parlament pružio razumna objašnjenja za svoje stajalište te je istragu zaključio nalazom o nepostojanju nepravilnosti u postupanju.