Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija postupila s administrativnom pritužbom zbog odluke Ureda za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) da podnositelju pritužbe ne isplati određene obiteljske naknade retroaktivno.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija trebala biti jasnija u komunikaciji s podnositeljem pritužbe i da način na koji je postupala s administrativnom pritužbom nije bio u skladu s načelima dobre uprave.

S obzirom na to da je Komisija ustrajala u tome da ni u kojem slučaju ne bi retroaktivno isplatila naknade podnositelju pritužbe, Ombudsmanica odlučuje da daljnje istrage u vezi s tom pritužbom nisu opravdane.

Predmet se odnosio na odbijanje delegacije EU-a u Alžiru da plati dodatne troškove koje je izvođač imao tijekom pandemije bolesti COVID-19. Kao rezultat „postupka sporazumnog rješenja” o tom pitanju delegacija EU-a potvrdila je da se određeni troškovi mogu nadoknaditi podnositelju pritužbe, ali je tvrdila da se drugi nastali troškovi ne mogu nadoknaditi.  

Ombudsmanica je utvrdila da se podnositelj pritužbe i Europska komisija u biti ne slažu oko tumačenja primjenjivih ugovornih odredbi. U takvim slučajevima nije na Ombudsmanu da utvrdi kako bi se ugovor trebao tumačiti, već na sudu. Ombudsmanica je smatrala da stajalište Komisije nije nerazumno. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na način na koji je delegacija EU-a postupala sa zahtjevom aparthotelskog poduzeća za isplatu naknade za rezervaciju za jednog od svojih članova osoblja za poslovno putovanje nakon što se član osoblja nije pojavio na rezervaciji.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i pozvala Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), koja ima određene odgovornosti u odnosu na delegacije EU-a, da razmotri isplatu naknade. ESVD je u odgovoru pristao platiti iznos jednak dvonoćnom boravku, što je podnositelj pritužbe prihvatio.

Ombudsmanica je stoga zaključila predmet na temelju toga što je riješen.  

Podnositelj pritužbe vanjski je usmeni prevoditelj koji je izrazio zabrinutost zbog načina na koji je Europski parlament ispunio svoje ugovorne obveze u pogledu pružanja usluga usmenog prevođenja na daljinu Europskom parlamentu tijekom pandemije bolesti COVID-19.

Ombudsmanica je zauzela stajalište da je Parlament pružio razumna objašnjenja za svoje stajalište te je istragu zaključio nalazom o nepostojanju nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe radio je kao stručnjak za vanjskog izvođača u delegaciji EU-a u Gani. Budući da nije bila plaćena za svoj rad, podnositeljica pritužbe obratila se Ombudsmanu tvrdeći da delegacija EU-a nije osigurala da vanjski izvođač poštuje svoje obveze prema stručnjacima.

Ombudsmanica je utvrdila da su i Delegacija EU-a i Europska komisija djelovale u skladu s primjenjivim pravilima pri uskraćivanju određenih plaćanja na temelju ugovora. Također je utvrdila da su poduzeli odgovarajuće mjere u odnosu na izvođača kako bi pokušali riješiti situaciju koja je utjecala na podnositelja pritužbe. Ombudsmanica smatra da Komisija ima uspostavljene odgovarajuće mehanizme za praćenje ugovaratelja te vjeruje da će se Komisija koristiti tim mehanizmima za praćenje situacije i, prema potrebi, poduzimanje mjera u okviru svoje nadležnosti.

Ombudsmanica je stoga zaključila predmet zaključujući da nije bilo nepravilnosti u postupanju.