Poštovana gospođo E.,
7. srpnja 1997. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s Vijećem ministara. Iznijeli ste da postupanje Vijeća i njegova odluka o prijedlogu koji ste podnijeli za bazu podataka o Briselskoj konvenciji predstavljaju nepravilnosti u postupanju. Također ste naveli nedostatak transparentnosti.
Dana 13. srpnja 1997. proslijedio sam žalbu Vijeću ministara. Vijeće je 7. studenoga 1997. poslalo svoje mišljenje, a ja sam vam ga proslijedio s pozivom na očitovanje ako to želite. Dana 23. prosinca 1997. zaprimio sam vaša prva opažanja o primjedbama Vijeća. Dana 3. veljače 1998. zaprimio sam vaša konačna očitovanja.
Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Okolnosti pritužbe sažeto su navedene u nastavku: Podnositelj pritužbe obratio se 1992. raznim dužnosnicima EU-a i nacionalnim ministrima kako bi im skrenuo pozornost na moguću korisnost uspostave centralizirane baze podataka registara presuda. Prema podnositelju pritužbe, koji je odvjetnik, konvencija kojom se uspostavlja takva baza podataka znatno bi poboljšala funkcioniranje Briselske konvencije o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima iz 1968. Konvencija bi podrazumijevala obvezu nacionalnih sudova da u bazu podataka priopće predmete koji se odnose na Briselsku konvenciju. O tom se pitanju naknadno raspravljalo u Vijeću ministara, koje je naposljetku odlučilo da neće uspostaviti bazu podataka.
Podnositelj pritužbe iznio je:
- da je postupanje Vijeća po tom pitanju bilo neprimjereno,
- da se čini da je odluka Vijeća da ne uspostavi centraliziranu bazu podataka bila loše utemeljena i
- da je Vijeće nije dovoljno informiralo o svojim raspravama o prijedlozima koje je podnijela i da je došlo do nedostatka transparentnosti.

INQUIRY

Mišljenje Vijeća
Vijeće je primijetilo da je pritužba djelomično usmjerena na rasprave Upravljačke skupine III. koja se bavi pravosudnom suradnjom u građanskim i kaznenim stvarima. Ta skupina djeluje u okviru takozvanog Odbora K.4 osnovanog na temelju članka K.4 Ugovora o Europskoj uniji (takozvani „treći stup”). Vijeće je također primijetilo da članak 138.e, kojim je osnovan Europski ombudsman, nije izričito naveden na popisu odredaba Ugovora o Europskim zajednicama koje se primjenjuju u pitanjima trećeg stupa. Kad je riječ o prvim dvjema pritužbama podnositelja pritužbe, Vijeće je stoga istaknulo da taj Odbor nije u nadležnosti Europskog ombudsmana.
Međutim, s obzirom na to da je Briselska konvencija u određenoj vezi s prvim stupom, Vijeće je iznijelo svoja stajališta o sadržaju prvih dviju pritužbi podnositelja pritužbe. Kad je riječ o postupanju s prijedlogom podnositelja pritužbe, Vijeće je navelo da je isključeno iz donošenja prijedloga privatnih osoba. Razlog tome je taj što se Ugovorom ograničava krug tijela nadležnih za podnošenje prijedloga Vijeću. Vijeće je zatim objasnilo da je nacionalno izaslanstvo dvaput podnijelo prijedlog Vijeću i da se o prijedlogu naknadno raspravljalo u odgovarajućim tijelima Vijeća. Vijeće je objasnilo razloge zbog kojih je većina nacionalnih delegacija odbacila prijedlog. Vijeće je svojem mišljenju priložilo stajališta država članica koje su svoje stajalište iznijele u pisanom obliku. Vijeće je također priložilo zapisnik sa sastanka Upravljačke skupine III. tijekom kojeg se raspravljalo o prijedlogu.
U pogledu navoda o nedostatku transparentnosti Vijeće je navelo da je podnositelj pritužbe u potpunosti obaviješten o pravilima o javnom pristupu dokumentima Vijeća. Međutim, prema evidenciji Vijeća, podnositelj pritužbe nije podnio službeni zahtjev za pristup dokumentima.
Opažanja podnositelja pritužbe
Podnositeljica pritužbe ostala je pri svojim navodima. Odbila je stajalište Vijeća da Ombudsman nije nadležan za istragu pitanja trećeg stupa. Također je tvrdila da odluka Vijeća da ne uspostavi centraliziranu bazu podataka nije utemeljena. Zatražila je od Ombudsmana da istraži razloge za zaključke Vijeća.
Primjedbu Vijeća da nije podnijela službeni zahtjev za dokumente podnositelj pritužbe nije odbio.

ODLUKA

1. Najprije se primjećuje da članak 138.e Ugovora o EZ-u nije uključen u popis odredaba koje se primjenjuju na treći stup. Drugo, napominje se da iz sudske prakse sudova Zajednice proizlazi da javni pristup dokumentima trećeg stupa nije pitanje trećeg stupa (1).
Pritužbe podnositelja pritužbe u vezi s postupanjem s njezinim prijedlogom i sadržajem stajališta Vijeća o njemu
2. Nakon što iznese te primjedbe i s obzirom na činjenicu da je Vijeće odgovorilo na sadržaj pritužbi podnositelja pritužbe, Europski ombudsman napominje da nema dostupnih elemenata koji bi upućivali na to da Vijeće nije na odgovarajući način razmotrilo prijedlog. Zapravo, čini se da podnositelj pritužbe nije izravno podnio zahtjev Vijeću. Stoga Vijeće nije propustilo odgovoriti na korespondenciju podnositelja pritužbe. Također se napominje, kao što proizlazi iz mišljenja Vijeća, da građanin nema zakonsko pravo pokrenuti zakonodavni postupak.
3. Što se tiče osnovanosti odluke Vijeća da ne uspostavi predloženu bazu podataka koja se odnosi na Briselsku konvenciju, napominje se da se o takvom prijedlogu raspravljalo u odgovarajućim tijelima Vijeća. Razlozi zbog kojih je većina nacionalnih delegacija odbacila prijedlog priopćeni su podnositelju pritužbe. Budući da je donošenje takve odluke u nadležnosti Vijeća, čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju.
Pristup informacijama
4. Pravilima o pristupu dokumentima Vijeća predviđeno je da građani mogu podnijeti zahtjev za dokumente podnošenjem pisanog zahtjeva. Taj zahtjev mora omogućiti identifikaciju potrebnih dokumenata. U ovom slučaju podnositelj pritužbe nije podnio zahtjev za pristup dokumentima. Nadalje, Vijeće je u svojem mišljenju Ombudsmanu dalo informacije i dokumentaciju kako bi objasnilo razloge zbog kojih je predložena baza podataka odbačena.

ZAKLJUČAK

5. Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Vijeća ministara. Ombudsmanica je stoga odlučila zaključiti predmet.
O toj će odluci biti obaviješten i glavni tajnik Vijeća.
Vaš iskreno,
Jacob SÖDERMAN

---

(1) Presuda od 17. lipnja 1998. u predmetu T-174/95, Svenska Journalistförbundet (Tidningen Journalisten) protiv Vijeća, još nije objavljena.