Okolnosti pritužbe

1. Upravno vijeće Europske banke za obnovu i razvoj („EBRD”)[1] donijelo je 22. srpnja 2015. odluku o doprinosu u iznosu od 416 milijuna EUR u okviru sindiciranog zajma („zajam”) za projekt istraživanja i proizvodnje plina na moru Lukoil Shah Deniz II u Azerbajdžanu. Europsku uniju u Upravnom odboru ERBD-a zastupa predstavnik Europske komisije („direktor EU-a”), koji je sudjelovao u glasovanju o zajmu.

2. Podnositelj pritužbe, Counter Balance, europska je koalicija nevladinih organizacija čiji je cilj „europske javne financije učiniti ključnim pokretačem tranzicije prema socijalno i okolišno održivim i pravednim društvima”[2]. Dana 27. srpnja 2015. zatražila je javni pristup [3] uputama koje je Glavna uprava Komisije za gospodarske i financijske poslove (GU ECFIN) dala direktoru EU-a u vezi s tom odlukom, kao i svim službenim dokumentima u vezi sa stajalištem Komisije o zajmu.

3. Komisija je 13. kolovoza 2015. kao odgovor na zahtjev odobrila pristup korespondenciji između zastupnika u Europskom parlamentu i glavnog direktora GU-a ECFIN o namjeri EBRD-a da odobri zajam. Zastupnik u Europskom parlamentu zatražio je od Komisije da glasuje protiv zajma jer je poduzeće korisnik registrirano u zemlji (Rusija) protiv koje je EU nametnuo sankcije. GU ECFIN odgovorio je da korisnik trenutačno nije na popisu poduzeća na koja se primjenjuju sankcije EU-a i da će Komisija (putem svojeg predstavnika u Upravnom odboru EBRD-a) u svakom slučaju ocijeniti sve pojedinosti projekta prije nego što postigne stajalište o glasovanju. 

4. Podnositelj pritužbe zatražio je 25. kolovoza 2015. da Komisija preispita svoju odluku o svojem zahtjevu za pristup dokumentima povezanima sa zajmom i objavi upute dane direktoru EU-a.

5. Komisija je 11. rujna 201.5 odgovorila da direktoru Unije nije dala nikakvu uputu o odluci o zajmu.

6. Podnositelj pritužbe pisao je 6. listopada 2015. Komisiji tvrdeći da je nepružanjem uputa direktoru EU-a o zajmu prekršena obveza promicanja temeljnih vrijednosti EU-a u odnosima EU-a sa zemljama koje nisu članice EU-a. Podnositelj pritužbe izjavio je da je GU ECFIN zadužen za odnose EU-a s Europskom investicijskom bankom (EIB) i EBRD-om. Podnositelj pritužbe napomenuo je da se u planu upravljanja GU-a ECFIN za 2015. navodi da svojim zastupanjem u Upravnom odboru EBRD-a osigurava usklađenost politika EBRD-a s politikama EU-a [4].

7. Na temelju prethodno navedenog podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da dostavi jasne odgovore o: i. postupke kojima se koristi za davanje uputa direktoru EU-a u EBRD-u; ii. razloge zbog kojih to nije učinila u ovom predmetu; iii. službeno stajalište Komisije o tom zajmu i način na koji je to u skladu s obvezama EU-a u pogledu ljudskih prava, s obzirom na zabrinutost zbog stanja u Azerbajdžanu; i iv. kako je, u nedostatku uputa, glasovanje direktora EU-a bilo u skladu s obvezama EU-a na temelju Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u pogledu promicanja ljudskih prava u Azerbajdžanu.

8. Komisija je 26. studenoga 2015. odgovorila podnositelju pritužbe. Navela je da je na direktoru EU-a, pod krajnjom nadležnošću guvernera EU-a i zamjenika guvernera EBRD-a, da odluči o stajalištu EU-a. To je učinjeno na pojedinačnoj osnovi kako bi se osiguralo da stajalište EU-a odražava prioritete EU-a u cjelini, uključujući usklađenost s člankom 21. UEU-a. Izjavila je da ne postoji službena odluka Komisije ili upute o glasovanju u Upravnom vijeću u vezi s projektima koji podliježu glasovanju EBRD-a. Navela je da je, kad je riječ o predmetnom zajmu, direktor Unije ocijenio sve pojedinosti projekta prije nego što je došao do stajališta. Pritom je, među ostalim, razmotrio status tadašnjih sankcija EU-a protiv Rusije, izvješće o utjecaju na okoliš [5] i važnost projekta za južni plinski koridor. Naposljetku, naveo je da EU s azerbajdžanskim vlastima na svim razinama stalno dovodi u pitanje stanje ljudskih prava u Azerbajdžanu, ali da EU nije smatrao da bi protivljenje odluci o financiranju tog projekta imalo povoljan učinak. Iako to nije izričito naveo, čini se jasnim da je direktor EU-a glasovao za odobravanje predmetnog zajma.

9. Nezadovoljni tim odgovorom, podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu 4. ožujka 2016.

Istraga

10. Europski ombudsman pokrenuo je istragu o pritužbi. Ocijenila je tvrdnju podnositelja pritužbe da je Komisija, time što nije zauzela službeno stajalište ili dala konkretne upute direktoru EU-a o glasovanju o zajmu, povrijedila obvezu promicanja temeljnih vrijednosti EU-a u odnosima EU-a sa zemljama koje nisu članice EU-a, kako je utvrđeno u UEU-u i Povelji. Ombudsmanica je ocijenila i tvrdnje podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala (1) uspostaviti službeni postupak za sustavno davanje uputa direktoru EU-a za glasovanje u Upravnom odboru EBRD-a i (2) sustavno javno objavljivati svoje stajalište i upute dane direktoru EU-a u Upravnom odboru. Postupak davanja uputa (prema podnositelju pritužbe) trebao bi a) uključivati postupak „savjetovanja među službama”[6] koji dovodi do donošenja mišljenja o određenom projektu i b) uključivati sve relevantne službe Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) kako bi upute o glasovanju bile u skladu s načelima vanjskog djelovanja EU-a, posebno u pogledu ljudskih prava.

11. Ombudsmanica je 4. srpnja 2016. pregledala spise Komisije koji se odnose na odluke EBRD-a o zajmovima općenito, a posebno o tom zajmu. Ombudsmanica je također zatražila od Komisije da objasni ima li uspostavljen postupak sličan postupku koji ima za sastanke upravnog odbora EIB-a (u kojem Komisija priprema brifinge za direktora i zamjenika direktora). Nakon toga ombudsmanica je primila odgovor Komisije i primjedbe podnositelja pritužbe na odgovor Komisije.

12. Pri provođenju istrage Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka.

Neuspjeh Komisije da pruži službene upute direktoru EU-a i da to učini na transparentan način

Argumenti podnositelja pritužbe i institucije

13. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je, u skladu s UEU-om i Poveljom, Komisija obvezna osigurati promicanje temeljnih vrijednosti EU-a u svojim odnosima sa zemljama koje nisu članice EU-a. U tu bi svrhu Komisija trebala osigurati da predstavnik EU-a u Upravnom odboru mora podupirati samo one projekte koji su u skladu s tim vrijednostima. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala imati postupak za sastanke odbora EBRD-a sličan onome koji ima za sastanke odbora EIB-a, na kojima Komisija službeno izdaje mišljenja za svaki projekt koji se razmatra nakon provedbe „savjetovanja među službama”. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi Komisija trebala dostaviti takvo mišljenje i za sastanke odbora EBRD-a, zajedno s uputama direktoru EU-a o tome kako glasovati.

14. Komisija je u svojem odgovoru tvrdila da je, iako ne donosi službeno stajalište ili ne daje upute direktoru EU-a, uspostavljen postupak u kojem relevantne službe Komisije i ESVD-a pružaju savjete direktoru EU-a.

15. Navela je da su njezini postupci pripreme za sastanke odbora EBRD-a i EIB-a različiti zbog različite prirode odnosa EU-a s tim institucijama. Napomenula je da je EBRD multilateralna institucija u kojoj njezinih 67 „dioničara” ima glasačka prava koja odgovaraju udjelima. EU drži udio od 3,05 % kapitala, ima odgovarajuća glasačka prava i obvezan je istim pravilima kao i svi ostali članovi EBRD-a [7]. S druge strane, EIB je osnovan na temelju Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU), a s Komisijom se savjetuje o njegovu financiranju projekata u skladu s člankom 19. Statuta EIB-a. Komisija je nadalje napomenula da, u skladu s pravilima kojima se uređuje članstvo EU-a u EBRD-u [8], pri glasovanju u ime EU-a na sastancima odbora EBRD-a direktor EU-a mora poštovati pristup koji su dogovorili svi direktori država članica EU-a [9].

16. Komisija je navela da prije svakog sastanka odbora EBRD-a direktor EU-a prisustvuje redovitom koordinacijskom sastanku EU-a na kojem direktori iz država članica EU-a raspravljaju o projektnim prijedlozima na dnevnom redu sastanka odbora. Direktor EU-a također se savjetuje s relevantnim službama Komisije i ESVD-a o svim aspektima projekata koje razmatra Upravno vijeće EBRD-a [10]. Napomenuo je da GU ECFIN podupire direktora EU-a u pripremi stajališta EU-a koordiniranjem savjetovanja o strategijama, politikama i projektima EBRD-a između službi Komisije i ureda direktora EU-a. Direktor EU-a utvrđuje stajalište EU-a o glasovanju na pojedinačnoj osnovi uzimajući u obzir stajališta država članica, kao i savjete koje su primile službe Komisije i ESVD-a, s ciljem odražavanja prioriteta EU-a u cjelini. Taj opsežan postupak savjetovanja proveden je za predmetni zajam.

17. Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala sustavno objavljivati stajalište Komisije i upute dane direktoru EU-a, Komisija je navela da savjeti koje pruža direktoru EU-a čine interna mišljenja. Svako objavljivanje dokumenata povezanih s aktivnostima Upravnog odbora EBRD-a moralo bi biti u skladu s politikom javnih informacija EBRD-a i zahtjevima u pogledu povjerljivosti koji proizlaze iz EBRD-ova „Kodeksa ponašanja za dužnosnike Odbora”. Zbog toga Komisija nije mogla sustavno objavljivati svoje savjete direktoru EU-a. Međutim, istaknula je da je sada poboljšala javno dostupne informacije na svojim internetskim stranicama o postupku koji slijedi za savjetovanje direktora EU-a [11].

18. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija obvezana člankom 21. UEU-a u kontekstu vanjskih operacija EU-a bez obzira na način djelovanja pojedinačnih država članica. Potvrdilo je postupak koji je uspostavljen za pružanje savjeta direktoru EU-a i zahvalilo Komisiji na objavi tih informacija na svojim internetskim stranicama. Međutim, podnositelj pritužbe smatrao je da taj postupak nije dovoljan kako bi se osiguralo da su odluke direktora EU-a u skladu s pravom EU-a. Tvrdio je da se uspostavljenim postupkom savjetovanja ne osigurava da se stajalištem direktora EU-a, nakon što se ono zauzme, poštuje pravo EU-a.

19. Podnositelj pritužbe također je potvrdio da je pravni okvir za sudjelovanje EU-a u EBRD-u drukčije prirode od pravnog okvira EIB-a. Navela je da, iako Komisija možda neće morati izdati službeno mišljenje o projektima koje financira EBRD, kao što je obvezna učiniti s EIB-om, ipak bi trebala dati upute direktoru EU-a.

20. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je u javnom interesu da Komisija objavi upute koje daje direktoru EU-a i glasačko stajalište direktora EU-a [12]. Napomenula je da je Komisija, na primjer, obvezna objaviti informacije o okolišu u skladu s Aarhuškom konvencijom [13], koje bi trebale uključivati upute Komisije direktoru EU-a i stajalište direktora EU-a o glasovanju o projektima koji imaju posljedice za okoliš.

Procjena Europskog ombudsmana

21. Ombudsmanica napominje da se u planu upravljanja GU-a ECFIN za 2015.[14] i njegovu strateškom planu za razdoblje 2016. – 2020.[15] obvezuje osigurati da su politike EBRD-a sve usklađenije s politikama EU-a. To nastoji postići svojim zastupanjem u Upravnom odboru EBRD-a.

22. Ombudsman nadalje napominje da bi u skladu s pravilima kojima se uređuje članstvo EU-a u EBRD-u [16] direktor EU-a i predstavnici država članica trebali održavati redovita „savjetovanja” prije donošenja stajališta unutar EBRD-a. To se posebno odnosi na pitanja „koja imaju važne političke ili financijske posljedice za Zajednicu ili države članice”. Pravilima je predviđeno i da direktor EU-a „poštuje pristup koji su dogovorili svi predstavnici država članica”. Ako ne postoji konsenzus među državama članicama, direktor EU-a može odlučiti ili poštovati pristup dogovoren kvalificiranom većinom ili običnom većinom država članica ili se suzdržati od glasovanja. U skladu s pravilima Komisija također može odlučiti Vijeću ECOFIN podnijeti „svako pitanje koje smatra važnim za funkcioniranje Banke”.

23. Ombudsmanica napominje da je uspostavljen postupak u okviru kojeg relevantne službe Komisije i ESVD-a pružaju savjete direktoru EU-a prije održavanja sastanaka Upravnog odbora EBRD-a. Ured direktora EU-a savjetuje se s relevantnim službama Komisije i ESVD-a, što je postupak koji koordinira GU ECFIN. U okviru tog postupka Komisija uzima u obzir i učinak svakog takvog projekta na temeljna prava i vrijednosti. Osim toga, direktor EU-a sudjeluje i na koordinacijskim sastancima EU-a s direktorima odbora iz država članica EU-a prije svakog odbora EBRD-a. Ombudsmanica napominje da je, kako je potvrđeno inspekcijom, taj postupak proveden u vezi s glasovanjem o predmetnom projektu.

24. Međutim, jasno je da direktor EU-a nije slobodan djelovati po vlastitom nahođenju kad je riječ o glasovanju na sastancima Odbora EBRD-a. U skladu s relevantnim pravilima (vidjeti točku 22.), direktor EU-a mora glasovati u skladu s pristupom „s kojim su se složili svi predstavnici država članica”. Iz pravila jasno proizlazi da direktor EU-a može glasovati u skladu sa stajalištem predstavnika država članica kvalificiranom većinom ili običnom većinom; ali nije jasno može li direktor EU-a glasovati suprotno stajalištu većine (kvalificiranih ili jednostavnih) predstavnika država članica. Komisija je to potvrdila na inspekcijskom sastanku. Savjeti koje Komisija/ESVD pružaju direktoru EU-a svakako moraju biti korisni za raspravu s predstavnicima država članica. Može biti razumno pretpostaviti da stajališta koja je iznio direktor EU-a mogu utjecati na njegove kolege iz država članica s ciljem odražavanja prioriteta EU-a u cjelini, uključujući obveze EU-a na temelju članka 21. UEU-a i Povelje.

25. Uzimajući u obzir postojeći postupak, a posebno ograničenja koja su relevantnim pravilima nametnuta direktoru EU-a, Ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije pri nedonošenju službenog stajališta ili davanju posebnih pisanih uputa direktoru EU-a o tome kako glasovati o tom zajmu.

26. Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala sustavno objavljivati svoje stajalište i upute dane direktoru EU-a, Komisija je tvrdila da se njezini savjeti direktoru EU-a odnose na aktivnosti Upravnog odbora EBRD-a, što je obuhvaćeno politikom EBRD-a o javnom informiranju u pogledu pristupa dokumentima. Ombudsmanica napominje da je to slučaj i s glasačkim položajem direktora EU-a prije glasovanja u EBRD-u. Objavljivanje tih informacija stoga bi trebalo biti u skladu sa zahtjevima u pogledu povjerljivosti iz EBRD-ove politike javnih informacija [17] i njegova Kodeksa ponašanja za dužnosnike Odbora [18]. Postupanje u skladu s tim postupcima vjerojatno će otežati svaki pokušaj sustavnog objavljivanja takvih informacija.

27. Iako je Opći sud utvrdio da institucije nisu obvezne aktivno stavljati na raspolaganje informacije kojima imaju pravo odbiti pristup [19], zahtjevi transparentnosti i dobre uprave u nekim će slučajevima poduprijeti aktivno otkrivanje takvih informacija. Međutim, Europski ombudsman smatra da to nije slučaj u kojem je aktivno i sustavno otkrivanje informacija opravdano.

28. Umjesto toga, Ombudsmanica smatra da se Komisijino otkrivanje posebnih dokumenata koji se odnose na glasove EBRD-a za zajmove najbolje rješava u kontekstu Uredbe EU-a o pristupu dokumentima [20]. Time se omogućuje da se u svakom pojedinačnom slučaju ispita može li se dokument otkriti javnosti ili postoji li neki dobar razlog zašto se ne bi trebao objaviti. U skladu s tim, Ombudsman ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije koje proizlaze iz njegova propusta da sustavno otkriva takve informacije.

29.  Međutim, ombudsmanica predlaže da Komisija na svojim internetskim stranicama objavi informacije o projektima EBRD-a nakon što ih odobri Upravno vijeće EBRD-a, slično informacijama dostupnima na projektima EIB-a na internetskim stranicama EIB-a. To bi trebalo uključivati i informacije o tome kako je direktor EU-a glasovao o tim projektima. 

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom [21]:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s pitanjima koja je podnositelj pritužbe istaknuo u ovom predmetu.

 

Prijedlog za poboljšanje

Europski ombudsman daje Europskoj komisiji sljedeći prijedlog za poboljšanje:

Komisija bi na svojim internetskim stranicama trebala objaviti informacije o projektima EBRD-a nakon što ih odobri Upravno vijeće EBRD-a, slično praksi EIB-a u slučaju njegovih projekata. Objavljene informacije trebale bi uključivati informacije o tome kako je direktor EU-a glasovao o tim projektima.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

 

Strasbourg, 14.12.2017.

 

[1] EBRD je u vlasništvu 65 zemalja, EU-a i Europske investicijske banke. Svaki dioničar pojedinačno je zastupljen u Vijeću guvernera EBRD-a, koje ima opću nadležnost nad Bankom. Vijeće guvernera delegiralo je izvršavanje većine svojih ovlasti Upravnom vijeću, uključujući ovlast za donošenje odluka o zajmovima. O svim pitanjima pred Upravnim vijećem odlučuje se većinom glasova članova koji glasuju.

[2] http://www.counter-balance.org/about/

[3] Na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001.

o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

[4] Nadalje, podnositelj pritužbe uputio je na različite zakonodavne i službene dokumente, za koje je tvrdio da sadržavaju politiku EU-a prema Azerbajdžanu: Odluka br. 1219/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011., uvodna izjava 12. i članak 3.; Odluka br. 602/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012., uvodna izjava 6.; Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2013. (2013/2074(INI)), točka 15.; izjave Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) o neovisnosti pravosudnog sustava, preprekama demokratskim izborima i stanju ljudskih prava u Azerbajdžanu (vidjeti https://eeas.europa.eu/headquarters/headquarters-homepage/3398/statement-spokesperson-sentencing-mr-intigam-aliyev-prominent-human-rights-lawyer-azerbaijan_en (24. travnja 2015.), http://www.osce.org/odihr/elections/azerbaijan/181611 (11. rujna 2015.) i http://www.osce.org/pc/153811?download=true (23. travnja 2015.)); i Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o Azerbajdžanu (2015/2840(RSP)), točke 15. i 16.

[5] Procjena utjecaja projekta na okoliš i društvo i gospodarstvo.

[6] „Savjetovanje među službama” postupak je kojim se traži službeno mišljenje glavnih uprava Komisije o sadržaju prijedloga.

[7] Za više informacija o odnosu EU-a s EBRD-om vidjeti https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/growth-and-investment/coordination-european-Financial-institutions/coordination-european-bank-reconstruction-and-development_en#euebrd-co-operation.

[8] Posebno, Zajednička izjava Vijeća/Komisije priložena Odluci Vijeća od 19. studenoga 1990. o sklapanju Sporazuma o osnivanju Europske banke za obnovu i razvoj (90/674/EEZ).

[9] Ako među državama članicama EU-a ne postoji konsenzus, direktor EU-a može odlučiti da će se pridržavati pristupa dogovorenog kvalificiranom većinom ili običnom većinom država članica ili da će se suzdržati od glasovanja.

[10] Tijekom inspekcije Komisija je objasnila da taj postupak savjetovanja provodi londonski ured direktora EBRD-a za EU, koji zatim priprema brifinge za direktora EU-a prije sastanaka upravnog odbora.

[11] https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/growth-and-investment/coordination-european-financial-institutions/coordination-european-bank-reconstruction-and-development_en

[12] Podnositelj pritužbe uputio je na stavak 19. mišljenja Odbora za ustavna pitanja upućenog Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta u kojem se „naglašava potreba da se osigura potpuna transparentnost, demokratska odgovornost i legitimnost sudjelovanja Unije u postojećim gospodarskim i financijskim institucijama”(2015/2060(INI).

[13] Konvencija Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, kojoj je EU pristupio 2006.: Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na Zajednicu

institucije i tijela.

[14] Plan upravljanja za 2015., Glavna uprava za gospodarske i financijske poslove, Preispitivanje sredinom provedbenog razdoblja, str. 12.

[15] https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/strategic-plan-2016-2020-dg-ecfin_april2016_en.pdf, str. 8.

[16] Posebno, Zajednička izjava Vijeća i Komisije uz Odluku Vijeća od 19. studenoga 1990. o sklapanju Sporazuma o osnivanju Europske banke za obnovu i razvoj (90/674/EEZ).

[17] U politici javnih informacija u odjeljku „Informacije koje se smatraju povjerljivima” navodi se da „Banka neće otkrivati dokumente koji se odnose na postupke odlučivanja Banke i povezane interne dokumente, memorandume i druge komunikacije koji su pripremljeni za postupke rasprave ili donošenja odluka Banke, razmijenjeni u vezi s njima ili izvedeni iz njih, uključujući interne dokumente, memorandume ili druge komunikacije koje su izdali članovi Upravnog odbora Banke, savjetnici i osoblje zaposleni u uredima članova Upravnog odbora Banke, članovi uprave Banke, njezino osoblje ili njezini savjetnici, odvjetnici ili zastupnici ili među njima.”

[18] Pravilom 10. Kodeksa ponašanja za dužnosnike Upravnog odbora EBRD-a predviđeno je sljedeće: „(a) Službenici Odbora ne smiju otkrivati povjerljive informacije nikome tko je unutar ili izvan Banke i nije ovlašten primati takve informacije (...) (c) (...) „Povjerljive informacije” znači informacije koje Banka smatra takvima u skladu s politikom Banke o javnim informacijama (...)”.

[19] Presuda Općeg suda od 13. rujna 2013., predmet T-111/11, ClientEarth protiv Komisije, ECLI:EU:T:2013:482, točka 128.

[20] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001.

o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

[21] Informacije o postupku preispitivanja dostupne su na internetskoj stranici Europskog ombudsmana: https://www.ombudsman.europa.eu/en/atyourservice/complainantsrights.faces