Predmet se odnosio na način na koji se Agencija Europske unije za azil (EUAA) bavila navodima o kršenju temeljnih prava u svojim aktivnostima na grčkom otoku Samosu. Podnositelji pritužbe bili su zabrinuti da je način na koji su službenici za rješavanje predmeta raspoređeni u timove EUAA-e za potporu u pitanjima azila vodili razgovore s ranjivim tražiteljima azila protivan pravu EU-a te da EUAA to nije riješila. Osim toga, podnositelji pritužbe bili su zabrinuti zbog načina na koji je EUAA postupala s izvješćima tražitelja azila o prisilnom vraćanju.

Ombudsmanica je utvrdila da EUAA u trenutku podnošenja pritužbe nije osigurala da su službenici zaduženi za rješavanje predmeta raspoređeni u njezinim timovima za potporu u pitanjima azila bili spremni pravilno provoditi razgovore s ranjivim tražiteljima azila, među ostalim u pogledu načina na koji se mogu uzeti u obzir pokazatelji ranjivosti kada se oni prvi put pojave tijekom intervjua za azil. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da EUAA nije pružila ranjivim tražiteljima azila odgovarajući postupak za prijavljivanje pogrešaka počinjenih tijekom razgovora te da EUAA nije preispitala takva izvješća. Ombudsmanica je utvrdila da je riječ o nepravilnostima u postupanju te je EUAA-i dala četiri preporuke za uklanjanje nedostataka.

Ombudsmanica je te preporuke poslala i svojim kolegama iz Europske mreže pučkih pravobranitelja (ENO) tražeći njihova stajališta o tome kako se osigurava poštovanje temeljnih prava u suradnji između službenika EUAA-e za rješavanje predmeta i nacionalnih službenika za azil.

Osim toga, Ombudsmanica je utvrdila važne nedostatke u vezi s načinom na koji je EUAA postupala s otkrivanjem iskustava tražitelja azila u pogledu prisilnog vraćanja tijekom razgovora. Budući da je EUAA tijekom istrage Ombudsmana počela provoditi mjere za uklanjanje tih nedostataka, nije utvrdila nepravilnosti u postupanju, već je iznijela dva prijedloga za poboljšanje.

Pritužba se odnosila na odbijanje Europske središnje banke (ESB) da odobri roditeljski dopust članu osoblja zaposlenom na temelju ugovora o privremenom upućivanju (ESSB/IO) koji se koristi za razmjenu s nacionalnim središnjim bankama i u trajanju od najviše tri godine. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se isključivanjem osoblja na takvim ugovorima s roditeljskog dopusta povređuju načelo jednakog postupanja i pravo na roditeljski dopust u skladu s člankom 33. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

ESB je tvrdio da su njegova pravila opravdana posebnom i privremenom prirodom ugovora ESSB-a/IO-a, potrebom da se osigura kontinuitet poslovanja i činjenicom da je osoblje zadržalo pristup roditeljskom dopustu u okviru svojih nacionalnih sustava zapošljavanja. Tvrdio je da članak 33. stavak 2. Povelje ne daje bezuvjetno pravo na roditeljski dopust i da zadržava diskrecijsku ovlast za utvrđivanje primjenjivih uvjeta.

Ombudsmanica je utvrdila da ESB nije dokazao da je odbijanje temeljnog prava na roditeljski dopust za osoblje ESSB-a/IO-a opravdano i proporcionalno ili da se ne mogu donijeti manje ograničavajuće mjere. Ombudsmanica je također smatrala da mogućnost kasnijeg korištenja roditeljskog dopusta u skladu s nacionalnim pravom nije odgovarajuća zamjena za ostvarivanje tog prava kada je to najrelevantnije za skrb o malom djetetu.

Ombudsmanica je zaključila da je riječ o nepravilnostima u postupanju te je preporučila ESB-u da preispita svoja pravila o kratkoročnom zapošljavanju kako bi se osigurao razmjeran pristup roditeljskom dopustu, posebno za ugovore ESSB-a/IO-a koji su obnovljeni nakon početnog razdoblja.

Predmet se odnosio na propust Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) da pruži konkretan odgovor na administrativnu pritužbu povezanu s navodima o uznemiravanju i nepravilnostima koje je podnio službenik stalnih snaga kategorije 2.

Podnositelj pritužbe podnio je administrativnu pritužbu Frontexu u ožujku 2023. Frontex je odgovorio da, za razliku od prethodnih informacija koje je dostavio podnositelju pritužbe, on nema pravo podnijeti takvu pritužbu. Slijedom toga, on ne bi dobio materijalni odgovor. Međutim, tijekom istrage Ombudsmana Frontex je izjavio da će podnositelju pritužbe dostaviti opći sadržajni odgovor do studenoga 2024. Frontex je taj odgovor podnositelju pritužbe dostavio tek u prosincu 2025. Ombudsmanica je utvrdila da nedosljedne informacije dostavljene podnositelju pritužbe i veliko kašnjenje u odgovaranju na pritužbu predstavljaju nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica nije smatrala potrebnim dati preporuku s obzirom na to da je Frontex sada pružio znatan odgovor podnositelju pritužbe.

Osim toga, istragom Ombudsmana otkriveno je da ne postoji učinkovit mehanizam za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu za službenike kategorije 2., primjerice u slučajevima uznemiravanja u Frontexu. Ombudsmanica je zaključila da je riječ o sustavnom problemu koji također predstavlja nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je preporučila Upravnom odboru Frontexa da u predstojećoj reviziji pravnog okvira za službenike kategorije 2 uvede učinkovit mehanizam za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu.

Predmet se odnosio na način na koji Europska komisija osigurava poštovanje temeljnih prava u kontekstu sredstava EU-a dodijeljenih Grčkoj za upravljanje granicama. Podnositelji pritužbe, nekoliko nevladinih organizacija, izrazili su zabrinutost da Komisija nije djelotvorno pratila i ocijenila aktivnosti upravljanja granicama koje financira EU, u kontekstu stalnih navoda o teškim kršenjima ljudskih prava koja su počinila grčka tijela.

Istragom su utvrđena područja koja bi Komisija trebala razmotriti kako bi poboljšala način na koji prati i osigurava usklađenost s temeljnim pravima u tom području. Međutim, s obzirom na to da Komisija trenutačno čeka završno izvješće grčkih vlasti u jednom od pojedinačnih slučajeva navodnih kršenja temeljnih prava istaknutih u ovoj istrazi, a sada će procijeniti i potrošnju Grčke u okviru relevantnog programa, ombudsmanica je zaključila predmet i utvrdila da daljnje istrage nisu opravdane. Međutim, iznijela je neke prijedloge Komisiji za rješavanje problema utvrđenih tijekom istrage.

Ombudsmanica je posebno pozvala Komisiju da uspostavi smjernice za procjenu usklađenosti s temeljnim pravima tijekom provedbe programa, posebno u pogledu povezanog „uvjeta koji omogućuje pristup sredstvima”. U okviru tih smjernica Komisija bi trebala utvrditi kriterije za utvrđivanje okolnosti u kojima će uskratiti ili suspendirati sredstva EU-a zbog nepoštovanja temeljnih prava i povezanog uvjeta financiranja te objaviti te kriterije. U svojoj procjeni vjerodostojnih pritužbi o kršenjima temeljnih prava i o cjelokupnom grčkom programu Komisija bi trebala razmotriti ispunjava li Grčka i dalje uvjet u pogledu temeljnih prava koji se odnosi na predmetna sredstva. Ombudsmanica je iznijela i prijedloge o transparentnosti postupka praćenja i mjerama za jačanje uključenosti civilnog društva.

 

U toj istrazi na vlastitu inicijativu ocijenjeno je kako Europska komisija namjerava zajamčiti poštovanje ljudskih prava u kontekstu Memoranduma o razumijevanju između EU-a i Tunisa. Izražena je zabrinutost zbog prirode Memoranduma o razumijevanju općenito, a posebno zbog potpore inicijativama za nadzor granica, posebno s obzirom na izrazito uznemirujuća izvješća o tome kako tuniške vlasti postupaju s migrantima.

Ombudsmanica je bila posebno zabrinuta zbog izostanka prethodne procjene učinka na ljudska prava, posebno u vezi sa stupom „Migracije i mobilnost” Memoranduma o razumijevanju i projektima koji bi trebali biti obuhvaćeni tim stupom. Budući da je taj stup Memoranduma o razumijevanju jasno osmišljen kako bi se ograničila i obeshrabrila nezakonita migracija u EU boljom kontrolom migracija koju provode tuniške vlasti, provedba projekata kojima se taj cilj provodi u praksi očito ima dimenziju ljudskih prava. Ombudsmanica je od Komisije zatražila da odgovori na niz pitanja o tome kako namjerava pratiti učinak djelovanja u okviru Memoranduma o razumijevanju na ljudska prava te koje je mjere predvidjela i planira provesti, među ostalim u pogledu moguće obustave financiranja EU-a ako se utvrde kršenja ljudskih prava.

Ombudsmanica je utvrdila da je, unatoč opetovanim tvrdnjama Komisije da nije bilo potrebe za prethodnom procjenom učinka na ljudska prava, ona zapravo dovršila postupak upravljanja rizikom za Tunis prije potpisivanja memoranduma o razumijevanju.

U tom postupku, koji Komisija provodi sa svim partnerskim zemljama EU-a koje bi mogle primiti proračunsku potporu EU-a, uzeti su u obzir kriteriji slični onima koji su se primjenjivali u standardnoj prethodnoj procjeni učinka na ljudska prava. Njima se, među ostalim, procjenjuje stanje ljudskih prava, demokracije, vladavine prava, sigurnosti i sukoba u relevantnoj partnerskoj zemlji. Međutim, Komisija nije proaktivno podijelila te informacije, među ostalim u svojem odgovoru na stratešku inicijativu Ombudsmana o tom pitanju.

Ombudsmanica je iznijela prijedloge o tome kako to riješiti. Također je, s obzirom na opseg utvrđenih rizika, predložila da Komisija razradi konkretne kriterije za moguću suspenziju ugovora financiranih sredstvima EU-a povezanih s upravljanjem migracijama ako pronađe dokaze o kršenju ljudskih prava u provedbi projekata. U tom je kontekstu ombudsmanica predložila da Komisija potakne svoje provedbene partnere da uspostave mehanizme za podnošenje pritužbi kako bi pojedinci mogli prijaviti navodna kršenja svojih ljudskih prava u provedbi projekata/programa koje financira EU u Tunisu. S obzirom na nedavna izvješća o znatnim problemima na terenu, to je postalo još važnije.