Strasbourg, 17. srpnja 2007.

Poštovani gospodine X.,

Dana 17. studenoga 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u ime poduzeća Y. Vaša se pritužba odnosila na zahtjev koji je vaše poduzeće podnijelo kao odgovor na poziv na podnošenje ponuda koji je objavila Komisija.

Dana 15. prosinca 2005. obavijestio sam predsjednika Komisije o Vašoj pritužbi i zatražio od njega da dostavi mišljenje o njoj do 31. ožujka 2006. Komisija me 7. travnja 2007. obavijestila da će njezino mišljenje biti neznatno odgođeno. Komisija je 11. travnja 2006. poslala svoje mišljenje, koje vam je proslijeđeno 19. travnja 2006., s pozivom na očitovanje, ako to želite.

Dana 1. lipnja 2006. podnijeli ste mi svoja pisana očitovanja.

Dana 28. rujna 2006. poslali ste mi e-poruku u kojoj ste zatražili informacije o stanju vaše pritužbe. Dana 14. studenoga 2006. odgovorio sam na vaš zahtjev.

Dana 8. ožujka 2007. obavijestio sam Vas da je zbog unutarnje organizacije promijenjen pravni službenik odgovoran za rješavanje Vaše pritužbe.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Ispričavam se na vremenu koje je bilo potrebno za rješavanje Vaše pritužbe.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su činjenice u predmetu sažeto sljedeće:

Podnositelj pritužbe predsjednik je društva Y. Osoba Y podnijela je 17. svibnja 2005. prijavu kao odgovor na poziv na podnošenje ponuda koji je organizirala Komisija.

Dana 27. rujna 2005. osoba Y obaviještena je da joj projekt nije dodijeljen. Istog je dana podnositelj pritužbe pisao Komisiji i zatražio informacije o identitetu uspješnog ponuditelja, iznosu njegove ponude i kriterijima ocjenjivanja. Komisija je 29. rujna 2005. odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe i obavijestila ga o identitetu odabrane ponude, odnosno o društvu Z, njegovoj ponudi i rezultatima koje su dobili i Y i Z.

Podnositelj pritužbe zatražio je 29. rujna 2005. dodatne informacije o financiranju uspješnog ponuditelja i o pitanju poštenog postupanja u natječajima u kojima se natječu nevladine organizacije koje subvencionira Komisija i privatna poduzeća. Podnositelj pritužbe u svojem je novom dopisu Komisiji postavio pet pitanja. U njih su bila uključena pitanja o pravnom statusu Z-a, o tome je li Z-u dodijeljeno europsko financiranje te o postotku proračuna Z-a koji je pokriven drugim javnim sredstvima.

Komisija je 12. listopada 2005. odgovorila podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe smatra da su u novom dopisu Komisije samo ponovljene informacije koje su već navedene u prethodnom dopisu od 29. rujna 2005. Kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za informacije o europskom financiranju nevladinih organizacija, on ga je samo uputio na internetsku stranicu „Europa”.

Telefaksom od 17. listopada 2005. podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije informacije o europskom financiranju društva Z jer, prema njegovu mišljenju, Komisija na to pitanje nije na zadovoljavajući način odgovorila u svojoj prethodnoj korespondenciji.

Podnositelj pritužbe poslao je 21. listopada 2005. Komisiji dopis o daljnjim mjerama u kojem je istaknuo da su njegove usluge 2003. bile izvor 51 % prihoda društva Z. Prema njegovu mišljenju, bilo je protutržišno da se organizacija koja se u velikoj mjeri financira javnim sredstvima, uglavnom iz EU-a, natječe protiv običnih komercijalnih poduzeća u postupku javnog natječaja koji organizira Komisija. U svojem odgovoru od 21. listopada 2005. Komisija se obvezala istražiti spis i obavijestiti podnositelja pritužbe čim prikupi sve relevantne informacije.

Komisija je 15. studenoga 2005. podnositelju pritužbe poslala dopis u kojem je navela da su njezine usluge činile 54,67 % operativnih troškova društva Z. Međutim, podnositelj pritužbe smatra da Komisija nije odgovorila na druga pitanja istaknuta u njegovu dopisu od 29. rujna 2005., kao što su cijena odabrane ponude ili zahtjev za detaljne kriterije ocjenjivanja.

Budući da podnositelj pritužbe nije bio zadovoljan odgovorom Komisije, 17. studenoga 2005. podnio je pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Komisije. U svojoj pritužbi priložio je preslike svoje korespondencije s Komisijom.

Navodi o kojima je ombudsmanica zatražila od Komisije da dostavi mišljenje bili su sljedeći:

1. Komisija podnositelju pritužbe nije dostavila sve informacije zatražene u njegovu dopisu od 29. rujna 2005.;
2. Odluka Komisije o dodjeli ugovora bila je nepoštena.

Podnositelj pritužbe iznio je i sljedeće tvrdnje:

1. Trebala bi postojati temeljita, transparentna i nedvosmislena politika u pogledu snažno subvencioniranih nevladinih organizacija koje se natječu na otvorenom tržištu s komercijalnim poduzećima;
2. Trebali bi postojati pravedni i „ravnopravni uvjeti” u pogledu javne nabave.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju prvo naglasila da je ispitala sve ponude za predmetni poziv na podnošenje ponuda i dodijelila ga u skladu s primjenjivim pravnim odredbama, posebno s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (1) ("Financijska uredba") i Uredbom Komisije br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (2) ("Provedbena pravila").

Komisija je opisala postupak koji je slijedila. Objasnila je da je, u skladu s kriterijima utvrđenima u tehničkom prilogu pozivu na podnošenje ponuda, zaprimljeno sedam prihvatljivih ponuda, od kojih je pet dosegnulo takozvanu razinu tehničke izvrsnosti te su stoga odabrane za fazu dodjele. Iako je ponuda koju je podnijelo društvo Y imala najvišu tehničku ocjenu, odbor za evaluaciju koji su činile njegove nadležne službe odlučio je 6. lipnja 2005. dodijeliti ugovor društvu Z jer je ta organizacija dostavila najjeftiniju ponudu.

Prijedlog odbora za evaluaciju proslijeđen je nadležnom odboru radi savjetovanja jer je vrijednost ugovora bila veća od 175 000 EUR. Komisija je objasnila da je uloga Odbora osigurati transparentnost i poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja. Odbor je 22. lipnja 2005. prihvatio prijedlog službi Komisije, pod uvjetom da se pojasni rizik od dvostrukog financiranja, uzimajući u obzir da je društvo Z 2005. primilo bespovratna sredstva za poslovanje Komisije. U skladu sa savjetom Odbora Komisija je od društva Z zatražila informacije o tome kako je njegova ponuda povezana s ugovorom o bespovratnim sredstvima za poslovanje iz 2005. U odgovoru na taj zahtjev društvo Z objasnilo je da je njegova računovodstvena praksa u skladu s Odlukom kojom se uređuje njegov ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava iz 2005.(3). Z se također obvezao poštovati ta načela pri predstavljanju svojih financijskih izvještaja za 2005. i 2006. osiguravajući da će prihodi Komisije za opće troškove i za posebne programe biti jasno navedeni i da će se dvostruko računovodstvo izbjeći unutarnjim financijskim upravljanjem, vanjskom kontrolom i kontrolom EZ-a. S obzirom na ta objašnjenja, 4. kolovoza 2005. provedeno je savjetovanje sa službama Komisije nadležnima za financijska pitanja u pogledu rizika od mogućeg dvostrukog financiranja i nepoštenog tržišnog natjecanja. Uzimajući u obzir dodatne informacije koje je dostavilo društvo Z i mišljenje njegovih financijskih usluga, Komisija je zaključila da se društvo Z ne može isključiti iz nabave samo na temelju činjenice da je primilo i bespovratna sredstva za poslovanje Komisije. U skladu s člankom 139. Provedbenih pravila, Komisija je zaključila da se čini da ponuda koju je podnio Z ne predstavlja izuzetno nisku ponudu.

Komisija je 27. rujna 2005. priopćila ishod svim sudionicima natječaja i dala im rok od dva tjedna za osporavanje odluke. Komisija je 13. listopada 2005., nakon isteka dvotjednog razdoblja za podnošenje primjedbi, potpisala sporazum sa Z-om.

Komisija je u svojem mišljenju istaknula da su dva ponuditelja, odnosno društva A i Y, zatražila dodatne informacije, ali dok je društvo A smatralo da je odgovor Komisije dostatan, društvo Y zatražilo je dodatne informacije.

Nakon što je iznijela kontekst predmeta, Komisija je razmotrila navode i tvrdnje podnositelja pritužbe. Kad je riječ o navodnom nepružanju traženih informacija, Komisija je objasnila da je opseg informacija koje treba dostaviti neuspješnom ponuditelju utvrđen u članku 100. Financijske uredbe i članku 149. njezinih provedbenih pravila, kao i u Komunikaciji Komisije od 16. srpnja 2003. o postupku obavješćivanja natjecatelja i ponuditelja nakon dodjele ugovora i prije potpisivanja stvarnog ugovora u vezi s ugovorima o javnoj nabavi koje je Komisija dodijelila u skladu s člankom 105. Financijske uredbe (4) („Komunikacija Komisije”). U skladu s Komunikacijom Komisije javni naručitelj dužan je obavijestiti neuspješne ponuditelje da njihova ponuda nije prihvaćena. U svojem dopisu javni naručitelj trebao bi navesti i razloge zbog kojih nije zadržao ponudu te obavijestiti ponuditelja da se ugovor neće potpisati dva kalendarska tjedna od dana slanja obavijesti. Javni naručitelj također mora navesti da se dodatne informacije o razlozima odbijanja ponude mogu dobiti, u roku od 15 dana, kao odgovor na pisani zahtjev, poštom, telefaksom ili e-poštom. Ponuditelji koji su podnijeli prihvatljivu ponudu također mogu dobiti informacije o značajkama i relativnim prednostima prihvaćene ponude te o imenu uspješnog ponuditelja.

Komisija se pozvala na sudsku praksu sudova Zajednice na temelju koje je nadzor Suda u području javne nabave ograničen na provjeru nepostojanja ozbiljne i očite pogreške (5). U svojoj sudskoj praksi sudovi Zajednice također su pojasnili da je u tim predmetima teret dokazivanja na podnositelju pritužbe.

Komisija je napomenula da su njezine službe 28. rujna 2005. odgovorile na zahtjev za pružanje informacija koji je društvo Y podnijelo 27. rujna 2005. Komisija se u svojem odgovoru pozvala na ocjene koje je dobilo društvo Y i na pobjedničku ponudu u svakoj kategoriji kriterija za dodjelu. Komisija je smatrala da su njezine informacije bile dostatne kako bi Y mogao odlučiti treba li pokušati osporiti odluku o dodjeli.

Daljnjim dopisima od 29. rujna, 17. i 21. listopada 2005. osoba Y zatražila je dodatne informacije koje je Komisija odobrila 12. i 21. listopada odnosno 15. studenoga 2005. Nakon savjetovanja sa svim relevantnim službama Komisija je 15. studenoga 2005. odlučila da neće dostaviti zatražene informacije o nacionalnom financiranju dodijeljenom društvu Z jer ti podaci nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 100. Financijske uredbe i članka 149. Provedbenih uredbi. Komisija je smatrala i da, kad je riječ o zahtjevu osobe Y za savršenu ocjenu za svaki kriterij, on nije relevantan za konačno rangiranje ponuditelja jer su svi ponuditelji koji su primljeni u fazu dodjele postigli razinu tehničke izvrsnosti te je stoga odabrana najjeftinija ponuda. U skladu s tim, čak i da je osoba Y postigla savršenu ocjenu, konačni odabir bio bi proveden na temelju cijene te stoga podnositelj pritužbe i dalje ne bi bio odabran.

Komisija je zaključila da je društvu Y pravodobno i točno dostavila odgovarajuće informacije te je cijeli spis stavila na raspolaganje Ombudsmanu radi ispitivanja.

Što se tiče drugog prigovora podnositelja pritužbe, koji se odnosi na nepoštenost njegove odluke o dodjeli ugovora, Komisija je navela da je postupala pošteno u svim fazama postupka. Konkretno, Komisija je tvrdila da se, u skladu s člankom 89. Financijske uredbe i člankom 139. stavkom 2. njezinih provedbenih pravila, sudjelovanjem subvencioniranih organizacija kao takvih ne krši načelo jednakog postupanja, pod uvjetom da je sama subvencija u skladu s primjenjivim pravnim pravilima. To je tumačenje, nadalje, potkrijepljeno sudskom praksom sudova Zajednice (6).

Međutim, Komisija je potvrdila postojanje niza ograničenja za korisnike bespovratnih sredstava Komisije, posebno i. „pravilo o nepostojanju dobiti” iz članka 109. stavka 2. Financijske uredbe, prema kojem bespovratna sredstva ne smiju imati svrhu ili učinak stvaranja dobiti za korisnika; i ii. „načelo smanjenja iznosa bespovratnih sredstava za poslovanje” utvrđeno u članku 113. stavku 2. Financijske uredbe, što podrazumijeva da će se doprinos Komisije s vremenom smanjiti. Komisija je smatrala da su ta načela temelj za jednake uvjete koji su u skladu s ciljem promicanja politika Zajednice te da su u ovom slučaju u potpunosti poštovana.

Primjedbe podnositelja pritužbe na mišljenje Komisije

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima pozdravio mišljenje Komisije, navodeći da je ona pojasnila niz pitanja i razjasnila postupak javnog natječaja. Međutim, pozvao se na informacije koje su zatražene u njegovim dopisima Komisiji, a koje nisu dostavljene. Podnositelj pritužbe naveo je da je u svojem dopisu Komisiji od 27. rujna 2005. pitao zašto je u ponudi podnositelja pritužbe potreba za promicanjem suradničke uloge trebala biti očitija. Prema njegovu mišljenju, odgovor Komisije u kojem je odbor za evaluaciju smatrao da taj aspekt ponude nije bio dovoljno predstavljen bio je nezadovoljavajući. Podnositelj pritužbe naveo je i da na nijedno od pet pitanja koja je postavio u svojem dopisu od 29. rujna 2005. nije odgovoreno na odgovarajući način jer je Komisija samo predložila da podnositelj pritužbe provjeri svoju internetsku stranicu. Priznao je da je Komisija dostavila dodatne informacije, iako ih je smatrao nedostatnima kako bi ocijenio treba li osporiti odluku o dodjeli poziva na nadmetanje. Podnositelj pritužbe također je istaknuo da je u svojem dopisu od 17. listopada 2005. zatražio detaljne informacije o ocjenama koje je dao svojem poduzeću i da te informacije nisu dostavljene.

Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da ga je propust Komisije da pravodobno dostavi potpune informacije spriječio da pokrene sudski postupak protiv odluke o dodjeli pred sudovima Zajednice. Podnositelj pritužbe zaključio je zahtjev za višu razinu transparentnosti u postupku javnog natječaja u institucijama EU-a, posebno u slučajevima koji uključuju organizacije koje primaju financijska sredstva EU-a i koje bi zatim mogle podnijeti izuzetno niske ponude.

ODLUKA

1 Informacije koje je zatražio podnositelj pritužbe

1.1 Podnositelj pritužbe, predsjednik briselskog poduzeća Y, u čije je ime podnio ovu pritužbu, prigovara Europskoj komisiji da mu nije dostavila sve informacije zatražene u njegovu dopisu od 29. rujna 2005. o identitetu uspješnog ponuditelja, iznosu ponude i kriterijima ocjenjivanja.

1.2 Komisija objašnjava da je opseg informacija koje treba dostaviti neuspješnom ponuditelju utvrđen člankom 100. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (7) ("Financijska uredba"); članak 149. Uredbe Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (8) ("Provedbena pravila"); i Komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2003. o postupku obavješćivanja natjecatelja i ponuditelja nakon dodjele ugovora i prije potpisivanja stvarnog ugovora u vezi s ugovorima o javnoj nabavi koje je Komisija dodijelila u skladu s člankom 105. Financijske uredbe (9) ("Komunikacija Komisije").

Kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za pružanje informacija, Komisija tvrdi da je društvo , 28. rujna 2005. odgovorilo na upite podnositelja pritužbe 27. rujna 2005. i da je u svojem odgovoru objasnilo ocjene koje su dobili i društvo Y i odabrani ponuditelj, društvo Z, u svakoj kategoriji kriterija za dodjelu. Komisija smatra da su informacije bile dostatne kako bi Y mogao odlučiti treba li pokušati osporiti odluku o dodjeli.

Komisija objašnjava i da je u odgovoru na zahtjeve osobe Y od 29. rujna, 17. i 21. listopada 2005. dostavila zatražene informacije 12. i 21. listopada odnosno 15. studenoga 2005. Komisija je nadalje napomenula da je 15. studenoga 2005. odbila dostaviti društvu Y informacije o nacionalnom financiranju društva Z jer te informacije nisu obuhvaćene područjem primjene članka 100. Financijske uredbe ili članka 149. njezinih provedbenih pravila. Komisija smatra i da zahtjev osobe Y u pogledu savršene ocjene za svaki kriterij nije bio relevantan za konačno rangiranje ponuditelja jer su svi ponuditelji koji su primljeni u fazu dodjele postigli razinu tehničke izvrsnosti te je stoga odabrana najjeftinija ponuda.

Komisija stoga smatra da je društvu Y pravodobno i točno dostavila odgovarajuće informacije.

1.3 U svojem očitovanju o mišljenju Komisije podnositelj pritužbe ističe da na brojna pitanja postavljena u njegovim dopisima Komisiji, kao što su nedostaci njegove ponude ili ocjene dane njegovu poduzeću, nije u potpunosti odgovoreno.

1.4 Na temelju dostupnih informacija čini se da je Komisija dopisom od 27. rujna 2005. obavijestila podnositelja pritužbe da njegova ponuda nije odabrana za predmetni postupak javne nabave. Komisija se u svojem dopisu pozvala na razloge za svoju odluku i citirala zaključke koje je odbor za evaluaciju donio u pogledu ocjene ponude podnositelja pritužbe na temelju svakog od kriterija ponude.

1.5 Ombudsmanica napominje da je u odgovoru na gore navedeni dopis podnositelj pritužbe 27. rujna 2005. pisao Komisiji tražeći pojašnjenje o sljedećim pitanjima: (i) kome je dodijeljen ugovor?; ii. koliko je poduzeća odgovorilo na ovaj poziv na podnošenje ponuda?; iii. tehnička pitanja i iv. financijska ponuda.

1.6 Ombudsmanica također napominje da je Komisija telefaksom od 28. rujna 2005. odgovorila podnositelju pritužbe. Čini se da se većina upita koje je podnositelj pritužbe postavio u svojem dopisu od 27. rujna 2005., odnosno 1., 2., 3.a, 3.b, 3.c, 3.d, 3.e, 4.a i 4.b, odnosila na konkretne činjenične podatke. Nakon što je pregledao dopis Komisije od 28. rujna 2005., Ombudsman je zaključio da je Komisija zapravo dostavila relevantne informacije.

Međutim, u dvama pitanjima podnositelj pritužbe zatražio je općenitije informacije o razlozima odbijanja njegove ponude (pitanje 3.f) i nedostatku njegove ponude u odnosu na onu odabrane ponude (pitanje 3.g). Ombudsmanica napominje da je, kad je riječ o prvom pitanju, Komisija objasnila da je prvo preispitivanje svih ponuda provedeno na temelju takozvane razine tehničke izvrsnosti kojom je ograničeno razmatranje ponuda s ocjenom 80 ili višom, nakon čega je proveden konačni odabir na temelju cijene. Ombudsmanica također napominje da je, u vezi s nedostatkom ponude podnositelja pritužbe u usporedbi s pobjedničkom ponudom, Komisija objasnila da „u skladu s mišljenjem odbora za evaluaciju, suradnička uloga nevladinih organizacija [...] nije u dovoljnoj mjeri predstavljena u vašoj ponudi.”

1.7 Čini se da je podnositelj pritužbe u novom dopisu od 29. rujna 2005. od Komisije zatražio dodatne informacije o nizu pitanja koja se odnose na njegovu odluku o pozivu na podnošenje ponuda, a to su: (1) pravni status odabranog ponuditelja; 2. financiranje koje je Komisija dodijelila odabranom ponuditelju i 3. financiranje iz drugih javnih izvora; sadržaj pravila EZ-a kojima se uređuje dodjela ugovora u kojima sudjeluju javno financirane organizacije; (5) način na koji Komisija osigurava pošteno postupanje u predmetnom pozivu na podnošenje ponuda; i 6. detaljne informacije o ocjeni koju su dobili i poduzeće podnositelja pritužbe i odabrani ponuditelj.

Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe ponovno pisao Komisiji 17. i 21. listopada 2005. i zatražio temeljit odgovor na svoje upite.

1.8 Ombudsman je svjestan činjenice da je Komisija pokušala odgovoriti na upite koje je podnositelj pritužbe postavio u svojim dopisima od 12. i 21. listopada te 15. studenoga 2005.

Ombudsmanica je pažljivo preispitala sadržaj razmjena između podnositelja pritužbe i Komisije. S obzirom na informacije iz dopisa podnositelja pritužbe od 21. listopada 2005., čini se da je podnositelj pritužbe smatrao da je na njegova prva tri pitanja zapravo odgovoreno. Ombudsman nadalje napominje da su u dopisu Komisije od 15. studenoga 2005. pružene informacije kao odgovor na pitanje 4. (koje se odnosilo na pravila EZ-a kojima se uređuje dodjela ugovora u kojima sudjeluju javno financirane organizacije) i pitanje 5. (koje se odnosilo na pošteno postupanje u predmetnom pozivu na podnošenje ponuda). Nadalje, kad je riječ o pitanju 6. (koje se odnosilo na detaljne informacije o ocjeni koju su dobili i poduzeće podnositelja pritužbe i odabrani ponuditelj), Ombudsman napominje da je Komisija u svojim odgovorima od 27. i 28. rujna 2005. navela razloge za odbijanje ponude podnositelja pritužbe.

1.9 Ombudsman napominje da pravila kojima se uređuje dodjela poziva na podnošenje ponuda također uključuju odredbe o informacijama koje treba pružiti neuspješnim ponuditeljima, posebno u članku 100. Financijske uredbe i članku 149. njezinih provedbenih pravila. Te su odredbe dodatno razrađene u Komunikaciji Komisije.

U članku 100. stavku 2. Financijske uredbe navodi se sljedeće:

„Javni naručitelj obavješćuje sve natjecatelje ili ponuditelje čiji su zahtjevi ili ponude odbijeni o razlozima na temelju kojih je donesena odluka i sve ponuditelje čije su ponude prihvatljive i koji podnesu pisani zahtjev o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude te imenu ponuditelja kojem je dodijeljen ugovor.

Međutim, određene pojedinosti nije potrebno objaviti ako bi otkrivanje ometalo primjenu zakona, ako bi bilo u suprotnosti s javnim interesom ili ako bi štetilo legitimnim poslovnim interesima javnih ili privatnih poduzeća ili bi moglo narušiti pošteno tržišno natjecanje među tim poduzećima.”

Ombudsmanica napominje da su slične odredbe uključene u članak 149. njezinih provedbenih pravila (10).

Kad je riječ o Komunikaciji Komisije, u njoj se upućuje i na informacije koje treba dostaviti neuspješnim ponuditeljima na sljedeći način:

„U najkraćem mogućem roku nakon odluke o dodjeli, a najkasnije u sljedećem tjednu, javni naručitelj obavješćuje sve neuspješne ponuditelje (...). Svaki ponuditelj ili natjecatelj obavješćuje se pojedinačno; razlozi zbog kojih ponuda ili zahtjev nisu prihvaćeni navedeni su u svakom pojedinom slučaju, na primjer navođenjem u sažetom, ali izričitom obliku pojedinosti sadržanih u odluci o dodjeli. (...) Za sve ponuditelje koji su podnijeli prihvatljivu ponudu, te bi se informacije mogle proširiti i na značajke i relativne prednosti prihvaćene ponude te na ime uspješnog ponuditelja."(11)

1.10 Nakon pažljivog pregleda odgovora Komisije na upite podnositelja pritužbe s obzirom na prethodno navedena pravna pravila i kriterije utvrđene u Komunikaciji Komisije, Ombudsmanica smatra da su informacije koje je Komisija dostavila uključivale razloge na kojima je temeljila svoju odluku, razloge zbog kojih ponuda podnositelja pritužbe nije prihvaćena, relativne prednosti uspješne ponude i ime ponuditelja kojem je dodijeljen ugovor.

Ombudsmanica je stoga zaključila da se čini da informacije koje je Komisija dostavila kao odgovor na upite podnositelja pritužbe ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 100. Financijske uredbe, članku 149. njezinih provedbenih pravila i Komunikaciji Komisije. Ombudsman stoga smatra da je odgovor Komisije na upite podnositelja pritužbe u njegovu dopisu od 29. rujna 2005. pružio odgovarajuće informacije u vezi sa zahtjevima podnositelja pritužbe.

Ombudsman stoga zaključuje da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

2 Odluka Komisije o dodjeli poziva na podnošenje ponuda

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da je odluka Komisije o dodjeli ugovora bila nepoštena.

Podnositelj pritužbe napominje da je Komisija 2003. bila izvor 51 % svih prihoda uspješnog ponuditelja, društva Z. Prema njegovu mišljenju, bilo je protutržišno da se organizacija koja se u velikoj mjeri financira javnim novcem, uglavnom iz EU-a, natječe protiv običnih komercijalnih poduzeća u postupku javnog natječaja koji organizira Komisija.

2.2 Komisija tvrdi da, kako je navedeno u članku 89. Financijske uredbe i članku 139. stavku 2. njezinih provedbenih pravila te potvrđeno sudskom praksom sudova Zajednice (12), sudjelovanje subvencioniranih organizacija kao takvih ne povređuje načelo jednakog postupanja, pod uvjetom da je sama subvencija u skladu s pravilima koja se primjenjuju na tu pomoć. Ta pravila uključuju i „pravilo o nepostojanju dobiti” u skladu s člankom 109. stavkom 2. Financijske uredbe, prema kojem svrha ili učinak bespovratnih sredstava ne smije biti stvaranje dobiti za korisnika; i „načelo smanjenja iznosa bespovratnih sredstava za poslovanje” u skladu s člankom 113. stavkom 2. Financijske uredbe, što podrazumijeva da će se doprinos Komisije s vremenom smanjiti. Komisija smatra da se tim načelima postavljaju temelji za jednake uvjete koji su u skladu s ciljem promicanja politika Zajednice.

Kad je riječ o predmetnom pozivu na podnošenje ponuda, Komisija objašnjava da su se nadležne službe savjetovale s nadležnim odborom u vezi s tom odlukom i da ju je taj odbor prihvatio, pod uvjetom da se pojasni rizik od dvostrukog financiranja. Nakon toga, u odgovoru na zahtjev Komisije, Z je opisao svoju računovodstvenu praksu i obvezao se da će poštovati načela utvrđena u Odluci Komisije kojom se uređuje njegov ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava iz 2005.(13) u predstavljanju svoje računovodstvene dokumentacije za 2005. i 2006., tako da će prihodi od službi Komisije za opće troškove i za posebne programe biti jasno navedeni i da će se dvostruko računovodstvo izbjeći unutarnjim financijskim upravljanjem, vanjskom kontrolom i kontrolom EZ-a.

Uzimajući u obzir podatke osobe Z, Komisija zaključuje da se tužitelj nije mogao isključiti iz nabave samo na temelju činjenice da je imao koristi i od Komisijinih bespovratnih sredstava za poslovanje. Komisija također napominje da je, nakon što je razmotrila pravila iz članka 139. Provedbenih pravila, smatrala da ponuda osobe Z nije neuobičajeno niska.

2.3 Ombudsmanica napominje da su pravila kojima se uređuju pozivi na podnošenje ponuda, posebno uvjeti koji se primjenjuju na potencijalne ponuditelje, utvrđena u Financijskoj uredbi i njezinim provedbenim pravilima.

Ombudsmanica napominje da se Financijskom uredbom ponuditeljima koji primaju državne potpore ili pomoć Zajednice ne zabranjuje sudjelovanje u pozivima na podnošenje ponuda koje organizira institucija Zajednice.

U skladu s tim, člankom 89. utvrđuje se da svi ugovori o javnoj nabavi koji se u cijelosti ili djelomično financiraju iz proračuna Zajednice moraju, među ostalim, biti u skladu s načelima jednakog postupanja i nediskriminacije. Kao što je to utvrdio sud Zajednice, sama činjenica da javni naručitelj dopušta tijelima koja primaju subvencije bilo koje vrste, bilo od tog javnog naručitelja ili od drugih tijela, koje im omogućuju da dostave ponude po cijenama znatno nižima od onih drugih (nesubvencioniranih) ponuditelja, da sudjeluju u postupku dodjele ugovora o javnim uslugama ne predstavlja povredu načela jednakog postupanja (14).

Ombudsmanica napominje i da se sudjelovanje ponuditelja koji primaju državnu potporu može ograničiti samo u iznimnim okolnostima utvrđenima u članku 139. stavku 2. Provedbenih pravila, u kojem se navodi sljedeće:

„Ako javni naručitelj utvrdi da je ponuda izuzetno niska zbog pružene državne potpore, on može odbiti ponudu samo na toj osnovi ako ponuditelj ne može dokazati, u razumnom roku koji odredi javni naručitelj, da je predmetna potpora dodijeljena konačno i u skladu s postupcima i odlukama navedenima u pravilima Zajednice o državnim potporama.”

2.4 S obzirom na gore navedene odredbe, Ombudsmanica smatra da ne postoji pravno pravilo prema kojem odabrani ponuditelj mora biti isključen iz sudjelovanja u pozivu na podnošenje ponuda samo zato što je dobio bespovratna sredstva Zajednice. Naprotiv, automatsko isključenje, koje se temelji samo na činjenici da je ponuditelj primio bespovratna sredstva Zajednice, predstavljalo bi povredu načela jednakog postupanja.

2.5 Međutim, potrebno je ocijeniti je li uspješni ponuditelj iznio izuzetno nisku ponudu zbog neprimjerenog korištenja pomoći Zajednice koja mu je dodijeljena, čime je prekršio pravila koja se primjenjuju na tu pomoć, uključujući "pravilo o zabrani ostvarivanja dobiti" iz članka 109. stavka 2. Financijske uredbe i "načelo smanjenja za bespovratna sredstva za poslovanje" iz članka 113. stavka 2. iste Uredbe).

2.6 Ombudsman je svjestan činjenice da je u ovom slučaju Komisija poduzela niz mjera predostrožnosti u odnosu na uspješnog ponuditelja kako bi se izbjeglo moguće dvostruko financiranje. Stoga Ombudsman napominje da je Komisija pri donošenju odluke o dodjeli ugovora uzela u obzir obvezu uspješnog ponuditelja da će poštovati načela utvrđena u uvjetima koji se primjenjuju na njegov ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava iz 2005. prilikom predstavljanja svojih financijskih izvještaja za 2005. i 2006. Uspješni ponuditelj pristao je jasno spomenuti da će se prihodi od službi Komisije upotrebljavati za opće troškove i druge posebne programe, čime će se izbjeći svaki rizik od dvostrukog računovodstva u okviru unutarnjeg financijskog upravljanja, vanjske kontrole i kontrole Europske komisije.

Tijekom istrage Ombudsman nije primio nikakve informacije na temelju kojih bi mogao smatrati da je Komisija postupila neprimjereno kada je, s obzirom na jamstva uspješnog ponuditelja, odlučila da njegova ponuda ne predstavlja izuzetno nisku ponudu koju bi trebalo poništiti u skladu s člankom 139. stavkom 2. Provedbenih pravila.

Ombudsman nadalje napominje da je Komisija u svojem dopisu od 15. studenoga 2005. detaljno objasnila podnositelju pritužbe pravne kriterije koje je primijenila na situaciju.

S obzirom na navedeno ombudsmanica je zaključila da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

Postojanje "jednakih uvjeta" za pitanja javne nabave

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da bi trebala postojati temeljita, transparentna i nedvosmislena politika u pogledu snažno subvencioniranih nevladinih organizacija koje se natječu na otvorenom tržištu s komercijalnim poduzećima te da bi trebalo uspostaviti poštene i "jednake uvjete" u pogledu javne nabave.

3.2 Ombudsmanica primjećuje da tvrdnje podnositelja pritužbe ne uključuju poseban poziv na podnošenje ponuda, već se odnose na zakonodavni okvir za provedbu politike javne nabave Zajednice u odnosu na subvencionirana tijela.

Europski ombudsman ističe da se na temelju odgovora Komisije u pogledu poziva na podnošenje ponuda u kojem je sudjelovao Y čini da je zakonodavac Zajednice već razmotrio moguće sudjelovanje subvencioniranih nevladinih organizacija u postupcima javne nabave Zajednice te je zapravo uspostavio zakonodavni okvir kojim se uređuje ta vrsta situacija kako bi se postigli pravedni i „ravnopravni uvjeti” . Ti su kriteriji posebno utvrđeni u članku 89. Financijske uredbe i članku 139. stavku 2. njezinih provedbenih pravila.

3.3 U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u, Europski ombudsman provodi istrage, bilo na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbi koje su mu podnesene, u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija ili tijela Zajednice, uz iznimku Suda i Prvostupanjskog suda koji djeluju u svojoj sudbenoj ulozi. Godišnje izvješće Ombudsmana za 1997. sadržavalo je sljedeću definiciju nepravilnosti u postupanju:

„Do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće.”(15)

Ombudsman je u svojem godišnjem izvješću za 1997. također napomenuo da postoje ograničenja u pogledu onoga što bi se moglo smatrati nepravilnostima u postupanju. Stoga se prigovori protiv odluka političke, a ne upravne prirode smatraju nedopuštenima, poput onih koji se odnose na osnovanost zakonodavnih akata Zajednica, odnosno uredbi i/ili direktiva.

3.4 Ombudsman smatra da se tvrdnje podnositelja pritužbe odnose na osnovanost postojećih pravila Zajednice te stoga nisu obuhvaćene njegovim mandatom.

Iako Ombudsman ne može započeti istragu o tom aspektu pritužbe, podnositelj pritužbe može razmotriti podnošenje predstavke Europskom parlamentu. Ta institucija, u svojoj ulozi zakonodavca Zajednice, tada može procijeniti bi li bilo potrebno uvesti zakonodavne promjene u pravila Zajednice o javnoj nabavi u pogledu sudjelovanja subvencioniranih tijela kako bi se osigurali pravedni i „ravnopravni uvjeti”.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 2002., L 248, str. 1.

(2) SL 2002., L 357, str. 72.

(3) Odluka br. 466/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 1. ožujka 2002. o utvrđivanju programa djelovanja Zajednice za promicanje nevladinih organizacija prvenstveno aktivnih u području zaštite okoliša; SL 2002., L 75, str. 1.

(4) COM(2003) 395 završna verzija.

(5) Predmet 56/77 Agence Européenne d'Interims protiv Komisije [1978.] ECR 2215, stavak 20.; Predmet T-19/95 Adia Interim SA protiv Komisije [1996.] ECR II-321, stavak 49.; Predmet T-13/96 Team Srl protiv Komisije [1998.] ECR II-4073, stavak 76.; Predmet T-203/96 Embassy Limousines & Services protiv Parlamenta [1998.] ECR II-4239, stavak 56.

(6) C-94/99 ARGE [2000.] ECR I-11037.

(7) SL 2002., L 248, str. 1.

(8) SL 2002., L 357, str. 72.

(9) COM(2003) 395 završna verzija.

(10) "1. Javni naručitelji u najkraćem mogućem roku obavješćuju natjecatelje i ponuditelje o odlukama donesenima u vezi s dodjelom ugovora, uključujući razloge za svaku odluku da se ne dodijeli ugovor za koji je bilo konkurentnog nadmetanja ili da se ponovno pokrene postupak.

2. Javni naručitelj u roku od najviše petnaest kalendarskih dana od datuma primitka pisanog zahtjeva dostavlja informacije predviđene člankom 100. stavkom 2. Financijske uredbe.”

(11) Odjeljak 3. (Predloženi postupak), str. 4.

(12) Predmet C-94/99 ARGE [2000.] ECR I-11037.

(13) Odluka br. 466/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 1. ožujka 2002. o utvrđivanju programa djelovanja Zajednice za promicanje nevladinih organizacija prvenstveno aktivnih u području zaštite okoliša, SL 2002., L 75, str. 1.

(14) Predmet C-94/99 ARGE [2000.] ECR I-11037, stavak 32.

(15) Godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 1997., odjeljak 2.2.1., SL 1998., C 380, str. 14.