Strasbourg, 26. srpnja 2007.

Poštovani gospodine B.,

Dana 5. listopada 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije zbog odbijanja pristupa određenim dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001. Dana 19. listopada 2005. podnijeli ste Ombudsmanu dokumente kojima potkrepljujete svoju pritužbu.

Pritužbu sam 4. studenoga 2005. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 3. veljače 2006., a ja sam Vam ga proslijedio s pozivom na očitovanje, ako to želite, do 31. ožujka 2006. Do tog datuma od vas nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

Dana 27. rujna 2006. pisao sam Komisiji tražeći dodatne informacije u vezi s Vašom pritužbom. Također sam zatražio od Komisije da dopusti mojim službama da pregledaju predmetne dokumente. Komisija je svoj odgovor poslala 30. siječnja 2007. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, ako to želite, do 31. ožujka 2007. Do tog datuma od vas nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe žalio se na kontinuirano odbijanje Komisije da omogući pristup, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (1) („Uredba 1049/2001”), sljedećim dokumentima:

1. pismo Glavne uprave za energetiku i promet od 6. siječnja 2004. Stalnom predstavništvu Danske (TREN D/03/22884);
2. pismo Glavne uprave za energetiku i promet od 11. lipnja 2004. Stalnom predstavništvu Danske (TREN D/04/8777); i
3. pismo Stalnog predstavništva Danske Glavnoj upravi za energetiku i promet od 15. rujna 2004. (TREN A/04/30692)(2).

Na temelju dokumenata podnesenih u prilog pritužbi, potonji se mogu sažeti na sljedeći način:

Odgovor Komisije na zahtjev za pristup

Podnositelj pritužbe podnio je 2. lipnja 2005. zahtjev Komisiji za pristup određenim dokumentima povezanima s predstavkom br. 720/02 Europskom parlamentu.

Dopisom od 6. srpnja 2005. Komisija je odgovorila na zahtjev navodeći da su dokumenti u njezinu posjedu koji odgovaraju zahtjevu dopis danskih tijela Komisiji od 15. rujna 2004. (TREN A/04/30692) i dva dopisa Komisije danskim tijelima od 6. siječnja 2004. (TREN D/03/22884) i 11. lipnja 2004. (TREN D/04/8777). Komisija je istaknula da nije utvrdila kršenje prava Zajednice u činjenicama navedenima u predstavci 720/2002. Nastavno na predstavku, ipak se obratila danskim vlastima u okviru svoje opće nadležnosti praćenja usklađenosti država članica s pravom Zajednice. U skladu s tim, dokumenti kojima je podnositelj pritužbe zatražio pristup bili su dio preliminarnih savjetovanja u okviru opće nadležnosti Komisije za praćenje usklađenosti država članica s pravom Zajednice. Predmetni dokumenti potječu iz predstavke 720/2002, ali se nisu izravno odnosili na pitanje postavljeno predstavkom.

Komisija je nadalje tvrdila da su dopisi obuhvaćeni dvjema iznimkama od prava na pristup utvrđenima u Uredbi 1049/2001.

Prema Komisijinu mišljenju, dokumenti su bili dio preliminarnih savjetovanja koja su bila potrebna za Komisijine aktivnosti praćenja. Objavljivanjem tih preliminarnih razmjena u fazi prije donošenja bilo kakve odluke javne interne pripremne rasprave postale bi sastavni i nužan dio postupka odlučivanja Komisije. Objavljivanje dokumenata također bi moglo dovesti do zabune u pogledu službenog stajališta i namjera institucije koje se odnose na njezine aktivnosti praćenja, čime bi se ugrozila sposobnost Komisije da osigura ispravno praćenje primjene prava Zajednice. Otkrivanje preliminarnih savjetovanja u fazi u kojoj je postupak praćenja bio u tom trenutku ugrozilo bi zaštitu svrhe Komisijinih istraga i ozbiljno ugrozilo zaštitu njezina postupka donošenja odluka. Stoga su dokumenti bili obuhvaćeni izuzećima iz članka 4. stavka 2. treće alineje točke 3. i članka 4. stavka 3. prvog podstavka točke 4. Uredbe 1049/2001 te se stoga nisu mogli otkriti. Komisija smatra da nije bilo moguće odobriti djelomičan pristup i da nije postojao prevladavajući javni interes za otkrivanje.

Odgovor Komisije na ponovni zahtjev

Podnositelj pritužbe podnio je 11. srpnja 2005. Komisiji ponovni zahtjev za pristup tim trima dokumentima.

Komisija je 2. kolovoza 2005. odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe i zahvalila mu na njegovu interesu za stajalište Komisije o provedbi zakonodavstva Euratoma u Danskoj. Komisija je ponovila sadržaj svojeg izvornog odgovora na zahtjev podnositelja pritužbe za pristup, odnosno da se predmetni dokumenti nisu izravno odnosili na pitanje postavljeno u predstavci 720/2002, a to je jednostavno bila prihvatljivost retroaktivne primjene zakonodavstva Euratoma. U vezi s predstavkom, Komisija nije utvrdila kršenje prava Zajednice. Međutim, predstavka je navela Komisiju da prati stanje provedbe zakonodavstva Euratoma u Danskoj. Komisija je stoga zatražila informacije o danskim aktivnostima praćenja stanja okoliša kako je utvrđeno u članku 35. Ugovora o Euratomu. Stoga zatraženi dokumenti nisu izravno povezani s predstavkom br. 720/2002.

Korespondencija kojoj je podnositelj pritužbe zatražio pristup dio je preliminarnih savjetovanja koja su potrebna za Komisijine aktivnosti praćenja. Komisija zadržava pravo i dalje osigurati poštovanje pravne stečevine o zaštiti od zračenja i općenito odredaba Euratoma o zdravlju i sigurnosti. Razmjena dopisa stoga je predstavljala zahtjev za informacije podnesen u okviru postupka praćenja čija je svrha bila provjera trenutačne usklađenosti s pravom Zajednice. To bi moglo dovesti do pokretanja postupka zbog povrede. Uzimajući u obzir političku osjetljivost pitanja zaštite od zračenja i potrebu za očuvanjem suradnje između Komisije i Danske, otkrivanje zatraženih dokumenata u toj fazi savjetovanja bilo bi preuranjeno i ugrozilo bi sposobnost Komisije da osigura ispravno praćenje primjene prava Zajednice. Odobravanje pristupa predmetnim dokumentima prije donošenja bilo kakve odluke također bi moglo zbuniti aktivnosti praćenja Komisije s njezinim službenim stajalištem u predstavci 720/2002. Zbog toga bi otkrivanje zatraženih dokumenata u predmetnom trenutku ozbiljno ugrozilo Komisijin postupak donošenja odluka koji je u tijeku. Dokumenti su stoga bili obuhvaćeni iznimkama iz članka 4. stavka 2. treće alineje i članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe 1049/2001. Nije bilo moguće odobriti djelomičan pristup i Komisija nije utvrdila da je podnositelj pritužbe iznio argument kojim bi se utvrdio prevladavajući javni interes za objavu.

Tvrdnja podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno odbila pristup prethodno navedenim dokumentima.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

Osnovne informacije

Dokumenti kojima je podnositelj pritužbe zatražio pristup u skladu s Uredbom 1049/2001 činili su korespondenciju između Komisije i danskih tijela poduzetu u širem kontekstu predstavke 720/2002 koja je podnesena Parlamentu i odnosila se na retroaktivnu primjenjivost zakonodavstva Euratoma i dugoročne zdravstvene probleme danskih radnika koji su uklonili radioaktivni materijal s mjesta nesreće u kojoj je 1968. sudjelovao američki vojni zrakoplov na Grenlandu. Podnositelji predstavke, koji su radili na toj lokaciji, tvrdili su da bi se trebala primjenjivati Direktiva Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih standarda za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (5) ("Direktiva o BSS-u"). Komisija je obavijestila nadležni odbor Parlamenta da ne razmatra mogućnost retroaktivne primjene Direktive BSS na pretpristupno razdoblje. Međutim, kao rezultat predstavke Komisija se obratila Danskoj i zatražila informacije o aktivnostima praćenja stanja okoliša u Danskoj kako je utvrđeno u članku 35. Ugovora o Euratomu. Stoga se korespondencija kojoj je podnositelj pritužbe zatražio pristup odnosila na potonji zahtjev za informacije, a ne na predstavku.

Zahtjev za pristup

Korespondencija kojoj je podnositelj pritužbe zatražio pristup dio je preliminarnih savjetovanja koja su potrebna za Komisijine aktivnosti praćenja. Komisija zadržava pravo i dalje osigurati poštovanje zakonodavstva o zaštiti od zračenja i općenito odredaba Euratoma o zdravstvenoj sigurnosti. Razmjena pisama stoga je predstavljala zahtjev za informacije u vezi s postupkom praćenja koji je bio namijenjen provjeri usklađenosti s pravom Zajednice u to vrijeme. Komisija je zatim istaknula da bi predmetni postupak praćenja mogao dovesti do pokretanja postupka zbog povrede obveze u pogledu situacije. Pravilnim vođenjem postupaka zbog povrede posebno se nastoji omogućiti dotičnoj državi članici da dobrovoljno ispuni zahtjeve iz Ugovora ili opravda svoje stajalište. To se obrazloženje još više primjenjuje u pogledu preliminarnih savjetovanja. Doista, uzimajući u obzir političku osjetljivost pitanja, odnosno zaštitu od zračenja i potrebu za očuvanjem suradnje između Komisije i Danske, otkrivanje zatraženih dokumenata u toj fazi savjetovanja bilo bi preuranjeno i ugrozilo bi sposobnost Komisije da osigura ispravno praćenje primjene prava Zajednice. Osim toga, time bi se smanjila spremnost danskih tijela na suradnju s Komisijom. Zbog prethodno navedenih razloga predmetni dokumenti bili su obuhvaćeni iznimkom kako je utvrđeno u članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe 1049/2001, u kojem se navodi da „institucija odbija pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu: (...) svrha inspekcija, istraga i revizija”.

Nadalje, sve dok Komisija ne donese odluku o pokretanju postupka zbog povrede u skladu s člankom 141. Euratoma, koji je istovjetan članku 226. Ugovora o EZ-u, otkrivanje predmetnih dokumenata ozbiljno bi ugrozilo postupak odlučivanja koji je u tijeku u skladu s člankom 4. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe 1049/2001. Otkrivanje dokumenata u toj fazi postupka izložilo bi Komisiju nepotrebnom vanjskom pritisku i time bi otežalo slobodnu razmjenu mišljenja unutar Komisije i suradnju s danskim tijelima. Za postupak odlučivanja institucije apsolutno je ključno da njezine službe mogu zatražiti informacije od države članice i analizirati, bez vanjskih pritisaka, sve aspekte situacije koji mogu dovesti do pokretanja službenog postupka zbog povrede. Službe Komisije također moraju moći slobodno iznositi ideje i prijedloge, a da pritom ne moraju uzeti u obzir mogućnost da se njihova mišljenja i procjene objave javnosti. Budući da se postupak donošenja odluka odnosi na preliminarne aktivnosti praćenja koje provodi Komisija, primjenjuje se isto obrazloženje kao i prethodno navedeno.

U toj fazi postupka nije se mogao odobriti djelomičan pristup na temelju članka 4. stavka 6. točke 6. Uredbe 1049/2001 bez ugrožavanja istraga Komisije i ozbiljnog ugrožavanja njezina postupka odlučivanja.

Primjenjuju se iznimke iz članka 4. stavaka 2. i 3. Uredbe 1049/2001, osim ako se od njih oduzme prevladavajući javni interes za otkrivanje. Međutim, podnositelj pritužbe nije iznio argumente kojima bi dokazao da je takav prevladavajući interes doista postojao. Stoga je prevladavajući interes predmeta zaštita svrhe Komisijinih istraga i njezina postupka donošenja odluka.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Mišljenje Komisije poslano je podnositelju pritužbe radi mogućih primjedbi. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije činilo se da su potrebne dodatne istrage.

Ombudsmanica je primila na znanje argument Komisije da su pisma kojima je zatražen pristup dio Komisijina „postupka praćenja”. Međutim, članak 4. stavak 2. treća alineja Uredbe 1049/2001 odnosi se na inspekcije, istrage i revizije, a ne na postupke praćenja. Osim toga, iz sudske prakse sudova Zajednice proizlazi da iznimke iz članka 4. treba usko tumačiti. S obzirom na navedeno i kako bi se opravdala primjena članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001, od Komisije je zatraženo da objasni:

1. kojoj vrsti inspekcijskog pregleda, istrage ili revizije pripadaju odgovarajuća pisma;
2. kako bi otkrivanje dopisa moglo ugroziti svrhu tog inspekcijskog pregleda, istrage ili revizije; i
3. relevantnost članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe 1049/2001 za dopise Komisije od 6. siječnja i 11. lipnja 2004. upućene danskim tijelima.

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Statuta Europskog ombudsmana, od Komisije je također zatraženo da službama Europskog ombudsmana omogući uvid u predmetne dokumente.

Odgovor Komisije

U odgovoru na daljnje istrage Ombudsmana Komisija je navela da je glavno pitanje u predmetu treba li je danska tijela obavijestiti o rezultatima praćenja radioaktivnosti okoliša na Grenlandu kako bi mogla utvrditi bi li korektivne mjere sada bile primjerene u području u kojem se nesreća dogodila 1968.

Komisija je prvotno od danskih tijela zatražila informacije o pretpostavci da se Ugovor o Euratomu primjenjuje na Grenland (dopis od 6. siječnja 2004.). Danska tijela odgovorila su telefaksom 30. siječnja 2004. tvrdeći da se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje na Grenland. Uz ovu poruku telefaksa danska tijela poslala su zapisnik o ispravku Ugovora o Europskoj uniji.

Komisija je potvrdila da se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje na Grenland. Dana 11. lipnja 2004. zatražila je od danskih tijela da zatražene informacije dostave na dobrovoljnoj osnovi.

U trenutku kada je podnositelj pritužbe zatražio pristup razmjeni pisama između Komisije i danskih tijela još uvijek nije bilo jasno hoće li Komisija nastaviti ulagati napore u dobivanje informacija o razini radioaktivnosti na Grenlandu. Komisija je stoga odbila otkriti korespondenciju s danskim tijelima kako se ne bi ugrozili izgledi za dobrovoljnu suradnju. Komisija je smatrala da bi se otkrivanjem u to vrijeme smanjila spremnost danskih tijela da dobrovoljno dostave informacije, što bi ugrozilo svrhu ispitnog postupka koji je namjeravala provesti. Nadalje, do donošenja odluke o mjerama koje treba poduzeti, objava bi ozbiljno utjecala i na sposobnost Komisije da donese odluku na temelju dogovora s danskim tijelima.

Zbog prethodno navedenih razloga Komisija je smatrala da izuzeća iz članka 4. stavka 2. treće alineje i članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe 1049/2001 sprečavaju otkrivanje korespondencije s danskim tijelima.

S protekom vremena razlozi za uskraćivanje traženih dokumenata više se ne primjenjuju. Komisija se savjetovala s danskim tijelima o mogućoj objavi telefaksa danskog Ministarstva vanjskih poslova od 30. siječnja 2004. i dopisa Stalnog predstavništva Danske od 15. rujna 2004. Danska tijela dala su suglasnost za otkrivanje svojeg dijela korespondencije. Stoga Komisija sada objavljuje potpunu razmjenu dopisa s danskim tijelima o pružanju informacija o razini radioaktivnosti na Grenlandu.

Komisija je uz svoje mišljenje dostavila preslike korespondencije. Budući da je Komisija objavila dokumente kojima je podnositelj pritužbe zatražio pristup, smatrala je da više nije potrebno da službe Ombudsmana pregledaju dokumente.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe pozvan je da dostavi primjedbe na odgovor Komisije, ako to želi. Od njega nisu primljene nikakve primjedbe.

ODLUKA

1 Uvodna napomena

1.1 U okviru svojih daljnjih istraga od 27. rujna 2006. Europski ombudsman također je zatražio od Europske komisije, u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom 7. Statuta Europskog ombudsmana, da njegovim službama omogući uvid u dokumente na koje se odnosi ovaj predmet.

1.2 U kontekstu daljnjih istraga Europskog ombudsmana Komisija je podnositelju pritužbe dostavila preslike predmetnih dokumenata.

1.3 S obzirom na činjenicu da je Komisija odobrila pristup relevantnim dokumentima, Ombudsman više ne smatra da je pretraga predmetnih dokumenata relevantna. Međutim, Komisija je odobrila pristup iako se čini da još uvijek brani primjerenost svojeg osporavanog (početnog) odbijanja. Iz tog razloga Ombudsman smatra da je važno i primjereno ispitati je li Komisija pogrešno odbila pristup predmetnim dokumentima, svojim odgovorom od 6. srpnja 2005. na zahtjev podnositelja pritužbe za pristup i svojom odlukom od 2. kolovoza 2005. o ponovnom zahtjevu podnositelja pritužbe.

2 Pobijano odbijanje pristupa

2.1 Pritužba se odnosila na odbijanje Komisije da omogući pristup, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (8) ("Uredba 1049/2001"), sljedećim dokumentima: (i) pismo Glavne uprave za energetiku i promet od 6. siječnja 2004. Stalnom predstavništvu Danske (TREN D/03/22884); ii. pismo Glavne uprave za energetiku i promet od 11. lipnja 2004. Stalnom predstavništvu Danske (TREN D/04/8777); i iii. pismo Stalnog predstavništva Danske Glavnoj upravi za energetiku i promet od 15. rujna 2004. (TREN A/04/30692)(9). Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno odbila pristup predmetnim dokumentima.

2.2 Prema Komisijinu mišljenju, dokumenti kojima je podnositelj pritužbe zatražio pristup predstavljali su korespondenciju između Komisije i danskih tijela poduzetu u širem kontekstu predstavke 720/2002 koja je podnesena Europskom parlamentu i odnosila se na retroaktivnu primjenjivost zakonodavstva Euratoma. Komisija je obavijestila nadležni odbor Parlamenta da ne razmatra mogućnost retroaktivne primjene zakonodavstva na pretpristupno razdoblje. Međutim, kao rezultat predstavke Komisija se obratila Danskoj i zatražila informacije o aktivnostima praćenja stanja okoliša u Danskoj kako je utvrđeno u članku 35. Ugovora o Euratomu.

2.3 Komisija je tvrdila da je korespondencija kojoj je podnositelj pritužbe zatražio pristup bila dio preliminarnih savjetovanja potrebnih za Komisijine aktivnosti praćenja. Komisija zadržava pravo i dalje osigurati poštovanje zakonodavstva o zaštiti od zračenja i općenito odredaba Euratoma o zdravstvenoj sigurnosti. Razmjena dopisa stoga je predstavljala zahtjev za informacije podnesen u okviru postupka praćenja koji je bio osmišljen kako bi se provjerila usklađenost s pravom Zajednice u relevantnom trenutku i koji bi mogao dovesti do pokretanja postupka zbog povrede s obzirom na situaciju. Pravilnim vođenjem postupaka zbog povrede posebno se nastoji omogućiti dotičnoj državi članici da dobrovoljno ispuni zahtjeve iz Ugovora ili opravda svoje stajalište. To se obrazloženje još više primjenjuje u pogledu preliminarnih savjetovanja. Doista, uzimajući u obzir političku osjetljivost pitanja, odnosno zaštitu od zračenja i potrebu za očuvanjem suradnje između Komisije i Danske, otkrivanje zatraženih dokumenata u toj fazi savjetovanja bilo bi preuranjeno i ugrozilo bi sposobnost Komisije da osigura ispravno praćenje primjene prava Zajednice. Osim toga, time bi se smanjila spremnost danskih tijela na suradnju. Zbog prethodno navedenih razloga predmetni dokumenti bili su obuhvaćeni izuzećem utvrđenim u članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe 1049/2001, kojim se propisuje da „institucija odbija pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu: (...) svrha inspekcija, istraga i revizija”.

2.4 Komisija je nadalje tvrdila da bi, sve dok ne donese odluku o pokretanju postupka zbog povrede u skladu s člankom 141. Euratoma, koji je istovjetan članku 226. Ugovora o EZ-u, otkrivanje predmetnih dokumenata, kako je predviđeno člankom 4. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe 1049/2001, ozbiljno ugrozilo postupak odlučivanja koji je u tijeku. Otkrivanje dokumenata u toj fazi postupka izložilo bi Komisiju nepotrebnom vanjskom pritisku i time bi otežalo slobodnu razmjenu mišljenja unutar Komisije i suradnju s danskim tijelima. Za postupak odlučivanja institucije apsolutno je ključno da njezine službe mogu, bez vanjskih utjecaja, zahtijevati informacije od države članice i analizirati sve aspekte situacije koji mogu dovesti do pokretanja službenog postupka zbog povrede. Službe Komisije također moraju moći slobodno iznositi ideje i prijedloge, a da pritom ne moraju uzeti u obzir mogućnost da se njihova mišljenja i procjene objave javnosti. Budući da se postupak odlučivanja odnosi na Komisijine aktivnosti prethodnog praćenja, primjenjuje se isto obrazloženje kao ono navedeno u točki 1.3. ovog mišljenja.

2.5 Komisija je naposljetku tvrdila da se u toj fazi postupka nije mogao odobriti djelomičan pristup na temelju članka 4. stavka 6. Uredbe 1049/2001, a da se pritom ne dovedu u pitanje njezine istrage i ozbiljno ne ugrozi njezin postupak odlučivanja. Nadalje je istaknula da podnositelj pritužbe nije iznio argumente kojima bi dokazao da postoji prevladavajući javni interes za objavu.

2.6 Na temelju mišljenja Komisije Ombudsmanica je utvrdila da su potrebne daljnje istrage. Ombudsmanica je primila na znanje argument Komisije da su pisma kojima je zatražen pristup dio Komisijina „postupka praćenja”. Međutim, članak 4. stavak 2. treća alineja Uredbe 1049/2001 odnosi se na inspekcije, istrage i revizije, a ne na postupke praćenja. Osim toga, iz sudske prakse (10) sudova Zajednice proizlazi da iznimke iz članka 4. treba usko tumačiti. S obzirom na navedeno i kako bi se opravdala primjena članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001, od Komisije je zatraženo da objasni:

1. kojoj su vrsti inspekcije, istrage ili revizije pripadala relevantna pisma?,
2. kako bi otkrivanje dopisa moglo ugroziti svrhu te inspekcije, istrage ili revizije? i
3. koja je važnost članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe 1049/2001 za dopise Komisije od 6. siječnja i 11. lipnja 2004. upućene danskim tijelima?

2.7 U odgovoru na daljnje istrage Ombudsmana Komisija je navela da je glavno pitanje u predmetu treba li je danska nadležna tijela obavijestiti o rezultatima praćenja radioaktivnosti okoliša na Grenlandu kako bi mogla utvrditi bi li korektivne mjere sada bile primjerene u području u kojem se nesreća dogodila 1968. Komisija je prvotno od danskih tijela zatražila informacije o pretpostavci da se Ugovor o Euratomu primjenjuje na Grenland (dopis od 6. siječnja 2004.). Danska tijela odgovorila su telefaksom 30. siječnja 2004. tvrdeći da se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje na Grenland. Uz tu poruku telefaksa danska tijela poslala su izvješće o ispravku Ugovora o Europskoj uniji. Komisija je potvrdila da se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje na Grenland. Dana 11. lipnja 2004. zatražila je od danskih tijela da zatražene informacije dostave na dobrovoljnoj osnovi.

2.8 Komisija je u svojem odgovoru nadalje tvrdila da u trenutku kada je podnositelj pritužbe zatražio pristup razmjeni pisama između Komisije i danskih tijela još uvijek nije jasno hoće li Komisija nastaviti ulagati napore u dobivanje informacija o razini radioaktivnosti na Grenlandu. Komisija je stoga odbila otkriti korespondenciju s danskim tijelima kako se ne bi ugrozili izgledi za dobrovoljnu suradnju. Komisija je smatrala da bi se objavom u to vrijeme smanjila spremnost danskih tijela da dobrovoljno dostave informacije. Takva mogućnost ugrozila bi svrhu ispitnog postupka koji je Komisija namjeravala provesti. Nadalje, do donošenja odluke o mjerama koje treba poduzeti, objava bi ozbiljno utjecala i na sposobnost Komisije da donese odluku na temelju dogovora s danskim tijelima. Zbog prethodno navedenih razloga Komisija je smatrala da izuzeća iz članka 4. stavka 2. treće alineje i članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe 1049/2001 sprečavaju otkrivanje korespondencije s danskim tijelima.

2.9 Komisija je naposljetku navela da s protekom vremena razlozi za uskraćivanje traženih dokumenata više nisu primjenjivi. Komisija se savjetovala s danskim tijelima o mogućoj objavi telefaksa danskog Ministarstva vanjskih poslova od 30. siječnja 2004. i dopisa Stalnog predstavništva Danske od 15. rujna 2004. Danska tijela dala su suglasnost za otkrivanje svojeg dijela korespondencije. Stoga Komisija sada objavljuje potpunu razmjenu dopisa s danskim tijelima o pružanju informacija o razini radioaktivnosti na Grenlandu.

2.10 Ombudsman primjećuje sljedeće u pogledu sadržaja predmetnih dokumenata. U svojem dopisu od 6. siječnja 2004. Komisija je podsjetila da u skladu s člankom 36. Ugovora o Euratomu „svaka država članica uspostavlja objekte potrebne za kontinuirano praćenje razine radioaktivnosti u zraku, vodi i tlu te za osiguravanje usklađenosti s osnovnim standardima.” Komisija je podsjetila i na to da u skladu s člankom 36. Ugovora o Euratomu „odgovarajuća tijela periodično dostavljaju Komisiji informacije o provjerama iz članka 35. kako bi bila obaviještena o razini radioaktivnosti kojoj je javnost izložena.” Komisija je obavijestila danska tijela da izvješća o aktivnostima praćenja iz članka 35. Ugovora o Euratomu koja su prethodno podnesena Komisiji nisu sadržavala nikakve informacije o radioaktivnosti u okolišu koja se odnosi na Grenland. Komisija je tvrdila da se Ugovor o Euratomu primjenjuje na Grenland i zatražila od danskih tijela da joj dostave relevantne podatke za Grenland za razdoblje od siječnja 1994. do prosinca 2002. U svojem odgovoru od 30. siječnja 2004.(11) danska tijela obavijestila su Komisiju da se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje na Grenland. Dopisom od 11. lipnja 2004. Komisija je priznala da se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje na Grenland i zatražila od danskih tijela da zanemare činjenicu da se zahtjev za informacije od 6. siječnja 2004. temeljio na primjenjivosti odredbi Ugovora o Euratomu na državno područje Grenlanda. Umjesto toga, Komisija je zatražila od danskih tijela da pristanu dobrovoljno dostaviti relevantne podatke dostupne za Grenland. Dopisom od 15. rujna 2004. danska tijela istaknula su da, s obzirom na to da Grenland nije dio Zajednice, podaci s tog područja nisu relevantni za godišnja izvješća o praćenju koja izrađuje Komisija. Danska tijela stoga su od Komisije zatražila da objasni kontekst svojeg zahtjeva za dobivanje, na dobrovoljnoj osnovi, informacija o podacima o praćenju okoliša koji se odnose na Grenland.

2.11 Ombudsman podsjeća da je Komisija odbila pristup predmetnim dokumentima na temelju članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001. Komisija je tvrdila da razmjena pisama predstavlja zahtjev za informacije podnesen u kontekstu postupka praćenja koji je osmišljen kako bi se provjerila usklađenost s pravom Zajednice i koji bi mogao dovesti do pokretanja postupka zbog povrede u skladu s člankom 141. Euratoma. Člankom 4. stavkom 2. trećom alinejom Uredbe 1049/2001 predviđa se da institucija odbija pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija. Ombudsmanica na temelju sadržaja predmetnih dokumenata napominje da se početni zahtjev Komisije za informacije odnosio na podatke o radioaktivnosti koji se odnose na Grenland te je predložila danska tijela možda nisu ispunila svoje obveze iz članaka 35. i 36. Ugovora o Euratomu. Međutim, Ombudsman smatra da je u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup bilo jasno da zahtjev za informacije ne može dovesti do postupka zbog povrede u skladu s Ugovorom o Euratomu jer je Komisija priznala da se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje na Grenland. Nadalje, Komisija je u svojem odgovoru na daljnje istrage Europskog ombudsmana iznijela argument koji se razlikuje od argumenta iz njezina odgovora na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe. U novom argumentu Komisija je tvrdila da bi se tadašnjom objavom smanjila spremnost danskih tijela da dobrovoljno dostave informacije te da bi takva mogućnost „ugrozila svrhu istrage koju je Komisija namjeravala provesti”. Međutim, imajući na umu da u skladu s Ugovorom o Euratomu nije mogao postojati postupak zbog povrede u vezi s tim pitanjem, Komisija nije objasnila na koju je vrstu istrage (u okviru svoje nadležnosti) uputila u svojem odgovoru na daljnje istrage. S obzirom na navedeno Ombudsman smatra da Komisija nije navela valjane i odgovarajuće razloge za pozivanje na iznimku predviđenu u članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe 1049/2001.

2.12 Ombudsman podsjeća da se Komisija također pozvala na članak 4. stavak 3. prvi podstavak Uredbe 1049/2001 kao razlog za odbijanje pristupa predmetnim dokumentima. Komisija je tvrdila da bi odobravanje pristupa predmetnim dokumentima prije donošenja bilo kakve odluke moglo zbuniti aktivnosti praćenja Komisije s njezinim službenim stajalištem u predstavci 720/2002, čime bi se ozbiljno ugrozio njezin postupak donošenja odluka koji je u tijeku. U svojem odgovoru na daljnje istrage Europskog ombudsmana Komisija je dala dodatnu izjavu: „Do donošenja odluke o mjerama koje treba poduzeti, otkrivanje bi također ozbiljno utjecalo na sposobnost Komisije da donese odluku na temelju dogovora s danskim tijelima.” Člankom 4. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe 1049/2001 propisano je da se pristup dokumentu koji je sastavila institucija za internu uporabu ili koji je primila institucija, a koji se odnosi na pitanje za koje institucija nije donijela odluku, odbija ako bi se otkrivanjem dokumenta ozbiljno ugrozio proces odlučivanja institucije. Ombudsmanica smatra da se dopisi Komisije danskim tijelima ne mogu razumno smatrati dokumentima koje je institucija sastavila za internu uporabu. Članak 4. stavak 3. prvi podstavak Uredbe 1049/2001 mogao bi se stoga eventualno primijeniti samo na dopis danskih tijela od 15. rujna 2004. Međutim, u mjeri u kojoj se čini da se Komisijin argument za odbijanje pristupa odnosi na moguću buduću odluku o pokretanju postupka zbog povrede u skladu s člankom 141. Euratoma, već je u točki 2.11. ovog mišljenja zaključeno da takva odluka ne može postojati. Osim toga, u mjeri u kojoj bi se taj argument mogao odnositi na drugu vrstu odluke, Ombudsman smatra da bi takav argument bio previše općenit jer Komisija nije izričito uputila na drugu moguću vrstu odluke (u okviru svoje nadležnosti). S obzirom na navedeno Ombudsman smatra da Komisija nije navela valjane i odgovarajuće razloge za pozivanje na iznimku predviđenu u članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe 1049/2001.

2.13 Na temelju zaključaka iz točaka 2.11. i 2.12. Ombudsmanica smatra da se odbijanje Komisije da omogući pristup predmetnim dokumentima, s obzirom na to da je to odbijanje izraženo u njezinim dopisima podnositelju pritužbe od 6. srpnja 2005. i 2. kolovoza 2005., nije temeljilo na valjanim i primjerenim razlozima. To je primjer nepravilnosti u postupanju. Uzimajući u obzir da je Komisija omogućila pristup tim dokumentima samo u kontekstu ove istrage, Ombudsman će iznijeti relevantnu kritičku napomenu.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Komisija je odbila pristup predmetnim dokumentima na temelju članka 4. stavka 2. treće alineje i članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe 1049/2001. Komisija je tvrdila da se predmetni dokumenti odnose na podatke o radioaktivnosti za Grenland koje je zatražila u kontekstu provjere usklađenosti Danske s pravom Zajednice. Zatim je istaknuo da bi taj postupak provjere mogao dovesti do pokretanja postupka zbog povrede, u skladu s Ugovorom o Euratomu. Međutim, Komisija je u tom pogledu priznala i da se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje na Grenland. Stoga u skladu s Ugovorom o Euratomu nije mogao postojati postupak zbog povrede prava u vezi s tim pitanjem. Međutim, Komisija nije objasnila kakvu bi istragu ili odluku mogla provesti u okviru svoje nadležnosti u pogledu spornih dokumenata. S obzirom na prethodno navedeno, odbijanje Komisije da omogući pristup tim dokumentima, s obzirom na to da je to odbijanje izraženo u njezinim dopisima podnositelju pritužbe od 6. srpnja 2005. i 2. kolovoza 2005., nije se temeljilo na valjanim i primjerenim razlozima. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.

Budući da je Komisija sada odobrila pristup predmetnim dokumentima, nije relevantno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 2001., L 145, str. 43.

(2) Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi naveo da je predmetni dopis dopis Glavne uprave za energetiku i promet od 15. rujna 2004. upućen danskim tijelima. Međutim, iz mišljenja Komisije, a zatim i iz objavljenih dokumenata, proizlazi da je predmetni dopis zapravo dopis danskih tijela Komisiji. Podnositelj pritužbe nije doveo u pitanje to pitanje tijekom istrage.

(3) "Institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu: (...) svrhu inspekcija, istraga i revizija, osim ako postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje.”

(4) "Pristup dokumentu koji je sastavila institucija za internu uporabu ili koji je institucija zaprimila, a koji se odnosi na pitanje o kojem institucija nije donijela odluku, odbija se ako bi njegovo otkrivanje ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja institucije, osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes. "

(5) SL 1996., L 159, str. 1.

(6) „Ako su samo dijelovi traženog dokumenta obuhvaćeni bilo kojom od iznimaka, preostali dijelovi dokumenta se objavljuju.”

(7) " Institucije i tijela Zajednice dužni su Europskom ombudsmanu dostaviti sve podatke koje su od njih zatražili i omogućiti mu uvid u dotične spise. One mogu odbiti tajnost samo na temelju valjano obrazloženih razloga. (...)".

(8) SL 2001., L 145, str. 43.

(9) Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi naveo da je predmetni dopis dopis Glavne uprave za energetiku i promet od 15. rujna 2004. upućen danskim tijelima. Međutim, iz mišljenja Komisije, a zatim i iz objavljenih dokumenata, proizlazi da je predmetni dopis zapravo dopis danskih tijela Komisiji. Podnositelj pritužbe nije doveo u pitanje to pitanje tijekom istrage.

(10) Vidjeti npr. spojene predmete T-110/03, T-150/03 i T-405/03 Sison protiv Vijeća [2005.] ECR II-1429, stavak 45.

(11) Iako taj dopis nije bio obuhvaćen zahtjevom za pristup, Komisija ga je dostavila u svojem odgovoru na daljnje istrage Europskog ombudsmana.