Strasbourg, 29. studenoga 2006.

Poštovani gospodine G.,

Dana 25. srpnja 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s pozivom na podnošenje ponuda za pružanje usluga tehničke pomoći povezanih s trgovinom u Delegaciji Komisije u Jakarti.

Pritužbu sam 12. rujna 2005. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 5. prosinca 2005. Dana 9. prosinca 2005. proslijedio sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 19. siječnja 2006.

Porukom e-pošte od 30. ožujka 2006. zatražili ste informacije o napretku u rješavanju vaše pritužbe. Dana 11. travnja 2006. obavijestio sam Vas da moje službe analiziraju Vaše primjedbe i da ćete biti obaviješteni o sljedećem koraku koji treba poduzeti u okviru Vaše pritužbe što je prije moguće.

Dana 23. svibnja 2006. zatražio sam od Komisije dodatne informacije u vezi s Vašom pritužbom. Komisija je 8. lipnja 2006. zatražila produljenje roka do 31. srpnja 2006. za svoj odgovor. Dana 21. lipnja 2006. obavijestio sam Komisiju da sam odlučio prihvatiti njezin zahtjev. O tome ste obaviješteni istog dana.

Dana 31. srpnja 2006. poslali ste mi e-poruku povezanu s vašom pritužbom. Komisija je svoj odgovor poslala 31. srpnja 2006. Odgovor Komisije proslijeđen vam je 11. rujna 2006. s pozivom na očitovanje.

Dana 9. listopada 2006. poslali ste mi svoje primjedbe na mišljenje Komisije.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice ukratko sljedeće:

Osnovne informacije

Europska komisija objavila je 26. ožujka 2004. obavijest o nabavi usluga (postupak javne nabave) za pružanje tehničke pomoći vladi Indonezije u provedbi programa potpore trgovini između EU-a i Indonezije (referentni broj ugovora: EuropeAid/118467/C/SV/ID).

Društvo Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit („GTZ”) prijavilo se za poziv na podnošenje ponuda. Podnositelj pritužbe, poljski državljanin, zamjenik direktora Tajništva Commonwealtha u Londonu, predložen je kao stručnjak za natječajni postupak za koji je GTZ podnio zahtjev.

Podnositelj pritužbe dostavio je Komisiji presliku svojeg rodnog lista kako bi dokazao da ima poljsko državljanstvo jer je njegova poljska putovnica istekla. Komisija je 14. ožujka 2005. obavijestila GTZ da je njegova ponuda bila neuspješna jer nije ispunjavala administrativne uvjete u pogledu državljanstva.

Podnositelj pritužbe podnio je 27. travnja 2005. prvu pritužbu Europskom ombudsmanu (predmet 1671/2005/MF). S obzirom na to da se, s obzirom na informacije u spisu, činilo da podnositelj pritužbe nije iznio relevantne prethodne administrativne pristupe Komisiji u pogledu navoda iznesenih u njegovoj pritužbi, Ombudsman je 31. svibnja 2005. odlučio zaključiti predmet na temelju članka 2. stavka 4. Statuta Ombudsmana.

Ovaj prigovor

Podnositelj pritužbe uputio je 25. srpnja 2005. dodatnu e-poruku Ombudsmanu. Tvrdio je da je 6. lipnja 2005. pisao Komisiji o predmetu svoje pritužbe. U tom je dopisu zatražio od Komisije da preispita svoju odluku o isključenju GTZ-a iz natječajnog postupka. U svojoj poruci elektroničke pošte Ombudsmanu podnositelj pritužbe naveo je da nije primio nikakav odgovor na svoj dopis od 6. lipnja 2005. Podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da želi obnoviti svoju pritužbu protiv Komisije. Stoga je dodatna poruka e-pošte podnositelja pritužbe od 25. srpnja 2005. evidentirana kao nova pritužba s referentnim brojem 2549/2005/MF.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija nepravedno odlučila isključiti GTZ iz natječajnog postupka jer podnositelj pritužbe nije ispunio uvjet prihvatljivosti povezan s državljanstvom.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Mišljenje Komisije o pritužbi sažeto je glasilo kako slijedi:

U točkama 11. i 12. obavijesti o nabavi usluga objavljene 26. ožujka 2004. za ugovor „EuropeAid/118467/C/SV/ID” naveden je zahtjev prihvatljivosti u pogledu državljanstva ponuditelja. Podnositelji zahtjeva morali su biti fizička ili pravna osoba iz država članica EU-a ili Republike Indonezije. Taj uvjet prihvatljivosti u pogledu državljanstva ponuditelja bio je u skladu s točkom 2.3.1. „Praktičnog vodiča za postupke javne nabave koji se financiraju iz općeg proračuna Europskih zajednica u kontekstu vanjskih djelovanja”(1) („Praktični vodič”). Potonji je također naveo da se „njegovo pravilo o državljanstvu primjenjuje i na stručnjake koje predlažu pružatelji usluga koji sudjeluju u natječajnim postupcima za ugovore o uslugama koje financira Europska zajednica. Za potrebe provjere usklađenosti s pravilom o državljanstvu, u natječajnoj dokumentaciji od ponuditelja se zahtijevalo da navedu zemlju čiji su državljani podnošenjem dokumenata koji su uobičajeni u skladu s pravom te zemlje.

Na temelju zaprimljenih prijava, kandidati koji su ušli u uži izbor, među kojima je i GTZ, pozvani su da najkasnije do 25. listopada 2004. dostave detaljne ponude za ugovor „EuropeAid/118467/C/SV/ID”.

Tijekom evaluacije primjene GTZ-a, nekoliko aspekata životopisa podnositelja pritužbe privuklo je pozornost ocjenjivačkog odbora. Podnositelj pritužbe izjavio je da ima tri državljanstva (poljski, australski i kanadski), iako je priznao da je njegovo znanje poljskog jezika samo osnovno. Podnositelj pritužbe proveo je sve svoje sveučilišne studije u Australiji i Kanadi. Osim toga, od 1974. do 2000. uglavnom je bio zaposlen u Kanadi i pacifičkoj regiji, a od rujna 2000. u Ujedinjenoj Kraljevini. Komisija smatra da su te činjenice izazvale sumnje u pogledu toga može li se dokazati navodno poljsko državljanstvo podnositelja pritužbe. Odbor za evaluaciju stoga je zaključio da su potrebne daljnje istrage kako bi se konačno utvrdilo je li tužitelj ispunio kriterije državljanstva, kako su navedeni u obavijesti o nabavi.

Odbor za evaluaciju smatrao je da su ponuditelji u pravilu trebali dostaviti svu popratnu dokumentaciju do roka za podnošenje ponuda. Međutim, u predmetu podnositelja pritužbe Komisija je smatrala da je iznimno primjereno zatražiti od GTZ-a da dostavi uvjerljive dokaze o državljanstvu podnositelja pritužbe nakon isteka roka.

Komisija je stoga 21. prosinca 2004. GTZ-u poslala poruku elektroničke pošte u kojoj je od njega zatražila da Odboru za evaluaciju dostavi dokaz o poljskom državljanstvu podnositelja pritužbe. Društvo je 22. prosinca 2004. dostavilo poljski rodni list podnositelja pritužbe. Budući da odbor za evaluaciju taj dokument nije smatrao uvjerljivim dokazom državljanstva, istog je dana o tome obavijestio GTZ i zatražio od njega da pošalje presliku osobne iskaznice ili putovnice podnositelja pritužbe kojom bi se moglo potvrditi njegovo poljsko državljanstvo. Odbor za evaluaciju obaviješten je da je podnositelj pritužbe upravo podnio zahtjev za novu putovnicu u poljskom veleposlanstvu u Londonu.

Komisija je 23. prosinca 2004. zatražila od GTZ-a da do 27. prosinca 2004. dostavi presliku stare putovnice podnositelja pritužbe. Porukom elektroničke pošte od 27. prosinca 2004. društvo GTZ dostavilo je presliku putovnice oca podnositelja pritužbe u koju je podnositelj pritužbe uvršten kao njegov sin. Odbor za evaluaciju te informacije nije smatrao dostatnima i o tome je 28. prosinca 2004. obavijestio GTZ. GTZ je 30. prosinca 2004. obavijestio Komisiju da nije dostupan nijedan dokaz, osim rodnog lista podnositelja pritužbe i preslike putovnice oca podnositelja pritužbe, te da se dokaz o državljanstvu podnositelja pritužbe može dostaviti kasnije.

S obzirom na informacije koje je dostavilo društvo GTZ, Odbor za evaluaciju zaključio je da se poljsko državljanstvo podnositelja pritužbe ne može dokazati i da nema naznaka da se to doista može učiniti. Odbor za evaluaciju prekinuo je 31. prosinca 2004. svoje rasprave i odlučio preporučiti da se ugovor dodijeli drugom ponuditelju. Uspješni ponuditelj obaviješten je 4. siječnja 2005. da mu je ugovor dodijeljen na temelju rezultata ocjenjivanja. Porukom elektroničke pošte od 26. siječnja 2005. GTZ je Komisiji poslao dokument koji je izdala općina Lodz (Poljska), u kojem je navedeno da podnositelj pritužbe ima poljsko državljanstvo. GTZ je 28. siječnja 2005. Komisiji dostavio prijevod tog dokumenta na engleski jezik. Međutim, s obzirom na to da je odbor za evaluaciju već prekinuo svoju raspravu i da je uspješni ponuditelj već bio obaviješten o ishodu ponude, te se informacije više nisu mogle uzeti u obzir. Komisija je 14. ožujka 2005. obavijestila GTZ da je njegova ponuda bila neuspješna jer nije ispunjavala administrativne uvjete u pogledu državljanstva.

Komisija je 21. studenoga 2005. odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 6. lipnja 2005. u kojem je tvrdio da Komisija nije priznala njegovo poljsko državljanstvo. Komisija je izrazila žaljenje zbog određenog kašnjenja u slanju ovog dopisa i ispričala se za njega.

Suprotno stajalištu podnositelja pritužbe, Komisija nije osporila poljsko državljanstvo podnositelja pritužbe jer priznavanje i uskraćivanje državljanstva nisu u nadležnosti Komisije. Komisija je od podnositelja pritužbe zatražila samo da na vrijeme dostavi uvjerljiv dokaz o njegovu poljskom državljanstvu. Komisija smatra da je podnositelju pritužbe dala dugo razdoblje za podnošenje popratne dokumentacije, unatoč činjenici da je službeni rok bio 25. listopada 2004.(2). Točno je da je, s obzirom na dokumente koje je dostavio podnositelj pritužbe, potonji mogao dokazati da je prvotno imao poljsko državljanstvo rođenjem i porijeklom. Međutim, činjenica da je imao i druga dva državljanstva i da dugo nije imao uobičajeno boravište u Poljskoj dovela je do dvojbi u pogledu trenutačne valjanosti njegova poljskog državljanstva. Budući da je GTZ bio tužitelj u ovom natječajnom postupku, teret dokazivanja bio je na njemu. Valja istaknuti da GTZ nije iskoristio svoje pravo na podnošenje žalbe Odboru za evaluaciju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima od 19. siječnja 2006. podnositelj pritužbe zahvalio je Ombudsmanu na pomoći u dobivanju odgovora Komisije na njegov dopis od 6. lipnja 2005.

Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da Komisija smatra da njegov rodni list i stara putovnica nisu u dovoljnoj mjeri dokazali njegovo poljsko državljanstvo. Međutim, podnositelj pritužbe istaknuo je da je te dokumente dostavio poljskoj vladi i da mu je odmah izdana nova poljska putovnica. Podnositelj pritužbe primijetio je da se poljska vlada bavila tisućama slučajeva osoba koje su se nalazile u istoj situaciji i da su im sve izdane poljske putovnice. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, Komisija nije priznala njegovo poljsko državljanstvo jer je odlučila da rodni list podnositelja pritužbe nije uvjerljiv dokaz o njegovu poljskom državljanstvu, bez upućivanja na poljsko pravo. Kao što je to Komisija pravilno navela u svojem mišljenju, ona nije bila u njezinoj nadležnosti za donošenje takve odluke, nego je bila u nadležnosti poljske vlade.

Daljnje istrage
Zahtjev za informacije upućen Komisiji

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage. Europski ombudsman stoga je zatražio od Komisije da mu dostavi informacije o sljedećoj točki:

„U skladu s točkom 2.3.1. „Praktičnog vodiča za postupke javne nabave koji se financiraju iz općeg proračuna Europskih zajednica u kontekstu vanjskog djelovanja” („Praktični vodič”) odbor za evaluaciju morao je ocijeniti državljanstvo ponuditelja i stručnjaka na temelju dokumenata uobičajenih u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, tj. poljskim pravom u ovom slučaju. Komisija je u svojem mišljenju navela da odbor za evaluaciju nije smatrao da je preslika rodnog lista podnositelja pritužbe i putovnice njegova oca (u koju je podnositelj pritužbe bio uključen kao njegov sin) dovoljan dokaz poljskog državljanstva podnositelja pritužbe. Međutim, ne čini se da je odbor za evaluaciju ispitao pitanje koji su dokumenti relevantni u poljskom pravu.

Može li Komisija stoga objasniti na temelju čega je odbor za evaluaciju utemeljio svoje stajalište da preslika rodnog lista podnositelja pritužbe i putovnica njegova oca (u kojoj je podnositelj pritužbe bio uključen kao njegov sin) nisu bili dostatni dokazi o njegovu poljskom državljanstvu?”

Odgovor Komisije

Komisija je u svojem odgovoru ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

Podnositelj pritužbe trebao je dokazati da ima poljsko državljanstvo podnošenjem odgovarajućih dokaza i da je dokumentacija koja se podnosi kao dokaz bila ona „uobičajena prema pravu te zemlje” u pogledu dokaza o državljanstvu. Činjenica da je podnio dokumentaciju kojom se, prema njegovu mišljenju, potvrđuje njegovo poljsko državljanstvo nije bila dovoljna.

Odbor za evaluaciju nije bio nadležan istraživati ono što se u poljskom pravu smatralo uvjerljivim dokazom o državljanstvu. Umjesto toga, odbor za evaluaciju morao je ocijeniti dostavljene podneske kako bi potkrijepio predmet i dao mišljenje o njemu, u skladu s odredbama Obavijesti o nabavi i Praktičnog vodiča. Odbor za evaluaciju nije mogao i nije sastavio mišljenje o državljanstvu podnositelja pritužbe kao takvog. Moglo je samo procijeniti dostavljene dokaze koji bi trebali uključivati uvjerljivu potvrdu da su dostavljeni dokazi u skladu s onim što se smatralo "uobičajenim prema pravu te zemlje", odnosno poljskom pravu. Komisija smatra da podnositelj pritužbe nije pravodobno dostavio takav podnesak. Odbor za evaluaciju bio je izvan odgovornosti i kapaciteta da od trećih strana prikupi dokaze kojima bi se potvrdilo državljanstvo podnositelja pritužbe. U predmetu podnositelja pritužbe to čak ne bi bilo moguće jer je konačna potvrda državljanstva postala dostupna tek nakon što je odbor za evaluaciju prekinuo svoje rasprave.

Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da su poljska tijela rješavala brojne predmete slične njegovima i da je vjerojatno mnogima dodijeljeno poljsko državljanstvo, nije bilo vjerojatno da su poljska tijela odobrila takvo državljanstvo samo na jednostavan zahtjev. Komisija smatra da bi se umjesto toga provela odgovarajuća istraga svakog takvog zahtjeva na temelju njegove osnovanosti i u skladu s primjenjivim poljskim zakonodavstvom. U predmetu podnositelja pritužbe ovaj ispitni postupak i naknadna potvrda nisu mogli biti dovršeni na vrijeme kako bi ih se uzelo u obzir u postupku ocjenjivanja primjene GTZ-a u čijem je zahtjevu predložen kao stručnjak.

Točno je da su poljska tijela istražila slučaj podnositelja pritužbe i utvrdila da je podnositelj pritužbe doista poljskog državljanstva. Međutim, to je potvrđeno Delegaciji Komisije u Jakarti 26. siječnja 2005., dugo nakon razumnog roka koji je odredio Odbor za evaluaciju (27. prosinca 2004.) i nakon što je Odbor za evaluaciju prekinuo svoje rasprave 3. i 1. prosinca 2004.

Daljnje primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim daljnjim očitovanjima podnositelj pritužbe naveo je da su dokazi koje je podnio Odboru za evaluaciju, odnosno njegov rodni list i istekla putovnica, isti kao i oni koje je podnio poljskim tijelima. Naveo je da su mu poljska tijela izdala novu putovnicu nakon što je podnio te dokaze. Podnositelj pritužbe istaknuo je da Komisija nije stupila u kontakt s poljskim tijelima u pogledu pitanja njegova državljanstva.

ODLUKA

1 Navodno nepošteno isključenje GTZ-a iz natječajnog postupka zbog toga što podnositelj pritužbe nije ispunio uvjet prihvatljivosti povezan s državljanstvom

1.1 Europska komisija objavila je 26. ožujka 2004. obavijest o nabavi usluga za pružanje tehničke pomoći vladi Indonezije u provedbi programa potpore trgovini između EU-a i Indonezije (referentni broj ugovora: EuropeAid/118467/C/SV/ID). Društvo Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit („GTZ”) prijavilo se za poziv na podnošenje ponuda. Podnositelj pritužbe predložen je kao stručnjak za natječajni postupak. On je Komisiji dostavio presliku svojeg rodnog lista kako bi dokazao da ima poljsko državljanstvo, s obzirom na to da je njegova poljska putovnica istekla. Komisija je 14. ožujka 2005. obavijestila GTZ da je njegova ponuda bila neuspješna jer nije ispunjavala administrativne uvjete u pogledu njegova državljanstva. U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija nepravedno odlučila isključiti GTZ iz natječajnog postupka zbog toga što ne ispunjava uvjet prihvatljivosti povezan s državljanstvom.

1.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da su, na temelju zaprimljenih zahtjeva, tužitelji koji su ušli u uži izbor, među kojima je i GTZ, pozvani da najkasnije do 25. listopada 2004. dostave detaljne ponude za ugovor "EuropeAid/118467/ C/SV/ID". Međutim, tijekom evaluacije primjene GTZ-a nekoliko aspekata životopisa podnositelja pritužbe izazvalo je sumnje u pogledu toga ima li podnositelj pritužbe poljsko državljanstvo. Komisija je stoga 21. prosinca 2004. GTZ-u poslala poruku elektroničke pošte u kojoj je od društva zatraženo da Odboru za evaluaciju dostavi dokaz o poljskom državljanstvu podnositelja pritužbe. Društvo je 22. prosinca 2004. dostavilo rodni list podnositelja pritužbe. Budući da odbor za evaluaciju taj dokument nije smatrao uvjerljivim dokazom državljanstva, istog je dana o tome obavijestio GTZ i zatražio od njega da pošalje presliku osobne iskaznice ili putovnice podnositelja pritužbe kojom bi se moglo potvrditi njegovo poljsko državljanstvo. Odbor za evaluaciju naknadno je obaviješten da je podnositelj pritužbe upravo podnio zahtjev za novu putovnicu.

Komisija je 23. prosinca 2004. zatražila od GTZ-a da dostavi presliku stare putovnice podnositelja pritužbe do 27. prosinca 2004. Porukom elektroničke pošte od 27. prosinca 2004. društvo GTZ dostavilo je presliku putovnice oca podnositelja pritužbe u koju je podnositelj pritužbe uvršten kao njegov sin. Odbor za evaluaciju te informacije nije smatrao dostatnima i o tome je 28. prosinca 2004. obavijestio GTZ. GTZ je 30. prosinca 2004. odgovorio da trenutačno nije dostupan nijedan dokaz, osim rodnog lista podnositelja pritužbe i putovnice oca podnositelja pritužbe.

Odbor za evaluaciju prekinuo je 31. prosinca 2004. svoje rasprave i odlučio preporučiti da se ugovor dodijeli drugom ponuditelju. Porukom elektroničke pošte od 26. siječnja 2005. GTZ je Komisiji poslao dokument koji je izdala općina Lodz (Poljska), u kojem je navedeno da podnositelj pritužbe ima poljsko državljanstvo. GTZ je 28. siječnja 2005. Komisiji dostavio prijevod tog dokumenta na engleski jezik. Međutim, Komisija smatra da se, s obzirom na to da je odbor za evaluaciju već prekinuo svoju raspravu i da je uspješni ponuditelj već bio obaviješten o ishodu ponude, te informacije više nisu mogle uzeti u obzir.

Suprotno tvrdnji podnositelja pritužbe, Komisija nije osporila poljsko državljanstvo podnositelja pritužbe jer priznavanje i uskraćivanje državljanstva nisu u nadležnosti Komisije. Komisija je istaknula da je od podnositelja pritužbe zatražila samo da pravodobno dostavi uvjerljiv dokaz o svojem poljskom državljanstvu. Točno je da je, s obzirom na dokumente koje je dostavio podnositelj pritužbe, potonji mogao dokazati da je prvotno imao poljsko državljanstvo rođenjem i porijeklom. Međutim, činjenica da je imao i druga dva državljanstva i da dugo nije imao uobičajeno boravište u Poljskoj dovela je do dvojbi u pogledu trenutačne valjanosti njegova poljskog državljanstva. Budući da je GTZ bio tužitelj u ovom natječajnom postupku, teret dokazivanja bio je na njemu.

1.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije priznala njegovo poljsko državljanstvo jer je odlučila da rodni list podnositelja pritužbe nije uvjerljiv dokaz o njegovu poljskom državljanstvu, bez upućivanja na poljsko pravo. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, kako je Komisija pravilno navela u svojem mišljenju, on nije bio u njegovoj nadležnosti za donošenje takve odluke, nego je bio u nadležnosti poljske vlade.

1.4 Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe, činilo se da su potrebne dodatne istrage. Ombudsmanica je stoga zatražila od Komisije da joj dostavi informacije o sljedećoj točki:

„U skladu s točkom 2.3.1. „Praktičnog vodiča za postupke javne nabave koji se financiraju iz općeg proračuna Europskih zajednica u kontekstu vanjskog djelovanja” („Praktični vodič”) odbor za evaluaciju morao je ocijeniti državljanstvo ponuditelja i stručnjaka na temelju dokumenata uobičajenih u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, tj. poljskim pravom u ovom slučaju. Komisija je u svojem mišljenju navela da odbor za evaluaciju nije smatrao da je preslika rodnog lista podnositelja pritužbe i putovnice njegova oca (u koju je podnositelj pritužbe bio uključen kao njegov sin) dovoljan dokaz poljskog državljanstva podnositelja pritužbe. Međutim, ne čini se da je odbor za evaluaciju ispitao pitanje koji su dokumenti relevantni u poljskom pravu.

Može li Komisija stoga objasniti na temelju čega je odbor za evaluaciju utemeljio svoje stajalište da preslika rodnog lista podnositelja pritužbe i putovnica njegova oca (u kojoj je podnositelj pritužbe bio uključen kao njegov sin) nisu bili dovoljan dokaz poljskog državljanstva podnositelja pritužbe?”

1.5 Komisija je u svojem odgovoru navela da je na podnositelju pritužbe da dokaže svoje poljsko državljanstvo podnošenjem odgovarajućih dokaza te da je dokumentacija koju treba dostaviti kao dokaz ona koja se smatra "uobičajenom u skladu s pravom te zemlje" u pogledu dokaza o državljanstvu. Odbor za evaluaciju nije bio nadležan istraživati ono što se u poljskom pravu smatralo uvjerljivim dokazom za potvrđivanje državljanstva. U predmetu podnositelja pritužbe to čak ne bi bilo moguće jer je konačna potvrda državljanstva postala dostupna tek nakon što je odbor za evaluaciju prekinuo svoje rasprave. U odgovoru na argument podnositelja pritužbe da su poljska tijela rješavala brojne predmete slične njegovima i da je vjerojatno mnogima dodijeljeno poljsko državljanstvo, Komisija je tvrdila da nije vjerojatno da su poljska tijela odobrila takvo državljanstvo samo na jednostavan zahtjev. Komisija je prihvatila da su poljska tijela u konačnici utvrdila da podnositelj pritužbe ima poljsko državljanstvo. Međutim, istaknula je da je to potvrđeno Delegaciji Komisije u Jakarti 26. siječnja 2005., dugo nakon razumnog roka koji je odredio Odbor za evaluaciju (27. prosinca 2004.) i nakon što je Odbor za evaluaciju prekinuo svoje rasprave 3. i 1. prosinca 2004.

1.6 U svojim očitovanjima na Komisijin odgovor podnositelj pritužbe ponovno je tvrdio da su dokazi koje je podnio Odboru za evaluaciju, odnosno njegov rodni list i istekla putovnica, isti kao i dokazi koje je podnio poljskim tijelima. Naglasio je da su mu poljske vlasti dodijelile novu putovnicu nakon što je podnio te dokaze. Podnositelj pritužbe nadalje je napomenuo da Komisija nije kontaktirala poljska tijela u pogledu pitanja njegova državljanstva.

1.7 Ombudsmanica napominje da se u točki 11. ("Prihvatljivost") obavijesti o nabavi usluga za natječajni postupak navodi da je "sudjelovanje otvoreno pod jednakim uvjetima svim fizičkim i pravnim osobama iz država članica EU-a i Republike Indonezije". U skladu s točkom 12. („Kandidatura”) stavkom 3. „sudjelovanje neprihvatljive fizičke ili pravne osobe (u skladu s točkom 11.) dovest će do automatskog isključivanja te osobe. (…)". Ombudsman nadalje napominje da se u točki 2.3.1. „Praktičnog vodiča za ugovorne postupke koji se financiraju iz općeg proračuna Europskih zajednica u kontekstu vanjskog djelovanja”(3) („Praktični vodič”) utvrđuju pravila o nacionalnosti i podrijetlu. U skladu s točkom 2.3.1. stavkom 3. Praktičnog vodiča „pravilo državljanstva” primjenjuje se i na stručnjake koje predlažu pružatelji usluga koji sudjeluju u postupcima nadmetanja za ugovore o uslugama koje financira Europska zajednica. Kako bi se provjerila usklađenost s pravilom o državljanstvu, u natječajnoj dokumentaciji od ponuditelja se zahtijeva da navedu zemlju čiji su državljani podnošenjem dokumenata koji su uobičajeni u skladu s pravom te zemlje”(naknadno podcrtano). Iz poziva Komisije od 24. kolovoza 2004. proizlazi da je rok za podnošenje ponuda za ugovor „EuropeAid/118467/C/SV/ID” bio 25. listopada 2004.

1.8 Ombudsmanica napominje da je sada neosporno da podnositelj pritužbe doista ima poljsko državljanstvo. Međutim, nije riječ o tome ima li podnositelj pritužbe poljsko državljanstvo, nego o tome je li GTZ Komisiji dostavio dokumente potrebne za utvrđivanje te činjenice. Čini se da GTZ nije dostavio takve dokumente prije isteka roka za podnošenje ponuda (25. listopada 2004.). Međutim, Ombudsmanica napominje da je Komisija iznimno prihvatila da GTZ može dostaviti dokaze o poljskom državljanstvu podnositelja pritužbe, čak i nakon isteka tog roka, odnosno do 27. prosinca 2004. U tim okolnostima Ombudsman smatra da treba ispitati je li Komisija počinila pogrešku kada je smatrala da dokumenti koje je GTZ dostavio do tog datuma nisu bili dovoljni za utvrđivanje poljskog državljanstva podnositelja pritužbe. Stoga ovaj predmet ne zahtijeva od Ombudsmana da se pozabavi pitanjem je li Komisija pravilno postupila pozivajući GTZ da pojasni to pitanje nakon isteka roka 25. listopada 2004. Ombudsmanica smatra da je Komisijin pristup u svakom slučaju bio u interesu podnositelja pritužbe.

1.9 Ombudsmanica napominje da je, u skladu s točkom 2.3.1. Praktičnog vodiča, odbor za evaluaciju morao ocijeniti državljanstvo ponuditelja i stručnjaka na temelju "dokumenata uobičajenih prema mjerodavnom nacionalnom pravu", odnosno poljskom pravu u ovom slučaju. Odgovarajućom odredbom propisuje se da ponuditelji i stručnjaci (i) moraju navesti zemlju čiji su državljani (ii) "predočenjem dokumenata koji su uobičajeni u skladu sa zakonodavstvom te zemlje". To upućuje na to da je bilo dovoljno da ponuditelji i stručnjaci dostave te dokumente i da je Komisija zatim trebala provjeriti jesu li ti dokumenti dostatni. Ombudsmanica stoga smatra da je odbor za evaluaciju trebao ispitati jesu li dokumenti koje mu je dostavilo društvo GTZ dokumenti koji su „uobičajeni u skladu s [poljskim] pravom” kako bi se dokazalo poljsko državljanstvo podnositelja pritužbe.

1.10 Međutim, potrebno je uzeti u obzir dokumente koji su stvarno dostavljeni Komisiji. Čini se da je GTZ, kao odgovor na prvi poziv Komisije da dostavi dodatne dokaze o državljanstvu podnositelja pritužbe, poslao presliku rodnog lista podnositelja pritužbe. Kao odgovor na Komisijin daljnji zahtjev za presliku stare putovnice podnositelja pritužbe, GTZ je poslao presliku putovnice oca podnositelja pritužbe (u koju je podnositelj pritužbe bio uključen kao njegov sin)(4). Komisija je Europskom ombudsmanu dostavila preslike tih dokumenata kao prilog svojem mišljenju. Odbor za evaluaciju smatrao je da ti dokumenti nisu dovoljni. Ombudsmanica smatra da taj zaključak u danim okolnostima nije bio nerazuman. Iako se čini da su preslika njegova rodnog lista i preslika očeve putovnice bile dovoljne kako bi poljske vlasti mogle utvrditi da je podnositelj pritužbe imao poljsko državljanstvo, nije utvrđeno da su ti dokumenti bili „dokumenti uobičajeni prema pravu te zemlje” kako bi se utvrdilo njegovo državljanstvo.

1.11 Ombudsmanica napominje da je u svojem odgovoru na e-poruku od 28. prosinca 2004. u kojoj je predsjednik Odbora za evaluaciju obavijestio GTZ da državljanstvo podnositelja pritužbe nije dokazano, GTZ elektroničkom poštom od 30. prosinca 2004. naveo da trenutačno nije dostupan nijedan dokaz, osim rodnog lista podnositelja pritužbe i putovnice oca podnositelja pritužbe. U svojim dodatnim očitovanjima podnositelj pritužbe naveo je da je Komisiji dostavio presliku svoje istekle putovnice. Ombudsmanica smatra da se ne može isključiti da se takav dokument (unatoč činjenici da je valjanost putovnice istekla) mogao smatrati dijelom "dokumenata uobičajenih prema zakonu te zemlje" kako bi se utvrdilo državljanstvo osobe. Međutim, na temelju informacija kojima raspolaže, Ombudsman primjećuje da ništa ne upućuje na to da je podnositelj pritužbe Komisiji doista dostavio presliku svoje stare putovnice.

1.12 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da se čini razumnim stajalište Komisije da isključi GTZ iz natječajnog postupka zbog toga što dokumenti koje je dostavila do 27. prosinca 2004. nisu bili dovoljni za utvrđivanje poljskog državljanstva podnositelja pritužbe. Stoga Ombudsman zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Praktični vodič dostupan je na internetskim stranicama Komisije: http://europa.eu.int/comm/europeaid/ index_en.htm.

(2) U mišljenju Komisije pogrešno se upućuje na „2005.”.

(3) Praktični vodič dostupan je na internetskim stranicama Komisije: http://europa.eu.int/comm/europeaid/ index_en.htm.

(4) U poruci elektroničke pošte od 27. prosinca 2004. upućenoj Komisiji GTZ je napisao sljedeće: „U prilogu se nalazi preslika očeve putovnice g. G.-a u koju je R. G. uvršten kao njegov sin.”