Strasbourg, 15. ožujka 2006.

Poštovani gospodine M.,

Dana 11. siječnja 2005. podnijeli ste pritužbu u ime GONZAGA-PRO d.o.o. Europskom ombudsmanu u vezi s natječajnim postupkom EuropeAid/119519/C/S/HR "Reforma pravosuđa - nabava namještaja za Centar za pravosudnu izobrazbu pri Ministarstvu pravosuđa - Hrvatska - grupa 3"(1) koji je provela Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj i odlukom o dodjeli ugovora višem ponuditelju.

Pritužbu sam 14. veljače 2005. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 30. lipnja 2005., a ja sam Vam ga, ako to želite, proslijedio s pozivom na očitovanje. Od vas nisu primljene nikakve primjedbe.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe sudjelovao je u natječajnom postupku EuropeAid/119519/C/S/HR "Reforma pravosuđa - nabava namještaja za Centar za pravosudnu izobrazbu pri Ministarstvu pravosuđa - Hrvatska - Lot 3". Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj („Delegacija”) obavijestila je 17. prosinca 2004. podnositelja pritužbe da njegova ponuda nije bila uspješna jer se smatralo da tehnička ponuda ne ispunjava zahtjeve iz natječajne dokumentacije u pogledu točke 21. Delegacija smatra da je umjesto traženog projekcijskog štanda u ponudi podnositelja pritužbe predložen bijeli ekran. Ugovor je dodijeljen MED-KOK-u u iznosu od 29 522 EUR.

Prema navodima podnositelja pritužbe, izjava protiv njegove ponude nije bila točna jer je u stajalištu br. 21 u financijskoj ponudi i u stajalištu br. 13 u tehničkoj ponudi jasno navedeno da se u natječaju predlaže projekcijsko stajalište. Podnositelj pritužbe priznao je da je opis projekcijskog štanda u tehničkoj ponudi bio pogrešan zbog pogreške u tipkanju i da uz ponudu nije priložena fotografija. Iako je podnositelj pritužbe u nekoliko navrata bio u kontaktu s delegacijom tijekom natječajnog postupka, od njega nisu zatražena dodatna pojašnjenja. Podnositelj pritužbe doveo je u pitanje odluku o dodjeli ponude višem ponuditelju od 29 % (8 557,41 EUR) zbog projekcijskog štanda koji košta 651,54 EUR. Nadalje, podnositelj pritužbe naglasio je da nije primio odgovor na njegov telefaks poslan 20. prosinca 2004.

Podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode protiv Komisije:

1. pogrešna ocjena ponude podnositelja pritužbe;
2. Nepodnošenje zahtjeva za dodatno pojašnjenje;
3. Izostanak odgovora na telefaks poslan 20. prosinca 2004.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće napomene:

1 Pogrešna ocjena ponude podnositelja pritužbe

Opis traženih značajki točke 21., predviđenih u natječajnoj dokumentaciji koja je predmet pritužbe, bio je sljedeći:

„LCD projekcijski stalak (za snop, slajd i nadzemnu projekciju); visina fleksibilna, podesiva između 100 i 140 cm; ravni gornji dio može se postaviti u vodoravnom i nagnutom položaju; posebna ladica za prijenosno računalo.”

Tijekom tehničke evaluacije ponuda ocjenjivački odbor utvrdio je da je ponuditelj GONZAGA uz stavke svoje ponude priložio slike s predloženim stavkama. Iako je točka 21. projekcijskog štanda u ponudi podnositelja pritužbe glasila: "Projekcijski štand (fotografija zatvorena)" i popraćen fotografijom, zapravo je bila fotografija projekcijskog tobogana. Fotografija projekcijskog slajda označena je i istaknuta te je glasila "projekcijski slajd" na slovenskom jeziku ("projekcijsko platno"). Pisani opis stavke u tehničkoj ponudi ponuditelja glasio je: "Projekcijski stalak treba biti pričvršćen na zid" i "Dimenzije ponuđenog projekcijskog postolja su 150 x 150 cm". Taj je pisani opis jasno pokazao da se taj opis stavke ni na koji način ne može odnositi na traženu stavku.

Odbor za evaluaciju stoga je zaključio da je podnositelj pritužbe, time što je predložio pogrešnu stavku, pogrešno razumio zahtjev iz natječajne dokumentacije.

2 Nepodnošenje zahtjeva za dodatno pojašnjenje

Zahtjevom za dodatno pojašnjenje lako bi se moglo povrijediti načelo nediskriminacije. Obveza zahtijevanja takvog pojašnjenja mogla bi se nametnuti samo na temelju načela dobre uprave ili jednakog postupanja ako je tijelo odgovorno za ispitivanje ponuda u jednoj od njih otkrilo osobito očitu pogrešku, odnosno ako je tijelo nadležno za ispitivanje ponuda moglo utvrditi podrijetlo, točnu prirodu i uzrok pogreške. U svakom drugom slučaju, kontakt s ponuditeljem podrazumijevao bi rizik podnošenja nove ponude pod krinkom običnog ispravka, što bi moglo dovesti do povrede načela jednakog postupanja, s obzirom na to da drugi konkurentski poduzetnici ne bi imali istu mogućnost. U tom je pogledu Komisija uputila na predmet T-19/95 Adia Interim SA protiv Komisije (2).

Pogreška podnositelja pritužbe ne može se smatrati osobito očitom jer odbor za evaluaciju nije mogao utvrditi podrijetlo, točnu prirodu i uzrok pogreške. Nadalje, u ponudi podnositelja pritužbe bilo je dovoljno dokaza da se zaključi da predložena stavka ne ispunjava zahtjeve iz natječajne dokumentacije. Slijedom toga, ponuditelju nije poslan nijedan zahtjev za pojašnjenje.

3 Nepostojanje odgovora na telefaks poslan 20. prosinca 2004.

Odgovor je podnositelju pritužbe poslan 12. siječnja 2005. Delegacija je u tom odgovoru podnositelju pritužbe objasnila razloge za zakašnjeli odgovor, odnosno blagdansku sezonu. Komisija se u svojem mišljenju Ombudsmanu ispričala zbog tog kašnjenja.

Zaključno, Komisija je smatrala da su njezine službe pravilno djelovale, poštovale pravila i načela koja su za nju obvezujuća te da stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe nije iznio primjedbe.

ODLUKA

1 Pogrešna ocjena ponude podnositelja pritužbe

1.1 Podnositelj pritužbe sudjelovao je u natječajnom postupku EuropeAid/119519/C/S/HR "Reforma pravosuđa - nabava namještaja za Centar za pravosudnu izobrazbu pri Ministarstvu pravosuđa - Hrvatska - Lot 3". Podnositelj pritužbe obaviješten je 17. prosinca 2004. da njegova ponuda nije bila uspješna jer se smatralo da tehnička ponuda ne ispunjava zahtjeve iz natječajne dokumentacije u pogledu točke 21. Prema Delegaciji Europske komisije u Republici Hrvatskoj („Delegacija”), umjesto traženog projekcijskog štanda, u ponudi podnositelja pritužbe predložen je bijeli ekran. Prema podnositelju pritužbe, izjava protiv ponude nije bila točna jer je u stajalištu br. 21 u financijskoj ponudi i u stajalištu br. 13 u tehničkoj ponudi jasno navedeno da se u njegovoj ponudi predlaže projekcijsko stajalište.

1.2 Prema Komisijinu mišljenju, opis traženih obilježja točke 21. iz natječajne dokumentacije bio je sljedeći:

„LCD projekcijski stalak (za snop, slajd i nadzemnu projekciju); visina fleksibilna, podesiva između 100 i 140 cm; ravni gornji dio može se postaviti u vodoravnom i nagnutom položaju; posebna ladica za prijenosno računalo.”

Iako je točka 21. projekcijskog štanda u ponudi podnositelja pritužbe glasila: "Projekcijski štand (fotografija zatvorena)" i popraćen fotografijom, zapravo je bila fotografija projekcijskog tobogana. Fotografija projekcijskog slajda označena je i istaknuta te je glasila "projekcijski slajd" na slovenskom jeziku ("projekcijsko platno"). Pisani opis stavke u tehničkoj ponudi ponuditelja glasio je: "Projekcijski stalak treba biti pričvršćen na zid" i "Dimenzije ponuđenog projekcijskog postolja su 150 x 150 cm" što je jasno pokazalo da se ovaj opis ni na koji način ne može odnositi na traženi predmet. Odbor za evaluaciju stoga je zaključio da je ponuditelj, time što je predložio pogrešan element, pogrešno razumio zahtjev iz dokumentacije za nadmetanje.

1.3 Ombudsmanica primjećuje da su u natječajnoj dokumentaciji definirane tehničke specifikacije točke 21. (projekcijsko postolje) i da su se, kako proizlazi iz tehničke ponude podnositelja pritužbe (stranica 5.), značajke stavke koju je podnositelj pritužbe predložio za točku 21. razlikovale od tih tehničkih specifikacija. Nadalje, ponuda podnositelja pritužbe sadržavala je fotografiju predmeta čija obilježja nisu odgovarala zahtjevima natječajne dokumentacije u pogledu točke 21. U tom pogledu Ombudsman također napominje da je podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi priznao da je opis projekcijskog štanda u njegovoj tehničkoj ponudi netočan zbog pogreške u pisanju. U tim okolnostima Ombudsmanica smatra da je Komisija razumno zaključila da je podnositelj pritužbe predložio drukčiju stavku od one navedene u natječajnoj dokumentaciji kao točku 21.

1.4 Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s tim aspektom predmeta.

2 Nepodnošenje zahtjeva za dodatno pojašnjenje

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Delegacija nije zatražila dodatno pojašnjenje ponude podnositelja pritužbe.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju navela sljedeće: „Obveza traženja takvih pojašnjenja može se nametnuti na temelju načela dobre uprave ili jednakog postupanja samo ako je tijelo odgovorno za ispitivanje ponuda u jednoj od njih otkrilo posebno očitu pogrešku, tj. ako tijelo odgovorno za ispitivanje ponuda može utvrditi podrijetlo, točnu prirodu i uzrok pogreške. U svakom drugom slučaju, svaki kontakt s ponuditeljem podrazumijevao bi rizik podnošenja nove ponude pod krinkom običnog ispravka, što bi moglo dovesti do povrede načela jednakog postupanja jer drugi konkurentski poduzetnici ne bi imali istu mogućnost.” U tom je pogledu Komisija uputila na predmet T-19/95 Adia Interim SA protiv Komisije (3). Komisija je smatrala da se pogreška podnositelja pritužbe ne može smatrati osobito očitom jer odbor za evaluaciju nije mogao utvrditi podrijetlo, točnu prirodu i uzrok pogreške. Nadalje, u ponudi podnositelja pritužbe bilo je dovoljno dokaza da se zaključi da predložena stavka ne ispunjava zahtjeve iz natječajne dokumentacije. Slijedom toga, ponuditelju nije poslan nijedan zahtjev za pojašnjenje.

2.3 Ombudsman primjećuje da obavijest o nadmetanju ne sadrži posebne odredbe o pitanju zahtjeva za pojašnjenje. Međutim, u točki 21. obavijesti o nadmetanju navodi se da ona ima pravnu osnovu u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2666/2000 od 5. prosinca 2000. o pomoći Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Saveznoj Republici Jugoslaviji i bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (4). Člankom 7. ove Uredbe predviđa se da Komisija provodi pomoć Zajednice u skladu s Financijskom uredbom od 21. prosinca 1977. koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (5). Ombudsman nadalje primjećuje da Uredba Komisije (Euratom, EZUČ, EZ) br. 3418/93 od 9. prosinca 1993. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Financijske uredbe od 21. prosinca 1977.(6) („Uredba 3418/93”) sadrži posebne odredbe o kontaktima između dotične institucije i ponuditelja tijekom postupka nabave. Člankom 99. stavkom 7. Uredbe 3418/93 predviđa se sljedeće: „...svaki poziv na dostavu ponuda posebno: ... (h) zabraniti svaki kontakt između institucije i ponuditelja tijekom postupka nabave, osim u sljedećim iznimnim okolnostima: ... [(drugi stavak)] nakon otvaranja ponuda: ako je u vezi s ponudom potrebno određeno pojašnjenje ili ako je potrebno ispraviti očite administrativne pogreške u ponudi, institucija može stupiti u kontakt s ponuditeljem pod uvjetom da se zbog toga ne izmijene uvjeti ponude.” Prvostupanjski sud u Ι-u presudio je da se članak 99. stavak (h) drugi podstavak ne može tumačiti na način da se njime institucijama nameće obveza da stupe u kontakt s ponuditeljima (8).

2.4 Ombudsmanica napominje da je gore navedena zabrana predviđena člankom 99. stavkom 2. točkom (h) Uredbe 3418/93 izraz načela jednakog postupanja prema ponuditeljima, koje je opće načelo prava Zajednice (9). To načelo podrazumijeva, među ostalim, da sve ponude moraju odgovarati tehničkim specifikacijama utvrđenima u obavijesti o nadmetanju (10) i da su ponuditelji u jednakom položaju pri ocjenjivanju svojih ponuda (11). U tom kontekstu Ombudsman upućuje na predmet T-19/95 Adia Interim SA protiv Komisije (12). U tom se slučaju Komisija suzdržala od kontaktiranja s tužiteljem iako je odbor za odabir otkrio „sustavnu pogrešku u izračunu” troška određenog radnog vremena tijekom ocjenjivanja ponude tužitelja. Prvostupanjski sud odbio je zahtjev za poništenje Komisijine odluke o odbijanju tužiteljeve ponude, smatrajući, među ostalim, da bi svaki kontakt između Komisije i tužitelja, kako bi se zajednički razjasnila priroda i uzrok takve sustavne pogreške u izračunu, podrazumijevao rizik prilagodbe drugih elemenata ponude koji se odnose na utvrđivanje cijene ponude. Takav bi kontakt podrazumijevao „povredu načela jednakog postupanja na štetu drugih ponuditelja, koji su svi, zajedno s podnositeljem zahtjeva, jednako dužni voditi računa o sastavljanju svojih ponuda”.

2.5 S obzirom na prethodno navedeno i uzimajući u obzir nalaze iz točke 1.3., Ombudsmanica smatra da je Komisija u ovom slučaju razumno mogla zaključiti da bi pojašnjenje stavke koju je podnositelj pritužbe predložio za točku 21., a koje bi imalo za cilj i učinak ispravljanje odstupanja ponude od relevantnih uvjeta ponude, dovelo do izmjene uvjeta ponude podnositelja pritužbe, čime bi se prekršilo načelo jednakog postupanja prema ponuditeljima. Stoga Ombudsmanica smatra da je Komisija pružila valjano i primjereno objašnjenje kako ne bi zatražila pojašnjenje u vezi s pitanjem koje je uputio podnositelj pritužbe.

2.6 Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s tim aspektom pritužbe.

2.7 Međutim, čini se da Komisija smatra da bi mogla imati obvezu zatražiti pojašnjenje u pogledu ponude kada postoji osobito očita pogreška, čak i ako bi takvo pojašnjenje podrazumijevalo izmjenu uvjeta ponude. Konkretnije, Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da bi mogla biti obvezna zatražiti pojašnjenje „ako je tijelo odgovorno za ispitivanje ponuda u jednom od njih otkrilo posebno očitu pogrešku” i da bi „u svakom drugom slučaju svaki kontakt s ponuditeljem podrazumijevao rizik podnošenja nove ponude pod krinkom običnog ispravka, što bi moglo dovesti do povrede načela jednakog postupanja” (moje isticanje). Čini se da način na koji je taj argument formuliran upućuje na to da, u slučaju osobito očite pogreške, kontakt s ponuditeljem ne bi podrazumijevao rizik izmjene uvjeta ponude koja bi bila nespojiva s načelom jednakog postupanja prema ponuditeljima. Međutim, Ombudsman smatra da se čini da takav argument nije u skladu s načelom jednakog postupanja prema ponuditeljima, koje je opće načelo prava Zajednice, i s člankom 99. točkom (h) drugim stavkom Uredbe 3418/93. Zbog toga Ombudsman u nastavku iznosi relevantnu dodatnu napomenu.

3 Nepostojanje odgovora na telefaks poslan 20. prosinca 2004.

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Delegacija nije odgovorila na njegov telefaks od 20. prosinca 2004.

3.2 Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da je odgovor podnositelju pritužbe poslan 12. siječnja 2005. Delegacija je u svojem odgovoru podnositelju pritužbe objasnila razloge za svoj zakašnjeli odgovor, odnosno blagdansku sezonu. Komisija se u svojem mišljenju ispričala zbog tog kašnjenja.

3.3 Podnositelj pritužbe nije iznio primjedbe o tom dijelu mišljenja Komisije. Budući da je delegacija 12. siječnja 2005. podnositelju pritužbe poslala odgovor u kojem je objasnila razlog kašnjenja te se u svojem mišljenju o ovoj pritužbi ispričala zbog tog kašnjenja, Ombudsman smatra da daljnja istraga i razmatranje tog aspekta pritužbe nisu opravdani.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu prve i druge optužbe. Osim toga, daljnja istraga i razmatranje trećeg prigovora nisu opravdani. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

DRUGO PODRUČJE

Čini se da Komisija tvrdi da bi mogla biti obvezna zatražiti pojašnjenje u pogledu ponude ako postoji osobito očita pogreška, čak i ako bi takvo pojašnjenje podrazumijevalo izmjenu uvjeta ponude. Ombudsman želi skrenuti pozornost Komisije na činjenicu da se čini da takav argument nije u skladu s načelom jednakog postupanja prema ponuditeljima, koje je opće načelo prava Zajednice, i s člankom 99. točkom (h) drugim stavkom Uredbe 3418/93.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Obavijest o nadmetanju 2004/S 176-150387, SL 2004 S 176.

(2) Predmet T-19/95 Adia Interim SA protiv Komisije [1996.] ECR II-321.

(3) Predmet T-19/95 Adia Interim SA protiv Komisije [1996.] ECR II-0321.

(4) SL 2000., L 306, str. 1.

(5) SL 1977., L 356, str. 1.

(6) SL 1993., L 315, str. 1.

(7) Članak 99. Uredbe 3418/93, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1687/2001 od 21. kolovoza 2001. o izmjeni Uredbe (Euratom, EZUČ, EZ) br. 3418/93 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredaba Financijske uredbe od 21. prosinca 1977., SL 2001., L 228, str. 8.

(8) Vidjeti predmet T-19/95 Adia Interim SA protiv Komisije [1996.] ECR II-321, stavak 44.

(9) Vidjeti predmet C-57/01 Makedoniki Metro, Mikhaniki AE i Elliniko Dimosio [2003.] ECR I-1091, stavak 69.

(10) Vidjeti predmet C-243/89 Komisija protiv Danske [1993.] ECR I-3353, stavak 37.; Predmet C-87/94 Komisija protiv Belgije [1996.] ECR I-2043, stavci 70.–74.

(11) Vidjeti predmet C-19/00 SIAC Construction Ltd i Okružno vijeće okruga Mayo [2001.] ECR I-7725, stavak 34.

(12) Vidjeti prethodno navedeni predmet T-19/95 Adia Interim SA protiv Komisije, točke 41.–48.