Strasbourg, 12. prosinca 2005.

Poštovani gospodine T.,

Dana 15. studenoga 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s informacijama objavljenima na internetskoj stranici Europskog ureda za borbu protiv prijevara („OLAF”).

Pritužbu sam 13. prosinca 2004. proslijedio glavnom direktoru OLAF-a. Dobio sam englesku verziju OLAF-ova mišljenja 5. travnja 2005. i prijevod mišljenja na njemački 18. travnja 2005. Mišljenje sam Vam proslijedio 7. travnja 2005. (engleski izvornik) i 19. travnja 2005. (njemački prijevod) s pozivom na očitovanje koji ste poslali 19. travnja 2005.

Dana 31. svibnja 2005. OLAF-u sam uputio nacrt preporuke.

Dopisom od 29. srpnja 2005. OLAF me obavijestio da je spreman prihvatiti nacrt preporuke i predložio tri mogućnosti za njezinu provedbu. OLAF je od mene zatražio da navedem koje bi od tih mogućnosti trebao odabrati kako bi ispunio zahtjeve iz nacrta preporuke.

U svojem odgovoru od 30. kolovoza 2005. obavijestio sam OLAF da se čini da prve dvije mogućnosti koje je OLAF opisao mogu riješiti problem istaknut u ovom predmetu. Međutim, istaknuo sam da smatram primjerenim prikupiti i vaša stajališta. Primjerak OLAF-ova dopisa od 29. srpnja 2005. i mojeg odgovora na njega proslijeđeni su Vam 30. kolovoza 2005.

U svojem odgovoru od 5. rujna 2005. istaknuli ste da drugu od mogućnosti koje je OLAF naveo smatrate posebno prikladnom.

Primjerak Vašeg odgovora proslijedio sam OLAF-u 7. rujna 2005.

Budući da nije bilo odgovora, 28. rujna 2005. zatražio sam od OLAF-a detaljno mišljenje o svojem nacrtu preporuke.

OLAF je 24. listopada 2005. dostavio englesku verziju svojeg detaljnog mišljenja o mojem nacrtu preporuke. Njemački prijevod uslijedio je 8. prosinca 2005. Proslijedila sam vam ga 27. listopada 2005. (engleska verzija) i 8. prosinca 2005. (njemački prijevod) s pozivom na očitovanje koji ste poslali 21. studenoga 2005.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Osnovne informacije

Podnositelj pritužbe, njemački novinar, nekada je bio dopisnik njemačkog tjednika Stern u Bruxellesu. Novine su 7. ožujka 2002. obuhvatile niz optužbi u vezi s navodnim nepravilnostima koje je iznio dužnosnik EU-a, g. Paul van Buitenen, kao i istrage koje je proveo Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) u vezi s tim optužbama. Članak se temeljio na izvješću g. van Buitenena i povjerljivom OLAF-ovu dokumentu koji su novine dobile. Prema navodima podnositelja pritužbe do tada nijedna druga novina nije dobila preslike tih dokumenata.

OLAF je 27. ožujka 2002. objavio priopćenje za medije u kojem je istaknuo da je „novinar” pribavio niz dokumenata koji se odnose na njegovu istragu o pitanjima koja je istaknuo g. van Buitenen i da je OLAF stoga odlučio pokrenuti internu istragu o sumnji na otkrivanje povjerljivih podataka. Prema priopćenju za medije, tom internom istragom obuhvatila bi se i tvrdnja da su relevantni dokumenti pribavljeni „plaćanjem državnog službenika”. U izdanju od 4. travnja 2002. novine European Voice citirale su glasnogovornika OLAF-a koji je izjavio da je OLAF-u „dostavljen dokaz prima facie o mogućem plaćanju”.

Podnositelj pritužbe i njegove novine smatrali su da, iako u OLAF-ovu priopćenju za medije nije navedeno nikakvo ime, optužbe za podmićivanje koje su u njemu sadržane treba shvatiti na način da su usmjerene protiv njih. Prema navodima podnositelja pritužbe, ta je optužba neutemeljena.

Pritužba 1840/2002/GG

U listopadu 2002. podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu (pritužba 1840/2002/GG).

Ombudsmanica je smatrala da relevantno priopćenje za medije treba shvatiti kao da se odnosi na podnositelja pritužbe i da OLAF nije iznio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio optužbe koje je u njemu iznio. Stoga je OLAF-u uputio nacrt preporuke u skladu s kojim bi OLAF trebao razmotriti povlačenje navoda o podmićivanju koji su objavljeni i za koje je vjerojatno da će se tumačiti kao da su usmjereni na podnositelja pritužbe.

U svojem detaljnom mišljenju OLAF je obavijestio Ombudsmana da je prihvatio nacrt preporuke i 30. rujna 2003. objavio novo priopćenje za medije koje je sadržavalo sljedeću izjavu: „Istrage OLAF-a još nisu dovršene, ali OLAF do danas nije dobio dokaz da je takvo plaćanje izvršeno.”

Ombudsmanica je smatrala da OLAF stoga nije pravilno proveo svoj nacrt preporuke. U svojoj odluci o zatvaranju predmeta iznio je sljedeću kritičku primjedbu: „Nastavkom iznošenja navoda o podmićivanju bez dostatne i dostupne činjenične osnove za javni nadzor OLAF je prekoračio ono što je proporcionalno svrsi njegova djelovanja. To je primjer nepravilnosti u postupanju.”

Naknadni razvoj događaja

U izdanju od 9/10. lipnja 2004. Süddeutsche Zeitung objavio je članak o predmetu podnositelja pritužbe pod naslovom "Much too thin - The T. case ("Stern"): Ponor neuspjeha ureda. Glavni sadržaj ovog članka može se sažeti na sljedeći način: Prema autoru, cjelokupna slika bila je ponor dilettantizma od strane vlasti i udžbenički primjer posljedica strahopoštovanja novinara. G., bivši glasnogovornik člana Komisije, rekao je 22. ožujka 2002. OLAF-ovu glasnogovorniku da je obaviješten da je podnositelj pritužbe dobio povjerljive dokumente od dužnosnika OLAF-a u zamjenu za naknadu u iznosu od 8 000 EUR ili 8 000 DM. Nakon što ga je OLAF zamolio da provjeri njegovu priču, G. je zatim imenovao K.-a iz Stern-a kao izvor koji je potvrdio da Stern može platiti informacije kao u slučaju podnositelja pritužbe. Gospodin K. žestoko je zanijekao da je posljednjih godina razgovarao s gospodinom G.-om. G. G. je to kasnije potvrdio i rekao Süddeutsche Zeitungu da relevantni razgovor nije bio "stvarno konkretan". Također je rekao novinama da se nije obratio gospodinu K. u vezi s ovim slučajem, već je pitao je li "još uvijek uobičajeno" da novinari Stern plaćaju za informacije.

EUobserver je 9. lipnja 2004. objavio članak o predmetu u kojem je sažeo glavni sadržaj prethodno navedenog članka. EUobserver je zaključio navodeći da mu je zamjenik glasnogovornika OLAF-a rekao da na prvi pogled ne vidi razlog za odricanje od odgovornosti u pogledu članka objavljenog u Süddeutsche Zeitungu.

U svojem pregledu za medije za lipanj 2004., koji je objavljen na njegovoj internetskoj stranici, OLAF se pozvao na dva članka koja su objavili Süddeutsche Zeitung i EUobserver. Prema tom tekstu, iz članka u Süddeutsche Zeitung proizlazi da je novinar i bivši glasnogovornik člana Komisije 2002. rekao OLAF-ovu glasnogovorniku da ga je kolega obavijestio da je podnositelj pritužbe možda platio predmetne informacije. U tekstu OLAF-a nadalje je navedeno da je, u skladu s člankom koji je objavio EUobserver, taj bivši glasnogovornik Komisije potvrdio da je podnositelj pritužbe platio ili 8 000 EUR ili 8 000 DM i imenovao člana osoblja Stern kao svoj izvor. U OLAF-ovu tekstu također se navodi da je EUobserver izvijestio da mu je zamjenik glasnogovornika OLAF-a rekao da na prvi pogled nema razloga za odricanje od odgovornosti u pogledu članka objavljenog u Süddeutsche Zeitungu.

Podnositelj pritužbe pisao je 1. rujna 2004. OLAF-u kako bi od njega zatražio da ispravi ono što je smatrao pogrešnim i obmanjujućim izjavama u ovom pregledu medija i u dokumentu navedenom u jednom od OLAF-ovih priopćenja za medije. Podnositelj pritužbe osobito je kritizirao činjenicu da OLAF-ov tekst ostavlja dojam da je riječ o neospornoj i potvrđenoj činjenici da je optužen, na temelju informacija koje je primio od kolege iz Sterna, za plaćanje javnog službenika. Međutim, prema navodima podnositelja pritužbe, u članku u Süddeutsche Zeitungu nije navedeno da je K. bio izvor izjave prema kojoj je Stern nekome platio ili 8 000 EUR ili 8 000 DM. Nadalje je istaknuo da je u tom članku jasno navedeno da je taj kolega zanijekao da je razgovarao s g. G. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, OLAF je stoga propustio spomenuti činjenice koje su ključne za pravilno razumijevanje članka objavljenog u Süddeutsche Zeitungu.

Podnositelj pritužbe dodao je da je OLAF-ov tekst ispravno citirao izjavu EUobservera da zamjenik glasnogovornika OLAF-a za medije ne vidi razlog za odricanje od odgovornosti u pogledu članka u Süddeutsche Zeitungu. Međutim, podnositelj pritužbe smatra da je taj odlomak obmanjivao sve dok čitatelji internetskih stranica nisu bili obaviješteni o tome da je taj članak sadržavao osuđujuću ocjenu OLAF-ova rada i prijavio pogrešne izjave OLAF-a. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je EUobserver ispravno izvijestio o tom članku, ali da ga je OLAF-ov tekst učinio pogrešnim i obmanjujućim.

U svojem odgovoru od 21. rujna 2004. glavni direktor OLAF-a obavijestio je podnositelja pritužbe da je relevantni odlomak u njegovu odjeljku za analizu medija izmijenjen s obzirom na njegove primjedbe.

Revidirani tekst ovog odjeljka za analizu medija za lipanj 2004. sada glasi kako slijedi:

„1. Istraga OLAF-a o mogućoj povredi dužnosti dužnosnika EU-a osumnjičenog za korupciju i/ili o otkrivanju povjerljivih informacija o istragama koje su u tijeku.

U lipnju su objavljeni neki ključni članci o istrazi OLAF-a o mogućoj povredi dužnosti dužnosnika EU-a osumnjičenog za korupciju. Na primjer, EUObserver je 2. lipnja izvijestio da je Sternov dopisnik u Bruxellesu „podnio tužbu protiv Europske komisije na prvostupanjskom sudu tražeći naknadu štete u iznosu od 250 000 eura i zahtijevajući poništenje predmeta protiv njega” (Prilog 1.). (...)

Ista internetska usluga izvijestila je o članku objavljenom 9. lipnja u Suddeutsche Zeitungu pod naslovom: „Previše tanak – slučaj T. („Stern”): Ponor propusta Ureda” (Prilog 2.), prema kojem se „prije prvog javnog navoda o podmićivanju u OLAF-ovu priopćenju za medije” novinar i bivši glasnogovornik Europske komisije „sreo s OLAF-ovim glasnogovornikom 2002. i spomenuo da je od kolege čuo da je Sternov dopisnik možda platio informacije”. U skladu s člankom taj bivši glasnogovornik Europske komisije „ponovno je potvrdio navode da je dopisnik Stern-a platio 8000 maraka ili eura te kao izvor navodi člana s krmenim osobljem”.

U vezi sa Suddeutscheovim člankom EUobserver izvješćuje da im je "zamjenik glasnogovornika OLAF-a rekao da na prvi pogled nema razloga za odricanje od odgovornosti".

(...)”

Ovaj prigovor

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnesenoj u studenome 2004. podnositelj pritužbe tvrdio je da gore navedeni tekst i dalje dovodi u zabludu.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da OLAF, navodeći relevantne članke Süddeutsche Zeitunga i EUobservera na način kojim se iskrivljuje njihovo značenje i koji je sklon tomu, nije postupao objektivno i nepristrano kako se zahtijeva člankom 11. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi OLAF trebao odmah povući ili ispraviti svoj zavaravajući tekst.

INQUIRY

Mišljenje OLAF-a

OLAF je u svojem mišljenju iznio sljedeće primjedbe.

OLAF-ova analiza medija trebala je predstavljati sažetak novinskih članaka objavljenih o OLAF-u svaki mjesec. Analiza za medije, koja je pripremljena u tiskanoj verziji, s prilozima koji sadržavaju cjelovitu verziju članaka koji su u njoj navedeni, dostavljena je nadzornom odboru OLAF-a i tajniku Odbora Parlamenta za proračunski nadzor te je proslijeđena OLAF-u. U interesu transparentnosti, analiza je također stavljena na raspolaganje javnosti na internetskoj stranici OLAF-a.

U točki koju je osporio podnositelj pritužbe navedeno je sljedeće kada je izvorno objavljeno na internetskoj stranici:

„[EUobserver] je izvijestio o članku objavljenom u Süddeutsche Zeitungu 9. lipnja (Prilog 2.) u skladu s kojim se „prije prvog javnog navoda o podmićivanju u OLAF-ovu priopćenju za medije” novinar i bivši glasnogovornik Europske komisije „sastao s glasnogovornikom OLAF-a 2002. i spomenuo da je od kolege čuo da je Sternov dopisnik možda platio informacije”. Prema članku, taj bivši glasnogovornik Europske komisije „ponovno je potvrdio navode da je Sternov dopisnik platio 8000 maraka ili eura te kao izvor navodi člana s krmenim osobljem”.

Podnositelj pritužbe pisao je 1. rujna 2004. OLAF-u, izražavajući zabrinutost sličnu onoj iznesenoj u ovoj pritužbi Ombudsmanu. OLAF ga je 21. rujna 2004. obavijestio da je izmijenio analizu medija iz lipnja 2004. kao odgovor na njegovu zabrinutost. Konkretno, dodan je naslov članka objavljenog u časopisu Süddeutsche Zeitung.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da izjava u medijskoj analizi iz lipnja 2004. o člancima u Süddeutsche Zeitungu i EUobserveru „grubo krivotvori i iskrivljuje” sadržaj tih članaka jer stvara dojam da je „neosporna činjenica da sam, na temelju informacija primljenih od kolege u Sternu, optužen da sam platio dužnosniku”. Podnositelj pritužbe tvrdio je da OLAF nije uključio citate izjava g. G.-a kojima bi se dovele u pitanje njegove prethodne izjave.

Međutim, takva izjava nije postojala u navedenim izjavama. Umjesto toga, dodavanjem naslova nakon primitka dopisa podnositelja pritužbe od 1. rujna 2004. bilo je jasno da su članci Süddeutsche Zeitung i EUobserver kritizirali OLAF jer su upućivali na to da su dokazi protiv podnositelja pritužbe „previše tanki”. (Te su tri riječi zapravo bile citat osobe G.) Osim toga, u kontekstu ovog dijela analize medija u cijelosti, bilo je jasno da su ti članci bili u znatnoj mjeri kritični prema OLAF-u. Stoga se predstavljeni sažetak nije mogao tumačiti kao grubo krivotvorenje i iskrivljavanje relevantnih članaka.

OLAF nije bio voljan izmijeniti taj stavak sa svim pojedinostima koje je podnositelj pritužbe zatražio jer svrha analize medija nije bila pružiti iscrpan opis onoga što je svaki članak sadržavao. Umjesto toga, njegova je svrha bila pružiti kratak pregled glavne medijske pokrivenosti OLAF-a za taj mjesec, zajedno s nekim istaknutim točkama izvješća tih članaka.

Na temelju prethodno navedenih razmatranja OLAF je naveo da je u svojem odjeljku o analizi medija iznio točan sažetak relevantnih novinskih članaka.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu. Istaknuo je da je G. u izjavi pod prisegom od 6. kolovoza 2004. (koju je podnositelj pritužbe podnio Ombudsmanu) naveo da je Süddeutsche Zeitungu rekao da se nije obratio K.-u u vezi s ovim predmetom, nego je općenito pitao je li još uvijek uobičajeno plaćati informacije .. G. je dodao da ga je Süddeutsche Zeitung naveo u svojem članku od 9. lipnja 2004. Prema navodima podnositelja pritužbe, OLAF-u su bile poznate izjave iz te izjave pod prisegom.

Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je OLAF u svojem "osnovnom" dokumentu jasno dao netočne izjave uz priopćenje za medije (u vezi s pritužbom 2485/2004/GG) koje je objavio 11. ožujka 2005. U tom je dokumentu OLAF naveo da je podnositelj pritužbe izgubio predmet protiv G.-a pred njemačkim sudovima jer je G. dao svoje izjave kojima je optužio podnositelja pritužbe u kontekstu razmjene informacija „unutar javnog tijela”. Podnositelj pritužbe smatrao je da je to netočno jer je, prema njegovu mišljenju, G. izbjegao osudu samo zbog imuniteta koji je uživao kao bivši državni službenik Unije.

NACRT PREPORUKE OMBUDSMANA

Nacrt preporuke

Ombudsman je 31. svibnja 2005. OLAF-u uputio sljedeći nacrt preporuke:

OLAF bi trebao preispitati i ispraviti informacije o dvama člancima koje su objavili Süddeutsche Zeitung i EUobserver, a koje se nalaze u odjeljku za analizu medija za lipanj 2004.

Nacrt preporuke temeljio se na sljedećim razmatranjima.

1 Uvodne napomene

1.1 U svojoj pritužbi podnesenoj u studenome 2004. podnositelj pritužbe, njemački novinar, usprotivio se sadržaju analize medija za lipanj 2004. koju je pripremio Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i koja je objavljena na internetskoj stranici OLAF-a. Podnositelj pritužbe smatrao je da relevantni tekst dovodi u zabludu.

1.2 Ombudsmanica je pritužbu proslijedila OLAF-u na mišljenje. U svojim očitovanjima o mišljenju OLAF-a podnositelj pritužbe podnio je dodatnu tvrdnju prema kojoj je OLAF u svojem „osnovnom” dokumentu dao netočne izjave na priopćenje za medije koje je objavio 11. ožujka 2005.

1.3 Člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana propisano je da pritužbi Europskom ombudsmanu moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi dotičnim institucijama i tijelima . S obzirom na to da se čini da podnositelj pritužbe nije primijenio takav pristup prema OLAF-u u pogledu svoje druge tvrdnje, Ombudsman trenutačno nije mogao riješiti tu tvrdnju. Podnositelj pritužbe ostao je slobodan podnijeti novu pritužbu u vezi s tom tvrdnjom nakon što je OLAF-u iznio odgovarajuće prethodne pristupe.

2 Navodno obmanjujuće ili sklone izjave OLAF-a u njegovoj analizi medija za lipanj 2004.

2.1 U izdanju od 9/10. lipnja 2004. Süddeutsche Zeitung objavio je članak o sporu podnositelja pritužbe s OLAF-om (1). EUobserver je 9. lipnja 2004. objavio članak u kojem je sažeo glavni sadržaj navedenog članka. U svojem pregledu za medije za lipanj 2004., koji je objavljen na njegovoj internetskoj stranici, OLAF se pozvao na dva članka koja su objavili Süddeutsche Zeitung i EUobserver. Nakon što je podnositelj pritužbe uložio prigovor na taj tekst dopisom od 1. rujna 2004., OLAF ga je dopisom od 21. rujna 2004. obavijestio da je tekst izmijenjen.

Odgovarajući odjeljak izmijenjenog teksta OLAF-ova pregleda medija za lipanj 2004. glasi kako slijedi:

„1. Istraga OLAF-a o mogućoj povredi dužnosti dužnosnika EU-a osumnjičenog za korupciju i/ili o otkrivanju povjerljivih informacija o istragama koje su u tijeku

U lipnju su objavljeni neki ključni članci o istrazi OLAF-a o mogućoj povredi dužnosti dužnosnika EU-a osumnjičenog za korupciju. Na primjer, EUObserver je 2. lipnja izvijestio da je Sternov dopisnik u Bruxellesu „podnio tužbu protiv Europske komisije na prvostupanjskom sudu tražeći naknadu štete u iznosu od 250 000 eura i zahtijevajući poništenje predmeta protiv njega” (Prilog 1.). (...).

Ista internetska usluga izvijestila je o članku objavljenom 9. lipnja u Suddeutsche Zeitungu pod naslovom: „Previše tanak – slučaj T. („Stern”): Ponor propusta Ureda” (Prilog 2.), prema kojem se „prije prvog javnog navoda o podmićivanju u OLAF-ovu priopćenju za medije” novinar i bivši glasnogovornik Europske komisije „sreo s OLAF-ovim glasnogovornikom 2002. i spomenuo da je od kolege čuo da je Sternov dopisnik možda platio informacije”. U skladu s člankom taj bivši glasnogovornik Europske komisije „ponovno je potvrdio navode da je dopisnik Stern-a platio 8000 maraka ili eura te kao izvor navodi člana s krmenim osobljem”.

U vezi sa Suddeutscheovim člankom EUobserver izvješćuje da im je "zamjenik glasnogovornika OLAF-a rekao da na prvi pogled nema razloga za odricanje od odgovornosti".

(...)”.

2.2 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da gore navedeni tekst i dalje dovodi u zabludu. Podnositelj pritužbe osobito je kritizirao OLAF-ov tekst zbog dojma da je riječ o neospornoj i potvrđenoj činjenici da je optužen, na temelju informacija koje je primio od kolege iz Sterna, za plaćanje javnog službenika. Međutim, prema navodima podnositelja pritužbe, to nije bilo ono što je navedeno u članku. Podnositelj pritužbe tvrdio je da OLAF, navodeći relevantne članke Süddeutsche Zeitunga i EUobservera na način kojim se iskrivljuje njihovo značenje i koji je sklon tomu, nije postupao objektivno i nepristrano kako se zahtijeva člankom 11. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica. Tvrdio je da bi OLAF trebao odmah povući ili ispraviti njegov obmanjujući tekst.

2.3 Najprije valja istaknuti da se ovaj predmet ne odnosi na pitanje jesu li optužbe koje je G. iznio protiv podnositelja pritužbe osnovane (ili su mogle biti osnovane). Ova je pritužba usmjerena isključivo na pitanje je li OLAF dostavio obmanjujuće informacije o dvama člancima objavljenima u lipnju 2004. u svojoj analizi medija za lipanj 2004.

2.4 U svojem je mišljenju OLAF objasnio da je svrha njegove analize medija predstaviti sažetak novinskih članaka koji se svakog mjeseca objavljuju o OLAF-u. Prema OLAF-ovu mišljenju, ta analiza za medije priprema se u tiskanoj verziji, s prilozima koji sadržavaju cjelovitu verziju navedenih članaka, koja se dostavlja nadzornom odboru OLAF-a i tajniku Odbora Parlamenta za proračunski nadzor i koja se šalje unutar OLAF-a. OLAF je dodao da je u interesu transparentnosti analiza dostupna i javnosti na internetskim stranicama OLAF-a.

2.5 Ombudsmanica smatra da je dobra administrativna praksa osigurati da su informacije koje pružaju institucije i tijela EU-a točne i da ne dovode u zabludu te odmah ispraviti eventualne pogreške.

2.6 Prema mišljenju Ombudsmana, relevantni dio OLAF-ove analize medija za lipanj 2004., kako je revidiran nakon što je podnositelj pritužbe predstavio OLAF-u, sadrži sljedeće dvije izjave: (1) Prema članku objavljenom u Süddeutsche Zeitungu novinar i bivši glasnogovornik Komisije sastali su se 2002. s glasnogovornikom OLAF-a i spomenuli da je od kolege čuo da je podnositelj pritužbe možda platio povjerljive informacije koje je dobio; Prema istom članku, ovaj bivši glasnogovornik Komisije "ponovno je potvrdio tvrdnje da je Sternov dopisnik platio 8000 maraka ili eura i kao izvor navodi člana s krmenim osobljem".

2.7 Ombudsmanica smatra da je prva od te dvije izjave u osnovi točna. Točno je da se u članku u Süddeutsche Zeitungu također spominje da je osoba (g. K.) koju je g. G. („novinar i bivši glasnogovornik Europske komisije”) u konačnici nazvao svojim izvorom zanijekala da je razgovarala s g. G.-om u vezi s pitanjem podmićivanja. Međutim, Ombudsman smatra da ta činjenica ne utječe na točnost prethodno navedene izjave iz OLAF-ove analize medija. Izjava g. K.-a može dovesti u pitanje vrijednost izjave koju je g. G. dao OLAF-ovu glasnogovorniku za medije 2002., ali ne mijenja činjenicu da je ta izjava dana.

2.8 Što se tiče druge od gore navedenih izjava, OLAF-ov tekst jasno podrazumijeva da je G. potvrdio (ili ponovno potvrdio, kako je to OLAF naveo) svoje optužbe protiv podnositelja pritužbe nakon što su ga novine ispitale. Međutim, ombudsmanica napominje da to očito nije bilo ono što je navedeno u članku. Prema članku koji je objavio Süddeutsche Zeitung, G. je, suočen s K.-ovom izjavom, priznao da relevantni razgovor nije bio „stvarno konkretan”. Ipak, prema tom članku, G. je također rekao novinama da se nije obratio K.-u u vezi s ovim slučajem, već je pitao je li "još uvijek uobičajeno" da novinari u Sternu plaćaju za informacije. Stoga je jasno da, suprotno OLAF-ovoj analizi medija, iz članka u Süddeutsche Zeitungu ne proizlazi da je G. „ponovno potvrdio navode da je Sternov dopisnik platio 8000 maraka ili eura i kao izvor naveo člana s krmenim osobljem”(2.). U tim se okolnostima relevantni dio OLAF-ove analize medija doista mora smatrati zavaravajućim. Na taj zaključak ne utječe činjenica da se u trenutačnoj verziji OLAF-ova teksta spominje naslov članka objavljenog u Süddeutsche Zeitungu, što pokazuje da je njegov autor bio vrlo kritičan prema OLAF-ovu ponašanju. Ombudsmanica smatra da gotovo nijedna osoba koja je pročitala drugu od navedenih izjava neće pretpostaviti da se u naslovu ovog članka navodi sam G. koji je, prema članku, rekao novinama da su informacije koje je dostavio OLAF-u prema njegovu mišljenju "previše tanke" za pokretanje istrage.

2.9 U svojem odjeljku za analizu tiska za lipanj 2004., nakon gore navedenog odjeljka slijedi odlomak koji glasi kako slijedi: "Što se tiče Suddeutsche članak EUobserver izvješća da " zamjenik glasnogovornika u OLAF-u im je rekao da na prvi pogled nije bilo razloga za odricanje od odgovornosti " ." Treba napomenuti da je članak u EUobserver izvijestio ono što je napisano u članku u Süddeutsche Zeitung , naime da je G. priznao da nije razgovarao "vrlo konkretno" s gospodinom K. i da je samo pitao je li Stern osoblje općenito još uvijek koristi praksu plaćanja za informacije. Ombudsmanica smatra da izostavljanje tih informacija iskrivljuje značenje izjave da zamjenik glasnogovornika OLAF-a nije smatrao potrebnim reagirati na članak u Süddeutsche Zeitung .. U nedostatku točnih informacija o relevantnom sadržaju članaka koji su objavljeni u dvama novinama, i tu izjavu u OLAF-ovoj analizi medija za lipanj 2004. treba smatrati zavaravajućom.

2.10 Na temelju svoje istrage o ovoj pritužbi Ombudsman zaključuje da je OLAF doista, kao što je to tvrdio podnositelj pritužbe, nastavio pružati obmanjujuće informacije u svojoj analizi medija za lipanj 2004. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

Detaljno mišljenje OLAF-a
Pripremna korespondencija

Dopisom od 29. srpnja 2005. OLAF je obavijestio Ombudsmana da je spreman prihvatiti nacrt preporuke i predložio tri mogućnosti za njezinu provedbu. OLAF je od Europskog ombudsmana zatražio da navede koje bi od tih mogućnosti trebao odabrati kako bi ispunio zahtjeve iz nacrta preporuke.

Ombudsman je u svojem odgovoru od 30. kolovoza 2005. obavijestio OLAF da se čini da će prve dvije mogućnosti koje je OLAF opisao vjerojatno riješiti problem istaknut u ovom predmetu, ali da smatra da je primjereno prikupiti i stajališta podnositelja pritužbe. Primjerak OLAF-ova dopisa od 29. srpnja 2005. i odgovora Ombudsmana na njega proslijeđeni su podnositelju pritužbe 30. kolovoza 2005.

U svojem odgovoru od 5. rujna 2005. podnositelj pritužbe istaknuo je da drugu od mogućnosti koje je OLAF naveo smatra osobito prikladnom.

Ombudsman je 7. rujna 2005. OLAF-u proslijedio primjerak tog odgovora.

Detaljno mišljenje

OLAF je 24. listopada 2005. dostavio svoje detaljno mišljenje o nacrtu preporuke Europskog ombudsmana. OLAF je naveo da se odlučio za drugu od mogućnosti koje je iznio u svojem dopisu od 29. srpnja 2005. te je stoga izmijenio tekst jedne od točaka u relevantnom odjeljku za medije. Primjerak revidirane verzije (na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku) priložen je detaljnom mišljenju.

Ova izmijenjena točka (i sljedeća koja je ostala nepromijenjena) sada glasi kako slijedi:

„Ista internetska usluga izvijestila je o članku objavljenom u Süddeutsche Zeitungu 9. lipnja pod naslovom: „Previše tanak – slučaj T. („Stern”): Ponor propusta Ureda” (Prilog 2.), prema kojem se „prije prvog javnog navoda o podmićivanju u OLAF-ovu priopćenju za medije” novinar i bivši glasnogovornik Europske komisije „sastao s glasnogovornikom OLAF-a 2002. i spomenuo da je od kolege čuo da je Sternov dopisnik možda platio informacije”. Süddeutsche Zeitung citira ga kako kaže da razgovor s tim kolegom nije bio "vrlo konkretan" i da je samo pitao je li Sternovo osoblje općenito još uvijek koristilo praksu plaćanja informacija. Također je citiran kako je rekao: "Smatram da su te izjave previše tanke".

U vezi sa Suddeutscheovim člankom EUobserver izvješćuje da im je "zamjenik glasnogovornika OLAF-a rekao da na prvi pogled nema razloga za odricanje od odgovornosti". „

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima potvrdio da je OLAF sada izvršio potrebne ispravke i zahvalio Ombudsmanu na njegovoj intervenciji. Međutim, napomenuo je da nije vidio zašto je OLAF čekao više od godinu dana prije nego što je proveo te ispravke. Podnositelj pritužbe izrazio je stajalište da je OLAF postupao namjerno i da je takvo ponašanje javnog tijela apsolutno neprihvatljivo.

ODLUKA

1 Navodno obmanjujuće ili sklone izjave OLAF-a u njegovoj analizi medija za lipanj 2004.

1.1 U svojoj pritužbi podnesenoj u studenome 2004. podnositelj pritužbe, njemački novinar, usprotivio se sadržaju analize medija za lipanj 2004. koju je pripremio Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i koja je objavljena na internetskoj stranici OLAF-a. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se OLAF, pozivajući se na relevantne članke Süddeutsche Zeitunga i EUobservera na način kojim se iskrivljuje njihovo značenje i koji je tendenciozan, nije ponašao objektivno i nepristrano kako se zahtijeva člankom 11. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica. Tvrdio je da bi OLAF trebao odmah povući ili ispraviti njegov obmanjujući tekst.

1.2 Ombudsman je 31. svibnja 2005. OLAF-u uputio nacrt preporuke u kojem je OLAF-u preporučio da preispita i ispravi informacije o dvama člancima koje su objavili Süddeutsche Zeitung i EUobserver i koji se nalaze u njegovu odjeljku za analizu medija za lipanj 2004.

1.3 OLAF je 29. srpnja 2005. obavijestio Ombudsmana da je spreman prihvatiti nacrt preporuke i predložio tri mogućnosti za njezinu provedbu. OLAF je od Europskog ombudsmana zatražio da navede koje bi od tih mogućnosti trebao odabrati kako bi ispunio zahtjeve iz nacrta preporuke. Ombudsman je u svojem odgovoru od 30. kolovoza 2005. obavijestio OLAF da se čini da će prve dvije mogućnosti koje je OLAF opisao vjerojatno riješiti problem istaknut u ovom predmetu, ali da smatra da je primjereno prikupiti i stajališta podnositelja pritužbe. Primjerak OLAF-ova dopisa od 29. srpnja 2005. i odgovora Ombudsmana na njega proslijeđeni su podnositelju pritužbe 30. kolovoza 2005. U svojem odgovoru od 5. rujna 2005. podnositelj pritužbe istaknuo je da drugu od mogućnosti koje je OLAF naveo smatra osobito prikladnom. Primjerak tog dopisa proslijeđen je OLAF-u.

1.4 U svojem detaljnom mišljenju podnesenom 24. listopada 2005. OLAF je obavijestio Ombudsmana da se odlučio za drugu mogućnost koju je iznio u svojem dopisu od 29. srpnja 2005. te je stoga izmijenio tekst jedne od točaka u relevantnom odjeljku za medije. Primjerak revidirane verzije (na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku) priložen je detaljnom mišljenju.

1.5 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe priznao je da je OLAF sada izvršio potrebne ispravke i zahvalio Ombudsmanu na njegovoj intervenciji. Međutim, napomenuo je da nije vidio zašto je OLAF čekao više od godinu dana prije nego što je proveo te ispravke. Podnositelj pritužbe izrazio je stajalište da je OLAF namjerno kasnio i da je takvo ponašanje javnog tijela apsolutno neprihvatljivo.

Zaključak

S obzirom na navedeno, Ombudsman smatra da je OLAF prihvatio njegov nacrt preporuke i da su mjere poduzete za njezinu provedbu zadovoljavajuće.

Ombudsmanica napominje da podnositelj pritužbe kritizira činjenicu da OLAF nije ranije poduzeo potrebne korake. Međutim, čini se da podnositelj pritužbe u tom kontekstu ne iznosi daljnje navode i tvrdnje.

Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Glavni direktor OLAF-a također će biti obaviješten o toj odluci.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Okolnosti ovog spora detaljno su opisane u tematskom izvješću koje je Europski ombudsman uputio Europskom parlamentu 12. svibnja 2005. u predmetu 2485/2004/GG. Tematsko izvješće dostupno je na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).

(2) Budući da prethodno navedeni rezultat već proizlazi iz tumačenja samog članka, nije potrebno uzeti u obzir izjavu g. G.-a koju je podnositelj pritužbe podnio sa svojim očitovanjima na mišljenje OLAF-a (što bi u svakom slučaju potvrdilo to tumačenje).