Strasbourg, 18. listopada 2005.

Poštovani gospodine B.,

Dana 6. rujna 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s pozivom na podnošenje prijedloga – proširenje 2004., usmjereno na civilno društvo i javna tijela SECTOR-a u Europskoj uniji, referentni broj: APESC 2004/EU-2.

Dana 30. rujna 2004. poslali ste mi primjerak prijedloga koji ste podnijeli Komisiji.

Pritužbu sam 11. listopada 2004. proslijedio predsjedniku Europske komisije.

Dana 22. studenoga 2004. podnijeli ste dodatnu tvrdnju. Dana 13. prosinca 2004. zatražio sam od Komisije da odgovori na taj dodatni navod u svojem mišljenju o Vašoj pritužbi. O tome sam vas obavijestio istoga dana.

Komisija je svoje mišljenje poslala 23. veljače 2005. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 29. ožujka 2005.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

Ispričavam se na vremenu koje je bilo potrebno za provođenje tih istraga.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe, njemački državljanin koji živi u Češkoj Republici, pripada lokalnoj skupini televizijskih i filmskih producenata, novinara, scenarista, animatora, računalnih programera i informatičkih stručnjaka. Zatražio je informacije od Komisije o mogućnosti podnošenja prijedloga kao odgovor na Poziv na podnošenje prijedloga - Proširenje 2004., namijenjen civilnom društvu i javnim tijelima SECTOR-a u Europskoj uniji, Referentni broj: APESC 2004/EU-2. Opći cilj poziva bio je širenje informacija široj javnosti i podizanje svijesti o sljedećem:

1. implikacije i posljedice pristupanja deset novih država članica Europskoj uniji,
2. pitanja koja proizlaze iz pregovora o pristupanju koji su u tijeku s Bugarskom i Rumunjskom te kandidaturama Turske i Hrvatske,
3. implikacije proširenja na vanjske odnose EU-a s drugim europskim i neeuropskim zemljama.

Glavna uprava za proširenje obavijestila je podnositelja pritužbe da je dugogodišnja upravna praksa isključiti subjekte koji ostvaruju dobit iz programa o kojem je ovdje riječ i da se „u mjeri u kojoj se odnosi na sredstva koja osigurava europski porezni obveznik ne čini primjerenim podupirati privatna poduzeća koja se natječu s drugim poduzećima. Naprotiv, bilo bi u suprotnosti sa slobodnim tržišnim natjecanjem davati subvencije (pojedinačnim) privatnim poduzećima u diskriminaciji drugih na tržištu.

U naknadnim komunikacijama Komisiji podnositelj pritužbe osporavao je prethodno navedenu praksu i argumente. Nije dobio odgovore.

Podnositelj pritužbe podnio je 6. rujna 2004. pritužbu Europskom ombudsmanu. Tvrdio je da je upravna praksa na koju se poziva Glavna uprava za proširenje u suprotnosti sa slobodnim tržišnim natjecanjem i da ta praksa zapravo nije u skladu s pisanim ciljevima navedenima u pozivu na podnošenje prijedloga jer isključuje važno i relevantno stručno znanje privatnih subjekata. Stoga je smatrao a) da je Glavna uprava za proširenje pogrešno odlučila isključiti svoju skupinu iz poziva na podnošenje prijedloga i b) da je „administrativna praksa” isključivanja subjekata koji ostvaruju dobit iz vrste poziva o kojima je ovdje riječ pogrešna.

Rok za podnošenje prijedloga bio je 30. rujna 2004. U nadi da bi Komisija mogla promijeniti svoje stajalište o tom pitanju, podnositelj pritužbe podnio je prijedlog Komisiji 25. rujna 2004. i proslijedio primjerak tog prijedloga Ombudsmanu 30. rujna 2004.

Podnositelj pritužbe podnio je 22. studenoga 2004. dodatnu tvrdnju u kojoj je naveo da Komisija nije potvrdila primitak ili na drugi način odgovorila na prijedlog njegove skupine. Ombudsmanica je odlučila zatražiti od Komisije da odgovori na tu dodatnu tvrdnju u svojem mišljenju o pritužbi.

Stoga su navodi podnositelja pritužbe bili sljedeći:

1. Glavna uprava za proširenje pogrešno je odlučila isključiti svoju skupinu iz navedenog poziva na podnošenje prijedloga.
2. „Upravna praksa” isključivanja subjekata koji ostvaruju dobit iz vrste poziva o kojima je ovdje riječ bila je pogrešna.
3. Komisija nije potvrdila primitak ili na drugi način odgovorila na prijedlog svoje skupine.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se prijedlog njegove skupine trebao smatrati prihvatljivim za poziv na podnošenje prijedloga.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Prva tvrdnja

Prijedlog koji je podnio podnositelj pritužbe odbijen je iz sljedećih razloga:

1. prijedlog nije podnesen na obveznom obrascu zahtjeva;
2. dokumenti u prijedlogu nisu potpisani;
3. skupina podnositelja pritužbe bila je profitni subjekt (u pozivu je izričito navedeno da bi podnositelj zahtjeva trebao biti „neprofitni subjekt”, dio III., 7., treća alineja);
4. dokumenti podneseni uz prijedlog nisu sadržavali potrebne informacije;
5. iz prijedloga nije bilo jasno je li potpora stvarno zatražena; umjesto toga, dostavljeni dokumenti sadržavali su različite primjedbe o tome kako bi se mogli ostvariti ciljevi opisani u pozivu na podnošenje prijedloga.

Druga tvrdnja

Kad je riječ o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe, Komisija je objasnila da isključivanje subjekata koji ostvaruju dobit iz poziva nije bilo pitanje „administrativne prakse”. Umjesto toga, odluka o isključenju subjekata koji ostvaruju dobit temeljila se na nizu posebnih razmatranja. Kao prvo, financijska potpora EU-a ne smije dovesti do toga da primatelji potpore EU-a ostvare dobit. Rizik od ostvarivanja dobiti bio je veći u slučaju privatnih subjekata koji ostvaruju dobit nego u slučaju članova civilnog društva. Kao drugo, civilno društvo nudi multiplikacijski učinak koji se smatrao korisnim za predmetni program. Treće, može se očekivati da će informacije o proširenju EU-a koje distribuiraju akteri civilnog društva koji djeluju u javnom interesu biti vjerodostojnije za građane od informacija koje distribuiraju subjekti koji ostvaruju dobit.

Komisija je objasnila da je sadržaj poziva na podnošenje prijedloga bio predmet opsežnog savjetovanja unutar njezinih službi.

Komisija je nadalje istaknula da je poziv samo doveo do ovog prigovora. Pozivom je obuhvaćeno svih 25 država članica, a podneseno je 576 prijedloga. U okviru prethodnih poziva iz 2002. i 2003., za koje su korišteni identični uvjeti dopuštenosti, nije podnesena nijedna pritužba.

Treća tvrdnja

Komisija je navela da je s obzirom na velik broj zaprimljenih zahtjeva (576) odlučila da neće poslati potvrde o primitku.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju tvrdnju i izrazio snažno neslaganje s trima razlozima koje je Komisija navela za isključenje subjekata koji ostvaruju dobit iz poziva.

Što se tiče njegove treće tvrdnje, podnositelj pritužbe pitao je kako je moguće da 576 podnositelja zahtjeva „koji su mjesecima radili na svojim prijedlozima” nije pokazano ljubaznošću potvrde o primitku.

ODLUKA

1 Navodno neopravdano isključenje iz poziva

1.1 Podnositelj pritužbe, njemački državljanin koji živi u Češkoj Republici, pripada lokalnoj skupini televizijskih i filmskih producenata, novinara, scenarista, animatora, računalnih programera i informatičkih stručnjaka. Zatražio je informacije od Komisije o mogućnosti podnošenja prijedloga kao odgovor na Poziv na podnošenje prijedloga - Proširenje 2004., namijenjen civilnom društvu i javnim tijelima SECTOR-a u Europskoj uniji, Referentni broj: APESC 2004/EU-2. Opći cilj poziva bio je širenje informacija široj javnosti i podizanje svijesti o sljedećem: a) implikacije i posljedice pristupanja deset novih država članica Europskoj uniji, b) pitanja koja proizlaze iz pristupnih pregovora koji su u tijeku s Bugarskom i Rumunjskom te kandidaturama Turske i Hrvatske, c) implikacije proširenja na vanjske odnose EU-a s drugim europskim i neeuropskim zemljama. U odgovoru na poruku elektroničke pošte upućenu Glavnoj upravi Komisije za proširenje podnositelj pritužbe obaviješten je da je dugogodišnja upravna praksa isključiti subjekte koji ostvaruju dobit iz predmetne vrste programa te da njegova skupina stoga neće ispunjavati kriterije prihvatljivosti. Podnositelj pritužbe pisao je 6. rujna 2004. Europskom ombudsmanu tvrdeći da je upravna praksa na koju se poziva Glavna uprava za proširenje u suprotnosti sa slobodnim tržišnim natjecanjem i da ta praksa zapravo nije u skladu s pisanim ciljevima navedenima u pozivu na podnošenje prijedloga jer isključuje važno i relevantno stručno znanje privatnih subjekata. U nadi da bi Komisija mogla promijeniti svoje stajalište o tom pitanju, podnositelj pritužbe ipak je 25. rujna 2004. Komisiji podnio prijedlog.

1.2 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Glavna uprava Komisije za proširenje pogrešno odlučila isključiti njegovu skupinu iz prethodno navedenog poziva na podnošenje prijedloga.

1.3 Komisija je u svojem mišljenju navela da je prijedlog koji je podnio podnositelj pritužbe odbijen iz sljedećih razloga:

1. prijedlog nije podnesen na obveznom obrascu zahtjeva;
2. dokumenti u prijedlogu nisu potpisani;
3. skupina podnositelja pritužbe bila je profitni subjekt (u pozivu je izričito navedeno da bi podnositelj zahtjeva trebao biti „neprofitni subjekt”, dio III., 7., treća alineja);
4. dokumenti podneseni uz prijedlog nisu sadržavali potrebne informacije;
5. iz prijedloga nije bilo jasno je li potpora stvarno zatražena; umjesto toga, dostavljeni dokumenti sadržavali su različite primjedbe o tome kako bi se mogli ostvariti ciljevi opisani u pozivu na podnošenje prijedloga.

1.4 Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije osporio te navodne nedostatke u prijedlogu svoje skupine.

1.5 Ombudsmanica je pažljivo proučila predmetni poziv na podnošenje prijedloga. S obzirom na uvjete koji su u njemu navedeni i činjenice na koje upućuje Komisija, Ombudsmanica smatra da je odluka Komisije da prijedlog proglasi nedopuštenim opravdana. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom predmeta.

1.6 S obzirom na taj nalaz, Ombudsman ne smatra potrebnim ispitati tvrdnju podnositelja pritužbe da bi se prijedlog njegove skupine trebao smatrati prihvatljivim za poziv na podnošenje prijedloga.

2 Navodno pogrešna odluka o isključenju subjekata koji ostvaruju dobit

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je "upravna praksa" isključivanja subjekata koji ostvaruju dobit iz vrste poziva o kojima je ovdje riječ pogrešna.

2.2 Komisija je objasnila da isključivanje subjekata koji ostvaruju dobit iz poziva nije bilo pitanje "administrativne prakse". Umjesto toga, odluka o isključenju subjekata koji ostvaruju dobit temeljila se na nizu posebnih razmatranja. Kao prvo, financijska potpora EU-a ne smije dovesti do toga da primatelji potpore EU-a ostvare dobit. Rizik od ostvarivanja dobiti bio je veći u slučaju privatnih subjekata koji ostvaruju dobit nego u slučaju članova civilnog društva. Kao drugo, civilno društvo nudi multiplikacijski učinak koji se smatrao korisnim za predmetni program. Treće, informacije o proširenju EU-a koje distribuiraju akteri civilnog društva koji djeluju u javnom interesu vjerodostojnije su za građane od informacija koje distribuiraju subjekti koji ostvaruju dobit.

2.3 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju tvrdnju i izrazio snažno neslaganje s trima razlozima zbog kojih je Komisija iz poziva isključila subjekte koji ostvaruju dobit.

2.4 Institucije Europske unije raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću pri utvrđivanju kriterija za odabir i drugih uvjeta u pozivima na podnošenje prijedloga. Međutim, Ombudsman može ispitati jesu li institucije djelovale u granicama te diskrecijske ovlasti.

2.5 Kad je riječ o prvom razmatranju Komisije, tj. o tome da postoji veći rizik od ostvarivanja dobiti u slučaju subjekata koji ostvaruju dobit, ombudsmanica najprije ističe da je bilo legitimno da Komisija odluči da program ne bi trebao dovesti do toga da primatelji sredstava EU-a ostvare dobit. Međutim, taj se cilj vjerojatno mogao postići i izričitim uvjetom u predmetnim sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava. Stoga se čini da se zabrinutost Komisije temelji na pretpostavci da će subjekti koji ostvaruju dobit manje vjerojatno poštovati uvjete sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava od aktera civilnog društva. Ombudsman ima dvojbe u pogledu toga bi li takva pretpostavka doista bila opravdana. Međutim, s obzirom na utvrđenje iz točke 2.6. ove presude, Ombudsman smatra da u ovom slučaju nije potrebno dodatno ispitati to pitanje.

2.6 Što se tiče drugog i trećeg razmatranja koje je iznijela Komisija, ona se u biti odnose na prednosti koje će vjerojatno proizaći iz usmjeravanja programa na aktere civilnog društva koji djeluju u javnom interesu. Navedene prednosti su, s jedne strane, multiplikacijski učinak civilnog društva i, s druge strane, očekivanje da će se informacije smatrati vjerodostojnijima kada ih daju akteri civilnog društva nego subjekti koji ostvaruju dobit. Čini se da nije bilo nerazumno da Komisija smatra da bi se te prednosti najbolje mogle ostvariti usmjeravanjem na aktere civilnog društva. Ombudsmanica stoga smatra da podnositelj pritužbe nije dokazao da je Komisija djelovala izvan granica svojih diskrecijskih ovlasti kada je odlučila isključiti subjekte koji ostvaruju dobit iz predmetnog poziva. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom predmeta.

3 Navodni propust da se potvrdi primitak

3 .1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije potvrdila primitak ili na drugi način odgovorila na prijedlog njegove skupine.

3.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da je, s obzirom na velik broj zaprimljenih zahtjeva (576), odlučila da neće poslati potvrde o primitku.

3.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe pitao je kako je moguće da 576 podnositelja zahtjeva nije dokazano ljubaznošću potvrde o primitku.

3.4 Iz mišljenja Komisije čini se da je razumjela da se tvrdnja podnositelja pritužbe u biti odnosi na nepostojanje potvrde o primitku. Čini se da su primjedbe podnositelja pritužbe potvrdile to shvaćanje tvrdnje, koja je stoga ispitana u skladu s tim.

3.5 U skladu s dobrom administrativnom praksom, potrebno je potvrditi primitak pisanih obavijesti za koje je potreban odgovor, osim ako se sadržajni odgovor može dati u kratkom roku (1). U ovom slučaju podnositelj pritužbe u trenutku podnošenja predmetne tvrdnje nije primio ni potvrdu o primitku ni meritorni odgovor. Komisija je objasnila da je zbog velikog broja prijedloga podnesenih kao odgovor na poziv na podnošenje prijedloga zaključila da ne bi trebalo slati potvrdu o primitku. Međutim, s obzirom na tehničke mogućnosti pripreme odgovora za velik broj prijedloga, Ombudsmanica ne smatra da bi broj prijedloga u ovom slučaju mogao razumno opravdati odluku Komisije da ne pošalje potvrdu o primitku. Izostanak slanja potvrde o primitku stoga je bio slučaj nepravilnosti u postupanju, a Ombudsman u nastavku iznosi kritičnu napomenu.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

U skladu s dobrom administrativnom praksom trebalo bi potvrditi primitak pisanih obavijesti na koje je potreban odgovor, osim ako se sadržajni odgovor može dati u kratkom roku. U ovom slučaju podnositelj pritužbe u trenutku podnošenja predmetne tvrdnje nije primio ni potvrdu o primitku ni meritorni odgovor. Komisija je objasnila da je zbog velikog broja prijedloga podnesenih kao odgovor na poziv na podnošenje prijedloga zaključila da ne bi trebalo slati potvrdu o primitku. Međutim, s obzirom na tehničke mogućnosti pripreme odgovora za velik broj prijedloga, Ombudsmanica ne smatra da bi broj prijedloga u ovom slučaju mogao razumno opravdati odluku Komisije da ne pošalje potvrdu o primitku. Stoga je nedostavljanje potvrde o primitku predstavljalo nepravilnost u postupanju.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Usp. članak 14. „Europskog kodeksa dobre administrativne prakse” koji je predložio Europski ombudsman, a podržao Europski parlament (http://www.ombudsman.europa.eu/code/en/default.htm).