Strasbourg, 31. svibnja 2006.

Poštovani gospodine C.,

Dana 26. travnja 2004. podnijeli ste pritužbu protiv Europskog parlamenta u vezi s njegovom odlukom od 4. travnja 2004. o odbijanju vašeg zahtjeva za organizaciju izložbe podnesenog u srpnju 2003.

Dana 4. svibnja 2004. proslijedio sam Vašu pritužbu predsjedniku Parlamenta. Dana 1. lipnja 2004. primio sam dopis glavnog tajnika Parlamenta g. Priestleya u kojem je istaknuo da određeni dijelovi Vaše pritužbe nisu čitljivi zbog loše kvalitete telefaksa. Stoga je zatražio čitljiviji primjerak kako bi se omogućilo pravilno rješavanje tog pitanja. Dana 9. lipnja 2004. Parlamentu sam proslijedio još jedan primjerak Vaše pritužbe.

Parlament je svoje mišljenje poslao 21. srpnja 2004. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 26. kolovoza 2004.

Nakon što sam razmotrio mišljenje Parlamenta i vaše primjedbe, smatrao sam da je potrebno provesti daljnje istrage. Stoga sam 16. prosinca 2004. pisao Parlamentu tražeći od njega da se očituje o vašim primjedbama. Odgovor Parlamenta na engleskom jeziku zaprimio sam 4. veljače 2005. Budući da se činilo da Parlament nije poslao prijevod na talijanski jezik, moje službe obratile su se instituciji 21. veljače 2005. i zatražile prijevod relevantnog dokumenta na talijanski jezik. Dana 2. ožujka 2005. poslao sam vam primjerak odgovora Parlamenta na engleskom jeziku, a 11. ožujka 2005. proslijedio sam vam talijanski prijevod, koji sam primio 7. ožujka 2005., s pozivom na očitovanje, ako želite, do kraja travnja 2005. Nisam primio primjedbe od vas.

Dana 29. rujna 2005. napisala sam novo pismo predsjedniku Parlamenta jer se činilo da još uvijek nije moguće zaključiti slučaj. U svojem dopisu zatražio sam od predsjednika da mi dostavi dodatne informacije o ovom predmetu. Dana 24. listopada 2005. primio sam odgovor Parlamenta koji sam Vam proslijedio 4. studenoga 2005. s pozivom na očitovanje, ako to želite, do kraja studenoga 2005. Nisam primio primjedbe od vas.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

U srpnju 2003. podnositelj pritužbe, tada zastupnik u Europskom parlamentu, zatražio je od Parlamenta odobrenje za organizaciju izložbe. Izložba se trebala održati u prostorima Parlamenta tijekom sjednice u svibnju 2004. u Strasbourgu. Podnositelj pritužbe naknadno je pojasnio da bi izložba trebala biti na proizvodima dobivenima od konoplje. Parlament je odlukom od 4. travnja 2004. odbio traženo odobrenje na temelju važeće uredbe o korištenju prostorija institucije. Parlament se pozvao na mjerodavna pravila prema kojima izložba ni u kojem slučaju ne smije predstavljati ozbiljne političke prigovore.

Podnositelj pritužbe pisao je 13. travnja 2004. Parlamentu izražavajući svoje iznenađenje odlukom koju je donijela institucija. Tvrdio je da su proizvodi koji su trebali biti izloženi dobiveni od konoplje, koja je pravno dostupna u Europi. Nadalje, naveo je da se uzgoj konoplje financira iz proračuna Zajednice. Podnositelj pritužbe stoga je naglasio da ne može razumjeti razloge na koje se Parlament pozvao kako bi odbio njegov zahtjev. Podnositelj pritužbe zatražio je od Parlamenta da ponovno razmotri svoju odluku.

Podnositelj pritužbe primio je 21. travnja 2004. e-poruku g. R.-a u ime gđe B., kvestorice nadležne za izložbe u prostorima Parlamenta. U toj poruci elektroničke pošte podnositelj pritužbe obaviješten je da je gđa B. bila spremna preispitati njegov zahtjev i stoga ga je zamolila da dostavi dodatne informacije o izložbi kako bi Parlamentu dala sve relevantne elemente za preispitivanje njegove odluke. Podnositelj pritužbe poslao je dodatne zatražene informacije 23. travnja 2004. Podnositelj pritužbe obaviješten je 26. travnja 2004. da je Kolegij kvestora već potvrdio odluku od 4. travnja 2004. na svojoj sjednici od 21. travnja 2004.

Podnositelj pritužbe stoga je podnio pritužbu Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi naveo da je odluka Parlamenta od 4. travnja 2004. nepoštena i da iz potvrđujuće odluke Parlamenta od 21. travnja 2004. proizlazi da institucija nije uzela u obzir informacije koje je dostavio 23. travnja 2004. nakon zahtjeva same institucije od 21. travnja 2004.

INQUIRY

Mišljenje Europskog parlamenta

U svojem mišljenju o pritužbi Parlament je iznio sljedeće primjedbe:

Prvi zahtjev podnositelja pritužbe bio je organiziranje izložbe proizvoda tipičnih za njegovu regiju. Međutim, tijekom preliminarnih faza postupka odobrenja pokazalo se da je podnositelj pritužbe namjeravao organizirati izložbu konoplje i proizvoda na bazi konoplje.

Dopisom od 4. travnja 2004. uprava Parlamenta obavijestila je podnositelja pritužbe o odluci kvestora nadležnog za izložbe da odbije njegov zahtjev na temelju važećih pravila, s obzirom na to da će to vjerojatno dovesti do velikih političkih prigovora.

Kolegij kvestora je na svojoj sjednici od 21. travnja 2004. razmotrio pismo koje je podnositelj pritužbe poslao 13. travnja 2004. u kojem je osporio odluku o neodobravanju izložbe. Nakon što su saslušali izjave kvestorice nadležne za izložbe gđe B. i predstavnika Ureda predsjednika, Parlament je potvrdio odluku o odbijanju odobrenja izložbe.

Podnositelj pritužbe dostavio je 23. travnja 2004. dodatne informacije o izložbi, odnosno popis predmeta koje treba izložiti, uključujući četiri kutije koje sadržavaju dokumentaciju o konoplji, projektorima i zaslonima.

U dodatnom pismu od 28. travnja 2004. upućenom predsjedniku Parlamenta podnositelj pritužbe izrazio je razočaranje u pogledu odluke Kolegija kvestora da mu se odbije odobrenje za postavljanje izložbe. Podnositelj pritužbe napisao je 29. travnja 2004. još jedan dopis u kojem je istaknuo da konoplja nije zabranjena u Francuskoj. U svojem odgovoru od 14. svibnja 2004. predsjednik Parlamenta obavijestio je podnositelja pritužbe da je Kolegij kvestora na svojoj sjednici od 21. travnja 2004. potvrdio prethodnu odluku kvestora nadležnog za izložbe, koja je donesena u skladu s važećim zakonodavstvom. Predsjednik je istaknuo da se stoga ne čini primjerenim preispitati odluku koju su donijeli kvestor i Kolegij kvestora u području za koje su odgovorni.

Dopisi koje je podnositelj pritužbe poslao 23., 28. i 29. travnja 2004. zakasnili su jer su poslani nakon što je Kolegij kvestora donio konačnu odluku 21. travnja 2004.

Kad je riječ o predmetu zahtjeva podnositelja pritužbe, u točki 12. Priloga I. (u vezi s uvjetima za odobravanje izložbi u prostorima Parlamenta) Pravilniku o korištenju prostora Parlamenta navodi se da se „izlagači obvezuju suzdržati se od izlaganja predmeta ili, u kontekstu izložbi, od obavljanja aktivnosti za koje bi se moglo smatrati da bi mogle izazvati ozbiljne političke prigovore”. Sve odluke Kolegija kvestora donesene su na temelju dokumenata koje je podnositelj pritužbe dostavio u skladu s relevantnim pravilima i s ciljem jamčenja pravedne ravnoteže među različitim uključenim interesima.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima o mišljenju Parlamenta podnositelj pritužbe općenito je naveo da je konoplja proizvod tipičan za njegovu regiju.

Podnositelj pritužbe nadalje je istaknuo da se, suprotno onomu što je naveo Parlament, odluka koju je Kolegij kvestora donio 21. travnja 2004. nije činila konačnom. U poruci elektroničke pošte od 21. travnja 2004. R. ga je obavijestio da će B. biti spremna preispitati njegov prijedlog. Od njega je zatraženo da dostavi dodatne informacije koje je poslao 23. travnja 2004. Podnositelj pritužbe zadržao je svoje stajalište, koje je već iznio u svojoj pritužbi, da Parlament nije uzeo u obzir informacije koje je dao nakon zahtjeva same institucije od 21. travnja 2004. Ponašanje Parlamenta uzrokovalo je nesigurnost do nekoliko dana prije planiranog događanja te ga je dovelo u tešku situaciju u odnosu na poduzeće odgovorno za organizacijske aspekte izložbe.

Što se tiče njegovih dopisa od 23., 28. i 29. travnja 2004., podnositelj pritužbe tvrdio je da ih je napisao kao odgovor na odluku Kolegija kvestora od 21. travnja 2004. Stajalište Parlamenta da su ta pisma zakašnjela stoga se činilo besmislenim.

Daljnji upiti
Prvi zahtjev za dodatne informacije

Nakon što je ispitao mišljenje Parlamenta i primjedbe podnositelja pritužbe, Ombudsmanica je smatrala da je potrebno provesti daljnje istrage. Stoga je 16. prosinca 2004. pisao Parlamentu tražeći od institucije da se očituje o primjedbama podnositelja pritužbe i, konkretnije, o činjenici da je, prema podnositelju pritužbe, odluka od 21. travnja 2004. o neodobravanju predmetne izložbe donesena unatoč činjenici da je istog dana Parlament zatražio od podnositelja pritužbe da dostavi dodatne informacije o izložbi kako bi kvestor nadležan za izložbe u prostorima Parlamenta preispitao njegov zahtjev.

Odgovor Parlamenta

Parlament je u svojoj replici uvodno naveo da nadležne službe do posljednjeg trenutka nisu bile upoznate s točnom svrhom izložbe koju je podnositelj pritužbe namjeravao organizirati. U svojoj poruci elektroničke pošte od 4. srpnja 2003. podnositelj pritužbe zatražio je, bez dodatnih pojedinosti, da se na raspolaganje stavi dvorana za sastanke o proizvodima tipičnima za njegovu regiju. Dana 10. ožujka 2004., kada je podnositelj pritužbe poslao ispunjeni obrazac s informacijama, naveo je prirodu izložbe na sljedeći način: "Tableaux, Information, Sculptures, Models, Audio Video". Naime, tek iz priloga tom zahtjevu proizlazi da je podnositelj pritužbe namjeravao organizirati izložbu o konoplji i proizvodima od konoplje, a da pritom nije pojasnio točan sadržaj izložbenog materijala koji treba izložiti.

Dopisom od 4. travnja 2004. nadležne službe obavijestile su podnositelja pritužbe o odluci kvestora nadležnog za izložbe, gđe B., da odbije njegov zahtjev jer se činilo da će zbog svoje posebne prirode izložba vjerojatno dovesti do velikih političkih prigovora.

Tužiteljica je 13. travnja 2004. zatražila od B. da ponovno razmotri svoju odluku. Na sastanku održanom 21. travnja 2004. Kolegij kvestora razmotrio je žalbu podnositelja pritužbe od 13. travnja 2004. i potvrdio izvornu odluku. Sažetak odluka s tog sastanka, uključujući odluku o zahtjevu podnositelja pritužbe, proslijeđen je svim zastupnicima u Europskom parlamentu elektroničkom poštom od 22. travnja 2004. Navedena odluka bila je konačna odluka Kolegija kvestora.

Parlament smatra da je to potkrijepljeno činjenicom da je sam podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi Ombudsmanu od 26. travnja 2004. napisao da je Kolegij kvestora konačno (naglasio Parlament) odbio dati odobrenje za njegovu izložbu 21. travnja 2004.

Kao što je naveo podnositelj pritužbe, g. R., dužnosnik kategorije C koji radi u službi za izložbe, istog je dana doista poslao e-poruku podnositelju pritužbe u kojoj je obavijestio podnositelja pritužbe o spremnosti kvestora nadležnog za izložbe da razmotri dodatne informacije o predmetima koji će biti izloženi na predloženoj izložbi. Točno je i da je predmetna poruka elektroničke pošte donekle kasno stigla do podnositelja pritužbe jer je poslana 21. travnja 2004. u 16:03, odnosno u vrijeme kada je sastanak Kolegija kvestora radi razmatranja žalbe podnositelja pritužbe (od 15:05 do 17:05) već bio u tijeku. Međutim, ta poruka elektroničke pošte više nije imala službeni status nakon što je kolegij kvestora potvrdio svoju prvotnu odluku. Jedina službena i vjerodostojna odluka Parlamenta u pogledu zahtjeva podnositelja pritužbe bila je odluka Kolegija kvestora od 21. travnja 2004.

Parlament je naposljetku izjavio da su zahtjev podnositelja pritužbe razmotrili različiti slučajevi, odnosno službe Parlamenta, uključujući i samog glavnog tajnika, kvestora nadležnog za izložbe i Kolegij kvestora. Parlament je smatrao da su sve odluke koje se odnose na ovaj predmet donesene u skladu s relevantnim pravilima, na temelju dokumenata koje je podnositelj pritužbe podnio u različitim fazama postupka i odvagujući različite uključene interese.

Parlament je svojem odgovoru priložio presliku korespondencije koja se odvijala između podnositelja pritužbe i njega samog.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na odgovor Parlamenta.

Drugi zahtjev za dodatne informacije

Nakon što je analizirao sve elemente koje posjeduje, Ombudsman je smatrao da su potrebne dodatne informacije kako bi mu se omogućilo rješavanje ove pritužbe. Ombudsman je stoga 29. rujna 2005. pisao Parlamentu i zatražio od institucije da u biti objasni razloge zbog kojih smatra da bi izložba koju je predložio podnositelj pritužbe mogla dovesti do velikih političkih prigovora.

Odgovor Parlamenta

U svojem odgovoru na pismo Ombudsmana od 29. rujna 2005. Parlament je naglasio da je dobro poznato da se konoplja koristi za pripremu psihotropnih tvari i da su određeni predstavnici Radikalne stranke, među kojima je i podnositelj pritužbe, bili uključeni u političku borbu u korist liberalizacije psihotropnih tvari (podnositelj pritužbe sam je bio parlamentarni koordinator „Lega internazionale antiproibizionista”). Parlament je nadalje izjavio da je, za razliku od radikala, institucija aktivno uključena u borbu protiv zlouporabe droga. Nadalje, Parlament je napomenuo da se kanabis (proizvod dobiven od konoplje) nalazi na crnoj listi priloženoj konvencijama Ujedinjenih naroda o borbi protiv droga. Na te se popise upućuje u Konvenciji Ujedinjenih naroda protiv nezakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima donesenoj u Beču 19. prosinca 1988., koju je Europska ekonomska zajednica odobrila Odlukom Vijeća od 22. listopada 1990.

Nadalje, 21. travnja 2004., kada je Kolegij kvestora donio konačnu odluku o zahtjevu podnositelja pritužbe, Parlament je usvojio rezoluciju (273 glasa za, 225 glasova protiv i 6 suzdržanih) o prijedlogu Uredbe Vijeća o Europskom centru za praćenje droga i ovisnosti o drogama. Prema mišljenju Parlamenta, izložba koju je predložio podnositelj pritužbe vjerojatno ne bi prenijela složenost kontroverznog pitanja kao što je politika koja se odnosi na psihotropne tvari. Ako je bila odobrena, izložba je mogla predstavljati „sporni akt” u smislu relevantnog zakonodavstva.

Parlament je zaključio da se, s obzirom na prethodna razmatranja, čini legitimnim pretpostaviti da postoji rizik od manipulacije izložbom o proizvodima od konoplje u korist liberalizacije droga. Kako bi se zajamčilo poštovanje obveza koje su Parlament i Europska unija preuzeli u borbi protiv zlouporabe droga, jedina odluka koju je Kolegij kvestora mogao donijeti bila je odbijanje zahtjeva podnositelja pritužbe.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na odgovor Parlamenta.

ODLUKA

1 Odluka Parlamenta da ne odobri izložbu proizvoda dobivenih od konoplje

1.1 Podnositelj pritužbe, talijanski zastupnik u Europskom parlamentu, zatražio je u srpnju 2003. od Europskog parlamenta odobrenje za organizaciju izložbe proizvoda tipičnih za njegovu regiju. Izložba se trebala održati u prostorima Parlamenta tijekom sjednice u svibnju 2004. u Strasbourgu. Podnositelj pritužbe naknadno je pojasnio da bi izložba trebala biti na proizvodima dobivenima od konoplje. Parlament je odlukom od 4. travnja 2004. odbio zatraženo odobrenje. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je ta odluka nepoštena.

1.2 U svojem mišljenju Parlament je naveo da se, u skladu s točkom 12. Priloga I. (u vezi s uvjetima za odobravanje izložbi u prostorima Parlamenta) Pravilniku o korištenju prostora Parlamenta, "izlagači obvezuju da će se suzdržati od izlaganja predmeta ili, u kontekstu izložbi, od obavljanja aktivnosti za koje bi se moglo smatrati da bi mogle izazvati ozbiljne političke prigovore".

Nakon razmatranja zahtjeva podnositelja pritužbe, kvestorica nadležna za izložbe, gđa B., odlučila ga je odbiti 4. travnja 2004. jer je smatrala da će izložba koju je predložio podnositelj pritužbe vjerojatno dovesti do velikih političkih prigovora. Na sljedećoj sjednici od 21. travnja 2004. Kolegij kvestora analizirao je pismo koje je podnositelj pritužbe poslao 13. travnja 2004., u kojem je osporio odluku o neodobravanju izložbe. Nakon što je saslušao izjave kvestora nadležnog za izložbe i predstavnika ureda predsjednika, Kolegij kvestora potvrdio je odluku o odbijanju odobrenja izložbe.

1.3 U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za dodatnim informacijama od 16. prosinca 2004. Parlament je naveo da njegove nadležne službe do posljednjeg trenutka nisu bile svjesne točne svrhe izložbe koju podnositelj pritužbe želi organizirati. Podnositelj pritužbe je 10. ožujka 2004. u informativnom obrascu naveo prirodu izložbe na sljedeći način: "Tableaux, Information, Sculptures, Models, Audio Video". Naime, tek iz priloga tom zahtjevu proizlazi da je podnositelj pritužbe namjeravao organizirati izložbu o konoplji i proizvodima od konoplje, a da pritom nije pojasnio točan sadržaj izložbenog materijala koji treba izložiti.

Zahtjev podnositelja pritužbe razmotrile su razne službe Parlamenta, uključujući samog glavnog tajnika, kvestora nadležnog za izložbe i Kolegij kvestora. Prema mišljenju Parlamenta, sve odluke koje se odnose na ovaj predmet donijeli su nadležni kvestor i kolegij kvestora u skladu s mjerodavnim pravilima na temelju dokumenata koje je podnositelj pritužbe podnio u različitim fazama postupka i u kojima su odvagnuti različiti uključeni interesi.

1.4 Ombudsmanica je 29. rujna 2005. od institucije zatražila da u biti objasni razloge zbog kojih smatra da bi izložba koju je predložio podnositelj pritužbe mogla dovesti do velikih političkih prigovora.

Parlament je u svojem odgovoru naveo da je općepoznato da se konoplja upotrebljava za pripremu psihotropnih tvari i da su određeni predstavnici Radikalne stranke, među kojima je i podnositelj pritužbe, uključeni u političku borbu u korist liberalizacije psihotropnih tvari. Parlament je u svojem odgovoru dodatno naglasio da je aktivno uključen u borbu protiv zlouporabe droga. Prema mišljenju Parlamenta, izložba koju je predložio podnositelj pritužbe vjerojatno ne bi prenijela složenost kontroverznog pitanja kao što je politika koja se odnosi na psihotropne tvari. Ako je bila odobrena, izložba je mogla predstavljati „sporni akt” u skladu s relevantnim zakonodavstvom.

Parlament je zaključio da se, s obzirom na prethodna razmatranja, čini legitimnim pretpostaviti da postoji rizik od manipulacije izložbom o proizvodima od konoplje u korist liberalizacije droga. Kako bi se zajamčilo poštovanje obveza koje su Parlament i Europska unija preuzeli u području borbe protiv zlouporabe droga, jedina moguća odluka kvestora bila je odbijanje zahtjeva podnositelja pritužbe.

1.5 U svojim očitovanjima o prvom mišljenju Parlamenta podnositelj pritužbe u biti je zadržao svoju pritužbu. Podnositelj pritužbe nije podnio dodatna opažanja o daljnjim odgovorima Parlamenta na dopise Ombudsmana od 16. prosinca 2004. i 29. rujna 2005.

1.6 Ombudsmanica napominje da se, u skladu s točkom 12. Priloga I. Pravilniku o korištenju prostora Parlamenta, "izlagači obvezuju suzdržati se od izlaganja predmeta ili, u kontekstu izložbi, od obavljanja aktivnosti za koje bi se moglo smatrati da bi mogle izazvati ozbiljne političke prigovore". Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da je konoplja pravno dostupna u Europi i da stoga ne može razumjeti razloge na koje se Parlament pozvao kako bi odbio njegov zahtjev.

1.7 U članku 11. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja navodi se da „dužnosnik djeluje nepristrano, pravedno i razumno”.

1.8 U ovom slučaju Parlament je svoju odluku o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe temeljio na točki 12. Priloga I. Pravilniku o korištenju prostora Parlamenta. S obzirom na elemente kojima raspolaže, Ombudsman smatra da ne postoje dokazi da je Parlament postupao nepravedno u pogledu zahtjeva podnositelja pritužbe.

1.9 S obzirom na navedeno, čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Parlamenta u vezi s tim aspektom predmeta.

2 Navodni propust Parlamenta da uzme u obzir pismo podnositelja pritužbe od 23. travnja 2004.

2.1 U svojoj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio je da se na temelju potvrđujuće odluke Parlamenta od 21. travnja 2004. pokazalo da institucija nije uzela u obzir informacije koje je on dostavio 23. travnja 2004., nakon zahtjeva same institucije od 21. travnja 2004.

2.2 U svojem mišljenju Parlament nije komentirao to pitanje.

2.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe ponovio je svoju izjavu da mu je 21. travnja 2004. g. R., dužnosnik Parlamenta, pisao u ime gđe B., kvestorice nadležne za izložbe, kako bi ga obavijestio da je gđa B. spremna preispitati njegov prijedlog. Stoga je od podnositelja pritužbe zatraženo da R.-u dostavi dodatne informacije u vezi s izložbom, koje je on poslao 23. travnja 2004.

2.4 U svojem zahtjevu za dodatne informacije Ombudsman je zatražio od Parlamenta da komentira činjenicu da je, prema podnositelju pritužbe, odluka od 21. travnja 2004. o neodobravanju relevantne izložbe donesena unatoč činjenici da je istog dana Parlament zatražio od podnositelja pritužbe da dostavi dodatne informacije u vezi s izložbom kako bi kvestor nadležan za izložbe u prostorima Parlamenta ponovno razmotrio njegov zahtjev.

2.5 U svojoj replici Parlament je objasnio da mu je relevantnu poruku koju je podnositelj pritužbe primio 21. travnja 2004. poslao R., službenik kategorije C koji radi u službi za izložbe. Istodobno je poslana ta e-poruka, a Kolegij kvestora sastao se kako bi razmotrio žalbu podnositelja pritužbe. Tijekom tog sastanka Kolegij kvestora potvrdio je svoju prvotnu odluku da ne odobri zahtjev podnositelja pritužbe da organizira izložbu proizvoda dobivenih od konoplje. E-poruka g. R.-a prestala je imati službeni status nakon što je Kolegij kvestora potvrdio svoju prvotnu odluku.

Jedina službena i vjerodostojna odluka Parlamenta u pogledu zahtjeva podnositelja pritužbe bila je odluka koju je Kolegij kvestora donio 21. travnja 2004.

2.6 Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na odgovor Parlamenta.

2.7 Iz informacija kojima raspolaže, Ombudsman primjećuje da je konačna odluka o zahtjevu podnositelja pritužbe donesena 21. travnja 2004.

Međutim, Ombudsman nadalje napominje da je istog dana službenik koji radi u službi za izložbe poslao podnositelju pritužbe e-poruku u kojoj ga je obavijestio o spremnosti kvestora nadležnog za izložbe da ponovno razmotri njegov zahtjev i zatražio od njega da dostavi dodatne informacije o predmetima koji će se izložiti.

Iz dokumenata koje je Parlament dostavio zajedno sa svojim odgovorom od 7. ožujka 2005. na zahtjev za dodatne informacije nadalje proizlazi da je podnositelj pritužbe 22. travnja 2004. elektroničkom poštom i poštom poslao pismo gđi B., kvestorici nadležnoj za izložbe. U tom dopisu podnositelj pritužbe uputio je na poruku koju mu je prethodnog dana poslao g. R. Podnositelj pritužbe nadalje je obavijestio gđu B. da će sljedećeg dana poslati dodatne informacije o izložbi.

Ombudsman nadalje napominje da je podnositelj pritužbe preslikao svoje pismo od 22. travnja 2004. upućeno g. R.-u.

2.8 Ombudsmanica prima na znanje objašnjenje Parlamenta da je jedina službena i vjerodostojna odluka Parlamenta u vezi sa zahtjevom podnositelja pritužbe bila ona koju je Kolegij kvestora donio 21. travnja 2004.

2.9 Ipak, načela dobre uprave zahtijevaju da institucije građanima pruže jasne informacije i da poprave pogreške čim do njih dođe.

U ovom je slučaju dužnosnik Parlamenta 21. travnja 2004. podnositelju pritužbe poslao poruku. Međutim, jasno je da sadržaj te poruke više nije bio relevantan nakon što je Kolegij kvestora donio odluku o žalbi podnositelja pritužbe. Budući da je poruka tako postala bespredmetna, bila bi dobra upravna praksa o tome obavijestiti podnositelja pritužbe.

Ombudsmanica napominje da je Parlament naglasio da je relevantnu poruku podnositelju pritužbe poslao službenik kategorije C. Međutim, kategorija dužnosnika nije relevantna u ovom slučaju jer je nesporno da je R. radio u izložbenoj službi i da je djelovao u službenom svojstvu.

Ombudsmanica smatra da čim je donesena konačna odluka više nije bilo potrebno dobiti dodatne informacije zatražene od podnositelja pritužbe. Parlament je stoga trebao obavijestiti podnositelja pritužbe da zanemari poruku koja mu je poslana 21. travnja 2004., a za koju se činilo da je postala bespredmetna.

Propust Parlamenta da odmah obavijesti podnositelja pritužbe da zanemari relevantnu poruku, koja je postala bespredmetna, predstavlja nepravilnost u postupanju.

2.10 Ombudsman stoga iznosi kritičku primjedbu u nastavku.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Načela dobre uprave zahtijevaju da institucije građanima pruže jasne informacije i isprave pogreške čim do njih dođe.

U ovom slučaju podnositelj pritužbe primio je 21. travnja 2004. poruku od dužnosnika Parlamenta koji ga je pozvao da dostavi dodatne informacije o predloženoj izložbi radi ponovnog ispitivanja njegova zahtjeva. Međutim, čini se da je konačna odluka o zahtjevu podnositelja pritužbe već donesena istog dana kao i zahtjev za dodatne informacije.

Ombudsmanica smatra da čim je donesena konačna odluka više nije bilo potrebno dobiti dodatne informacije zatražene od podnositelja pritužbe. Parlament je stoga trebao obavijestiti podnositelja pritužbe da zanemari poruku koja mu je poslana 21. travnja 2004., a za koju se činilo da je postala bespredmetna.

Propust Parlamenta da odmah obavijesti podnositelja pritužbe da zanemari relevantnu poruku, koja je postala bespredmetna, predstavlja nepravilnost u postupanju.

S obzirom na to da se ti aspekti predmeta odnose na postupke povezane s određenim događajima u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Parlamenta.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka Vijeća od 22. listopada 1990. o sklapanju, u ime Europske ekonomske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda protiv nezakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima, SL 1990., L 326, str. 56.