Strasbourg, 30. lipnja 2005.

Poštovani gospodine G.,

Dana 16. travnja 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) u vezi s njegovim odbijanjem da vam nadoknadi putne troškove nastale zbog vašeg sudjelovanja u otvorenom natječaju COM/A/10/01.

Dana 18. ožujka 2002. podnijeli ste prethodnu pritužbu Europskom ombudsmanu (referentni broj 503/2002/JMA) u vezi s istim predmetom. Smatralo ga se nedopuštenim 26. ožujka 2002. jer se na temelju podnesenih informacija činilo da nisu primijenjena prethodna upravna rješenja.

Dana 29. rujna 2003. proslijedio sam Vašu pritužbu direktoru EPSO-a sa zahtjevom za mišljenje. Iako je zahtjev upućen EPSO-u, Komisija mi je 31. kolovoza 2004. poslala mišljenje o pritužbi jer se čini da je Komisija službeno organizirala taj natječaj. Stoga sam s Vašom pritužbom postupao kao s pritužbom protiv Komisije i EPSO-a. Dana 30. rujna 2004. proslijedio sam Vam mišljenje Komisije s pozivom na očitovanje. Dana 10. listopada 2004. poslali ste mi svoje primjedbe na mišljenje Komisije.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Ispričavam se za vrijeme koje je potrebno za rješavanje vašeg slučaja.

COMPLAINT

Činjenice predmeta su, ukratko, sljedeće:

Podnositelj pritužbe prvi je put 18. ožujka 2002. podnio pritužbu Ombudsmanu protiv Europske komisije. Pritužba je registrirana pod brojem predmeta 503/2002/JMA. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi objasnio da se prijavio za sudjelovanje u otvorenom natječaju COM/A/10/01 koji je organizirala Europska komisija za sastavljanje popisa uspješnih kandidata za administratore u području prava. Dana 15. ožujka 2002. pozvan je da sudjeluje u predselekcijskim testovima natječaja. Budući da je centar za ispitivanje u Francuskoj osnovan u Parizu, podnositelj pritužbe morao je tamo putovati iz svojeg mjesta boravišta u gradu Aix-en-Provence. Za razliku od prethodnih natječaja održanih u nedavnoj prošlosti, podnositelju pritužbe nisu nadoknađeni putni troškovi. Prema njegovu mišljenju, tom se odlukom diskriminiralo one kandidate koji nisu boravili u Parizu i morali su o vlastitom trošku putovati iz udaljenih mjesta.

Budući da se nije činilo da su pritužbi prethodili administrativni pristupi predmetnoj instituciji, kako se zahtijeva člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana, ona je 26. ožujka 2002. proglašena nedopuštenom. Ombudsman je u svojem dopisu predložio da bi se podnositelj pritužbe trebao obratiti nadležnim službama Komisije te da bi mogao razmotriti podnošenje nove pritužbe ako odgovor institucije bude nezadovoljavajući.

Dana 16. travnja 2004. podnositelj pritužbe ponovno je pisao Ombudsmanu. U svojem novom dopisu naveo je da je 12. ožujka 2004. zatražio od Komisije da ponovno razmotri svoju odluku. EPSO-ov odgovor samo ga je bez ikakvog dodatnog objašnjenja uputio na Obavijest o natječaju. Osim toga, dopis je bio napisan na engleskom jeziku, dok je jezik njegova prvotnog upita bio francuski.

Uzimajući u obzir nove dokaze, Ombudsman je odlučio registrirati dopis podnositelja pritužbe kao novu pritužbu (referentna oznaka 1158/2004/JMA) te je pokrenuo istragu. Navodi o kojima je ombudsmanica zatražila mišljenje bili su sljedeći:

Podnositelj pritužbe tvrdio je da odluka o nenadoknađivanju putnih troškova,

1. nije propisno obrazložena; i
2. bio je sastavljen na engleskom jeziku, dok je pisao na francuskom.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju najprije opisala činjeničnu pozadinu predmeta. Napomenula je da je, nakon što je podnositelj pritužbe podnio zahtjev za sudjelovanje u otvorenom natječaju COM/A/10/01 za sastavljanje popisa uspješnih kandidata za administratore u području prava, pozvan da sudjeluje u predodabirnim testovima. Ta prva faza natječaja trebala se održati istog dana, odnosno 15. ožujka 2002., u svim državama članicama. U Francuskoj je ispitni centar osnovan u Parizu.

Podnositelj pritužbe je 12. ožujka 2004. Komisiji uputio pritužbu u vezi s činjenicom da institucija nije nadoknadila njegove putne troškove. Budući da su pitanja koja se odnose na postupke zapošljavanja u EU-u u to vrijeme prenesena EPSO-u, Komisija je tom tijelu proslijedila zahtjev podnositelja pritužbe. EPSO je 26. ožujka 2004. odgovorio upućivanjem podnositelja pritužbe na odgovarajuću odredbu Obavijesti o natječaju, objavljene u Službenom listu C240A.

Komisija je objasnila da je natječaj COM/A/10/01 bio otvoren za građane iz svih tadašnjih petnaest država članica. Kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje resursima, u svakoj je državi članici uspostavljen centar za provjeru. Kako je utvrđeno u kriterijima koje su dogovorile sve institucije EU-a, iznos koji treba nadoknaditi kandidatima bio bi povezan s fazom natječaja. Primjenom tih kriterija troškovi se ne bi nadoknađivali na predselekcijskim testovima, dok bi kandidati imali pravo zatražiti paušalni iznos za troškove nastale u vezi s pisanim i usmenim testovima. Vodič za natječaj sadržavao je jasnu odredbu u tom pogledu. Isto tako, isti su uvjeti navedeni u potvrdi o primitku koja je poslana podnositelju pritužbe nakon njegove prijave na natječaj.

Kad je riječ o jeziku odgovora podnositelju pritužbe, Komisija je u ime EPSO-a priznala da je došlo do pogreške. Napomenula je da je odgovorna osoba u EPSO-u poslala dopis na engleskom jeziku kako bi se izbjegla daljnja kašnjenja. Međutim, EPSO će podnositelju pritužbe što je prije moguće poslati presliku tog dopisa na francuskom jeziku.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe ponovio je navode iz svoje pritužbe. Naglasio je da sustav diskriminira kandidate koji ne žive u blizini mjesta održavanja natječaja, posebno u velikim zemljama kao što je Francuska.

ODLUKA

1 Navodni nedostatak obrazloženja u EPSO-ovu odgovoru

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da odluka o nenadoknađivanju putnih troškova nastalih zbog sudjelovanja u predselekcijskom testu otvorenog natječaja COM/A/10/01 nije propisno obrazložena.

U tom kontekstu tvrdi da se odlukom diskriminiraju kandidati koji ne borave u blizini mjesta održavanja natječaja.

1.2 Komisija tvrdi da je odluka o nenadoknađivanju putnih troškova kandidatima na otvorenom natječaju COM/A/10/01 bila u skladu s kriterijima koje su dogovorile sve institucije Unije. Ta je odredba jasno navedena u Vodiču za natječaj i u potvrdi o primitku koja je poslana podnositelju pritužbe.

Komisija napominje da je cilj te odluke bio osigurati učinkovito upravljanje resursima, pri čemu bi iznos koji treba nadoknaditi kandidatima u postupcima zapošljavanja bio povezan s fazom natječaja. Primjenom tih kriterija troškovi se ne bi nadoknađivali na predselekcijskim testovima. Institucija ističe da su kandidati u toj fazi natječaja mogli polagati testove u svojoj zemlji boravišta, s obzirom na to da su ispitni centri uspostavljeni u svim državama članicama. Kad je riječ o pisanim i usmenim ispitima, kandidati bi imali pravo zatražiti paušalni iznos za troškove povezane s tim ispitima.

Ta je odredba jasno navedena u Vodiču za natječaj. Isto tako, isti je uvjet bio uključen u potvrdu o primitku koja je poslana podnositelju pritužbe nakon njegove prijave na natječaj.

1.3 Ombudsmanica napominje da se u Vodiču za kandidate objavljenom u Obavijesti o otvorenom natječaju COM/A/10/01 (1) upućuje na uvjete za povrat putnih troškova i troškova boravka koji se primjenjuju na sve kandidate na natječaju. U točki III.3. utvrđeno je sljedeće:

„[Kandidati] će imati pravo na paušalni doprinos za putne troškove i dnevnice te će [...] biti obaviješteni o primjenjivim stopama i postupku koji treba slijediti [...]. Međutim, neće se osigurati doprinos za putne troškove i troškove boravka povezane s predselekcijskim testovima.”

1.4 Ombudsmanica napominje da je EPSO u svojem odgovoru na upit podnositelja pritužbe od 26. ožujka 2004.(2) jasno i nedvosmisleno uputio na tu pravnu odredbu.

1.5 Što se tiče navodne diskriminacije do koje je ta mjera mogla dovesti, Ombudsman je svjestan činjenice da je načelo nediskriminacije i jednakog postupanja jedno od temeljnih načela prava Zajednice. U skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Zajednice, njome se zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (3).

1.6 Ombudsmanica napominje da bi u ovom slučaju navodna diskriminacija proizlazila iz različitog postupanja prema kandidatima ovisno o tome žive li u blizini mjesta održavanja ispita u svakoj državi članici, s obzirom na to da oni koji žive daleko od njega snose veće putne troškove. Čini se da je Komisija tu praksu opravdala učinkovitim upravljanjem sredstvima, pri čemu bi iznos koji treba nadoknaditi kandidatima bio izravno povezan s poodmaklom fazom natječaja. Stoga se u prvoj fazi, odnosno predselekcijskim testovima, ne bi nadoknadili nikakvi troškovi.

S obzirom na velik broj kandidata koji se danas prijavljuju na otvorene natječaje i koji su potom primljeni na predselekcijske testove, čini se razumnim da je institucija organizator odlučila ne nadoknaditi kandidatima putne troškove na temelju objektivnog razloga, odnosno znatnog financijskog učinka koji bi takva nadoknada imala. Treba uzeti u obzir činjenicu da se u ovom slučaju čini da je institucija koja organizira natječaj poduzela mjere kako bi ograničila moguće različito postupanje prema kandidatima osnivanjem jednog ispitnog centra u svakoj državi članici i primjenom te mjere samo na prvu fazu natječaja.

Ombudsman nije upoznat ni s jednim pravilom ili načelom kojim se od Komisije zahtijeva da nadoknadi putne troškove kandidata na natječajima. Budući da se Komisijina odluka da kandidatima koji sudjeluju u testovima predodabira natječaja ne nadoknadi troškove čini razumnom iz financijskih razloga, Ombudsman ne smatra da argumenti podnositelja pritužbe koji se odnose na diskriminaciju dovode u pitanje primjerenost Komisijina rasuđivanja.

Ombudsmanica napominje da je Komisija jasno obavijestila kandidate o pravilima koja se odnose na povrat putnih troškova, i na općoj razini putem obavijesti o natječaju objavljene u Službenom listu i pojedinačno, putem potvrda o primitku.

Ombudsmanica je stoga zaključila da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

2 Jezik odgovora podnositelju pritužbe

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da je odgovor koji mu je poslan sastavljen na engleskom jeziku, dok je jezik njegova prvotnog zahtjeva bio francuski.

2.2 Komisija je u ime EPSO-a priznala pogrešku koju su počinile službe EPSO-a slanjem dopisa podnositelju pritužbe na engleskom jeziku. Objašnjava da je EPSO poslao dopis na engleskom jeziku kako bi se izbjegla daljnja kašnjenja. Međutim, Komisija napominje da se EPSO obvezao podnositelju pritužbe što prije poslati presliku svojeg odgovora na francuskom jeziku.

2.3 Ombudsmanica napominje da se Komisijin Kodeks dobrog administrativnog postupanja (4) odnosi na standard ponašanja koji dužnosnici trebaju slijediti kada odgovaraju na korespondenciju građana iz točke 4. njezina Priloga.

U toj se odredbi navodi sljedeće:

„U skladu s člankom 21. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Komisija odgovara na pisma na jeziku izvornog pisma, pod uvjetom da je ono napisano na jednom od službenih jezika Zajednice.”

2.4 Ombudsman je svjestan činjenice da je Komisija u ime EPSO-a priznala pogrešku službi EPSO-a i da je primijetila da se EPSO obvezao ispraviti takvu pogrešku. S obzirom na situaciju, Ombudsman ne smatra opravdanim provoditi daljnje istrage u vezi s tim aspektom predmeta.

Zaključak

Na temelju istraga Ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu prve tvrdnje podnositelja pritužbe te se čini da daljnje istrage nisu opravdane u pogledu druge tvrdnje podnositelja pritužbe. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješteni i predsjednik Komisije i direktor EPSO-a.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL C 240A od 28.8.2001., str. 1.

(2) "Prema Službenom listu C 240 A, mogu vas obavijestiti da se ne daje doprinos za putne troškove i troškove boravka povezane s predselekcijskim testovima. Vidjeti priloženi primjerak.

(3) Predmet 203/86 Španjolska protiv Vijeća [1988.] ECR 4563, stavak 25., i predmet C-15/95 EARL de Kerlast [1997.] ECR I-1961, stavak 35. – predmet C-150/94 Ujedinjena Kraljevina protiv Vijeća [1998.] ECR I-7235, stavak 97.

(4) Odluka Komisije od 17. listopada 2000. o izmjeni njezina Poslovnika (2000/633/EZ, EZUČ, Euratom); SL L 267/63 od 20.10.2000.