Strasbourg, 23. ožujka 2005.

Poštovani gospodine P.,

Dana 7. travnja 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime Europskog udruženja brojeva za hitne slučajeve (EENA). Vaša je pritužba podnesena protiv Europske komisije i odnosila se na uvođenje europskog broja za hitne slučajeve 112.

Pritužbu sam 15. lipnja 2004. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 17. rujna 2004. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 8. studenoga 2004.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

U travnju 2004. Ombudsmanu je podnesena pritužba u ime Europskog udruženja brojeva za hitne slučajeve (dalje u tekstu „EENA”). Pritužba je podnesena protiv Europske komisije i odnosila se na uvođenje europskog broja za hitne slučajeve 112 (dalje u tekstu „112”).

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice, ukratko, sljedeće:

Osnovne informacije

EENA je neprofitna udruga osnovana u Belgiji koja radi na promicanju znanja i učinkovite upotrebe jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve 112, koji je osnovan 1991. Odlukom Vijeća. Komisija je tijekom godina provela dvije ankete o provedbi broja 112 u državama članicama. Posljednje istraživanje je iz listopada 2001. godine. Komisija je provela i istraživanje Eurobarometra o znanju o broju 112 među europskim građanima te je financirala nekoliko radionica i objavila poziv na podnošenje prijedloga za mjere koje se odnose na informiranje javnosti, uključujući informacije o broju 112. U prosincu 2003. Komisija je u okviru „postupka iz članka 226. stavka 1.” najavila da su obrazložena mišljenja poslana u sedam država članica koje još nisu provele odgovarajući regulatorni okvir u vezi sa službom 112.

Neprovedba važećeg zakonodavstva

Prema mišljenju podnositelja pritužbe, provedba zakonodavstva na snazi koje se odnosi na broj 112 trebala bi imati dvije sastavnice: i. telekomunikacijsku sastavnicu, koja ovisi o pružateljima telekomunikacijskih usluga, i ii. sastavnicu civilne zaštite, koja se odnosi na aktivnosti hitnih službi (hitna kola, vatrogasne postrojbe i policija). Iako je Komisija prilično proaktivna u pogledu prve sastavnice, vrlo je malo mjera, ako ih uopće ima, poduzeto u pogledu druge sastavnice i stoga zakonodavstvo na snazi još nije učinkovito provedeno. Osim toga, nekoliko inicijativa i mjera u području sigurnosti i zaštite građana ne može se u potpunosti razviti zbog loše provedbe komponente civilne zaštite 112.

Nedostatak daljnjih mjera

Komisija je u svojem programu rada za 2002. najavila (2) da će provesti Komunikaciju o civilnoj zaštiti i bioterorizmu, koju je donijela u studenome 2001., te da će preporučiti integriranu strategiju EU-a o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na prirodne, umjetne i druge rizike. Međutim, 2002. nije usvojena nijedna preporuka ili drugi dokument o tim pitanjima te je Komisija ponovila svoju najavu u svojem programu rada za 2003.(3). Do datuma podnošenja pritužbe nisu izdani dokumenti o tom pitanju, ali Komisija u svojem programu rada za 2004.(4) navodi da će za proširenje biti potrebni veći napori i bolja koordinacija kako bi se osigurala sigurnost pojedinaca pri kretanju unutar Europske unije. Komisija nadalje navodi da je za 2005. potrebno usredotočiti se na konsolidaciju prava svih na zaštitu jačanjem i proširenjem kapaciteta za odgovor civilne zaštite u proširenoj Uniji. Međutim, Komunikacija koju je Komisija objavila u ožujku 2004. o kapacitetu Europske unije za civilnu zaštitu (5) na vrlo nepotpun način, ako uopće, obuhvaća potrebe građana u tom pogledu te se u njoj uopće ne spominje 112. Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisija svojim neispunjenim obećanjima o integriranoj strategiji EU-a za prevenciju, pripravnost i odgovor na prirodne, ljudskim djelovanjem uzrokovane i druge rizike stvorila lažna očekivanja među građanima. Podnositelj pritužbe nadalje tvrdi da Komisija ostavlja dojam da komponenta civilne zaštite 112 ne postoji. Povjerenik Wallström (6) implicirao je da je za 112 odgovoran povjerenik Liikanen (7), ali podnositelj pritužbe tvrdi da su pitanja koja se odnose na komponentu civilne zaštite očito u nadležnosti Glavne uprave za okoliš.

Neuspjeh u održavanju web stranice

Podnositelj pritužbe nadalje tvrdi da Komisijina Glavna uprava za okoliš ne ažurira pravilno svoje internetske stranice s brojem 112. Iako se na internetskoj stranici 112 8. listopada 2003. spominje kao posljednje ažuriranje, čini se da je posljednje bitno ažuriranje bilo uključivanje zaključaka radionice o provedbi broja 112, održane u Švedskoj u ožujku 2002. Nadalje, na stranici se i dalje spominju i sadržavaju poveznice na zastarjelo zakonodavstvo te ona ne sadržava informacije o projektima „Analiza službe 112 u Portugalu” ili „SOS-112” navedenima u izvješću o evaluaciji Akcijskog programa Zajednice u području civilne zaštite (2000. – 2004.) sredinom provedbenog razdoblja. Naime, internetske stranice Komisije o civilnoj zaštiti ne sadržavaju informacije o projektima financiranima nakon 31. prosinca 2001., čime se izravno krši članak 169. Uredbe Komisije 2342/2002 (8) i članak 12. Uredbe 1049/2001 (9).

Tvrdnje i zahtjevi

Podnositelj pritužbe u biti tvrdi da Komisija nije:

1. osigurati da države članice pravilno primjenjuju pravo Zajednice u vezi s europskim pozivnim brojem za hitne slučajeve 112;

2. poduzeti daljnje mjere u pogledu komponente civilne zaštite 112, kako je dosljedno obećano u njezinim programima rada; i

3. Na svojim internetskim stranicama dostaviti ažurirane i relevantne informacije o broju 112.

Podnositelj pritužbe u biti tvrdi da bi Komisija trebala:

1. osigurati bolje informiranje građana ispravljanjem i ažuriranjem svoje internetske stranice;

2. pokrenuti odgovarajuće potporne mjere u području 112, kako je obećano u njegovim različitim izjavama; i

3. Navesti razloge zbog kojih je relevantno 112 projekata, iako su zatraženi putem poziva na podnošenje prijedloga, odbijeno ili pokrenuto, ali nisu dovršeni, te zašto njihov napredak nikad nije bio poznat javnosti.

Analiza Europskog ombudsmana o dopuštenosti pritužbe

Ugovorom o osnivanju Europske zajednice i Statutom Europskog ombudsmana utvrđeni su precizni uvjeti dopuštenosti pritužbe. Europski ombudsman može pokrenuti istragu samo ako su ti uvjeti ispunjeni. Jedan od tih uvjeta je:

Članak 195. Ugovora o osnivanju Europske zajednice:

„U skladu sa svojim dužnostima Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane (...)”

Što se tiče prve tvrdnje, da Komisija nije osigurala da države članice pravilno primjenjuju pravo Zajednice u vezi s europskim pozivnim brojem za hitne slučajeve 112, čini se da je podnositelj pritužbe 12. siječnja 2004. Komisiji podnio pritužbu (10) u vezi s navodno neodgovarajućom primjenom prava Zajednice od strane država članica. Čini se da je Komisija dopisom od 30. siječnja 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da je njegova pritužba registrirana. Komisija je stoga do početka 2005. (godinu dana od datuma evidentiranja pritužbe) morala poduzeti mjere ili obavijestiti podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da zaključi predmet (11). S obzirom na navedeno ombudsmanica je zaključila da ne postoje dostatni razlozi za pokretanje istrage o toj tvrdnji jer podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o nepravilnostima u postupanju Komisije u vezi s tim pitanjem.

Još jedan uvjet u pogledu dopuštenosti pritužbe jest:

Članak 2.4. Statuta Europskog ombudsmana:

„Pritužbi (...) moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi dotičnim institucijama i tijelima.”

Čini se da prethodno navedeni uvjet nije ispunjen u pogledu treće tvrdnje podnositelja pritužbe (da bi Komisija trebala obrazložiti zašto je relevantno 112 projekata, iako su zatraženi u okviru poziva na podnošenje prijedloga, odbijeno ili pokrenuto, ali nisu dovršeni, te zašto njihov napredak nikad nije bio poznat javnosti). Razlog je bio taj što se čini da podnositelj pritužbe Komisiji nije iznio nikakve administrativne pristupe u vezi s tom tvrdnjom. Ombudsman je stoga obavijestio podnositelja pritužbe da ta tvrdnja nije dopuštena te je predložio da se može izravno obratiti Komisiji u vezi s tim pitanjem.

Međutim, Ombudsman je pokrenuo istragu o drugoj i trećoj tvrdnji te o prvoj i drugoj tvrdnji.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija u svojem mišljenju ukratko iznosi sljedeće primjedbe:

Obveza država članica u pogledu broja 112 sada je uključena u članak 26. Direktive o univerzalnoj usluzi (12).

Navodno nepoduzimanje mjera u vezi sa službom 112 i tvrdnja da bi trebalo pokrenuti mjere potpore

Najnoviji akcijski program Zajednice u području civilne zaštite obuhvaća razdoblje od 2002. do 2004. Cilj mu je poduprijeti i dopuniti napore država članica na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini za zaštitu osoba, imovine i okoliša u slučaju prirodnih ili tehnoloških katastrofa. Namijenjena su i olakšavanju suradnje, razmjene iskustava i uzajamne pomoći među državama članicama u tom području.

Upravljanje projektima i njihovo financiranje putem projekata jedna je od metoda koje se upotrebljavaju za promicanje djelovanja na nacionalnoj i regionalnoj razini s dodanom vrijednošću na europskoj razini. Tijekom razdoblja 2001. – 2003. Odjel Komisije za civilnu zaštitu u okviru Glavne uprave za proširenje sufinancirao je niz projekata relevantnih za europski poziv za hitne slučajeve broj 112 nakon poziva na podnošenje prijedloga. Ti se projekti mogu sažeti kako slijedi:

• Završno izvješće projekta "Awareness campaign for the use of the single European call number 112" (Poziv na podnošenje prijedloga 2001.) podneseno je Komisiji u svibnju 2004. i objavljeno je na internetskoj stranici nakon evaluacije;

• Projekt "Učinkovito rješavanje hitnih poziva" (poziv na podnošenje prijedloga 2001.) koji je provela švedska služba spašavanja dovršen je početkom 2002., a izvješće je objavljeno na internetskoj stranici;

• Izvođač je otkazao projekt "SOS 112" (poziv na podnošenje prijedloga 2002.);

• Projekt "Analiza službi 112 u Portugalu" (poziv na podnošenje prijedloga 2002.) dovršen je i objavljen na internetskoj stranici (vidi dalje u tekstu);

• Završen je projekt "Informacije o civilnoj zaštiti za Europljane na odmoru" (poziv na podnošenje prijedloga 2002.) koji je provela Komore za razvoj grčkih otoka, a završno izvješće objavljeno je na internetskoj stranici. U vezi s tim projektom podnositelj pritužbe pozvan je na radionicu održanu od 31. listopada do 2. studenoga 2003. na otoku Chiosu u Grčkoj;

• "Najbolje prakse i kompleti za održavanje života za samozaštitu građana EU-a u kućanstvima, u slučaju svakodnevne ili katastrofalne izvanredne situacije" (poziv na podnošenje prijedloga 2003.) projekt je koji vodi francuski Crveni križ. Projektom, koji je u tijeku, predviđa se širenje broja 112.

Osim upravljanja projektima, Odjel za civilnu zaštitu također daje prednost koordinaciji i suradnji s drugim službama Komisije. U području 112 postoji bliska suradnja s Glavnom upravom za informacijsko društvo. Odjel za civilnu zaštitu sudjeluje i promiče sudjelovanje u „Europskom forumu za dužnosnike u području javne sigurnosti te komunikacijskih i informacijskih sustava za hitne slučajeve” koji je uspostavila Glavna uprava za informacijsko društvo. Članovi Odbora za upravljanje civilnom zaštitom redovito se obavješćuju o aktivnostima tog foruma, kao i o drugim mjerama koje provode službe Komisije.

Kad je riječ o tvrdnji da bi trebalo pokrenuti mjere potpore, Komisija tvrdi da traži svaku mogućnost za poticanje svijesti o civilnoj zaštiti i broju 112 među nacionalnim tijelima jer su ona u najboljem položaju za promicanje broja 112 na nacionalnoj razini. Odjel Komisije za civilnu zaštitu stoga redovito obavješćuje Upravni odbor o tekućim projektima i mjerama te o mjerama koje provode druge relevantne službe Komisije, kao što su Glavna uprava za informacijsko društvo i Zajednički istraživački centar, kako bi se poboljšao protok informacija na razini država članica.

Navodni propust i zahtjev u vezi s internetskom stranicom

Odjel za civilnu zaštitu nastoji redovito ažurirati internetske stranice (13). Iako je u posljednjih nekoliko godina moglo doći do određenih kašnjenja u tom pogledu, internetska stranica sada je ažurirana. Internetske stranice sadržavaju poveznice na druge službe Komisije koje se bave brojem 112, kao što je Glavna uprava za informacijsko društvo. Sadržava i poveznice na relevantne projekte, zakonodavstvo i organizacije, uključujući poveznicu na EENA-u.

Projekt „Analiza 112 službi u Portugalu” objavljen je na internetskim stranicama nakon što je Komisija ocijenila završno izvješće. Potreba za financijskim pojašnjenjima donekle je odgodila postupak. Dopisom od 5. veljače 2004. Komisija je izravno obavijestila podnositelja pritužbe da je izvođač otkazao projekt „SOS 112”. Taj ga je dopis također obavijestio o statusu portugalskog projekta.

S obzirom na prethodno navedeno Komisija smatra da su navodi i tvrdnje podnositelja pritužbe neutemeljeni.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe ukratko iznosi sljedeće napomene:

Navodno nepoduzimanje mjera u vezi sa službom 112 i tvrdnja da bi trebalo pokrenuti mjere potpore

Komisija svoj odgovor na tu tvrdnju temelji na radu ostvarenom u okviru Akcijskog programa Zajednice u području civilne zaštite. U članku 3. Odluke Vijeća (14) o uspostavi tog programa navode se kriteriji na temelju kojih se prvenstveno odabiru pojedinačna djelovanja. Jedan od tih kriterija je "doprinos aktivnosti informiranju javnosti, obrazovanju i svijesti kako bi se građanima pomoglo da se učinkovitije zaštite (15)". Podnositelj pritužbe tvrdi da samo jedan od projekata koje je Komisija navela kao relevantne za 112 ispunjava taj kriterij. Preostalim navedenim mjerama samo se osiguralo da jedan ili dva dužnosnika iz svake države članice (većina članova Upravnog odbora koji je odobrio projekte) dobiju priliku putovati i sudjelovati na radionicama koje organiziraju nacionalna tijela civilne zaštite. Prema podnositelju pritužbe čini se da samo belgijski projekt „Kampanja podizanja svijesti za korištenje broja 112” ispunjava navedeni kriterij, ali ta je kampanja bila toliko ograničena da šira javnost u Belgiji i dalje nije obaviještena o postojanju i upotrebi broja 112.

U mišljenju Komisije ne spominje se ništa o mjerama organiziranima na temelju najave Komisije u njezinu programu rada za 2002., u kojoj se preporučuje integrirana strategija EU-a za prevenciju, pripravnost i odgovor na prirodne rizike, rizike uzrokovane ljudskim djelovanjem i druge rizike. Prema saznanjima podnositelja pritužbe i unatoč obećanju Komisije u tom pogledu, takve mjere nisu organizirane. Komisija ne spominje ni mjere za jačanje broja 112 s obzirom na potpuni razvoj inicijativa u kontekstu aktivnosti Zajednice u području sigurnosti i zaštite građana (cestovna sigurnost, sigurnost na radu, kartica zdravstvenog osiguranja, standardi informacijskog društva hitnih službi). Jedina mjera koju Komisija spominje u tom pogledu njezino je aktivno sudjelovanje i promicanje Europskog foruma dužnosnika u području javne sigurnosti i komunikacija prema hitnim službama. Međutim, prema saznanjima podnositelja pritužbe, taj forum još nije operativan, kao što je Komisija potvrdila u svojoj Komunikaciji o sprečavanju, pripravnosti i odgovoru na terorističke napade (16), u kojoj navodi da radi na uspostavi takvog foruma.

Podnositelj pritužbe prihvaća činjenicu da je Komisija pokrenula mjere i provodila aktivnosti u području civilne zaštite. Međutim, s obzirom na prilično loše rezultate mjera Komisije tijekom više od jednog desetljeća, podnositelj pritužbe dovodi u pitanje djelotvornost i učinkovitost tih mjera. Podnositelj pritužbe primjećuje, na primjer, da je nakon 13 godina 112 još uvijek nepoznat četirima od pet Europljana, a pravo svih na zaštitu, utvrđeno u programu rada Komisije za 2004.(17), uvelike je otežano zbog nedostatka visokih rezultata 112 u cijelom EU-u.

Navodni propust i zahtjev u vezi s internetskom stranicom

Iako je internetska stranica ažurirana nakon što je Ombudsman otvorio svoju istragu, još uvijek sadrži nekoliko nedostataka. Na internetskim stranicama ne spominje se na jasan i korisnicima prilagođen način zakonodavstvo koje je na snazi u području 112 te je i dalje dostupno samo na engleskom jeziku, dok je portal Europa, a posebno dijelovi koji se izravno odnose na europske građane, dostupan na svim službenim jezicima. Nadalje, stranica 112 skrivena je među tisućama drugih stranica na poslužitelju Europa, bez poveznica s drugim relevantnim politikama EU-a u području sigurnosti i zaštite građana. Stoga se ne može smatrati da se time građanima osiguravaju odgovarajuće informacije. Dio lokacije koji se odnosi na „Stanje provedbe broja 112” nije ažuriran od 2001., a informacije o 15 država članica prije proširenja zastarjele su, dok još nema informacija o 10 novih država članica. Nadalje, unatoč tome što je objavljen na web-mjestu, projekt „Analiza službi 112 u Portugalu” nije ispravno promican i na web-mjestu nisu prijavljene nikakve daljnje aktivnosti.

ODLUKA

1 Uvodna napomena o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 226.

1.1 Pritužba se odnosi na navodne propuste Europske komisije u vezi s uvođenjem europskog broja za hitne slučajeve 112. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je, među ostalim, da Komisija nije osigurala da države članice pravilno primjenjuju pravo Zajednice u vezi s europskim pozivnim brojem za hitne slučajeve 112. U pogledu te tvrdnje ombudsmanica je napomenula da se čini da je podnositelj pritužbe Komisiji podnio pritužbu na temelju članka 226. u vezi s navodno neodgovarajućom primjenom prava Zajednice u državama članicama te da je Komisija dopisom od 30. siječnja 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da je njegova pritužba registrirana. S obzirom na činjenicu da Komisija ima godinu dana od datuma evidentiranja pritužbe da poduzme mjere ili obavijesti podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da zaključi predmet (18), Ombudsman je zaključio da u trenutku podnošenja pritužbe Ombudsmanu nije bilo dovoljno razloga za pokretanje istrage o predmetnoj tvrdnji jer podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o nepravilnostima u postupanju Komisije u vezi s tim pitanjem.

1.2 Ombudsmanica napominje da se čini da je prošao rok od jedne godine u kojem Komisija mora poduzeti mjere u vezi s pritužbom podnositelja pritužbe na temelju članka 226. ili ga obavijestiti o svojoj namjeri da zaključi predmet. Treba napomenuti da podnositelj pritužbe ima mogućnost podnijeti novu pritužbu Europskom ombudsmanu ako smatra da Komisija nije obradila njegovu pritužbu na temelju članka 226. u skladu sa svojom komunikacijom o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu povreda prava Zajednice (19).

2 Navodno nepoduzimanje mjera u vezi sa službom 112 i tvrdnja da bi trebalo pokrenuti potporne mjere

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisija na različite načine i u svim svojim programima rada za razdoblje 2002. - 2004. obećala poduzeti daljnje mjere u pogledu komponente civilne zaštite 112. Međutim, do danas nisu poduzete nikakve daljnje mjere u pogledu broja 112, a podnositelj pritužbe tvrdi da su neispunjena obećanja Komisije stvorila lažna očekivanja među građanima. Podnositelj pritužbe tvrdi i da Komisija ostavlja dojam da komponenta civilne zaštite 112 ne postoji. Podnositelj pritužbe u biti tvrdi da Komisija nije poduzela daljnje mjere u pogledu komponente civilne zaštite 112, kako je dosljedno obećano u njezinim programima rada. Podnositelj pritužbe tvrdi da bi Komisija trebala pokrenuti relevantne mjere potpore u području 112, kako je obećano u njegovim različitim izjavama.

2.2 Komisija tvrdi da je u okviru Akcijskog programa Zajednice u području civilne zaštite sufinancirala niz projekata relevantnih za 112. Osim upravljanja projektima, Odjel Komisije za civilnu zaštitu također daje prednost koordinaciji i suradnji s drugim službama Komisije. Odjel za civilnu zaštitu sudjeluje i promiče sudjelovanje u „Europskom forumu za dužnosnike u području javne sigurnosti te komunikacijskih i informacijskih sustava za hitne slučajeve” koji je uspostavila Glavna uprava za informacijsko društvo, a Komisija traži svaku mogućnost za jačanje svijesti nacionalnih tijela o civilnoj zaštiti i službi 112 jer su ona u najboljem položaju za promicanje službe 112 na nacionalnoj razini. Odjel za civilnu zaštitu redovito pruža informacije o tekućim projektima i djelovanjima na razini država članica.

2.3 U odgovoru na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe tvrdi da samo jedan od projekata koje je Komisija navela ispunjava uvjet da bi djelovanje trebalo doprinijeti informiranju, obrazovanju i osviještenosti javnosti, kako je propisano člankom 3. Odluke Vijeća o uspostavi programa djelovanja Zajednice u području civilne zaštite. Podnositelj pritužbe nadalje tvrdi da je jedina daljnja mjera na koju Komisija upućuje europski forum za dužnosnike, koji, prema saznanjima podnositelja pritužbe, još nije operativan.

2.4 Ombudsmanica je dosljedno naglašavala važnost osnaživanja građana Europske unije i njihovog informiranja o njihovim pravima. U skladu s tim ombudsmanica razumije težnje podnositelja pritužbe u tom pogledu. Međutim, što se tiče konteksta ove pritužbe, Ombudsman ističe da Komisija prilikom provedbe svojih programa rada nužno raspolaže određenom marginom prosudbe za čije je izvršavanje odgovorna Europskom parlamentu u okviru proračunskog postupka. Nadalje, uloga Ombudsmana u rješavanju navoda o nepravilnostima u postupanju jest djelovati kao čuvar vladavine prava, dobre uprave te temeljnih i ljudskih prava. U ovom je slučaju za Ombudsmana relevantno pitanje je li Komisija postupala u skladu s pravilima i načelima koja su za nju obvezujuća, uključujući načela dobre uprave utvrđena u Europskom kodeksu dobrog administrativnog postupanja (20). Ombudsman u tom kontekstu uzima u obzir da se u dvanaestoj uvodnoj izjavi Direktive o univerzalnoj usluzi priznaje da je uključen važan interes građana navodeći da „dovoljno informacija o postojanju broja 112 građanima uskraćuje dodatnu sigurnost koja se osigurava postojanjem tog broja na europskoj razini, posebno tijekom njihova putovanja u druge države članice”. Međutim, Europski ombudsman napominje i da su u skladu s člankom 26. stavkom 4. Direktive države članice odgovorne za pružanje odgovarajućih informacija o broju 112. U tom kontekstu i nakon pažljivog ispitivanja argumenata koje su iznijeli podnositelj pritužbe i Komisija te dokumenata na koje se upućuje tijekom istrage, Ombudsman ne pronalazi nikakve dokaze da je pri provedbi predmetnih programa rada (uključujući Europski forum za dužnosnike, naveden u očitovanjima podnositelja pritužbe) Komisija djelovala izvan svojih diskrecijskih ovlasti ili prekršila bilo koje pravilo ili načelo koje je za njega obvezujuće.

2.5 Međutim, Ombudsman primjećuje da u svojim očitovanjima podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije odabrala projekte u području 112 u skladu s člankom 3. Odluke Vijeća o uspostavi programa djelovanja Zajednice u području civilne zaštite. Podnositelj pritužbe tvrdi da samo jedan od projekata na koje Komisija upućuje u svojem mišljenju ispunjava kriterij prema kojem se mjere odabiru prvenstveno na temelju njihova doprinosa informiranju, obrazovanju i osviještenosti javnosti kako bi se građanima pomoglo da se učinkovitije zaštite. Ombudsmanica smatra da taj argument predstavlja novu tvrdnju o kojoj podnositelj pritužbe nije prethodno obavijestio Komisiju (21). Ombudsman stoga ne nalazi nijedan razlog za rješavanje tog pitanja u okviru ove istrage. Ako podnositelj pritužbe želi nastaviti s navodom, trebao bi se izravno obratiti Komisiji sa svojim argumentima. Ako ne dobije zadovoljavajući odgovor u razumnom roku, mogao bi razmotriti podnošenje nove pritužbe Europskom ombudsmanu.

2.6 Na temelju prethodno navedenog, Ombudsman ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s ovim dijelom pritužbe. Međutim, Ombudsmanica ističe da bi podnositelj pritužbe mogao razmotriti podnošenje predstavke Europskom parlamentu u vezi s relevantnim programima rada Komisije i njihovom provedbom.

3 Navodni propust u vezi s internetskom stranicom i povezanim zahtjevom

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija ne ažurira na odgovarajući način svoje internetske stranice sa 112 stranica. Čini se da je posljednje sadržajno ažuriranje uključivanje zaključaka s radionice o provedbi broja 112, održane u Švedskoj u ožujku 2002. Prema podnositelju pritužbe, lokacija i dalje sadržava poveznice na zastarjelo zakonodavstvo i ne sadržava informacije o projektima „Analiza službe 112 u Portugalu” ili „SOS-112”. Podnositelj pritužbe tvrdi i da internetske stranice Komisije o civilnoj zaštiti ne sadržavaju informacije o projektima financiranima nakon 31. prosinca 2001., čime se izravno krši članak 169. Uredbe Komisije 2342/2002 i članak 12. Uredbe 1049/2001. Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija na svojim internetskim stranicama nije dostavila ažurirane i relevantne informacije o broju 112. Podnositelj pritužbe tvrdi da bi Komisija trebala osigurati bolje informiranje građana ispravljanjem i ažuriranjem svojih internetskih stranica.

3.2 Komisija tvrdi da nastoji redovito ažurirati internetsku stranicu koja je, unatoč određenim kašnjenjima u prošlosti, sada ažurirana. Internetske stranice sadržavaju poveznice na druge službe Komisije koje se bave brojem 112. Sadržava i poveznice na projekte, kao što je projekt „Analiza službi 112 u Portugalu”, zakonodavstvo i organizacije.

3.3 Kao odgovor na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe iznosi dodatne argumente kako bi potkrijepio svoju tvrdnju i tvrdnju u vezi s internetskom stranicom. Tvrdi, u biti, da internetska stranica nije prilagođena korisnicima. Podnositelj pritužbe tvrdi da je internetska stranica i dalje dostupna samo na engleskom jeziku i da je skrivena među tisućama stranica na poslužitelju Europa, bez poveznica iz drugih relevantnih politika EU-a. Također tvrdi da dio lokacije koji se odnosi na „Stanje provedbe broja 112” nije ažuriran od 2001., a informacije o 15 država članica prije proširenja zastarjele su, dok još nema informacija o 10 novih država članica. Podnositelj pritužbe potvrđuje da je projekt „Analiza 112 službi u Portugalu” objavljen na internetskim stranicama, ali tvrdi da nije ispravno promican i da na internetskim stranicama nisu prijavljene nikakve daljnje aktivnosti.

3.4 Službe Europskog ombudsmana pristupile su internetskoj stranici 112 tijekom ove istrage i napominju da je ona posljednji put ažurirana 21. rujna 2004. Čini se da je to u biti točno, s obzirom na to da internetska stranica sadržava poveznice na, među ostalim, anketu iz ljeta 2004. o provedbi broja 112 u državama članicama. Ombudsmanica nadalje napominje da je podnositelj pritužbe ispravno naveo da internetske stranice sadržavaju poveznice na zastarjelo zakonodavstvo. Međutim, te se poveznice jasno odnose na način na koji je uspostavljena usluga 112, a postoji i poveznica s Direktivom o univerzalnoj usluzi, u kojoj se navodi da su relevantne pravne odredbe sada uključene u njezin članak 26. Ombudsman stoga smatra da su građani koji pristupaju internetskoj stranici upoznati s time da predmetne poveznice sadržavaju povijesne informacije. U pogledu projekata financiranih nakon 31. prosinca 2001., Europski ombudsman podsjeća da se člankom 169. Uredbe 2342/2002 propisuje da se „sva bespovratna sredstva dodijeljena tijekom financijske godine /.../ objavljuju na internetskim stranicama institucija Zajednice tijekom prve polovice godine nakon zaključenja proračunske godine za koju su dodijeljena”. Ombudsmanica napominje da je Glavna uprava Komisije za okoliš objavila popise bespovratnih sredstava dodijeljenih 2003. na svojoj internetskoj stranici (22) te da rok za objavu takvih popisa za 2004. još nije istekao. Kad je riječ o pitanju izravne dostupnosti dokumenata, kako je uređeno člankom 12. Uredbe 1049/2001, Ombudsman smatra da podnositelj pritužbe nije naveo koji su predmetni dokumenti.

3.5 Ombudsman također napominje da podnositelj pritužbe u svojim primjedbama na mišljenje Komisije iznosi dodatne argumente u prilog svojoj tvrdnji da Komisija nije dostavila ažurirane i relevantne informacije na internetskoj stranici 112. Ti se argumenti odnose na jezik, poveznice iz drugih politika, stanje provedbe broja 112 te aktivnosti promicanja i praćenja u vezi s projektom „Analiza službe 112 u Portugalu”. Ombudsmanica smatra da ti argumenti predstavljaju nove navode za koje se čini da podnositelj pritužbe prethodno nije obavijestio Komisiju (23). Ombudsman stoga ne smatra da postoje razlozi za iznošenje tih argumenata u okviru ove istrage. Ako podnositelj pritužbe želi dalje rješavati ta pitanja, trebao bi se izravno obratiti Komisiji sa svojim zabrinutostima. Ako ne dobije zadovoljavajući odgovor u razumnom roku, mogao bi razmotriti podnošenje nove pritužbe Europskom ombudsmanu.

3.6 Na temelju prethodno navedenog Ombudsman ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s ovim dijelom pritužbe.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Člankom 226. Ugovora o EZ-u Komisija se ovlašćuje za pokretanje postupka protiv države članice zbog kršenja prava Zajednice.

(2) Vidjeti COM(2001)620 final, str. 10., treća ključna mjera.

(3) Vidjeti COM(2002) 590 final, Prilog 2.: popis zakonodavnih prijedloga i nezakonodavnih akata (2003/ENV/77) koji odgovaraju političkim prioritetima navedenima na str. 6.

(4) Vidjeti COM(2004)133 final, str. 8., točku 3.2.

(5) Vidjeti COM(2004) 200 final.

(6) Povjerenik za okoliš, 1999. – 2004.

(7) Povjerenik za poduzetničku politiku i informacijsko društvo, 1999. – 2004.

(8) Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica.

(9) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.

(10) Članak 226. Ugovora o EZ-u ovlašćuje Komisiju da pokrene postupak protiv države članice zbog kršenja prava Zajednice. Svatko može podnijeti pritužbu (pritužba na temelju članka 226.) Komisiji protiv države članice o bilo kojoj državnoj mjeri ili upravnoj praksi za koju smatra da nije u skladu s pravom Zajednice.

(11) Točka 8. Priloga Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (COM(2002) 141 final), objavljenoj u Službenom listu 2002 C 244/2.

(12) Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi).

(13) http://ec.europa.eu/environment/civil/prote/112/112_en.htm.

(14) 999/847/EZ: Odluka Vijeća od 9. prosinca 1999. o uspostavljanju programa djelovanja Zajednice u području civilne zaštite.

(15) Članak 3. stavak 2. točka (e).

(16) Vidjeti COM(2004) 698 final, točku 3.4.

(17) Vidjeti COM(2004)133 final.

(18) Točka 8. Priloga Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (COM(2002) 141 final), objavljenoj u Službenom listu 2002 C 244/2.

(19) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (COM(2002) 141 final), objavljena u Službenom listu 2002 C 244/2.

(20) Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja dostupan je na internetskoj stranici Europskog ombudsmana: http://www.ombudsman.europa.eu/code/pdf/en/code_en.pdf.

(21) Člankom 2.4. Statuta Europskog ombudsmana propisano je da pritužbi Europskom ombudsmanu moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi dotičnim institucijama i tijelima. Statut Europskog ombudsmana dostupan je na sljedećoj internetskoj stranici: http://www.ombudsman.europa.eu/lbasis/en/statute.htm.

(22) http://www.europa.eu/comm/environment/funding/2003_grants.htm.

(23) Člankom 2.4. Statuta Europskog ombudsmana propisano je da pritužbi Europskom ombudsmanu moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi dotičnim institucijama i tijelima. Statut Europskog ombudsmana dostupan je na sljedećoj internetskoj stranici: http://www.ombudsman.europa.eu/lbasis/en/statute.htm.