Strasbourg, 5. prosinca 2003.

Poštovani gospodine X.,

Dana 24. siječnja 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s objavom vašeg imena na popisu kandidata za radno mjesto Europskog nadzornika za zaštitu podataka koji je objavljen na internetskim stranicama Komisije.

Pritužbu sam 18. veljače 2003. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 26. svibnja 2003. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 30. kolovoza 2003.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Ukratko, čini se da su relevantne činjenice prema podnositelju pritužbe sljedeće:

Podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za radno mjesto Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Popis kandidata za to radno mjesto objavljen je na internetskim stranicama Komisije. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da ukloni njegovo ime s popisa. Međutim, Komisija je odbila postupiti u skladu s tim zahtjevom.

Podnositelj pritužbe tvrdi da se objavom njegova imena na internetskim stranicama Komisije krše pravila o zaštiti podataka. Tvrdi da bi njegovo ime trebalo izbrisati s popisa i da bi se šteta trebala dodijeliti zbog otkrivanja osobnih podataka bez njegove suglasnosti.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Mišljenje Komisije o pritužbi može se sažeti kako slijedi:

45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (1) predviđa se osnivanje neovisnog nadzornog tijela pod nazivom Europski nadzornik za zaštitu podataka.

U skladu s člankom 3. Odluke br. 1247/2002/EZ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 1. srpnja 2002. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obavljanje dužnosti Europskog nadzornika za zaštitu podataka (2), „Europski nadzornik za zaštitu podataka i pomoćnik nadzornika imenuju se na temelju javnog natječaja za kandidate. (...) Popis kandidata je javan (...)”.

Javni poziv za kandidate za imenovanje na dužnost Europskog nadzornika za zaštitu podataka i pomoćnika nadzornika objavljen je u Službenom listu br. C 224 A od 20. rujna 2002. Javni poziv za kandidate iz Priloga 2. Odluci br. 1247/2002/EZ.

Podnositelj pritužbe podnio je 27. rujna 2002. zahtjev za radno mjesto Europskog nadzornika za zaštitu podataka.

U skladu s Odlukom br. 1247/2002/EZ popis 306 kandidata za radno mjesto Europskog nadzornika za zaštitu podataka i pomoćnika nadzornika objavljen je na internetskim stranicama Komisije na sljedećoj adresi: http://ec.europa.eu/internal_market/en/dataprot/application/docs/candidates-list.pdf. Na tom su popisu abecednim redom navedena samo prezimena i imena kandidata.

Podnositelj pritužbe poslao je 16. siječnja 2003. Komisiji poruku u kojoj se žalio na činjenicu da je njegovo ime navedeno na internetskoj stranici. Zatražio je da se njegovo ime izbriše s popisa.

Komisija je 4. veljače 2003. odgovorila podnositelju pritužbe i objasnila razloge zbog kojih smatra da ne može povući ime podnositelja pritužbe s popisa.

Argumenti Komisije bili su, ukratko, sljedeći:

1) O navodnom kršenju pravila o zaštiti podataka zbog objave imena podnositelja pritužbe na internetskim stranicama Komisije.

Članak 3. Odluke br. 1247/2002 glasi: „Europski nadzornik za zaštitu podataka i pomoćnik nadzornika imenuju se na temelju javnog natječaja za kandidate. (…). Popis kandidata je javan (...)”. Ta se obveza temeljila na načelu transparentnosti i cilj joj je uvjeriti građane da je imenovanje redovito. Objava popisa stoga je bila obrada osobnih podataka koja je bila nužna za poštovanje pravne obveze voditelja obrade. Takva bi se obrada trebala smatrati zakonitom u skladu s člankom 5. Uredbe 45/2001.

Komisija je smatrala da je u informacijskom društvu internet prvorazredni alat za širenje javnih informacija. Osim toga, osobni podaci objavljeni na popisu bili su ograničeni na prezimena i imena kandidata, što je minimum za ispunjavanje obveze objave.

Ta je obveza navedena u Službenom listu zajedno s pozivom na podnošenje prijedloga. Stoga se mora pretpostaviti da je podnositelj pritužbe bio svjestan te obveze.

Stoga je Komisija smatrala da objavljivanjem imena podnositelja pritužbe na popisu kandidata za mjesto Europskog nadzornika za zaštitu podataka nije povrijedila svoje obveze u skladu s pravilima o zaštiti podataka, posebno Uredbom 45/2001.

2) Zahtjev podnositelja pritužbe da se njegovo ime izbriše s popisa i da se šteta dodijeli zbog otkrivanja osobnih podataka bez njegova pristanka.

U skladu s člankom 288. Ugovora o EZ-u, Zajednica, u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima država članica, nadoknađuje svaku štetu koju njezine institucije ili službenici prouzroče pri obavljanju svojih dužnosti.

U skladu s ustaljenom sudskom praksom izvanugovorna odgovornost može se utvrditi ako tužitelj dokaže da je ponašanje institucije nezakonito, da je došlo do štete i da postoji uzročna veza između tog ponašanja i štete.

Kad je riječ o nezakonitosti ponašanja institucije, Komisija je smatrala da objava imena podnositelja pritužbe na internetskim stranicama Komisije nije nezakonita.

Kad je riječ o naknadi štete, podnositelj pritužbe nije dokazao da je pretrpio bilo kakvu štetu.

Kad je riječ o uzročno-posljedičnoj vezi između dvaju prethodnih elemenata, nije bilo moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu.

Slijedom toga, Komisija je smatrala da predmetna objava nije dovela ni do kakve izvanugovorne odgovornosti Zajednice i da stoga zahtjev za naknadu štete podnositelja pritužbe treba odbiti.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu. Izrazio je mišljenje da je objavljivanje njegova imena na internetu predstavljalo invaziju na njegovu privatnost i imalo je osobne implikacije za njega, posebno u vezi s njegovim trenutačnim poslom i poslodavcem.

ODLUKA

1 Opseg istrage Europskog ombudsmana

1.1 Iz primjedbi podnositelja pritužbe na mišljenje koje je poslala Komisija, Ombudsman razumije da podnositelj pritužbe smatra da objava njegova imena također predstavlja miješanje u njegov privatni život. Prema navodima podnositelja pritužbe, taj je aspekt već istaknut u njegovoj pritužbi. Međutim, Ombudsman smatra da ništa ne upućuje na to da se podnositelj pritužbe želi žaliti i na miješanje u njegov privatni život. Treba napomenuti i da, kada je Ombudsman obavijestio podnositelja pritužbe da je od Komisije zatražio da iznese svoju tvrdnju da je Komisija povrijedila pravila o zaštiti podataka, podnositelj pritužbe nije se usprotivio tom tumačenju svoje pritužbe. Ombudsman stoga smatra da je podnositelj pritužbe podnio novu tvrdnju tvrdeći da objava njegova imena predstavlja miješanje u njegov privatni život.

1.2 Ombudsman smatra da raspolaže svim informacijama koje su mu potrebne za rješavanje izvorne pritužbe koju je podnio podnositelj pritužbe. Nadalje, čini se da podnositelj pritužbe nije prethodno pristupio Komisiji u pogledu svojeg stajališta da objava njegova imena također predstavlja miješanje u njegov privatni život. U tim okolnostima ombudsmanica smatra da ne bi bilo primjereno proširiti opseg ove istrage na tu novu tvrdnju jer bi se time neizbježno odgodila odluka o prvotnoj pritužbi.

1.3 Podnositelj pritužbe, naravno, može uputiti svoje daljnje navode Komisiji i podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu u slučaju da Komisija ne pruži zadovoljavajući odgovor.

2 Navodno kršenje pravila o zaštiti podataka

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da objava njegova imena na internetskim stranicama Komisije predstavlja kršenje pravila o zaštiti podataka. Tvrdi da bi njegovo ime trebalo izbrisati s popisa i da bi se šteta trebala dodijeliti zbog otkrivanja osobnih podataka bez njegove suglasnosti.

2.2 Komisija smatra da objavljivanjem imena podnositelja pritužbe na popisu kandidata za mjesto Europskog nadzornika za zaštitu podataka nije povrijedila svoje obveze u skladu s pravilima o zaštiti podataka, posebno Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (3). Ukazuje na članak 3. Odluke br. 1247/2002/EZ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 1. srpnja 2002. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obavljanje dužnosti Europskog nadzornika za zaštitu podataka (4), kojim se određuje: „Popis kandidata je javan (...)”. Komisija smatra da se ta obveza temelji na načelu transparentnosti i da je njezin cilj uvjeriti građane da je imenovanje redovito. Prema Komisijinu mišljenju, objava popisa stoga predstavlja obradu osobnih podataka koja je nužna za poštovanje pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade. Takva bi se obrada trebala smatrati zakonitom u skladu s člankom 5. Uredbe 45/2001. Komisija također ističe da su osobni podaci objavljeni na popisu bili ograničeni na prezimena i imena kandidata, što je minimum za ispunjavanje obveze objave. Komisija tvrdi da u tim okolnostima predmetna objava ne dovodi ni do kakve izvanugovorne odgovornosti Zajednice i da stoga zahtjev za naknadu štete podnositelja pritužbe treba odbiti.

2.3 Ombudsman podsjeća da je Uredba 45/2001, koja se bavi zaštitom pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka, usvojena u skladu s člankom 286. Ova odredba zahtijeva da se na institucije i tijela Zajednice primjenjuju akti Zajednice o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnim kretanjem takvih podataka. Uredbom 45/2001 utvrđuje se načelo da se osobni podaci mogu obrađivati samo ako su ispunjeni određeni uvjeti. U skladu s člankom 5. točkom (b), na primjer, takva je obrada dopuštena ako je „potrebna radi poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade”.

2.4 Ombudsman napominje da se člankom 3. Odluke br. 1247/2002 predviđa da je „popis kandidata javan”. Stoga se Komisijin argument prema kojem je objavila imena kandidata kako bi ispunila pravnu obvezu čini razumnim. Čini se da podnositelj pritužbe ne tvrdi da bi relevantna obveza iz članka 3. Odluke br. 1247/2002 sama po sebi mogla biti protivna pravilima o zaštiti podataka. Ombudsman nadalje smatra da je stajalište Komisije da bi mogla ispuniti navedenu obvezu objavljivanjem imena kandidata na internetu prihvatljivo i u skladu s načelom otvorenosti na koje se obvezala Europska unija, kako je posebno navedeno u članku 1. Ugovora o Europskoj uniji. Također valja istaknuti da je podnositelj pritužbe trebao biti svjestan sadržaja članka 3. Odluke br. 1247/2002, a time i činjenice da će njegovo ime biti objavljeno. Ombudsman stoga smatra da je Komisijino tumačenje Uredbe 45/2001 u ovom slučaju opravdano.

2.5 U tim okolnostima čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 2001., L 8, str. 1.

(2) SL 2002., L 183, str. 1.

(3) SL 2001., L 8, str. 1.

(4) SL 2002., L 183, str. 1.