Poštovani gospodine V.,

Dana 10. kolovoza 2000. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s obavijesti o terećenju koju je izdala Komisija u okviru projekta FORA (Forum za mogućnosti u ruralnim područjima).

Pritužbu sam 31. kolovoza 2000. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Europska komisija poslala je svoje mišljenje 22. studenoga 2000., a ja sam vam ga proslijedio s pozivom na očitovanje, ako to želite. Vaše sam primjedbe zaprimio 26. siječnja 2001. Podnijeli ste dodatne dopise 23. ožujka i 12. travnja 2001. Dana 26. lipnja 2001. zatražio sam od Komisije dodatne informacije. Vaše dodatne primjedbe zaprimio sam 25. listopada 2001.

Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe glavni je direktor udruge AEIDL (Europsko udruženje za informiranje o lokalnom razvoju). AEIDL je 1992. sklopio ugovor s Komisijom u okviru projekta FORA. AEIDL je sudjelovao kao koordinacijski partner konzorcija. Ugovor je istekao 31. prosinca 1994.

U skladu s ugovornim odredbama revizije projekta mogle bi se provesti do dvije godine nakon isteka ugovora. Europska komisija odlučila je 1997. provesti reviziju nad jednim od partnera podnositelja pritužbe, Buriejem Onderzoekom en Adviesom B.V. (dalje u tekstu Burie). AEIDL nikada nije bio obaviješten o toj reviziji, koja je provedena više od dvije godine nakon isteka ugovora i čiji su rezultati stavljeni na raspolaganje tek u ožujku 1999. U studenome 1999. AEIDL je nakon revizije primio obavijest Komisije o terećenju za 17.823,00 €. Podnositelj pritužbe obratio se Komisiji 16. veljače 2000. kako bi se žalio na situaciju. Također je istaknuo da je Burie odbio isplatiti AEIDL-u iznos povrata pozivajući se na nepravilnost revizije. Naposljetku, podnositelj pritužbe istaknuo je da se boji da će Burie organizirati svoju nesolventnost. Institucija nije odgovorila i 27. lipnja 2000. samo je poslala nalog za plaćanje u roku od petnaest dana.

Podnositelj pritužbe stoga je 10. kolovoza 2000. podnio pritužbu Europskom ombudsmanu i iznio sljedeće navode:

1. Od AEIDL-a je zatražen povrat sredstava nakon revizije provedene nad jednim od njegovih partnera iako nije bio obaviješten o toj inspekciji. Nadalje, suprotno ugovornim odredbama, ova je revizija provedena više od dvije godine nakon isteka financiranog ugovora, a rezultati su stavljeni na raspolaganje tek u ožujku 1999.

2. Komisija nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 16. veljače 2000. Odbio je započeti raspravu s podnositeljem pritužbe i samo je poslao nalog za plaćanje.

Podnositelj pritužbe zatražio je poništenje obavijesti o terećenju.

INQUIRY

Mišljenje Europske komisije

Mišljenje Europske komisije o pritužbi sažeto je glasilo:

1. Kad je riječ o argumentu o nepostojanju informacija na koji se poziva AEIDL, revizija se mora provesti na povjerljivoj osnovi. Radi povjerljivosti i očuvanja Buriejevih interesa Komisija ne obavješćuje sve ostale partnere o projektu pri provedbi revizije. „Suprotstavljena priroda” postupka revizije i prava obrane poštovani su i očituju se u korespondenciji između Komisije i Burieja. Time se objašnjava i trajanje postupka revizije, koji je dovršen nakon dvije godine.

Kad je riječ o razdoblju tijekom kojeg Komisija može provesti reviziju, člankom 39. Općih uvjeta ugovora predviđa se sljedeće: „Ovo pravo postoji tijekom razdoblja trajanja ugovora i do dvije godine nakon datuma raskida ili završetka ugovora.” Međutim, ono se mora tumačiti u vezi s člankom 13. kojim se predviđa sljedeće: „Ako nije izričito drukčije predviđeno, smatra se da je ugovor ispunjen ili istječe na dan kada je Komisija odobrila posljednje tehničko izvješće ili posljednje plaćanje koje je izvršila Komisija, ovisno o tome koji je datum kasniji.” Komisija je posljednji put platila 19. prosinca 1995. Revizija koju je institucija provela 5. i 6. veljače 1997. stoga je pokrenuta u roku od dvije godine, u skladu s ugovornim odredbama iz Općih uvjeta ugovora.

2. Dopis podnositelja pritužbe od 16. veljače 2000. doveo je do pregleda svih spisa u posjedu različitih službi Europske komisije. OLAF je, kao služba za ovjeravanje, pozvan da ispita argumente sadržane u dopisu. Nakon temeljite provjere spisa Komisija je 27. lipnja 2000. potvrdila nalog za plaćanje. Navela je i da je od podnositelja pritužbe zatraženo da plati kao jedini ugovorni partner Komisije, a ne kao koordinator projekta. Međutim, Komisija je izrazila žaljenje zbog toga što nije poslana potvrda o primitku dopisa podnositelja pritužbe od 16. veljače 2000.

Kad je riječ o poništenju obavijesti o terećenju, Komisija smatra da je, u skladu s Općim uvjetima ugovora, Burie „povezani ugovaratelj” AEIDL-a, zadužen za obavljanje poslova u okviru projekta FORA. Budući da ne postoji pravna veza između Komisije i povezanih ugovaratelja, samo je AEIDL odgovoran za dug koji Komisiji duguje njegov povezani ugovaratelj. Komisija stoga ne namjerava poništiti obavijest o terećenju podnositelja pritužbe i izvršit će njezin povrat bilo kojim pravnim sredstvom.

OPAŽANJA COMPLAINANTA

Europski ombudsman proslijedio je mišljenje Europske komisije podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje. Podnositelj pritužbe u svojem je odgovoru naveo sljedeće:

1. Komisija ne može iznijeti argument o očuvanju poslovnih i financijskih interesa partnera jer nisu obavijestili AEIDL o reviziji. Komisija se poziva i na obvezu obavješćivanja ugovaratelja ako se rezultatima revizije otkriju nepravilnosti u vezi s povezanim ugovarateljem. Međutim, AEIDL nikad nije obaviješten o rezultatima revizije. Stoga AEIDL nije mogao djelovati protiv Burieja. Dopis između Komisije i Burieja ne znači da je postupak bio proturječan za AEIDL.

Kad je riječ o trajanju obavješćivanja AEIDL-a o reviziji, čini se da je AEIDL isključen iz postupka tijekom četiri godine. Od zadnjeg plaćanja Komisije 19. prosinca 1995. do primitka obavijesti o terećenju 23. studenoga 1999. Naime, Komisija se izravno obratila Burieju kako bi dobila pristup dokumentima i nije obavijestila AEIDL o reviziji. Stoga je spriječila AEIDL da poduzme sve odgovarajuće zaštitne mjere protiv Burieja.

2. Podnositelj pritužbe smatra da se Komisijin dopis od 27. lipnja 2000., odnosno nalog za plaćanje obavijesti o terećenju, ni na koji način ne može smatrati odgovorom na njegov dopis od 16. veljače 2000. Komisija stoga nije odgovorila na pitanja podnositelja pritužbe o poteškoćama zbog kašnjenja u kontaktiranju i obavješćivanju AEIDL-a. Potonje stoga još uvijek nije upoznato s obrazloženjem zahtjeva za povrat koji je podnijela Komisija i s pitanjem je li Burie osporio reviziju.

Budući da Komisija nije obavijestila AEIDL o postupku revizije, da nije poštovala proturječnost postupka i prava obrane te da nije odgovorila na njegov dopis od 16. veljače 2000., podnositelj pritužbe ostaje pri svojem zahtjevu za poništenje obavijesti o terećenju.

Dodatne informacije koje je dostavio podnositelj pritužbe

Podnositelj pritužbe obavijestio je 12. travnja 2001. Ombudsmana da je 27. ožujka 2001. AEIDL primio primjerak dopisa koji je Komisija poslala partneru nad kojim je provedena revizija u kojem je OLAF (Europski ured za borbu protiv prijevara) potvrdio da nije otkrio prijevaru u Buriejevom djelovanju. Međutim, iznosi utvrđeni kao preplaćeni za nekoliko ugovora i dalje su valjani. Komisija je ponovno zatražila od AEIDL-a da plati obavijest o terećenju od 23. studenoga 1999. Nisu zaprimljene dodatne informacije.

OSTALI MJERILA

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Europske komisije i primjedbi podnositelja pritužbe, činilo se da su potrebne daljnje istrage.

Ombudsmanica je od Komisije zatražila dodatne informacije o i. tvrdnji da podnositelj pritužbe nikada nije bio obaviješten o rezultatima revizije Burieja te stoga nije imao priliku braniti se prije nego što je Komisija sastavila obavijest o terećenju. ii. navod da je podnositelj pritužbe obaviješten o reviziji gotovo četiri godine nakon završetka ugovora, dok je ugovorom mogućnost provedbe revizije izričito ograničena na dvije godine nakon završetka.

Komisija je odgovorila da podnositelj pritužbe nije iznio nove argumente. Komisija je stoga zadržala svoje stajalište i ustrajala na tome da podnositelj pritužbe mora platiti. Kad je riječ o točki i., Komisija je ponovila da su se prava na obranu poštovala u odnosu na društvo koje je predmet revizije. Osim toga, AEIDL ne bi imao pravo osporiti rezultate revizije. Zbog povjerljivosti AEIDL nije bio obaviješten o reviziji prije nego što su rezultati otkrili nepravilnosti. AEIDL je obaviješten o zaključcima revizije putem obavijesti o terećenju, u kojoj se navodi „Preplaćeni iznos nakon revizije [Burije] od 5. do 6. veljače 1997. Trošak prijavljen za razdoblje 1.12.92.–31.12.94. Projekt /02012. ZA A. Iznos povrata 17.823 EUR”. AEIDL se mogao obratiti Burieju kako bi dobio pojedinosti o stvarnim rezultatima revizije. Kad je riječ o točki ii., revizija je pokrenuta u roku od dvije godine predviđenom u članku 39. Priloga II. ugovoru. Taj je rok poštovan u odnosu na društvo koje je predmet revizije, tj. društvo Burie. Ne postoje ugovorne obveze u pogledu vremena potrebnog za dovršetak revizije i povrat mogućih preplaćenih iznosa. Zaključno, Komisija je obavijestila Ombudsmana da se, nakon poteškoća zbog statusa „povezanih ugovaratelja”, na koje se na primjer naišlo u ovom slučaju, pravilima koja se primjenjuju na peti okvirni program predviđaju „pomoćni ugovaratelji” koji će imati izravnu ugovornu vezu s Komisijom.

Podnositelj pritužbe prigovorio je da je Komisija u svojoj tužbi dodijelila sva prava (informacije, kontradiktorni postupak, obranu, kašnjenje u pokretanju revizije) ugovornoj stranci koja nije stranka, dok je ta prava uskratila ugovornom partneru Komisije koji je morao snositi posljedice, odnosno AEIDL-u. Komisija je time povrijedila svoje ugovorne obveze. Nadalje, činjenica da Komisija priznaje da je status „povezanih ugovaratelja” stvorio pravne i financijske poteškoće trebala je potaknuti Komisiju da još više vodi računa o svojim ugovornim obvezama prema AEIDL-u. S obzirom na to, podnositelj pritužbe ostaje pri svojem zahtjevu za poništenje obavijesti o terećenju.

ODLUKA

1 Navodni propust da se podnositelja pritužbe pravodobno obavijesti o reviziji

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je od AEIDL-a zatraženo da nadoknadi sredstva nakon revizije provedene nad jednim od njegovih partnera (Burie), iako nije bio obaviješten o toj inspekciji. Nadalje, suprotno ugovornim odredbama, ova je revizija provedena više od dvije godine nakon isteka financiranog ugovora, a rezultati su bili dostupni tek u ožujku 1999.

1.2 Komisija je tvrdila da je revizija provedena u ugovornim rokovima. AEIDL nije bio obaviješten o reviziji kao pitanju povjerljivosti kako bi se očuvali interesi Burieja.

1.3 Ombudsmanica napominje da prema ugovoru partneri imaju iste obveze u pogledu financijskih provjera koje provodi Komisija kao i glavni koordinacijski partner, odnosno AEIDL. Odredbe članka 39. (revizija) Priloga II. ugovoru stoga su se primjenjivale i na Burie. Revizija je započela u veljači 1997., tj. u roku od dvije godine utvrđenom u članku 39. Stoga se čini da je Komisija u okviru revizije Burieja djelovala u okviru svojih pravnih ovlasti i u skladu s ugovornim odredbama.

1.4 Međutim, Ombudsman smatra da je cilj dvogodišnjeg roka za provedbu revizije promicanje pravne sigurnosti u pogledu ugovornih obveza. U ovom je slučaju jedini ugovorni suradnik Komisije AEIDL. Komisija nije obavijestila AEIDL o reviziji u okviru ugovornog dvogodišnjeg ograničenja. Nadalje, AEIDL je o toj reviziji obaviješten tek četiri godine nakon završnog plaćanja koje je izvršila Komisija. U tim je okolnostima podnositelj pritužbe razumno smatrao da je ugovor ispunjen na zadovoljstvo Komisije i da Komisija više ne može dovesti u pitanje situaciju.

1.5 Ombudsmanica stoga smatra da je Komisija, kao pitanje dobre uprave, trebala djelovati kako bi postigla odgovarajuću ravnotežu između interesa AEIDL-a za pravnu sigurnost i interesa Burieja za povjerljivost. Komisija je mogla obavijestiti AEIDL da će se provesti revizija, čime ga je obavijestila da njegove obveze iz ugovora nisu u potpunosti ispunjene, a da nije navela pojedinosti koje su mogle naštetiti komercijalnim i financijskim interesima Burieja.

1.6 Ombudsmanica zaključuje da odluka Komisije da ne obavijesti podnositelja pritužbe kada je odlučila provesti reviziju nije na odgovarajući način uravnotežila interes podnositelja pritužbe za pravnu sigurnost s interesom društva koje je predmet revizije za povjerljivost. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

2 Navodni propust da se odgovori na dopis podnositelja pritužbe i da mu se dostave informacije

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 16. veljače 2000. Odbio je započeti raspravu s podnositeljem pritužbe i samo je poslao nalog za plaćanje.

2.2 Komisija je tvrdila da žali što nije poslana potvrda o primitku. Odgovor Komisije poslan je 27. lipnja 2000. nakon što su sve nadležne službe provjerile dokumentaciju.

2.3 Ombudsmanica napominje da je AEIDL-u 25. studenog 1999. prvi put poslana kratka obavijest o terećenju u kojoj je obaviješteno da se 17 823 € mora vratiti nakon revizije Burieja. Dana 27. lipnja 2000., u odgovoru na svoj dopis Komisiji od 16. veljače 2000., AEIDL-u je samo poslan nalog za plaćanje kojim je potvrđena njegova odgovornost za preplate izvršene njegovim partnerima. Stoga se dopis od 27. lipnja 2000. ne može smatrati odgovorom na dopis AEIDL-a od 16. veljače 2000.

2.4 Iz dokaza o kojima je riječ proizlazi da AEIDL nije primio izravan odgovor o meritumu pitanja istaknutih u njegovu dopisu od 16. veljače 2000. niti je objavio rezultate revizije. Komisija je umjesto toga smatrala da je AEIDL trebao stupiti u kontakt s Buriejem kako bi ga se obavijestilo o pojedinostima nalaza revizije.

2.5 Ombudsmanica smatra da je Komisija pojasnila svoje stajalište o pitanjima koja je AEIDL iznio u svojem dopisu od 16. veljače 2000. tijekom ove istrage. Ombudsmanica je stoga zaključila da ne postoje dokazi o nepravilnostima u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

3 Zahtjev za poništenje obavijesti o terećenju

3.1 Podnositelj pritužbe zatražio je poništenje obavijesti o terećenju za 17.823,00 €.

3.2 Komisija je tvrdila da je samo AEIDL odgovoran za dug koji je Komisiji dugovao njegov povezani ugovaratelj, odbio je poništiti obavijest o terećenju i izrazio svoju namjeru da izvrši povrat na bilo koji pravni način.

3.3 U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u, Europski ombudsman ovlašten je primati pritužbe "koje se odnose na slučajeve nepravilnosti u postupanju institucija ili tijela Zajednice". Ombudsmanica smatra da do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće. Nepravilnost se stoga može utvrditi i kada je riječ o ispunjavanju obveza koje proizlaze iz ugovora koje su sklopile institucije ili tijela Zajednica.

3.4 Međutim, Ombudsman smatra da je opseg nadzora koji može provesti u takvim slučajevima nužno ograničen. Konkretno, Europski ombudsman smatra da ne bi trebao nastojati utvrditi je li bilo koja od stranaka prekršila ugovor ako je to sporno. To bi pitanje mogao učinkovito riješiti samo nadležni sud, koji bi imao mogućnost saslušati argumente stranaka u vezi s relevantnim nacionalnim pravom i ocijeniti proturječne dokaze o svim spornim činjeničnim pitanjima.

3.5 Ombudsman stoga smatra da je u predmetima koji se odnose na ugovorne sporove opravdano ograničiti njegovu istragu na ispitivanje je li mu institucija ili tijelo Zajednice pružilo dosljedan i razuman prikaz pravne osnove za svoje djelovanje i zašto smatra da je njegovo stajalište o ugovornom položaju opravdano.

3.6 Pitanje ima li Komisija ugovorno pravo zahtijevati povrat od podnositelja pritužbe stoga je sporno i mogao bi ga učinkovito riješiti samo nadležni sud, koji bi imao mogućnost saslušati argumente stranaka u vezi s relevantnim nacionalnim pravom. Nadležni sud trebao bi utvrditi bi li Europski ombudsman zbog utvrđenja nepravilnosti u postupanju trebao ovlastiti Komisiju da zatraži povrat u cijelosti ili djelomično. Europski ombudsman također ističe da bi Komisija mogla nastojati riješiti to pitanje dogovorom s podnositeljem pritužbe, s obzirom na to da je Ombudsman utvrdio nepravilnosti u postupanju.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Ombudsmanica zaključuje da odluka Komisije da ne obavijesti podnositelja pritužbe kada je odlučila provesti reviziju nije na odgovarajući način uravnotežila interes podnositelja pritužbe za pravnu sigurnost s interesom društva koje je predmet revizije za povjerljivost. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

S obzirom na to da se taj aspekt predmeta odnosi na postupke povezane s određenim događajima u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

 

Jacob SÖDERMAN