Poštovani gospodine B.,

Dana 21. siječnja 2000. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime kampanje niskog zračenja u vezi s informativnom obavijesti koju je proslijedila Europska komisija.

Pritužbu sam 14. ožujka 2000. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Komisija je 3. svibnja 2000. poslala svoje mišljenje, a ja sam Vam ga, ako to želite, proslijedio s pozivom na očitovanje. Čini se da od vas nisu primljene nikakve primjedbe.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe žalio se Europskom ombudsmanu u siječnju 2000. u ime kampanje niskog zračenja. Pritužba se odnosila na informativnu napomenu da je Europska komisija u optjecaju.

Kampanja niskog zračenja održala je u studenome 1997. brifing za zastupnike i zastupnike u Europskom parlamentu u vezi s Direktivom Vijeća 96/29/EURATOM o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja. Komisija je utvrdila da brifing sadržava neke činjenične pogreške, pogrešna tumačenja ili citate iz konteksta te je radi rješavanja tih pitanja 8. travnja 1998. izradila informativnu napomenu pod naslovom „Informacijska napomena po jedinici XI-C-I „Zaštita od zračenja” Europske komisije o Direktivi o osnovnim sigurnosnim standardima”. Prije sastavljanja bilješke podnositelj pritužbe sastao se s odgovornim načelnikom odjela u Komisijinoj Glavnoj upravi za okoliš kako bi izrazio posebnu zabrinutost. Nakon što je obavijest proslijeđena, podnositelj pritužbe poslao je dopis od 4. lipnja 1998. odgovornom načelniku odjela. U odgovoru na taj dopis podnositelj pritužbe primio je e-poruku u kojoj je navedeno da Komisija radi na dugotrajnom odgovoru na njegovu zabrinutost u pogledu informativne bilješke.

Podnositelj pritužbe tvrdio je: 1. da je informativna obavijest dostavljena, iako se činilo da se podnositelj pritužbe ne slaže s optjecajem i 2. da Komisija nikad nije odgovorila na njegov dopis od 4. lipnja 1998.

INQUIRY

Komisija je u svojem mišljenju navela da je došlo do opsežne korespondencije s kampanjom niskog zračenja nakon što je u studenome 1997. objavila „Briefing za zastupnike i zastupnike u Europskom parlamentu” o osnovnim sigurnosnim standardima (Direktiva 96/29/EURATOM). Kao rezultat te kampanje Komisija je primila brojna pisma zastupnika u Europskom parlamentu. To je pitanje postavljeno i na radionici o osnovnim sigurnosnim standardima koju je u veljači 1998. organizirao Odjel Europskog parlamenta za ocjenjivanje znanstvenih i tehnoloških odabira (STOA).

Na pisma zastupnika u Europskom parlamentu najprije je odgovoreno pojedinačno. Kako bi se olakšali odgovori zastupnicima u Europskom parlamentu, pripremljena je informativna napomena u kojoj se detaljno odgovara na glavna pitanja istaknuta u kampanji i koja je pokazala da se zabrinutost temelji na pogrešnom tumačenju Direktive. Odjel za zaštitu od zračenja Komisijine Glavne uprave za okoliš objasnio je najupečatljivije zablude izravno Kampanji za zaštitu od zračenja na niskoj razini na sastanku u ožujku 1998. Na tom je sastanku dogovoreno da se na njega neće izravno upućivati kako bi se svakoj stranci omogućilo da slobodno govori.

Nakon što je podnositelju pritužbe poslana informativna obavijest, on je u dopisu od 4. lipnja 1998. predložio da je to povjerenje prekinuto. U dopisu od 31. srpnja 1998. Komisija je odgovorila da to nije slučaj jer informativna napomena ne sadržava nikakvo izričito ili prešutno upućivanje na sastanak. Bilješka se upotrebljavala određeno vrijeme, vjerojatno dok podnositelj pritužbe 20. listopada 1998. nije ažurirao svoj informativni materijal, nakon čega je služila kao popratni materijal.

Što se tiče dopisa podnositelja pritužbe od 4. lipnja 1998., Komisija je navela da je odgovorila dopisom od 31. srpnja 1998. Točno je da je u tom odgovoru navedeno da je Komisija namjeravala riješiti niz pitanja u obrazloženijem odgovoru kako bi bolje objasnila Komisijino stajalište, a ne odgovorila na konkretna otvorena pitanja. Komisija je dodala da je na pitanja postavljena u dopisima od 9. i 14. svibnja 1998. odgovoreno. Kad je kampanja 20. listopada 1998. ažurirala svoje informativne materijale, Komisija je smatrala da više nije primjereno nastaviti s ulaganjem znatnih napora u korespondenciju s podnositeljem pritužbe.

Mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositelju pritužbe na očitovanje. Čini se da Ombudsman nije primio takve primjedbe.

ODLUKA

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je informativna bilješka proslijeđena, iako se čini da se podnositelj pritužbe ne slaže s optjecajem.

1.2 Komisija je objasnila da je nakon brifinga zastupnika i zastupnika u Europskom parlamentu o osnovnim sigurnosnim standardima koji je objavio podnositelj pritužbe Komisija primila brojna pisma zastupnika u Europskom parlamentu. Kako bi se olakšali odgovori, dostavljena je informativna bilješka kojom se dokazuje da su se zabrinutosti temeljile na pogrešnom tumačenju Direktive 96/29/EURATOM. Bilješka je korištena za određeno vrijeme, a zatim je služila kao pozadinski materijal.

1.3 Informativna napomena imala je za cilj obavijestiti zastupnike u Europskom parlamentu o, prema mišljenju Komisije, pogrešnom tumačenju Direktive 96/29/EURATOM koje je podnositelj pritužbe iznio u brifingu. Ta je obavijest pomogla Komisiji da odgovori na pisma koja su primili zastupnici u Europskom parlamentu. Ombudsmanica smatra da nema naznaka da je Komisija prekršila bilo koje pravilo ili načelo koje je za nju obvezujuće kada je izradila i proslijedila informativnu napomenu o svojem stajalištu o tom pitanju.

1.4 Ombudsman stoga smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s ovim dijelom pritužbe.

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nikada nije odgovorila na njegov dopis od 4. lipnja 1998.

2.2 Komisija je navela da je odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 4. lipnja 1998. dopisom od 31. srpnja 1998. Komisija je potvrdila da je u svojem odgovoru navela da namjerava riješiti niz pitanja u obrazloženijem odgovoru. Na pitanja postavljena u dopisima od 9. i 14. svibnja 1998. odgovoreno je. Kad je kampanja 20. listopada 1998. ažurirala svoje informativne materijale, Komisija je smatrala da više nije primjereno nastaviti s ulaganjem znatnih napora u korespondenciju s podnositeljem pritužbe.

2.3 Ombudsmanica napominje da je Komisija odgovorila podnositelju pritužbe 31. srpnja 1998. Odgovor Komisije odnosi se na dopise koje je podnositelj pritužbe poslao 9. svibnja i 2. lipnja 1998. S obzirom na činjenicu da se podnositelj pritužbe nije očitovao o mišljenju Komisije i s obzirom na to da Komisija tvrdi da je njezin dopis od 31. srpnja 1998. zapravo odgovor na dopis podnositelja pritužbe od 4. lipnja 1998., čini se da je točan čak i ako upućuje na dopis od 2. lipnja 1998. U dopisu Komisije odgovara se na šest točaka iznesenih u dopisu podnositelja pritužbe od 9. svibnja 1998. U dopisu se navodi i da će biti pripremljen sadržajniji odgovor na dopis podnositelja pritužbe od 2. lipnja 1998. Ombudsmanica pretpostavlja da se to odnosi na dopis od 4. lipnja 1998. Međutim, nije poslan daljnji odgovor jer je Komisija smatrala da to nije primjereno nakon što je podnositelj pritužbe ažurirao svoj informativni materijal.

2.4 Ombudsmanica smatra da je Komisija odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 4. lipnja 1998. i da je u svojem mišljenju Ombudsmanu objasnila zašto obećani obrazloženi dopis nikada nije poslan podnositelju pritužbe. Komisijino objašnjenje ne čini se nerazumnim. Ombudsmanica stoga smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s tim dijelom pritužbe.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

Jacob Söderman