Poštovani gospodine M.,
poštovani gospodine L.,

Dopisima od 23. prosinca 1999. i 14. veljače 2000. Ombudsman je zaprimio dvije pritužbe u vezi s provedbom Direktive Vijeća 92/12/EEZ u Švedskoj.

Pritužbe sam 10. veljače 2000. i 28. ožujka 2000. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Komisija je 31. svibnja 2000. poslala dva zasebna mišljenja. Mišljenja sam vam proslijedio s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 24. i 28. srpnja 2000. Nadalje, 24. siječnja 2001. pozvao sam g. L.-a da se očituje o mišljenju Komisije u pritužbi 1554/99/ME, ako on to želi. Čini se da od L.-a nisu zaprimljena dodatna očitovanja. Službe Europskog ombudsmana 3. travnja 2001. pozvale su Komisiju i obratile se službeniku odgovornom za predmet.

Budući da su u pritužbama istaknuta ista pitanja, Ombudsmanica ih je odlučila zajedno istražiti.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

Ispričavam se na vremenu koje je bilo potrebno za rješavanje vaših pritužbi.

Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je podsjetiti da Ugovor o EZ-u ovlašćuje Europskog ombudsmana da istražuje moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu.

Istrage Ombudsmana o Vašim pritužbama stoga su usmjerene na ispitivanje je li došlo do nepravilnosti u djelovanju Europske komisije.

Natjecatelji

Podnositelj pritužbe u pritužbi 1554/99/ME bio je predsjednik švedske udruge za slobodnu trgovinu „Norrbottens Frihandelsförening” te se u prosincu 1999. u ime udruge žalio Europskom ombudsmanu. Podnositelj pritužbe u pritužbi 227/2000/ME bio je državljanin koji je boravio u sjevernoj Švedskoj u blizini granice s Finskom, a svoju je pritužbu podnio u veljači 2000. Nadalje, podnositelj pritužbe u pritužbi 227/2000/ME imao je bliske kontakte s udrugom „Norrbottens Frihandelsförening” te su te dvije pritužbe stoga međusobno povezane.

Podnositelji pritužbe zajedno su u sažetku iznijeli sljedeće:

Podnositelji pritužbe izjavili su da je Švedska pogrešno provela Direktivu Vijeća 92/12/EEZ o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama te o posjedovanju, kretanju i praćenju takvih proizvoda. Švedska je time dosljedno kršila pravo Zajednice naplaćivanjem trošarine na prijevoz mineralnog ulja iz Finske u Švedsku.

Jedan podnositelj pritužbe objasnio je da je u sjevernoj Švedskoj uvoz mineralnih ulja iz Finske za osobnu uporabu uobičajen i da je to bio slučaj već desetljećima. Od ulaska Švedske i Finske u Europsku uniju pojačala se kontrola te trgovine.

U skladu s člankom 9. stavkom 3. Direktive 92/12/EEZ država članica može naplatiti trošarinu ako se mineralno ulje prevozi netipičnim načinima prijevoza. U članku se također navodi da se prijevoz u spremniku vozila ili u odgovarajućim spremnicima za rezervno gorivo ne bi trebao smatrati netipičnim prijevozom. Podnositelji pritužbe izjavili su da švedsko porezno tijelo pojam „netipični načini prijevoza” tumači na način da uključuje sav privatni prijevoz mineralnih ulja. S druge strane, podnositelji pritužbe smatrali su da se ta odredba mora usko tumačiti jer je riječ o iznimci od općeg načela slobode kretanja. Podnositelji pritužbe izjavili su da privatna osoba koja prevozi mineralno ulje u odgovarajućim spremnicima za rezervno gorivo mora biti dopuštena i da je prema njihovu mišljenju u skladu s odredbama Direktive 92/12/EEZ.

Udruga „Norrbottens Frihandelsförening” pomogla je vrlo velikom broju osoba pri podnošenju žalbi švedskim upravnim sudovima na temelju odluka švedskog poreznog tijela. Udruženje je stoga zatražilo od sudova da Sudu Europskih zajednica upute zahtjev za prethodnu odluku u skladu s člankom 234. (prijašnji članak 177.) Ugovora o EZ-u. Ti zahtjevi nikada nisu uzeti u obzir.

Podnositelji pritužbe obratili su se Europskoj komisiji kako bi se žalili na to pitanje. Podnositelji pritužbe također su se sastali s Komisijom. Tvrdili su da Komisija nije istražila to pitanje. Jedan podnositelj pritužbe izjavio je da je to posljedica političkih pritisaka.

Podnositelji pritužbe tvrdili su da bi Komisija trebala nastaviti istragu o tom pitanju i ispitati krši li Švedska pravo Zajednice, a posebno Direktivu 92/12/EEZ.

INQUIRY

Pritužbe su proslijeđene Komisiji. Komisija je dala dva različita mišljenja. Mišljenja sadržana u sažetku zajedno su sljedeća:

Komisija je izjavila da je 1997. primila dopis udruženja „Norrbottens Frihandelsförening”. Dopis je sadržavao informacije o sustavnim i proizvoljnim graničnim kontrolama te ga je Komisija protumačila kao da se odnosi samo na granične kontrole između Švedske i Finske. Pritužbu je stoga obradila Glavna uprava za unutarnje tržište. Dopisom od 1. rujna 1998. Komisija je od udruženja zatražila da dostavi dodatne informacije. Takve informacije nisu zaprimljene u zadanom roku, a Komisija je zatvorila spis 8. listopada 1998.

Dopisom od 28. rujna 1998., koji je Komisija zaprimila 13. listopada 1998., udruženje je dostavilo dodatne informacije o nekim novim elementima graničnih kontrola, ali i o švedskim pravilima o trošarinama. Te su informacije potaknule Komisiju da se pozabavi pitanjem koje je registrirano kao pritužba. U svibnju 1999. održan je sastanak s podnositeljima pritužbi. Komisija smatra da su podnositelji pritužbe prvi put dostavili preciznije informacije, što je Komisiji omogućilo da bolje razumije njihovu zabrinutost. Komisija je razumjela da se pritužba ne odnosi na određeno pravilo, nego na metode koje se upotrebljavaju pri graničnim kontrolama te na opseg i sustavnu prirodu kontrola.

Nakon sastanka i analize pritužbe Komisija se obratila švedskim tijelima kako bi objasnila pritužbu i pojedinosti predmeta. Švedska tijela odbila su navode iz pritužbe.

Komisija je 19. studenoga 1999. od podnositelja pritužbe zatražila dodatne informacije. Takve informacije nisu primljene i Komisija je u e-poruci podnositeljima pritužbe od 3. siječnja 2000. objasnila da će se njezin prijedlog o koracima koje treba poduzeti temeljiti na već dostupnim materijalima. Održani su daljnji kontakti između Komisije i podnositelja pritužbe, ali nisu dostavljene stvarne bitne informacije. Međutim, na temelju informacija dostupnih Komisiji Glavna uprava za unutarnje tržište predložila je slanje službene opomene Švedskoj. Razmotrena je službena odluka Komisije o slanju obavijesti.

Komisija je opovrgnula tvrdnju da se djelovanje Komisije temeljilo na političkim razlozima za zabrinutost.

Komisija je objasnila da je tijekom cijelog postupka podnositeljima pritužbe bilo vrlo teško objasniti pravnu situaciju i stoga u zamjenu dobiti relevantne informacije.

Što se tiče posebnih pravila o trošarinama, Komisija je navela da opće pravilo omogućuje građanima da kupuju robu u državi članici po vlastitom izboru i da plaćaju trošarinu u toj istoj državi. Međutim, postoje iznimke od ovog pravila. Trošarina na mineralna ulja takva je iznimka i umjesto toga trošarinu bi trebalo platiti u državi članici u koju je dovezena. Postoji jedna iznimka od ovog pravila, a to je prijevoz u spremniku vozila ili u odgovarajućem spremniku za rezervno gorivo. Švedska stoga može naplatiti trošarinu ako se fizičke osobe koriste netipičnim načinima prijevoza u smislu članka 9. stavka 3. Direktive 92/12/EEZ. To je objašnjeno podnositeljima pritužbe i razlog je zbog kojeg Komisija do sada nije djelovala protiv Švedske.

Ta su mišljenja proslijeđena podnositeljima pritužbe koji su podnijeli zasebna očitovanja.

Ukratko, podnositelji pritužbe zadržali su svoje pritužbe. Spomenuli su pojam „netipični načini prijevoza” i činjenicu da je Komisija u svojem mišljenju navela da će prijevoz u odgovarajućem spremniku za rezervno gorivo biti dopušten. U vezi s time podnositelji pritužbe istaknuli su da se u Direktivi 92/12/EEZ ne spominje broj kanistara i da se u švedskom prijevodu upućuje na kanistre . Podnositelji pritužbe istaknuli su i da se spremnici odobreni za prijevoz u skladu s nacionalnim pravilima moraju nužno smatrati odgovarajućim spremnicima za rezervno gorivo. Ako ne, to bi bila jasna prepreka slobodnom kretanju i načelima Ugovora o EZ-u.

Podnositelji pritužbe zaključili su da Komisija nije uzela u obzir sve relevantne činjenice.

Jedan podnositelj pritužbe priznao je da je pokrenuta istraga protiv Švedske. Međutim, čini se da nije bila zadovoljna mjerama Komisije općenito.

Isti podnositelj pritužbe iznio je i novo pitanje. To se odnosilo na ponašanje finskih carinskih tijela koja su zaplijenila vozila registrirana u Švedskoj tvrdeći da je vlasnik vozila trajno živio u Finskoj više od 185 dana. Prema mišljenju udruženja, ono je Komisiji podnijelo pritužbu na sastanku u svibnju 1999. pisanim podneskom, ali Komisija nije postupila u skladu s pritužbom. Budući da je riječ o novoj točki koja se ne odnosi na trošarinu naplaćenu u Švedskoj, ona nije bila obuhvaćena prvotnim pritužbama i Ombudsman nije pronašao razloge za njezino rješavanje u okviru ove istrage.

Drugi podnositelj pritužbe zaključio je da je, s obzirom na to da se čini da je Direktiva u suprotnosti s Ugovorom o EZ-u, zatražio od Komisije da slijedi Ugovor, a ne Direktivu. Nadalje, taj je podnositelj pritužbe od Europskog ombudsmana zatražio savjet o činjenici da Direktiva nije u skladu s Ugovorom o EZ-u, u slučaju da se Europski ombudsman ne može baviti tim pitanjem. Ombudsman je stoga obavijestio podnositelja pritužbe da u pogledu tog konkretnog dijela primjedbi podnositelja pritužbe može podnijeti predstavku Europskom parlamentu i dostaviti mu odgovarajuću adresu.

Budući da je Ombudsman utvrdio da je mišljenje Komisije zaprimljeno u pritužbi 1554/99/ME šire od mišljenja zaprimljenog u pritužbi 227/2000/ME, mišljenje u pritužbi 1554/99/ME proslijeđeno je podnositelju pritužbe u pritužbi 227/2000/ME na očitovanje. Čini se da Ombudsman nije primio takve primjedbe.

Službe Europskog ombudsmana 3. travnja 2001. pozvale su nadležnog službenika u Komisiji, Glavnu upravu za unutarnje tržište, da postavi pitanje o predloženoj službenoj opomeni Švedskoj. Nadležni dužnosnik obavijestio je Ombudsmana da je službena opomena poslana 13. lipnja 2000. Švedska tijela odgovorila su na obavijest 29. kolovoza 2000. Nadalje, Glavna uprava Komisije za unutarnje tržište iznijela je prijedlog da se Švedskoj pošalje obrazloženo mišljenje koje je trenutačno čekalo odobrenje Komisije. Odgovorni dužnosnik izjavio je da su podnositelji pritužbe redovito obaviješteni telefonom i e-poštom.

ODLUKA

1.1 Podnositelji pritužbe tvrdili su da Komisija nije istražila pritužbu koja se odnosi na švedsku provedbu Direktive 92/12/EEZ i dosljedno kršenje prava Zajednice. Jedan podnositelj pritužbe izjavio je da je to posljedica političkih pritisaka. Podnositelji pritužbe izjavili su da je Švedska pogrešno naplatila trošarinu na prijevoz mineralnog ulja iz Finske u Švedsku. Podnositelji pritužbe tvrdili su da bi Komisija trebala nastaviti istragu o tom pitanju i ispitati krši li Švedska pravo Zajednice, a zatim posebno Direktivu 92/12/EEZ.

1.2 Komisija je opovrgnula tvrdnju da Komisija nije riješila pritužbu zbog političkih pritisaka. Komisija je objasnila da je zapravo postupila u skladu s dopisom jednog podnositelja pritužbe, ali je zatvorila spis kada nisu primljene dodatne informacije. Daljnja korespondencija tog podnositelja pritužbe evidentirana je kao pritužba, a Komisija je predložila slanje službene opomene Švedskoj. Komisija je objasnila i pravni okvir za trošarine na mineralna ulja.

1.3 Ombudsmanica napominje da Komisija ima diskrecijske ovlasti odlučivati o pokretanju sudskih postupaka protiv država članica u skladu s člankom 226. Ugovora o EZ-u. Međutim, u istrazi na vlastitu inicijativu Europskog ombudsmana o administrativnim postupcima Komisije za rješavanje pritužbi koje se odnose na kršenje prava Zajednice u državama članicama (303/97/PD), koja je zaključena 13. listopada 1997., Komisija se obvezala poštovati određena postupovna jamstva koja podnositelji pritužbi uživaju u tom postupku. Ništa ne upućuje na to da Komisija u ovim predmetima nije poštovala ta jamstva.

1.4 Što se tiče tvrdnje da Komisija nije istražila to pitanje iz političkih razloga, Komisija je to opovrgnula. Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe koji je to naveo nije iznio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio tu tvrdnju.

1.5 Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala nastaviti svoju istragu, Ombudsmanica napominje da je nakon dopisa od 28. rujna 1998. Komisija pokrenula novu istragu o tom pitanju. Komisija se sastala i s podnositeljima pritužbe i iznijela prijedlog za slanje službene opomene Švedskoj. Komisija je stoga ispunila tvrdnju podnositelja pritužbe. Osim toga, Ombudsman je obaviješten da je službena opomena poslana 13. lipnja 2000., da su švedska tijela odgovorila 29. kolovoza 2000. i da se čeka odobrenje prijedloga za slanje obrazloženog mišljenja Švedskoj. Ombudsmanica stoga smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju u ime Komisije.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana o tim pritužbama čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmete.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

Jacob SÖDERMAN