Kontekst pritužbe

1. 30. kolovoza 2019. podnositelj pritužbe, novinar, zatražio je od Komisije da mu omogući pristup „zapisnicima sa sastanaka, e-porukama i svim drugim dokumentima povezanima sa sastankom glavnog tajnika Martina Selmayra i lobističkog poduzeća friedrich30, poznatog i kao f30, 29. ožujka 2019.”[1]

2. Komisija je 23. prosinca 2019. odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe. Komisija je utvrdila da je devet dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe. Nakon što ih je ispitala, Komisija je odobrila potpuni pristup četirima dokumentima, djelomičan pristup četirima drugim dokumentima (podložno samo redigiranju osobnih podataka) i odbila pristup jednom dokumentu na temelju zaštite privatnosti i integriteta pojedinca ^[2].

3. Podnositelj pritužbe zatražio je 3. siječnja 2020. od Komisije da preispita svoju odluku podnošenjem takozvanog „potvrdnog zahtjeva”. Podnositelj pritužbe naveo je da želi da Komisija objavi ime lobista sadržano u dokumentima i tvrdio da postoji posebna svrha u javnom interesu koja opravdava to otkrivanje.

4. Komisija je 17. veljače 2020. donijela potvrdnu odluku u kojoj je potvrdila svoje početne nalaze.

5. Nezadovoljni odlukom Komisije, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu 22. ožujka 2020.

Istraga

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o odbijanju Komisije da omogući potpuni javni pristup traženim dokumentima.

7. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana pregledao je neredigirane verzije zatraženih dokumenata.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

Argumenti podnositelja pritužbe

8. Podnositelj pritužbe ne osporava da dokumenti sadržavaju osobne podatke. Međutim, smatra da je nužno da mu se podaci prenesu u posebnu svrhu od javnog interesa.

9. Podnositelj pritužbe tvrdi da snažno sumnja da je lobist koji je prisustvovao sastanku s dužnosnikom Komisije posebna osoba koja zloupotrebljava njegov ugled bivšeg (njemačkog) javnog dužnosnika u svojem trenutačnom radu. Podnositelj pritužbe tvrdi da je taj lobist javna osoba i da njegov rad treba smatrati proširenjem njegove javne uloge, što mora omogućiti javni nadzor. Podnositelj pritužbe dodaje da je njegova namjera da zatraži pristup tim dokumentima istaknuti pokušaje korištenja ugleda koji je stekao kao javni službenik kada je radio kao lobist. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi dokumenti koji se odnose na sastanak s bivšim glavnim tajnikom Komisije trebali biti podložni javnom nadzoru.

10. S obzirom na navedeno, podnositelj pritužbe naglašava svoju namjeru da za svoj izvještajni rad upotrijebi informacije iz traženih dokumenata. Smatra da je to, uz zatražene dokumente koji se jasno odnose na transparentnost institucija i tijela Unije, potreba za posebnom svrhom u javnom interesu.

11. Podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi Ombudsmanu navodi da želi da Komisija ukloni sva redigiranja imena lobista ili da otkrije je li to bio drugi lobist koji je sudjelovao na sastanku sa službenikom Komisije, a ne osoba za koju sumnja da jest.

Argumenti Komisije

12. Komisija tvrdi da dokumenti kojima je odobrila djelomičan pristup sadržavaju osobne podatke, kao što su imena, funkcije i podaci za kontakt koji se odnose na članove osoblja koji nisu na višim rukovodećim položajima. Komisija tvrdi da dokumenti sadržavaju i osobne podatke trećih osoba koje se ne smatraju javnim osobama koje djeluju u javnom svojstvu. Objasnila je da je dokument kojem je u potpunosti odbila pristup životopis osobe koja nije javna osoba.

13. Komisija je smatrala da se argumentima podnositelja pritužbe o transparentnosti nije utvrdila potreba za prijenosom svih podataka u određenu svrhu u javnom interesu.[3] Nadalje, Komisija je utvrdila da postoji stvaran i nehipotetski rizik da bi javno otkrivanje osobnih podataka naštetilo privatnosti i integritetu ispitanika. Stoga pravni testovi za otkrivanje osobnih podataka nisu ispunjeni i Komisija je odbila pristup na temelju zaštite privatnosti i integriteta pojedinca [4].

14. Iako je odbila pristup osobnim podacima u dokumentima, Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da određeni lobist, za kojeg je podnositelj pritužbe sumnjao da je bio na sastanku sa službenikom Komisije, nije naveden ni u jednom od zatraženih dokumenata.

Procjena Europskog ombudsmana

15. Osobni podaci su sve informacije povezane s osobom čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi.[5] Stoga su imena, funkcije i kontaktni podaci članova osoblja Komisije i trećih strana osobni podaci.

16. U skladu s pravilima EU-a o privatnosti [6], Komisija mora slijediti analizu u tri faze kako bi mogla odobriti zahtjev za objavljivanje osobnih podataka. Prvo, primatelj mora dokazati potrebu za prijenosom podataka u određenu svrhu u javnom interesu. Kao drugo, ne smije postojati nijedan razlog na temelju kojeg bi se moglo smatrati da bi takav prijenos mogao ugroziti legitimne interese ispitanika. Kao treće, voditelj obrade (Komisija) mora utvrditi da je prijenos osobnih podataka u tu konkretnu svrhu proporcionalan, nakon što je odvagnuo različite suprotstavljene interese.

17. Podnositelj pritužbe nije iznio nijedan uvjerljiv argument kako bi dokazao posebnu potrebu za prijenosom tih osobnih podataka.

18. Kao prvo, njegovo upućivanje na potrebu za objavljivanjem informacija o lobiranju određenog bivšeg nacionalnog dužnosnika nije relevantno jer ta osoba nije navedena u dokumentima. Osobni podaci u dokumentima su podaci drugih osoba.

19. Argument podnositelja pritužbe o „transparentnosti” institucija i tijela Unije vrlo je općenit i ne može se upotrijebiti za ispunjavanje pravnog testa, a to je da otkrivanje mora biti nužno za posebnu svrhu od javnog interesa.

20. Stoga podnositelj pritužbe nije dokazao da mu je potrebno prenijeti osobne podatke.

21. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da je Komisija opravdano odbila pristup imenima, funkcijama i podacima za kontakt članova osoblja Komisije i trećih strana kako bi se zaštitila privatnost i integritet identificiranih pojedinaca.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 8.7.2020.

[1] U skladu s odredbama Uredbe 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=celex%3A32001R1049.

[2] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001.

[3] U skladu sa zahtjevom iz članka 9. stavka 1. točke (b) Uredbe 2018/1725 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka, dostupnom na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32018R1725.

[4] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001.

[5] Članak 3. stavak 1. Uredbe 2018/1725.

[6] Članak 9. stavak 1. točka (b) Uredbe 2018/1725.