Poštovani gospodine W.,
dopisima od 4. i 14. listopada 1999. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s odnosima između Europske komisije i dužnosnika Komisije g. van Buitenena.
Dana 12. i 22. listopada 1999. proslijedio sam pritužbu predsjedniku Europske komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 3. veljače 2000. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 10. ožujka 2000. Dana 8. veljače, 18. i 22. ožujka, 13. svibnja i 10. rujna 2000. poslali ste dodatna pisma.
Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Europskom ombudsmanu u listopadu 1999. Pritužba se odnosila na dužnosnika Komisije g. van Buitenena koji je proslijedio interne dokumente Komisije Europskom parlamentu. Podnositelj pritužbe izjavio je da su postupanjem Komisije prema g. van Buitenenu prekršena opća načela prava EZ-a u pogledu slobode izražavanja dužnosnika. Točnije, podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode:
1 Komisija je M. van Buitenenu pogrešno uputila ukor.
2 G. van Buitenen pogrešno je premješten iz Glavne uprave za financijski nadzor u Glavnu upravu za osoblje i administraciju.
3 Komisija je M. van Buitenenu prijetila sudskim postupkom nakon objave knjige o njegovu vremenu provedenom u Komisiji.

INQUIRY

Mišljenje Komisije
Pritužba je proslijeđena Komisiji koja je dala sljedeće izjave:
1 Komisija je istaknula da je M. van Buitenen, kada je dokumente proslijedio tijelima izvan Komisije, povrijedio Pravilnik o osoblju, osobito odredbe koje se provode kako bi se zaštitila prava osoba protiv kojih se vodi stegovni i kazneni postupak.
2 Što se tiče premještaja, Komisija je navela da je g. van Buitenen vraćen na novo radno mjesto koje odgovara njegovu razredu i financijskim sposobnostima. G. van Buitenen nije bio vraćen na radno mjesto u odjelu za reviziju, s obzirom na to da je možda došlo do gubitka povjerenja između g. van Buitenena i njegove hijerarhije, što je moglo uzrokovati probleme u svakodnevnom upravljanju.
3 Što se tiče sudskog postupka, Komisija je istaknula da M. van Buitenenu nije bilo zabranjeno izražavati se i da Komisija nije odbila izdati odobrenje za objavu. Međutim, Komisija mu je savjetovala da preispita sadržaj svoje knjige kako bi se uvjerila da ona ne sadržava klevetničke izjave. Tako je g. van Buitenen upozoren da će snositi isključivu odgovornost za posljedice, što može uključivati obvezu Komisije da pomogne svim dužnosnicima koji smatraju da ih je knjiga oklevetala. Komisija je istaknula da je M. van Buitenen, time što je postao dužnosnik, slobodno prihvatio obveze propisane Pravilnikom o osoblju. Jedna od tih obveza jest da dužnosnici moraju zatražiti dopuštenje prije objave materijala povezanog s njihovim radom, u skladu s člankom 17. stavkom 2. Pravilnika o osoblju. U tom pogledu Komisija se pozvala na presudu Prvostupanjskog suda u spojenim predmetima T-34/96 i T-163/96, Connolly protiv Komisije, u kojoj je Sud potvrdio da je taj zahtjev legitiman i proporcionalan te da je stoga u potpunosti u skladu s pravom na slobodno izražavanje utvrđenim posebno u članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Primjedbe podnositelja pritužbe
U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe ukratko je ponovio sadržaj svoje pritužbe ističući da je djelovanje Komisije u suprotnosti sa slobodom izražavanja.

ODLUKA

1 Izdavanje ukora 1.1
Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno izdala ukor g. van Buitenenu.
1.2 Komisija je navela da je M. van Buitenen povrijedio Pravilnik o osoblju kada je dokumente proslijedio tijelima izvan Komisije.
1.3 Ombudsmanica napominje da je na tijelu za imenovanje da odabere odgovarajuću kaznu (1). U ovom slučaju ništa ne upućuje na to da Komisija nije djelovala u okviru svojih pravnih ovlasti.
1.4 Stoga Ombudsman smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju u vezi s tim dijelom predmeta.
2 Vraćanje na posao
2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno prenijela g. van Buitenena iz Glavne uprave "Financijski nadzor" u Glavnu upravu "Osoblje i administracija".
2.2 Komisija je navela da je g. van Buitenen vraćen na drugo radno mjesto koje odgovara njegovu razredu i financijskim sposobnostima. Nije bio vraćen na svoje prethodno radno mjesto jer je moglo doći do sloma povjerenja između g. van Buitenena i njegove hijerarhije.
2.3 Ombudsmanica napominje da je u drugoj pritužbi (1335/99/ME), koja se također odnosi na navode u vezi s vraćanjem g. van Buitenena na radno mjesto, Komisija obavijestila Ombudsmana da g. van Buitenen nije uložio prigovor na premještaj i da on danas ima novo radno mjesto za koje je i sam uspješno podnio zahtjev.
2.4 Stoga Ombudsman smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju u vezi s ovim dijelom predmeta.
3 Sudski postupak
3.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija M. van Buitenenu prijetila sudskim postupkom nakon objave njegove knjige o radnom vremenu za Komisiju.
3.2 Komisija je objasnila da nije zabranila M. van Buitenenu da se izrazi i da nije odbila izdati odobrenje za objavu. Komisija mu je savjetovala da preispita svoju knjigu kako bi se uvjerila da nema klevetničkih izjava i da g. van Buitenen mora snositi odgovornost za moguće posljedice. Nadalje, Komisija bi mogla biti obvezna pružiti pomoć pogođenim osobama. Komisija je navela da je, kako je potvrdio prvostupanjski sud, Pravilnik o osoblju u skladu sa slobodom izražavanja.
3.3 U članku 17. stavku 2. Pravilnika o osoblju navodi se da dužnosnik traži dopuštenje Komisije prije objavljivanja bilo kojeg pitanja koje se odnosi na rad Zajednica. Što se tiče prava na slobodu izražavanja, Prvostupanjski sud presudio je u spojenim predmetima T-34/96 i T-163/96, Connolly protiv Komisije (2) da se način na koji je Pravilnik o osoblju protumačen u tom konkretnom slučaju ne smatra neopravdanim ograničenjem slobode izražavanja. Nadalje, Sud je u predmetu T-82/99, Cwik protiv Komisije (3), utvrdio da morate uspostaviti pravednu ravnotežu između osiguravanja ostvarivanja temeljnog prava (kao što je sloboda izražavanja) i zaštite legitimnog cilja od općeg interesa. Ombudsmanica napominje da Komisija nije poduzela stegovne mjere protiv g. van Buitenena, nego da je samo podsjetila g. van Buitenena na odredbe Pravilnika o osoblju. Stoga se ne može smatrati da je Komisija postupila pogrešno kada je podsjetila M. van Buitenena na njegove dužnosti na temelju Pravilnika o osoblju ili, općenitije, da Komisija nije uspostavila pravednu ravnotežu između temeljnog prava na slobodu izražavanja te dužnosti i odgovornosti dužnosnika.
3.4 Stoga Ombudsman smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju u vezi s tim dijelom predmeta.
Zaključak Na
temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsmanica je stoga odlučila zaključiti predmet.

OSTALI PRIMJEDBE

Što se tiče slobode izražavanja dužnosnika Zajednice, ona je već bila predmetom pritužbe Ombudsmanu 1996. (794/5.8.1996/EAW/SW/VK). Ta je pritužba prijavljena u godišnjem izvješću za 1997., dio 3.1.5. U toj odluci od 5. studenoga 1997. ombudsmanica nije utvrdila nepravilnosti u postupanju predmetne institucije, Europske komisije, već je iznijela dodatne napomene u kojima se raspravljalo o pitanju slobode izražavanja dužnosnika Komisije. Ombudsmanica je zatim izjavila:

Komisija bi mogla razmotriti može li svojim dužnosnicima pružiti smjernice o tome što smatra pravednom ravnotežom između njihova pojedinačnog prava na slobodu izražavanja, što uključuje slobodu prenošenja informacija i ideja, te njihovih dužnosti i odgovornosti kao dužnosnika, posebno u skladu s člancima 12. i 17. Pravilnika o osoblju.

Ombudsmanica je također primila na znanje odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vogt protiv Njemačke (4) u kojoj je navedeno da su svi dužnosnici pojedinci i kao takvi ispunjavaju uvjete za zaštitu slobode izražavanja kako je utvrđeno u članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Na razini Zajednice Sud i Prvostupanjski sud donijeli su odluku o pravu na slobodu izražavanja dužnosnika Zajednice, posebno u predmetima C-100/88, Oyowe protiv Komisije (5), T-34/96 i T-163/96, Connolly protiv Komisije (6) i T-82/99, Cwik protiv Komisije (7).
Ombudsmanica napominje da su nakon odluka sudova Zajednice dana određena pojašnjenja u pogledu slobode izražavanja dužnosnika Zajednice. Međutim, i dalje postoje druga pitanja u vezi s člancima 12. i 17. Pravilnika o osoblju, posebno pitanje što bi se smatralo pravednom ravnotežom između prava dužnosnika na slobodu izražavanja i legitimnog interesa Zajednica.
Ombudsmanica napominje da je Komisija utvrdila neka povezana pitanja u svojoj Bijeloj knjizi „Reforma Komisije – dio II.” od 1. ožujka 2000. Iako se ne upućuje izričito na pravo na slobodu izražavanja, u mjerama 57. i 58. Bijele knjige navodi se da Komisija planira izdati priručnik u kojem se jasno objašnjavaju prava i obveze dužnosnika, unutarnja pravila za pokretanje postupka i smjernice za sankcije koje se temelje na njihovoj proporcionalnosti u odnosu na težinu kaznenog djela. Osim toga, mjere 59. i 60. sadržavaju namjeru proširenja Pravilnika o osoblju na pravila o zviždačima. Tim bi se odredbama službenicima trebala omogućiti prijava prijestupa internim kanalima, ali i kanalima izvan Komisije. Ombudsmanica napominje da je predviđeno donošenje odluka u ožujku odnosno travnju 2001.
Komisija je nedavno obavijestila Europskog ombudsmana o koracima koje treba poduzeti kako bi se poboljšala transparentnost i usluga za osoblje Komisije u pogledu njihovih prava i obveza na temelju Pravilnika o osoblju i drugih administrativnih pravila. Uskoro će biti predstavljena sveobuhvatna baza podataka za osoblje koje se sastoji od tih pravila. Dugoročno postoji akcijski plan za pojednostavnjenje Pravilnika o osoblju.
Stoga se čini da je Komisija pokazala spremnost za izdavanje smjernica u tom području i Ombudsmanica pozdravlja te inicijative koje je poduzela Komisija. Međutim, Ombudsman želi potaknuti Komisiju da pri izdavanju smjernica za svoje dužnosnike uzme u obzir temeljno načelo slobode izražavanja, kako je navedeno i u daljnjim napomenama iz odluke od 5. studenoga 1997. u pritužbi 794/5.8.1996/EAW/SW/VK.
S obzirom na Povelju o temeljnim pravima koja je nedavno proglašena na sastanku Europskog vijeća u Nici, Ombudsman može u bliskoj budućnosti pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o zaštiti načela slobode izražavanja za dužnosnike u institucijama i tijelima Zajednice.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.
Vaš iskreno,
Jacob SÖDERMAN

---

(1) 46/72, Robert de Greef protiv Komisije , ECR [1973.] 543, stavci 45. do 46., 228/83, C-100/88, Oyowe protiv Komisije , ECR [1989.] 4285, stavak 16., ECR [1985.] 275, stavak 34. i T-146/89, Calvin Williams protiv Revizorskog suda, ECR [1991.] II-1293, stavak 83.

(2) T-34/96 i T-163/96, Bernard Connolly protiv Komisije, ECR [1999.] II-463, stavak 149.

(3) T-82/99, Cwik protiv Komisije, presuda od 14. srpnja 2000., točka 52.

(4) Vogt protiv Njemačke, presuda od 26. rujna 1995., serija A br. 323.

(5) C-100/88, Oyowe protiv Komisije, ECR [1989.] 4285, stavak 16.

(6) T-34/96 i T-163/96, Bernard Connolly protiv Komisije, ECR [1999.] II-463, stavak 146.-155.

(7) T-82/99, Cwik protiv Komisije, presuda od 14. srpnja 2000., točke 47.–60.