Poštovani gospodine X.,

Dana 26. svibnja 1999. uputili ste pritužbu Europskom ombudsmanu u kojoj navodite da ste bili diskriminirani Odlukom Vijeća 1999/307/EZ o uključivanju članova tajništva Schengena u njegove službe. Niste ispunjavali uvjete za sudjelovanje u tom postupku jer se relevantna Odluka primjenjivala samo na osoblje zaposleno u schengenskom području prije 2. listopada 1997.

Pritužbu sam 18. lipnja 1999. proslijedio glavnom tajniku Vijeća. Mišljenje Vijeća zaprimio sam 14. listopada 1999. Dana 5. studenoga 1999. proslijedio sam Vam mišljenje Vijeća s pozivom na očitovanje, posebno u vezi s činjenicom koju je istaknulo Vijeće da se Prvostupanjski sud tada bavio dvama predmetima, za koje se čini da su usko povezani s predmetom Vaše pritužbe (predmeti T-164/99 i T-166/99). Dana 6. prosinca 1999. zaprimio sam vaša očitovanja.

Dana 6. siječnja 2000. obavijestio sam vas o odluci o obustavi mojih istraga u vezi s pritužbom dok prvostupanjski sud ne odluči o dvama povezanim predmetima. Prvostupanjski sud donio je 27. lipnja 2001. presudu u oba predmeta.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe podnio je 13. siječnja 2000. pritužbu Ombudsmanu koja je registrirana pod brojem pritužbe 534/99/JMA. Tvrdio je da je Odluka Vijeća 1999/307/EZ od 1. svibnja 1999. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za integraciju Schengenskog tajništva u Glavno tajništvo Vijeća proizvoljna i diskriminirajuća jer se njezinim člankom 3. točkom (e) podtočkom i. integracija osoblja ograničava na one koji su 2. listopada 1997. bili zaposleni u Schengenskom tajništvu. Podnositelj pritužbe iznio je nekoliko argumenata u prilog svojoj tvrdnji.

S obzirom na informacije koje je podnositelj pritužbe dostavio u svojem dopisu, čini se da nije bilo prethodnih administrativnih pristupa prema odgovornoj instituciji. U skladu s člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana pritužba je proglašena nedopuštenom i Ombudsman je odlučio zaključiti predmet.

Podnositelj pritužbe 25. svibnja 1999. dostavio je dodatne informacije koje su pokazale da je zapravo nekoliko puta razmijenio informacije s Glavnim tajništvom Vijeća u vezi s diskriminatornom prirodom Odluke Vijeća. S obzirom na te nove informacije ombudsmanica je odlučila pokrenuti novu pritužbu (579/99/JMA) i pokrenuti istragu o tom pitanju. U novim informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe opisana je njegova pisana korespondencija sa stalnim predstavništvima nekoliko država članica, kao i s glavnim tajnikom Vijeća, te su uključene preslike tih pisama.

Ukratko, podnositelj pritužbe zatražio je da Vijeće ponovno procijeni svoje stajalište da ga se ne smatra prihvatljivim za uključivanje u Glavno tajništvo Vijeća, iako se pridružio Schengenskom tajništvu nakon 2. listopada 1997.

INQUIRY

Vijeće je najprije istaknulo da, prema njegovu mišljenju, pritužba nije obuhvaćena ovlastima Europskog ombudsmana te je objasnilo da se podnositelj pritužbe pozvao na nezakonitost odluke Vijeća i, prema tome, akta općeg učinka koji je Vijeće donijelo u svojstvu zakonodavca, a ne kao tijelo za imenovanje. Nadalje, Vijeće je istaknulo da je nezakonitost ove Odluke istaknuta u nekoliko izravnih tužbi koje su trenutačno u tijeku pred Prvostupanjskim sudom (predmet T-164/99 i predmet T-166/99).

Institucija je navela da su nakon 1. svibnja 1999. sve povezane odluke koje je Glavno tajništvo Vijeća donijelo u svojstvu tijela za imenovanje nastojale provesti spornu Odluku Vijeća od 1. svibnja 1999. Vijeće je zaključilo da smatra da je ishod sudskog postupka ključan element za utvrđivanje je li potrebno daljnje djelovanje Glavnog tajništva Vijeća u tom području.

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima ponovio argumente koje je već iznio u svojoj pritužbi.

Kad je riječ o predmetima koji su u tijeku pred prvostupanjskim sudom, podnositelj pritužbe objasnio je da je bio svjestan podnošenja tih predmeta i da je doista bio u kontaktu s jednim od tužitelja. Međutim, nije bio siguran koje bi posljedice presude u dvama predmetima koji su u tijeku mogle imati na njegovu konkretnu situaciju.

OSTALI MJERILA

Na temelju istraga Ombudsmana činilo se da postoje dva različita predmeta protiv Vijeća Europske unije pred Prvostupanjskim sudom (predmeti T-164/99 i T-166/99). Ti su predmeti uključivali slične pravne navode kao i oni izneseni u pritužbi Europskom ombudsmanu.

Iako tužitelji u predmetima pred Prvostupanjskim sudom i podnositelj pritužbe u predmetu podnesenom Ombudsmanu nisu bili iste stranke, obje su istaknule ista pravna pitanja. S obzirom na te okolnosti Ombudsman je 6. siječnja 2000. odlučio obustaviti svoje istrage u vezi s pritužbom dok prvostupanjski sud ne odluči o dvama predmetima koji su u tijeku.

Prvostupanjski sud donio je 27. lipnja 2001. presudu u predmetima T-164/99 i T-166/99.

Predmet T-164/99, o kojem je zajednički odlučeno u predmetima T-37/00 i T-38/00, pokrenuli su, među ostalim, dužnosnik Vijeća i uspješan kandidat na otvorenom natječaju koji je organiziralo Vijeće. Tužitelji su tvrdili da je Odluka Vijeća 1999/307/EZ od 1. svibnja 1999. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za integraciju Schengenskog tajništva u Glavno tajništvo Vijeća nezakonita i da je stoga treba poništiti. Svoje su tvrdnje potkrijepili sljedećim razlozima: (i) da je donesena protivno Protokolu uz Ugovor iz Amsterdama o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije (članak 7.: integracija funkcija Schengenskog tajništva), određene odredbe Pravilnika o osoblju (čl. 7., 10., 27. i 29.: zapošljavanje dužnosnika Zajednice putem natječaja), hijerarhiju pravnih pravila i načelo nediskriminacije te ii. da je ono zahvaćeno pogreškom koja se tiče prava. Nakon što je ispitao argumente stranaka, Opći sud odbio je sve tužbene razloge u prilog zahtjevu za poništenje te je odbio tužbe.

Predmet T-166/99 pokrenuli su bivši članovi osoblja Schengenskog tajništva. Također su zatražili poništenje Odluke Vijeća 1999/307/EZ. Međutim, Vijeće je istaknulo prigovor nedopuštenosti i od Općeg suda zatražilo da odbije tužbu a da pritom ne razmotri argumente o meritumu koje su istaknuli tužitelji. Prvostupanjski sud zaključio je da se ne može smatrati da se pobijana odluka osobno odnosi na tužitelje te je stoga odbio tužbu.

ODLUKA

1.1 Prema mišljenju Vijeća, Ombudsman nije nadležan za rješavanje pritužbe jer dovodi u pitanje zakonitost odluke Vijeća koja je akt općeg učinka koji je Vijeće donijelo kao zakonodavno tijelo, a ne tijelo za imenovanje.

1.2 Ombudsman ističe da je u skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u nadležan za ispitivanje mogućih nepravilnosti u djelovanju institucija i tijela Zajednice, uz iznimku Suda i Prvostupanjskog suda koji djeluju u okviru svoje sudske uloge. Ombudsman podsjeća da je definicija nepravilnosti u postupanju, prihvaćena rezolucijom Europskog parlamenta, da do nje dolazi kada javno tijelo ne djeluje u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće.

U ovom slučaju podnositelj pritužbe tvrdi da je Vijeće povrijedilo opće načelo prava Zajednice koje isključuje proizvoljnu diskriminaciju. Ombudsman stoga smatra da je nadležan za rješavanje pritužbe kao navod o nepravilnostima u postupanju.

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Odluka Vijeća 1999/307/EZ od 1. svibnja 1999. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za integraciju Schengenskog tajništva u Glavno tajništvo Vijeća proizvoljna i diskriminirajuća jer se njezinim člankom 3. točkom (e) podtočkom i. integracija schengenskog osoblja ograničava samo na osoblje zaposleno 2. listopada 1997.

2.2 Vijeće je objasnilo da su sve odluke Glavnog tajništva o bivšem osoblju iz Schengenskog tajništva donesene u okviru provedbe Odluke Vijeća 1999/307/EZ. Istaknula je da je nezakonitost ove Odluke istaknuta u nekoliko izravnih tužbi pred Prvostupanjskim sudom (predmeti T-164/99 i T-166/99). Stoga je Vijeće zaključilo da smatra da je ishod sudskog postupka bitan element za određivanje predmeta žalbe.

2.3 Na temelju istraga Europskog ombudsmana, čini se da su pred Prvostupanjskim sudom u tijeku dva predmeta protiv Vijeća Europske unije (predmeti T-164/99 i T-166/99), koji su uključivali pravne navode slične onima iznesenima u pritužbi Europskom ombudsmanu.

Iako tužitelji u predmetima pred Prvostupanjskim sudom i podnositelj pritužbe u predmetu podnesenom Ombudsmanu nisu bili iste stranke, obje su istaknule ista pravna pitanja. S obzirom na te okolnosti i na temelju članka 2. stavka 7. svojeg Statuta, Europski ombudsman odlučio je 6. siječnja 2000. obustaviti svoje istrage u vezi s pritužbom dok Prvostupanjski sud ne odluči o povezanim predmetima.

2.4 Prvostupanjski sud donio je 27. lipnja 2001. presudu u predmetima T-164/99 i T-166/99. U svojoj presudi u predmetu T-164/99, o kojoj je zajednički odlučeno u predmetima T-37/00 i T-38/00, Sud se posebno osvrnuo na to je li izbor datuma 2. listopada 1997., s obzirom na to da je osoblje koje treba uključiti u Glavno tajništvo Vijeća trebalo biti zaposleno u Schengenskom tajništvu, bio proizvoljan i diskriminirajući. Sud je iznio sljedeća razmatranja:

74. „Datum 2. listopada 1997. datum je potpisivanja Ugovora iz Amsterdama, koji uključuje Protokol. Tako je na taj datum postalo jasno da će, podložno naknadnoj ratifikaciji tog ugovora, osoblje Schengenskog tajništva biti uključeno u Glavno tajništvo Vijeća, čije će detaljne aranžmane donijeti Vijeće.

75. U tim se okolnostima Vijeću ne može prigovoriti da je u autonomnom sustavu zapošljavanja uvedenom Odlukom 1999/307 odredilo kategoriju osoba koje ispunjavaju uvjete za takvu integraciju tako što je 2. listopada 1997. odredilo početak razdoblja tijekom kojeg su te osobe morale biti zaposlene u Schengenskom tajništvu. Budući da je Vijeće bilo ovlašteno utvrditi načine integracije neovisno o Pravilniku o osoblju i Uvjetima zaposlenja, uzimajući u obzir položaj osoba zaposlenih u Schengenskom tajništvu, ono je moglo spriječiti umjetno povećanje broja tih osoba nakon što je načelo integracije postalo javno poznato 2. listopada 1997. Izbor datuma 2. listopada 1997. stoga se ne može smatrati proizvoljnim.”

2.5 U svjetlu gore navedene presude, Ombudsmanica smatra da se izbor datuma 2. listopada 1997., kako je naveden u članku 3. točki (e) podtočki i. Odluke Vijeća 1999/307/EZ, ne može smatrati proizvoljnim i/ili diskriminirajućim. Ombudsmanica je stoga zaključila da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Vijeća Europske unije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i glavni tajnik Vijeća Europske unije.

Tvoje iskreno,

Jacob SÖDERMAN