- HR Hrvatski
Strojno prevedeni tekstovi mogu sadržavati pogreške koje mogu narušiti jasnoću i točnost. Europski ombudsman ne prihvaća nikakvu odgovornost za bilo kakve nepodudarnosti. Najpouzdanije informacije i pravnu sigurnost jamči izvorna inačica na engleski jeziku koja je dostupna putem gornje poveznice.
Više informacija potražite u našem odjeljku o jezičnoj politici i prevođenju.
Jesu li poduzeća upoznata sa svojim pravom na pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s nepravilnostima u postupanju institucija i tijela EU-a?
Govor - Govornik P. Nikiforos Diamandouros - Grad London - Država Ujedinjeno Kraljevstvo - Datum Utorak | 06 svibnja 2008
Uvod
Dame i gospodo, drago mi je što sam danas ovdje u Royal Anglo belgijskom klubu. Zahvaljujem belgijsko-luksemburškoj gospodarskoj komori u Velikoj Britaniji na ovom pozivu. Posebno zahvaljujem g. Vanhoonackeru, predsjedniku Kraljevskog anglo-belgijskog kluba i Belgijske luksemburške gospodarske komore, kao i njegovim kolegama koji su pomogli u organizaciji tog događanja.
Danas sam ovdje kako bih objasnio prirodu i usluge Europskog ombudsmana i što konkretno mogu učiniti za poduzeća. Ovo je događanje dio mojih napora diljem Europske unije i šire da obavijestim gospodarske komore o svojem radu. Na razini EU-a u bliskom sam kontaktu s Eurochambresom i na nacionalnoj razini surađujem s različitim nacionalnim i regionalnim gospodarskim komorama, koje smatram jedinstvenima jer služe kao multiplikacijski mehanizmi za podizanje svijesti o mojim uslugama među malim, srednjim i velikim poduzećima.
Kratka povijest Europskog ombudsmana
Započnimo s kratkim prikazom povijesti institucije ombudsmana. Upravo su Skandinavci, točnije Švedski, izumili koncept ombudsmana. Dogodilo se to još davne 1809. godine. Ideja osnivača da bi neovisno tijelo trebalo provjeriti zakonitost postupaka javnih službenika bila je doista avangardna. Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje da su skandinavske zemlje također bile među najžešćim promicateljima transparentnosti u Europi.
U kontekstu proširenja EU-a na skandinavske zemlje, kao i u raspravama o Europi građana, iznesena je ideja o osnivanju Europskog ombudsmana. Ugovorom iz Maastrichta uspostavljen je 1993. Europski ombudsman kako bi se poboljšali odnosi između građana, poduzeća i udruga te razina upravljanja na razini EU-a.
Europski ombudsman bira Europski parlament. Prvi pučki pravobranitelj, Jacob Söderman, bivši pučki pravobranitelj Finske, izabran je u Parlamentu 1995. godine.
Izabran sam za Europskog ombudsmana 2003. i ponovno izabran 2005. na puni petogodišnji mandat. Nedavno sam proslavio petu godinu mandata.
Uloga Europskog ombudsmana
Za one koji možda nisu upoznati s mojom funkcijom, dat ću vam kratak opis. Istražujem pritužbe o nepravilnostima u postupanju u europskim institucijama i tijelima, kao što su Europska komisija, Europski parlament i Vijeće. Nepravilnost obuhvaća sve vrste loše ili neuspješne uprave, od zakašnjelog plaćanja za projekte EU-a ili problema s natječajnim postupcima do pravnih pogrešaka ili odbijanja pristupa dokumentu.
Godine 2007. zaprimio sam 3211 pritužbi građana, poduzeća, udruga, interesnih skupina, nevladinih organizacija i drugih organizacija. Kasnije u svom govoru, pružit ću vam vrlo "svježe" statistike i popratne materijale vezane uz prošlu godinu koji se temelje na prezentaciji mog Godišnjeg izvješća za 2007. godinu javnosti, koje je napravljeno prije samo tri tjedna.
Zasad želim istaknuti da smo prošle godine pokrenuli informativnu kampanju za određene ciljne skupine, uključujući poduzeća i udruge. Rezultati su bili najohrabrujući - sve veći broj takvih organizacija počinje koristiti moje usluge. Za razliku od pojedinačnih građana, koji mi se vrlo često obraćaju zbog „pogrešnih” razloga, više od polovice pritužbi poduzeća ili udruga obuhvaćeno je mojim mandatom.
Razlog za to je jednostavan: Tisuće poduzeća i udruga uključeno je u projekte i programe EU-a. Stoga je vjerojatnije da će biti u izravnom kontaktu s upravom EU-a, primjerice nakon poziva na podnošenje ponuda ili ugovora potpisanih s institucijama i tijelima. Neki od njih zapravo nailaze na probleme s institucijama EU-a.
Poduzeća i udruge često su u izravnom kontaktu s institucijama EU-a u kontekstu svojih aktivnosti lobiranja, sudjelovanja u postupcima savjetovanja i pokušaja dobivanja pristupa važnim informacijama o svojem području djelovanja. Kada su nezadovoljni načinom na koji su se prema njima odnosile službe institucija, mogu se obratiti meni.
U okviru naše informativne kampanje naporno radim na podizanju svijesti među tim ciljnim skupinama o njihovu pravu na pritužbu. Već sam spomenuo svoju suradnju s Eurochambresom na europskoj razini. No tijekom posljednje dvije godine otputovao sam u mnoge države članice kako bih obavijestio nacionalne i regionalne gospodarske komore, odvjetničke komore i druge dionike o svojim uslugama.
Strogo govoreći, samo građani Europske unije ili bilo koja fizička ili pravna osoba s boravištem ili registriranim sjedištem u državi članici EU-a mogu podnijeti pritužbu Europskom ombudsmanu.
Znam, međutim, da neki od vas rade za gospodarske komore izvan EU-a. Stoga ne želim govoriti samo o poduzećima iz EU-a, nego i o mogućnostima da se poduzeća izvan EU-a obrate Ombudsmanu. Godine 2007. zaprimio sam znatan broj pritužbi, točnije 200, od građana, poduzeća ili udruga izvan EU-a. Neke od njih dovele su do važnih istraga koje sam pokrenuo koristeći se ovlastima na vlastitu inicijativu predviđenima mojim statutom.
Općenitije, iskustvo pokazuje da će poduzeća i udruge iskoristiti svoje pravo na pritužbu samo ako smatraju da će to promijeniti situaciju. Vjerujem da se to događa. Nakon naših istraga institucije EU-a podmirile su račune, platile kamate, objavile dokumente, ispravile nepravde, preispitale postupke i poboljšale postupke u korist svih strana.
Navodne vrste nepravilnosti u postupanju
Sve veći broj pritužbi koje istražujem, 28 % u 2007., odnosi se na nedostatak transparentnosti, kao što je odbijanje pristupa dokumentima ili informacijama. Mnoga poduzeća obraćaju mi se kada institucije EU-a odbiju javni pristup izvješćima o reviziji ili dokumentima koji se odnose na zakonodavne postupke u Bruxellesu ili predmete prava tržišnog natjecanja.
Da vam dam primjer: Primio sam pritužbu društva u kojoj se tvrdi da mu je Europska investicijska banka odbila omogućiti pristup revizorskom izvješću o projektu u Africi koji je financirao EU i u kojem je društvo sudjelovalo. Nakon moje intervencije EIB je omogućio djelomičan javni pristup revizijskom izvješću. Osim toga, pristao je predmetnom društvu dati privatni pristup dijelovima izvješća koji su se posebno odnosili na grupu kojoj je društvo pripadalo.
Ostale pritužbe koje primam odnose se na sporove o ugovorima EU-a, kako u pogledu postupka dodjele tako i u pogledu naknadnog izvršenja i plaćanja. Također se bavim pritužbama povezanima sa zapošljavanjem, navodima o kršenju temeljnih prava i pritužbama protiv Komisije u njezinoj ulozi čuvarice Ugovora.
Želio bih vam dati neke primjere pritužbi MSP-ova, velikih poduzeća i udruga kako bismo vam pokazali niz tema koje obuhvaćamo u našim istragama:
Nakon moje intervencije Europska komisija nadoknadila je francuskom konzultantskom društvu nepodmireni iznos od 88 000 EUR. Društvo je tvrdilo da institucija nije otplatila sve prihvatljive troškove koji proizlaze iz njezina sudjelovanja u programu za tehnologije informacijskog društva s Kinom. Komisija je tvrdila da je podnositelj pritužbe pogriješio u svojim troškovnicima. Međutim, naposljetku je pristao platiti nepodmireni iznos.
Pokrenula sam i istragu u vezi s pritužbom poduzeća za mobilne telefone O2 o istragama Komisije u vezi s uslugama roaminga. Prema mišljenju društva O2, Komisija mu nije dodijelila odgovarajuća prava obrane u okviru postupka koji se protiv njega vodi. Drugi europski operateri mobilnih telefona podnijeli su slične pritužbe. Istrage su još u tijeku.
Prošle sam godine pozvao Komisiju da ispravi netočne i obmanjujuće informacije sadržane u letcima, plakatima i videoprezentaciji o pravima putnika u zračnom prometu. To je uslijedilo nakon pritužbe dvaju europskih udruženja zračnih prijevoznika koja su kritizirala informacije koje je Komisija dostavila o pravima putnika na odštetu i pomoć u slučaju uskraćenog ukrcaja, otkazivanja letova ili dugih kašnjenja. Nakon moje intervencije Komisija je ispravila relevantne informativne materijale.
Kao što sam prethodno naveo, primam i pritužbe poduzeća izvan EU-a koja su uključena u projekte EU-a u trećim zemljama. Da vam dam primjer: Delegacija Komisije u Bocvani zatražila je od trgovačkog društva u Bocvani da dostavi slike zemlje koje će biti uključene u profil zemlje koji se pojavljuje u specijaliziranom časopisu. Slike su se pojavile u časopisu, ali tvrtka nije primila uplatu. Nakon moje intervencije Komisija se ispričala zbog kašnjenja i platila nepodmireni iznos uvećan za kamate.
Svi ti primjeri ilustriraju vrstu usluga koje mogu pružiti MSP-ovima, većim poduzećima i udruženjima čije su pritužbe u okviru mojeg mandata.
Europska mreža pučkih pravobranitelja
Važno je istaknuti da Europski ombudsman nije žalbeno tijelo protiv odluka koje su donijeli nacionalni sudovi ili pučki pravobranitelji.
Jednako je važno istaknuti da Europski ombudsman ne može rješavati pritužbe o nacionalnim, regionalnim ili lokalnim upravama, čak i ako se pritužbe odnose na pitanja Europske zajednice. Da bismo vam dali neke primjere: Primamo brojne pritužbe na prekogranične probleme povezane s isplatama mirovina, socijalnim ili zdravstvenim uslugama. Takve bi pritužbe obično trebalo uputiti nacionalnom, regionalnom ili lokalnom ombudsmanu ili odboru za predstavke.
Kako bismo riješili te probleme i osigurali brzo i učinkovito rješavanje pritužbi građana o pravu EU-a, uspostavili smo Europsku mrežu pučkih pravobranitelja. U okviru te mreže blisko surađujem sa svojim kolegama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Razmjenjujemo najbolje prakse, organiziramo redovite sastanke i osiguravamo da se pritužbe rješavaju na odgovarajućoj razini. Godine 2007. savjetovao sam 816 podnositelja pritužbe da se obrate nacionalnom ili regionalnom pučkom pravobranitelju i proslijedio sam 51 pritužbu izravno nadležnom pučkom pravobranitelju.
Europska mreža pučkih pravobranitelja sada se sastoji od gotovo 90 ureda u 31 zemlji, koji pokrivaju nacionalnu i regionalnu razinu unutar Europske unije, kao i nacionalnu razinu u zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU-u te Norveškoj i Islandu.
Europski ombudsman – dopuna sudovima
Odluke Europskog ombudsmana nisu pravno obvezujuće. S obzirom na to, neki od vas bi se mogli zapitati ne bi li imalo više smisla ići ravno na sud.
U nekim slučajevima obraćanje Ombudsmanu može biti djelotvornije rješenje od obraćanja sudu. Dakako, pravo na obraćanje sudu od temeljne je važnosti, a u nekim je slučajevima (na primjer, ako postoje složena činjenična pitanja o kojima bi svjedoke trebalo unakrsno ispitati ili ako je pravno obvezujuća odluka ključna) primjereniji pravni lijek za obraćanje sudu.
Međutim, službe pučkog pravobranitelja imaju nekoliko prednosti. Za početak, nema troškova za podnositelja pritužbe. To je vrlo važno, na primjer, za MSP-ove koji često nemaju sredstava za dugotrajne sudske postupke.
Drugo, otkad je 1995. godine osnovan Ured pučkog pravobranitelja, pokazali smo se bržima od sudova. Neki se slučajevi mogu riješiti u roku od nekoliko tjedana, na primjer kada je jednostavan telefonski poziv predmetnoj instituciji dovoljan za rješavanje tog pitanja. Međutim, istrage općenito traju dulje, posebno u složenijim predmetima, kao što je pritužba O2 koju sam prethodno spomenuo. Međutim, sve slučajeve želimo zaključiti u roku od jedne godine.
Kao treće, možemo biti fleksibilniji od sudova. Da vam dam primjer: Na podnositelja pritužbe ne moraju osobno utjecati nepravilnosti u postupanju kako bi mogao podnijeti pritužbu. U praksi to znači da bi gospodarska komora mogla podnijeti pritužbu u ime jednog ili više društava pogođenih nepravilnostima u postupanju.
Kao četvrto, kad god utvrdim nepravilnosti u postupanju u institucijama EU-a, nastojim, ako je to moguće, postići prijateljsko rješenje. To mi daje priliku da osiguram ishod od kojeg će svi imati koristi, zadovoljavajući i podnositelja pritužbe i uključenu instituciju.
Kao što sam već naveo, imam ovlast za pokretanje istraga na vlastitu inicijativu, na primjer, ako želim poduzeti daljnje mjere u vezi s pritužbom trgovačkog društva koje nema registrirano sjedište u Europskoj uniji.
Tu ovlast koristim i za pokretanje istrage ako smatram da postoje dokazi o sustavnim nepravilnostima u postupanju institucija i tijela EU-a. Dat ću vam jedan primjer:
Prije nekoliko godina pokrenuli smo istragu na vlastitu inicijativu o zakašnjelom plaćanju Europske komisije. Sud je zaključio predmet kada je Komisija obećala poboljšati svoj sustav plaćanja.
Međutim, u prosincu prošle godine pokrenuli smo drugu istragu o pravodobnosti plaćanja Europske komisije. To je uslijedilo nakon novih pritužbi pojedinaca, poduzeća i organizacija uključenih u projekte i ugovore koje financira EU. Zamolio sam Komisiju da mi dostavi informacije o tome što je učinjeno kako bi se izbjeglo zakašnjelo plaćanje, statističke podatke o slučajevima zakašnjelog plaćanja te pojašnjenja o svojoj politici plaćanja kamata.
U tom sam kontekstu naglasio da se mala i srednja poduzeća i druge organizacije u velikoj mjeri oslanjaju na primanje pravodobnih plaćanja za svoj rad na projektima EU-a. Pozvao sam Komisiju da učini sve što je u njezinoj moći kako bi se izbjegla kašnjenja koja često uzrokuju znatne probleme podnositeljima pritužbi s ograničenim financijskim sredstvima. Komisija nam je u međuvremenu poslala svoje mišljenje o ovoj istrazi, a moj pravni odjel trenutačno analizira njezin sadržaj.
Moć uvjeravanja
Kao što sam već naveo, jedna od temeljnih razlika između pučkih pravobranitelja i sudova jest činjenica da moje odluke nisu pravno obvezujuće. Sada se možete zapitati: Koja je korist institucija koja ne može donositi pravno obvezujuće odluke? Pa, tvrdio bih da prijateljsko rješenje zapravo može biti mnogo zadovoljavajuće i konstruktivnije za podnositelje pritužbi, kao i za dotičnu instituciju EU-a, nego sudska presuda.
Da vam dam primjer: Komisija je malom poduzeću dodijelila naknadu u iznosu od 21 000 EUR isključivo ex gratia nakon što je Ombudsman utvrdio da je tom poduzeću dalo dovoljno vremena za pripremu prijedloga u okviru ugovora o istraživanju i razvoju. To je u konačnici dovelo do toga da se prijedlog smatra neprihvatljivim zbog pogreške koju je sadržavao. Komisija je u svojem odgovoru naglasila da ne želi nanijeti štetu malim i srednjim poduzećima.
Drugim riječima, moja moć leži u snazi mojih argumenata i u mojoj sposobnosti da uvjerim institucije u ispravnost mojih stavova kad god nađem nepravilnosti u postupanju. Ističem i da je, unatoč tome što moje odluke nisu pravno obvezujuće, stopa usklađenosti visoka.
Ako institucija EU-a ne odgovori na zadovoljavajući način na jednu od mojih preporuka, i dalje mogu upotrijebiti svoje krajnje oružje; to jest tematsko izvješće Europskom parlamentu. Godine 2007. objavio sam jedno tematsko izvješće u kojem sam kritizirao Komisiju jer nije riješila pritužbu u vezi s europskom direktivom o radnom vremenu. Prije više od šest godina njemački liječnik zatražio je od Komisije da pokrene postupak protiv Njemačke tvrdeći da ona krši Direktivu o radnom vremenu. Unatoč pritisku mojeg ureda, Komisija se suzdržala od poduzimanja mjera u vezi s pritužbom kao takvom, tvrdeći da su njezini prijedlozi za izmjenu Direktive pred zakonodavcem Zajednice. Ali smatram da je to nedjelovanje i odbijanje primjene postojećeg zakona nepravilnost u postupanju.
Statistički podaci o pritužbama
Od početka rada 1995. ombudsmanica je obradila oko 30 000 pritužbi. U tom je razdoblju postignut znatan napredak kako bi uprava EU-a postala otvorenija, odgovornija i uslužnija.
Kao što sam spomenuo na početku prezentacije, 2007. godine zaprimio sam ukupno 3211 pritužbi građana, poduzeća, udruga, nevladinih organizacija, regionalnih ureda i drugih. To je smanjenje u odnosu na 2006. godinu, kada sam zaprimio 3830 pritužbi. Međutim, smanjenje ukupnog broja pritužbi sastoji se isključivo od smanjenja broja pritužbi koje su izvan mojeg mandata i stoga predstavlja pozitivan razvoj događaja.
Nadalje, zaprimili smo veći broj dopuštenih pritužbi u apsolutnom i relativnom smislu. Zbog toga je 2007. otvoreno 17 % više istraga u usporedbi s prethodnom godinom. Istodobno, moj je ured 2007. zatvorio rekordan broj istraga, odnosno 348 istraga. To je povećanje od 40 % u odnosu na 2006.
Smatram da je to vrlo pozitivan pomak koji pokazuje da naši napori za informiranje poduzeća, udruga, nevladinih organizacija, regionalnih vlasti i drugih ciljnih skupina o našim uslugama počinju donositi rezultate.
Uspijevamo pomoći oko 70 % podnositelja pritužbe pokretanjem istrage o predmetu, prijenosom pritužbe nadležnom tijelu ili savjetovanjem podnositelja pritužbe o tome gdje se obratiti.
Većina pritužbi u okviru mojeg mandata, više od dvije trećine, odnosi se na Europsku komisiju. To ne znači da je Komisija institucija s najgorom administracijom. To samo odražava činjenicu da je Komisija institucija EU-a s kojom se suočava većina građana, poduzeća ili udruženja. Europski ured za odabir osoblja, Europski parlament, Ured za borbu protiv prijevara, OLAF i Vijeće sljedeći su put bili usklađeni 2007.
Dopustite mi da kažem i da sam zabrinuta zbog sve većeg broja kritičkih primjedbi koje sam prošle godine morala iznijeti institucijama EU-a. U 2006. godini zabilježili smo rekordan broj kritičkih primjedbi, 41, ali je u 2007. godini taj broj dodatno porastao na 55.
Ali ima i dobrih vijesti. Administracija EU-a riješila je 2007. godine 129 predmeta, odnosno 35 % ukupnog broja, nakon pritužbe Ombudsmanu. To je dvostruko više predmeta riješenih tijekom prethodne godine.
Statistički podaci za pojedine zemlje
Kad je riječ o podrijetlu pritužbi, mogu vam reći da je Njemačka, s više od 500 pritužbi 2007., pretekla Španjolsku kao izvor najvećeg broja pritužbi. To je uglavnom zbog naših opsežnih informacijskih napora u 2007. godini kako bismo objasnili naše usluge njemačkoj javnosti. Samo ima smisla da bi Njemačka, kao najveća država članica, također trebala imati najveći broj pritužbi.
Nakon Njemačke slijedile su Španjolska, Francuska i Poljska. No, ako pogledate veličinu stanovništva, zemlje s najvećom stopom pritužbi su Luksemburg, Malta i Cipar. Belgija je peta na popisu, a Portugal je malo iznad prosjeka EU-a u pogledu stope pritužbi.
Građani, poduzeća i udruge u Ujedinjenoj Kraljevini najmanje se žale ako uzmete u obzir veličinu stanovništva Ujedinjene Kraljevine. S jedne strane, to se uklapa u situaciju koju imamo s mnogim velikim državama članicama, odnosno u niže relativne stope pritužbi koje proizlaze iz činjenice da je uvijek teže doprijeti do većeg stanovništva. S druge strane, Ujedinjena Kraljevina ima izvrsnu mrežu regionalnih i nacionalnih pučkih pravobranitelja. Građani i poduzeća stoga su općenito dobro informirani o konceptu ombudsmana i ne vidim razlog zašto ne bi trebali iskoristiti i Europskog ombudsmana. Možda imate druga objašnjenja za nisku stopu pritužbi u Ujedinjenoj Kraljevini. U svakom slučaju, očito još uvijek imamo puno toga za učiniti kako bismo obavijestili britansku javnost o našim uslugama.
Stopa pritužbi Luksemburga i Belgije znatno je iznad prosjeka EU-a. To je djelomično posljedica činjenice da su mnoge institucije EU-a već dugo osnovane u objema zemljama. Ljudi su općenito bolje informirani o svojem radu i o mojim uslugama nego u drugim zemljama. Osim toga, primamo i velik broj pritužbi od dužnosnika EU-a koji imaju problema s vlastitom administracijom.
Promicanje dobre uprave
Pregledom predmeta koje sam vam dostavio ističe se reaktivna funkcija Europskog ombudsmana. Međutim, važno je istaknuti da je Europski ombudsman također proaktivan i da institucijama pruža resurse kako bi im pomogao da poboljšaju svoju uspješnost.
Veliku energiju i pozornost posvećujem obraćanju institucijama i tijelima EU-a s ciljem promicanja dobre uprave. Redovito se sastajem s povjerenicima, dužnosnicima Komisije i predstavnicima drugih institucija EU-a kako bih objasnio da ombudsmanica ne predstavlja i ne bi trebala biti zamišljena kao prijetnja, već kao koristan alat za pomoć u otkrivanju što bi moglo biti pogrešno u upravi.
Kako bismo objasnili što bi dobra uprava trebala značiti u praksi, razvili smo Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, koji je Europski parlament odobrio 2001. U Zakoniku se objašnjava što javnost ima pravo očekivati od europske uprave i on je koristan vodič za državne službenike.
Zaključak
Rezultat rada Europskog ombudsmana trebao bi biti bolja usluga svima koji imaju razloga stupiti u kontakt s institucijama i tijelima EU-a. Uvijek želim naglasiti da je moja glavna zadaća promicanje kulture usluga u europskim institucijama. Otvorena europska uprava usmjerena na rezultate, uslužna i ključna za poboljšanje odnosa između poduzeća i udruga te institucija EU-a.
Neki od vas možda su već svjesni problema koje sam spomenuo s institucijama EU-a. A neki od vas mogu biti uključeni u takve slučajeve u budućnosti. Stoga vas želim potaknuti da proširite riječ i obratite mi se kad god se pojave problemi s upravom EU-a. Ovdje smo da pomognemo. Iskoristi nas.
Hvala vam na pažnji, rado ću vam odgovoriti na sva pitanja koja imate.