Hvala vam što ste me pozvali da otvorim svoju konferenciju o temi koja je vrlo bliska mom srcu.

Kao što mnogi od vas će znati, bio sam novinar dvadeset godina, tako jasno pisanje je vrlo mnogo u mojoj DNK. Međutim, uvijek sam bio uvjeren da bi jasno komuniciranje trebalo biti i glavni prioritet za javne službenike, a to je uvelike usmjeravalo moj pristup u gotovo dvadeset godina kao ombudsmana, prvo u Irskoj, a zatim na razini EU-a.

Da parafraziramo Williama Penna, treba razumjeti cijelu svrhu pisanja ili komuniciranja. Za nas u javnim upravama također sam uvjeren da je naša dužnost doprijeti do javnosti kojoj služimo na jeziku i mediju koji razumiju. Drugim riječima, jasno pisanje i komunikacija dio su naše misije kao javnih službenika.

Prekretnica je u tome što komunikacija na složenom ili tehničkom jeziku ne samo da otežava javnosti razumijevanje našeg rada, već se često smatra i elitističkim ili isključivim. Zbog toga nedavanje prednosti jasnom pisanju i jeziku može dodatno pogoršati mnogo rasprave o jazu između EU-a i ljudi diljem Europe.

Jasna komunikacija stvara povjerenje, a pandemija je pružila savršenu studiju slučaja o tome.

Vlade i uprave bile su prisiljene donositi seizmičke odluke brzinom koja oduzima dah. Tamo gdje su pružili jasna i razumljiva objašnjenja za te dalekosežne odluke o zatvaranju naših gospodarstava i društava, vlade i uprave mogle su jamčiti sudjelovanje svojih građana. Tamo gdje to nisu učinili, ili gdje su poruke bile pomiješane i mijenjane, sjeme sumnje javnosti bilo je posijano. Brzo naprijed godinu dana i vidjeli smo, i još uvijek vidimo, da se isti scenarij odvija u vezi s cjepivima.

******

Prošlo je gotovo osam godina otkako me je Glavna uprava za pismeno prevođenje prvi put pozvala da govorim na konferenciji o jasnom pisanju. To je bilo na samom početku mog prvog mandata Europskog ombudsmana. U to vrijeme, rekao sam vam da će jasno pisanje biti prioritet za moj ured.

Kao institucija ombudsmana djelujemo kao most između javnosti i uprave EU-a. Svake godine obrađujemo više od 2000 pritužbi, većinom od običnih građana. To su osobe koje su u početku često imale frustrirajuće iskustvo s upravom EU-a. Kao takvi, vjerujem da imamo dodatnu dužnost razgovarati s njima na način koji se može povezati.

Drago mi je što vas mogu obavijestiti da su jasno pisanje i jednostavan jezik i dalje glavni prioritet mene i mog ureda. Ona usmjerava sve naše interakcije s javnošću, od osnovne korespondencije s podnositeljima pritužbi do završnih odluka u high‑profile upitima.

Nudimo internu obuku o jasnom pisanju, koju svaki član osoblja potiče na praćenje nakon preuzimanja dužnosti. Tečajevi su prilagođeni našem radu, ali je osposobljavanje pripremljeno u suradnji s timom za jasno pisanje u Glavnoj upravi za pismeno prevođenje, s kojim trenutačno surađujemo.

Također imamo urednički tim koji je posebno posvećen jasnom pisanju i osiguravanju da su svi dokumenti u našim glavnim upitima sastavljeni na način koji je što jednostavniji za čitanje.

Osim svojeg ureda, potiče me da vidim da se jasno pisanje sada uvodi u cijeloj administraciji EU-a i da se više ne smatra iritantnom preokupacijom nekoliko ekscentrika u većim institucijama.

U sklopu Nagrade za dobru upravu, koju organiziram svake druge godine, imamo kategoriju izvrsnosti u komunikacijama. To mi omogućuje da iz prve ruke vidim impresivne napore koje posebni timovi u administraciji EU-a ulažu kako bi jasno komunicirali o ključnim pitanjima.

******

Jasno pisanje može biti izazov bilo kojem stručnjaku, bilo odvjetniku ili znanstveniku, bilo u javnom ili privatnom sektoru. Sama priroda žargona je da ne zvuči kao žargon onima koji ga koriste.

To je vjerojatno još veći izazov za multikulturne organizacije u kojima ljudi sastavljaju tekstove na jezicima koji možda nisu ni njihov drugi jezik.

I dalje sam preplavljen kvalitetom izrade tekstova na engleskom jeziku u svojem uredu, a to je nešto što se bez sumnje ponavlja u cijeloj upravi EU-a. Također je neosporna značka srama da govornici materinjeg engleskog jezika često nisu toliko kompetentni u svom drugom jeziku, ako ga čak imaju.

Međutim, u Bruxellesu i balonu EU-a ta je situacija dovela do pojave vrlo specifične vrste žargona: Eurospeak, gdje tehnička politika žargon susreće Euro‑Engleski.

Kao i kod drugih oblika žargona, čak i oni od nas koji su izvorni govornici engleskog jezika i stručnjaci za politiku brzo počinju apsorbirati i usvojiti jezik koji nas okružuje. To je normalna, pa čak i pozitivna dinamika, koja je u korijenu kako se jezik razvija.

Međutim, moramo izbjeći zamku razgovora s vanjskim svijetom u našem poznatom dijalektu euro-engleskog, jer se to može smatrati elitističkim. Trebali bismo se redovito provjeravati i pitati može li javnost lako razumjeti što pišemo i kako komuniciramo. Ovdje se ne radi samo o javnosti na engleskom jeziku, jer se dokumenti koji su sastavljeni na engleskom jeziku tada prevode, često na sva 23 druga službena jezika.

To me dovodi do još jednog temelja naše jasne pisane i komunikacijske misije: višejezičnost.

EU je predan poštovanju i zaštiti jezične raznolikosti. Primjena načela višejezičnosti ne odnosi se samo na osiguravanje jednakog postupanja prema državama članicama, već je od ključne važnosti za odnose između EU-a i njegovih građana.

Da bi se vratio Williamu Pennu, svrha pisanja i komuniciranja je razumjeti. Za većinu ljudi u Europi to znači, kao minimum, doprijeti do njih na službenom jeziku njihove države članice i omogućiti im da sudjeluju u demokratskom životu EU-a na tom jeziku.

U tu sam svrhu 2018. pokrenuo „stratešku inicijativu” o upotrebi službenih jezika EU-a u upravi EU-a. Sud je u okviru te inicijative proveo javno savjetovanje, a zatim se o nalazima savjetovao sa 64 institucije, tijela, ureda i agencija EU-a.

Inicijativa je kulminirala nizom „praktičnih preporuka”, izdanih u srpnju prošle godine, koje služe kao smjernice upravi EU-a o upotrebi službenih jezika EU-a u komunikaciji s javnošću.

U tim se preporukama utvrđuje kada i gdje bi institucije i tijela EU-a trebali staviti informacije na raspolaganje na svim službenim jezicima. Vodeće je načelo omogućiti javnosti da prati naš temeljni rad i da mu doprinese.

Jasno je da će priroda i veličina institucije ili agencije utjecati na to koliko daleko možete ići. Dosad smo imali oko 30 odgovora na preporuke agencija EU-a, od kojih su gotovo svi bili pozitivni.

Znam da su Komisija i druge institucije i agencije već ažurirale ili su u postupku ažuriranja svoje jezične politike kako bi uzele u obzir te praktične preporuke. Ovo je vrlo dobrodošlo.

Naravno, u duhu jasnog pisanja, to bi idealno trebalo ići dalje od mehaničkog prijevoda. To podrazumijeva i provjeru prevedenih tekstova kako bi se osiguralo da je sadržaj jasan i razumljiv njihovoj publici.

******

Potiče me da znam da postoji tako velik interes za ovogodišnju konferenciju „Jasno pisanje za Europu”. Kao što sam na početku spomenuo, smatram da je jasna komunikacija ključan dio misije javnih uprava i uvjeren sam da je ključna kako bi se javnosti omogućilo sudjelovanje u demokratskom životu EU-a. Time se u konačnici osigurava povjerenje javnosti u Uniju. Nadam se da ćete uzeti mnogo vrijednih lekcija s konferencije i primijeniti ih u svojim institucijama i agencijama tijekom sljedeće godine.