The three cases concerned how the European Commission applied its Better Regulation rules and other procedural requirements when preparing legislative proposals concerning corporate sustainability due diligence (983/2025/MIK), countering migrant smuggling (2031/2024/VB) and the Common Agricultural Policy (1379/2024/MIK). The Commission considered these proposals to be urgent and, therefore, omitted steps foreseen in its rules, such as impact assessments and public consultations. The complainants, which are civil society organisations, considered these omissions to be in breach of the Commission’s Better Regulation rules. In two cases, the complainants also argued that the Commission failed to assess the legislative proposals’ consistency with the EU’s climate goals, as required by the European Climate Law. In one case, the complainant was further concerned that the Commission breached its Rules of Procedure on inter-service consultations.

Based on her inquiries, the Ombudsman found procedural shortcomings in how the Commission prepared the legislative proposals in question, which, taken together, amounted to maladministration. To address these shortcomings, the Ombudsman recommended that the Commission ensure a predictable, consistent and non-arbitrary application of its Better Regulation rules, by defining ‘urgent’ situations that justify a derogation from their requirements, as well as by recording and explaining the reasons for any derogations granted. Furthermore, where derogations are granted, the Commission should establish a procedure to ensure that the urgent preparation of legislative proposals still complies with the principles of a transparent, evidence-based and inclusive law-making process. To assist the Commission in this task, the Ombudsman also made four suggestions for improvement, which included: clarifying its stakeholder consultation rules for urgent proposals; ensuring that the analytical documents replacing impact assessments and outlining the evidence supporting its proposals are published in a timely manner to enable a public debate before the legislation is adopted; issuing guidance on implementing climate consistency assessments; providing and recording justifications when shortening inter-service consultation periods below established thresholds.

In its reply to the Ombudsman, the Commission agreed to reflect on defining ‘urgent’ situations during the upcoming revision of the Better Regulation rules, as well as to record and publish the reasons for applying any derogations from their requirements. The Commission also committed to ensure targeted consultations on its ‘urgent’ proposals, to publish the analytical documents with evidence supporting its proposals within three months of adoption, to include climate consistency assessments in both analytical documents and explanatory memoranda for future proposals and to provide justifications for shortened inter-service consultations.

The complainants, in their comments on the Commission’s reply, considered that the Commission’s commitments are neither clear nor concrete enough to guarantee a transparent, inclusive and evidence-based law-making process.

The Ombudsman welcomed the overall constructive reply of the Commission to her recommendations and suggestions for improvement. That said, the Commission’s response does not yet provide sufficient clarity on the concrete steps it intends to take to implement the Ombudsman’s recommendations and suggestions for improvement.

The Ombudsman will therefore monitor this matter based on future complaints and once the Commission has finalised the revision of the Better Regulation rules. At this stage, no further inquiries are justified, and the Ombudsman closed the three cases.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima povezanima s programima razvoja kave u Etiopiji. Podnositelj pritužbe podnio je svoj zahtjev Komisiji u kolovozu 2024.

Komisija je prvi put odgovorila u prosincu 2024. Omogućio je potpuni pristup dvama dokumentima, uskratio pristup trima dokumentima u cijelosti i omogućio djelomičan pristup preostalih 31 dokumentu. Komisija je pritom tvrdila da bi (potpuno) otkrivanje moglo ugroziti zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija, zaštitu osobnih podataka i komercijalnih interesa te zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa.

Podnositelj pritužbe osporio je odluku Komisije podnošenjem „potvrdnog zahtjeva” u siječnju 2025. Budući da nije dobio odgovor, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u svibnju 2025.

Ombudsmanica je u lipnju 2025. pokrenula istragu i zatražila od Komisije da što prije odgovori podnositelju pritužbe.

Nakon nekoliko razmjena mišljenja s Komisijom o tom pitanju ombudsmanica je 20. travnja 2026. poslala konačni podsjetnik Komisiji i pozvala je da najkasnije do 12. svibnja 2026. donese potvrdnu odluku. Komisija to nije učinila.

Budući da Komisija još nije odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe više od 15 mjeseci nakon isteka zakonskog roka utvrđenog Uredbom 1049/2001, Ombudsman je zaključio istragu utvrđivanjem nepravilnosti u postupanju.

Tri slučaja odnose se na način na koji je Europska komisija primijenila svoja pravila o boljoj regulativi i druge postupovne zahtjeve pri pripremi zakonodavnih prijedloga o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (983/2025/MAS), borbi protiv krijumčarenja migranata (2031/2024/VB) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (1379/2024/MIK). Komisija je te prijedloge smatrala hitnima te je stoga propustila korake predviđene u svojim pravilima, kao što su procjene učinka i javna savjetovanja. Podnositelji pritužbe, koji su organizacije civilnog društva, smatrali su da se tim propustima krše pravila Komisije o boljoj regulativi. U dva slučaja podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije provjerila usklađenost zakonodavnih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U jednom je predmetu podnositelj pritužbe nadalje bio zabrinut da je Komisija prekršila svoj Poslovnik o savjetovanjima među službama.   

Ombudsmanica je pokrenula istrage o tim trima predmetima. Zaprimila je pisani odgovor Komisije u sva tri predmeta, pregledala relevantne spise Komisije i njezini istražni timovi sastali su se s predstavnicima Komisije u okviru dviju istraga.

Komisija je odgovorila da pravila o boljoj regulativi nisu obvezujuće pravo, već skup alata za oblikovanje politika za prikupljanje relevantnih informacija koje bi trebalo primjenjivati na razmjeran način. Tvrdila je i da je prikupila sve relevantne dokaze prije donošenja predmetnih zakonodavnih prijedloga, savjetovala se s dionicima i provela procjene klimatske dosljednosti i savjetovanje među službama u skladu s primjenjivim pravilima.

Na temelju svojih istraga Ombudsmanica je utvrdila niz postupovnih nedostataka u načinu na koji je Komisija pripremila zakonodavne prijedloge koji zajedno čine nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je posebno utvrdila da je Komisija usvojila široko tumačenje „hitnosti” i da nije u dovoljnoj mjeri opravdala „hitnost” zakonodavnih prijedloga prema javnosti te da nije dokumentirala svoja odstupanja od primjenjivih pravila za bolju regulativu. Ombudsmanica je također utvrdila da Komisija nije uspostavila postupak kojim bi se, u skladu s Ugovorima i sudskom praksom, osigurala transparentna, na dokazima utemeljena i uključiva priprema „hitnih” zakonodavnih prijedloga. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da Komisija nije postupila odgovorno jer nije vodila odgovarajuću evidenciju o obveznim provjerama usklađenosti svojih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a.

Kako bi otklonila te nedostatke, ombudsmanica je dala dvije preporuke. Ombudsmanica je preporučila da bi Komisija trebala osigurati predvidljivu, dosljednu i neproizvoljnu primjenu svojih pravila za bolju regulativu definiranjem „hitnih” situacija kojima se opravdava odstupanje od zahtjeva utvrđenih u pravilima. Nadalje, ako se odobre odstupanja, Komisija bi trebala uspostaviti postupak kako bi osigurala da hitna priprema zakonodavnih prijedloga i dalje bude u skladu s načelima transparentnog i uključivog zakonodavnog postupka koji se temelji na dokazima. Kako bi pomogao Komisiji u toj zadaći, Ombudsman je iznio četiri prijedloga, koji uključuju pojašnjenje pravila savjetovanja s dionicima za hitne prijedloge i osiguravanje da se dokazi kojima se potkrepljuju njegovi prijedlozi pravodobno objave kako bi se omogućila javna rasprava prije donošenja zakonodavstva.

Predmet se odnosio na navodni sukob interesa u koji je bio uključen povjerenik za poljoprivredu. Podnositelj pritužbe, organizacija koja zastupa poljske poljoprivrednike, podnio je pritužbu zbog povrede u vezi s poljskim poljoprivrednim zakonodavstvom. Podnositelj pritužbe zatim je upozorio Europsku komisiju na činjenicu da je brat povjerenika za poljoprivredu bio među članovima poljskog parlamenta koji su predložili sporno zakonodavstvo.   

Ombudsmanica je utvrdila da je način na koji je Komisija procijenila sukob interesa manjkav. Konkretno, nije uzela u obzir činjenicu da je odnos povjerenika s jednim od predlagatelja zakonodavstva mogao negativno utjecati ili se smatralo da negativno utječe na neovisnost Komisije u ocjeni predmetne pritužbe zbog povrede.  

Ombudsmanica je predložila poboljšanje kako bi se to riješilo te je pozvala Komisiju da preispita svoje donošenje odluka o pritužbi zbog povrede pod nadzorom drugog povjerenika. Budući da je Ombudsmanica utvrdila i postupovne nedostatke u predmetu, iznijela je drugi prijedlog za poboljšanje kako bi se spriječile slične situacije u budućnosti.

Ombudsmanica je zatvorila istragu i zatražila od Komisije da izvijesti o mjerama koje je poduzela kako bi odgovorila na njezine prijedloge.

Predmet se odnosio na to kako Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) pri procjeni pesticida uzima u obzir rizike za bioraznolikost i ekosustave koje predstavljaju neizravni učinci pesticida. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su metodologije za procjenu neizravnih učinaka već dostupne, a činjenica da EFSA to ne čini nije u skladu s primjenjivim pravnim okvirom.

Tijekom istrage EFSA je detaljnije objasnila zašto u svojoj ulozi „procjenitelja rizika” trenutačno ne može sustavno procjenjivati neizravne učinke pesticida. Konkretno, EFSA je objasnila da Europska komisija, kao „upravitelj rizikom”, trenutačno još uvijek preispituje kriterije za procjenu rizika za okoliš u pesticidima, odnosno „posebne ciljeve zaštite”. Dok se ne razviju i ne podrže takvi posebni ciljevi zaštite, EFSA za svaki pesticid ne može sustavno procjenjivati rizike od neizravnih učinaka na okoliš.

Ombudsmanica je utvrdila da je EFSA jasno objasnila zašto, dok se ne utvrde relevantni posebni ciljevi zaštite, ne uzima sustavno u obzir neizravne učinke u svojim procjenama rizika pesticida za okoliš. Međutim, napomenula je kašnjenje u dovršetku posebnih ciljeva zaštite, koje namjerava iznijeti Komisiji.

Iako je ombudsmanica pozdravila EFSA-in angažman u pogledu zabrinutosti podnositelja pritužbe, razumjela je frustraciju podnositelja pritužbe da je EFSA započela takav dijalog tek nakon njezine intervencije. Ombudsmanica je to smatrala žalosnim. Međutim, budući da je EFSA sada sveobuhvatno odgovorila podnositelju pritužbe, daljnje istrage o tom pitanju nisu opravdane. Međutim, predložila je da se poboljša način na koji bi EFSA u budućnosti trebala rješavati slične probleme.