Tri slučaja odnosila su se na način na koji je Europska komisija primijenila svoja pravila za bolju regulativu i druge postupovne zahtjeve pri pripremi zakonodavnih prijedloga o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (983/2025/MIK), borbi protiv krijumčarenja migranata (2031/2024/VB) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (1379/2024/MIK). Komisija je te prijedloge smatrala hitnima te je stoga propustila korake predviđene u svojim pravilima, kao što su procjene učinka i javna savjetovanja. Podnositelji pritužbe, koji su organizacije civilnog društva, smatrali su da se tim propustima krše pravila Komisije o boljoj regulativi. U dva slučaja podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije ocijenila usklađenost zakonodavnih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U jednom je predmetu podnositelj pritužbe nadalje bio zabrinut da je Komisija prekršila svoj Poslovnik o savjetovanjima među službama.

Na temelju svojih istraga Ombudsmanica je utvrdila postupovne nedostatke u načinu na koji je Komisija pripremila predmetne zakonodavne prijedloge, što je, promatrano zajedno, predstavljalo nepravilnosti u postupanju. Kako bi se uklonili ti nedostaci, Ombudsmanica je preporučila da Komisija osigura predvidljivu, dosljednu i neproizvoljnu primjenu svojih pravila za bolju regulativu definiranjem „hitnih” situacija kojima se opravdava odstupanje od njihovih zahtjeva te evidentiranjem i objašnjavanjem razloga za sva odobrena odstupanja. Nadalje, ako se odobre odstupanja, Komisija bi trebala uspostaviti postupak kako bi osigurala da hitna priprema zakonodavnih prijedloga i dalje bude u skladu s načelima transparentnog i uključivog zakonodavnog postupka koji se temelji na dokazima. Kako bi pomogla Komisiji u toj zadaći, Ombudsmanica je iznijela i četiri prijedloga za poboljšanje, koji su uključivali: pojašnjavanje pravila savjetovanja s dionicima za hitne prijedloge; osiguravanje pravodobne objave analitičkih dokumenata kojima se zamjenjuju procjene učinka i navode dokazi kojima se potkrepljuju njezini prijedlozi kako bi se omogućila javna rasprava prije donošenja zakonodavstva; izdavanje smjernica za provedbu procjena klimatske dosljednosti; pružanje i evidentiranje obrazloženja pri skraćivanju razdoblja savjetovanja među službama ispod utvrđenih pragova.

U svojem odgovoru Ombudsmanu Komisija je pristala razmotriti definiranje „hitnih” situacija tijekom predstojeće revizije pravila za bolju regulativu te evidentirati i objaviti razloge za primjenu odstupanja od njihovih zahtjeva. Komisija se obvezala i da će osigurati ciljana savjetovanja o svojim „hitnim” prijedlozima, objaviti analitičke dokumente s dokazima kojima se potkrepljuju njezini prijedlozi u roku od tri mjeseca od donošenja, uključiti procjene klimatske dosljednosti u analitičke dokumente i memorandume s objašnjenjima za buduće prijedloge te pružiti obrazloženja za skraćena savjetovanja među službama.

Podnositelji pritužbe u svojim su primjedbama na odgovor Komisije smatrali da obveze Komisije nisu ni jasne ni dovoljno konkretne da bi se zajamčio transparentan i uključiv zakonodavni postupak koji se temelji na dokazima.

Ombudsmanica je pozdravila sveukupni konstruktivan odgovor Komisije na njezine preporuke i prijedloge za poboljšanje. Međutim, odgovor Komisije još nije dovoljno jasan u pogledu konkretnih koraka koje namjerava poduzeti kako bi provela preporuke i prijedloge Ombudsmana za poboljšanje.

Ombudsmanica će stoga pratiti to pitanje na temelju budućih pritužbi i nakon što Komisija dovrši reviziju pravila za bolju regulativu. U ovoj fazi daljnje istrage nisu opravdane, a Europski ombudsman zaključio je tri predmeta.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima povezanima s programima razvoja kave u Etiopiji. Podnositelj pritužbe podnio je svoj zahtjev Komisiji u kolovozu 2024.

Komisija je prvi put odgovorila u prosincu 2024. Omogućio je potpuni pristup dvama dokumentima, uskratio pristup trima dokumentima u cijelosti i omogućio djelomičan pristup preostalih 31 dokumentu. Komisija je pritom tvrdila da bi (potpuno) otkrivanje moglo ugroziti zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija, zaštitu osobnih podataka i komercijalnih interesa te zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa.

Podnositelj pritužbe osporio je odluku Komisije podnošenjem „potvrdnog zahtjeva” u siječnju 2025. Budući da nije dobio odgovor, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u svibnju 2025.

Ombudsmanica je u lipnju 2025. pokrenula istragu i zatražila od Komisije da što prije odgovori podnositelju pritužbe.

Nakon nekoliko razmjena mišljenja s Komisijom o tom pitanju ombudsmanica je 20. travnja 2026. poslala konačni podsjetnik Komisiji i pozvala je da najkasnije do 12. svibnja 2026. donese potvrdnu odluku. Komisija to nije učinila.

Budući da Komisija još nije odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe više od 15 mjeseci nakon isteka zakonskog roka utvrđenog Uredbom 1049/2001, Ombudsman je zaključio istragu utvrđivanjem nepravilnosti u postupanju.

Tri slučaja odnose se na način na koji je Europska komisija primijenila svoja pravila o boljoj regulativi i druge postupovne zahtjeve pri pripremi zakonodavnih prijedloga o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (983/2025/MAS), borbi protiv krijumčarenja migranata (2031/2024/VB) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (1379/2024/MIK). Komisija je te prijedloge smatrala hitnima te je stoga propustila korake predviđene u svojim pravilima, kao što su procjene učinka i javna savjetovanja. Podnositelji pritužbe, koji su organizacije civilnog društva, smatrali su da se tim propustima krše pravila Komisije o boljoj regulativi. U dva slučaja podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije provjerila usklađenost zakonodavnih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U jednom je predmetu podnositelj pritužbe nadalje bio zabrinut da je Komisija prekršila svoj Poslovnik o savjetovanjima među službama.   

Ombudsmanica je pokrenula istrage o tim trima predmetima. Zaprimila je pisani odgovor Komisije u sva tri predmeta, pregledala relevantne spise Komisije i njezini istražni timovi sastali su se s predstavnicima Komisije u okviru dviju istraga.

Komisija je odgovorila da pravila o boljoj regulativi nisu obvezujuće pravo, već skup alata za oblikovanje politika za prikupljanje relevantnih informacija koje bi trebalo primjenjivati na razmjeran način. Tvrdila je i da je prikupila sve relevantne dokaze prije donošenja predmetnih zakonodavnih prijedloga, savjetovala se s dionicima i provela procjene klimatske dosljednosti i savjetovanje među službama u skladu s primjenjivim pravilima.

Na temelju svojih istraga Ombudsmanica je utvrdila niz postupovnih nedostataka u načinu na koji je Komisija pripremila zakonodavne prijedloge koji zajedno čine nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je posebno utvrdila da je Komisija usvojila široko tumačenje „hitnosti” i da nije u dovoljnoj mjeri opravdala „hitnost” zakonodavnih prijedloga prema javnosti te da nije dokumentirala svoja odstupanja od primjenjivih pravila za bolju regulativu. Ombudsmanica je također utvrdila da Komisija nije uspostavila postupak kojim bi se, u skladu s Ugovorima i sudskom praksom, osigurala transparentna, na dokazima utemeljena i uključiva priprema „hitnih” zakonodavnih prijedloga. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da Komisija nije postupila odgovorno jer nije vodila odgovarajuću evidenciju o obveznim provjerama usklađenosti svojih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a.

Kako bi otklonila te nedostatke, ombudsmanica je dala dvije preporuke. Ombudsmanica je preporučila da bi Komisija trebala osigurati predvidljivu, dosljednu i neproizvoljnu primjenu svojih pravila za bolju regulativu definiranjem „hitnih” situacija kojima se opravdava odstupanje od zahtjeva utvrđenih u pravilima. Nadalje, ako se odobre odstupanja, Komisija bi trebala uspostaviti postupak kako bi osigurala da hitna priprema zakonodavnih prijedloga i dalje bude u skladu s načelima transparentnog i uključivog zakonodavnog postupka koji se temelji na dokazima. Kako bi pomogao Komisiji u toj zadaći, Ombudsman je iznio četiri prijedloga, koji uključuju pojašnjenje pravila savjetovanja s dionicima za hitne prijedloge i osiguravanje da se dokazi kojima se potkrepljuju njegovi prijedlozi pravodobno objave kako bi se omogućila javna rasprava prije donošenja zakonodavstva.

Predmet se odnosio na navodni sukob interesa u koji je bio uključen povjerenik za poljoprivredu. Podnositelj pritužbe, organizacija koja zastupa poljske poljoprivrednike, podnio je pritužbu zbog povrede u vezi s poljskim poljoprivrednim zakonodavstvom. Podnositelj pritužbe zatim je upozorio Europsku komisiju na činjenicu da je brat povjerenika za poljoprivredu bio među članovima poljskog parlamenta koji su predložili sporno zakonodavstvo.   

Ombudsmanica je utvrdila da je način na koji je Komisija procijenila sukob interesa manjkav. Konkretno, nije uzela u obzir činjenicu da je odnos povjerenika s jednim od predlagatelja zakonodavstva mogao negativno utjecati ili se smatralo da negativno utječe na neovisnost Komisije u ocjeni predmetne pritužbe zbog povrede.  

Ombudsmanica je predložila poboljšanje kako bi se to riješilo te je pozvala Komisiju da preispita svoje donošenje odluka o pritužbi zbog povrede pod nadzorom drugog povjerenika. Budući da je Ombudsmanica utvrdila i postupovne nedostatke u predmetu, iznijela je drugi prijedlog za poboljšanje kako bi se spriječile slične situacije u budućnosti.

Ombudsmanica je zatvorila istragu i zatražila od Komisije da izvijesti o mjerama koje je poduzela kako bi odgovorila na njezine prijedloge.

Predmet se odnosio na to kako Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) pri procjeni pesticida uzima u obzir rizike za bioraznolikost i ekosustave koje predstavljaju neizravni učinci pesticida. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su metodologije za procjenu neizravnih učinaka već dostupne, a činjenica da EFSA to ne čini nije u skladu s primjenjivim pravnim okvirom.

Tijekom istrage EFSA je detaljnije objasnila zašto u svojoj ulozi „procjenitelja rizika” trenutačno ne može sustavno procjenjivati neizravne učinke pesticida. Konkretno, EFSA je objasnila da Europska komisija, kao „upravitelj rizikom”, trenutačno još uvijek preispituje kriterije za procjenu rizika za okoliš u pesticidima, odnosno „posebne ciljeve zaštite”. Dok se ne razviju i ne podrže takvi posebni ciljevi zaštite, EFSA za svaki pesticid ne može sustavno procjenjivati rizike od neizravnih učinaka na okoliš.

Ombudsmanica je utvrdila da je EFSA jasno objasnila zašto, dok se ne utvrde relevantni posebni ciljevi zaštite, ne uzima sustavno u obzir neizravne učinke u svojim procjenama rizika pesticida za okoliš. Međutim, napomenula je kašnjenje u dovršetku posebnih ciljeva zaštite, koje namjerava iznijeti Komisiji.

Iako je ombudsmanica pozdravila EFSA-in angažman u pogledu zabrinutosti podnositelja pritužbe, razumjela je frustraciju podnositelja pritužbe da je EFSA započela takav dijalog tek nakon njezine intervencije. Ombudsmanica je to smatrala žalosnim. Međutim, budući da je EFSA sada sveobuhvatno odgovorila podnositelju pritužbe, daljnje istrage o tom pitanju nisu opravdane. Međutim, predložila je da se poboljša način na koji bi EFSA u budućnosti trebala rješavati slične probleme.