Europska komisija financira istraživačke programe u Europi putem okvirnih programa za istraživanje i tehnološki razvoj. Ova se pritužba odnosi na navodne nepravilnosti u evaluaciji prijedloga koji je podnio konzorcij koji traži takvo financiranje u okviru dijela programa koji se odnosi na energiju.

Komisija je u veljači 2013. obavijestila podnositelja pritužbe da je njegov projektni prijedlog odbijen. Podnositelj pritužbe zatim je Komisiji podnio zahtjev za pravnu zaštitu. Budući da nije bio zadovoljan rezultatima tog postupka pravne zaštite, Ombudsmanu je prigovorio da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni njegova prijedloga. Žalio se i na to da je dužnosnik Komisije na javnom forumu objavio rezultate postupka odabira dva tjedna prije nego što su službeni rezultati priopćeni. Tijekom istrage podnositelj pritužbe tvrdio je da je jedan od neovisnih stručnih ocjenjivača bio u sukobu interesa.

Ombudsmanica nije utvrdila nepravilnosti u postupanju u vezi s evaluacijom prijedloga podnositelja pritužbe. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da su Komisijine preuranjene objave rezultata postupka odabira predstavljale nepravilnosti u postupanju.

Nadalje, Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije upravljala i riješila problem sukoba interesa u slučaju jednog od svojih stručnih ocjenjivača. Taj neuspjeh predstavljao je nepravilnosti u postupanju. U cilju poboljšanja postupaka Komisije, Ombudsmanica je napomenula da bi Komisija trebala osigurati da ona na početku dobije sve potrebne informacije o relevantnim interesima te da bi trebala riješiti sve pojave sukoba interesa koje se pojave.

The case concerned access to documents relating to the EU's natural gas policy and, specifically, documents regarding the control of investments by third countries in the network infrastructure of the EU Member States. A British academic complained to the Ombudsman about the Commission's refusal to grant access to most of the documents sought. He complained also that the Commission relied on more than one exception in refusing access to some individual documents and that it did not specify which exception applied to which section of the particular document.

The Ombudsman inquired into the issue and concluded that, while it could have been more transparent, no further inquiries were justified into the complainant's allegation that the Commission failed to specify the precise exception it applied in cases where it relied on more than one exception for refusing access. She also concluded that there was no maladministration by the Commission as regards the remainder of the complaint.

In her decision, the Ombudsman also made a further remark that the Commission, where it rejects a request for access to documents by relying on more than one of the exceptions set out in Regulation 1049/2001, should provide the applicant with sufficient information to allow him or her to understand which exception is invoked as regards specific sections of the document concerned.

Predmet se odnosio na navodni propust Europske komisije da navede razloge za odbijanje projekata podnositelja pritužbe u području transeuropske energetske infrastrukture. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je objašnjenje koje je Komisija pružila tijekom istrage uvjerljivo i zadovoljavajuće.

Pritužba se odnosi na pristup dokumentima u vezi s revizijom uredbi o emisijama CO₂ iz vozila, a podnio ju je Greenpeace, nevladina ekološka organizacija.

U tom kontekstu podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije pristup njezinim razmjenama informacija s njemačkim proizvođačima automobila i automobilskim trgovačkim udruženjima od 15. svibnja do 15. srpnja 2012. Komisija mu je odobrila pristup svim dokumentima za koje je utvrdila da spadaju pod podnositeljev zahtjev.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da dostupni dokumenti ne čine koherentni skup korespondencije. Podnositelj pritužbe stoga tvrdi da Komisija nije omogućila potpun uvid u tražene dokumente.

Budući da je pritužba počivala na neslaganju oko postojanja određenih dokumenata, Ombudsman je odlučio da prvi korak njegove istrage bude pregled dokumenata. Kako bi se utvrdilo jesu li neki dokumenti zagubljeni, službe Ombudsmana pregledale su širu kategoriju dokumenata od onih koje spadaju u opseg zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe.

Na temelju pregleda dokumenata, Ombudsman je utvrdio da postoje još dva dodatna dokumenta koje je Komisija trebala naznačiti u svojem odgovoru na zahtjev podnositelja pritužbe. Međutim, uzimajući u obzir da je Komisija već odobrila pristup prvom dokumentu i da je u izvješću o pregledu podnositelju pritužbe otkriven cjelokupan sadržaj drugog dokumenta, Ombudsman je smatrao da nisu postojale osnove za nastavak istraga o tim dvama dokumentima.

Na općenitijoj razini, Ombudsman je smatrao da ništa nije upućivalo na to da je Komisija posjedovala bilo koje druge dokumente proizvođača automobila i automobilskih udruženja osim onih koji su već otkriveni podnositelju pritužbe. Nadalje, Ombudsman je smatrao da je sadržaj pregledanih dokumenata objasnio pretpostavljeni nedostatak koherentnosti u otkrivenim dokumentima.

S obzirom na ova razmatranja Ombudsman je utvrdio da nema temelja za daljnje istrage te je stoga zatvorio slučaj.

Europska tehnološka platforma za biogoriva („Platforma”) tijelo je koje je neovisno o Komisiji, ali je s njom usko povezano. Platforma ima izravan doprinos Komisijinoj politici istraživanja biogoriva i neizravan doprinos Komisijinoj cjelokupnoj energetskoj politici.

Nevladina organizacija koja je bila zabrinuta da Komisija nije u dovoljnoj mjeri uzela u obzir pitanja od javnog interesa u području biogoriva koja su prijavljena Europskom ombudsmanu.

Glavna tvrdnja koju je Ombudsman preuzeo za istragu bila je da Komisija nije na odgovarajući način odgovorila na zabrinutost podnositelja pritužbe u pogledu uravnotežene zastupljenosti dionika u sastavu Platforme.

U svojoj preliminarnoj procjeni Ombudsman je utvrdio da, iako je Komisija pružila pojašnjenja o funkcioniranju Platforme u kontekstu politike istraživanja biogoriva i, općenitije, opće politike Komisije, ona nije na odgovarajući način odgovorila na sve zabrinutosti podnositelja pritužbe. Ombudsmanica je kao prijateljsko rješenje predložila da bi Komisija mogla razmotriti utvrđivanje postoje li mehanizmi kojima bi se osigurala i. objektivnost preporuka Platforme, ii. pozornost posvećena pitanjima od javnog interesa i iii. u kojoj mjeri Komisija uzima u obzir vanjski doprinos.

Analizom odgovora Komisije na njegov prijedlog ombudsmanica je potvrdila inicijative koje je Komisija poduzela u pogledu objektivnosti preporuka Platforme i jednakih mogućnosti za dionike. Unatoč tome, Ombudsman je utvrdio određene nedostatke te je stoga iznio nacrte preporuka koje bi Komisija trebala razmotriti u pogledu poduzimanja i. potrebnih inicijativa za povećanje objektivnosti preporuka Platforme u području politike istraživanja biogoriva i ii. daljnjih mjera kako bi osigurala da dobije pluralistički i objektivan doprinos u vezi s političkim inicijativama u području obnovljive energije.

Unatoč prigovorima na nalaze Europskog ombudsmana o nepravilnostima u postupanju, Komisija je iznijela inicijative poduzete za provedbu nacrta preporuka Europskog ombudsmana.

Ombudsmanica je utvrdila da su te inicijative, iako nisu bile dovoljno detaljne, predstavljale korake u pravom smjeru. Ombudsmanica je vjerovala da će se obveze Komisije pretvoriti u konkretne mjere i prakse u provedbi novog programa Obzor 2020.

S obzirom na ta razmatranja ombudsmanica je utvrdila da daljnje istrage nisu opravdane u vezi s pritužbom.