Strasbourg, 16. 10. 2002.

g. Romano Prodi
Predsjednik Europske komisije
200 rue de la Loi
B-1049 Bruxelles

g. predsjedniče,

Kao što znate, u posljednjih nekoliko godina morao sam obraditi znatan broj pritužbi upućenih Europskoj komisiji. Iskustvo koje sam uspio dobiti od ovih slučajeva dovodi me do toga da s vama postavim pitanje općenitije prirode. Zapravo sam uvjeren da bi Europski ombudsman trebao ne samo reagirati na pojedinačne slučajeve nepravilnosti u postupanju, već i pokušati doprinijeti poboljšanju uprave iznošenjem konstruktivnih prijedloga ako se to čini primjerenim.

Osim toga, želio bih se vratiti na nekoliko slučajeva u kojima sam iznio kritičke primjedbe.

Uklanjanje nepravilnosti u postupanju naknadom

Člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana nalaže se Europskom ombudsmanu da u najvećoj mogućoj mjeri pronađe rješenje „kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju”. Naravno, ideja na kojoj se temelji ta odredba jest da bi nepravilnosti u postupanju trebalo iskorijeniti i da bi njihove negativne učinke trebalo popraviti u najvećoj mogućoj mjeri. Smatram da ćete se složiti da, iako bi Europski ombudsman trebao tražiti takav rezultat, uprava ima obvezu ukloniti slučajeve nepravilnosti u postupanju. Obveza institucija Unije da poštuju načela dobre uprave i odgovarajuće pravo europskih građana na dobru upravu doista bi bila gotovo besmislena ako ne bi podrazumijevala obvezu uprave da pokuša poništiti rezultate nepravilnosti u postupanju.

Zadovoljstvo mi je primijetiti da je praksa Europske komisije pokazala da se čini da se slaže s tim tumačenjem. Primjerice, u predmetu 109/98/ME Komisija je zaposlila tri ribarska inspektora u razrede B4/B5, dok su drugi bili raspoređeni u više razrede. Smatrao sam da postoji nejednako postupanje i preporučio sam Komisiji da poduzme korake kako bi ispravila situaciju. Komisija me naknadno obavijestila da je „u interesu pravde i pravednosti” prihvatila moj nacrt preporuke.

Bilo je i mnogo slučajeva u kojima je Komisija ispunila svoje obveze na temelju ugovora sklopljenih s privatnim osobama ili poduzećima nakon što je nepoštovanje tih obveza izneseno u pritužbama Europskom ombudsmanu. Kako bi navela samo jedan primjer, u predmetu 780/2000/GG Komisija je prihvatila prijedlog Ombudsmana da se podnositelju pritužbe isplati iznos koji joj još treba platiti. Zbog toga je podnositelju pritužbe isplaćen iznos veći od 7 400 EUR.

Međutim, posljednji navedeni primjer također pokazuje da uklanjanje nepravilnosti u postupanju može zahtijevati više nego samo ono što je trebalo biti učinjeno prije. U predmetu 780/2000/GG Komisija je potvrdila da je podnositelj pritužbe trebao biti plaćen već 1995., dok je plaćanje izvršeno tek 2001. Kako bi podnositelju pritužbe nadoknadila to kašnjenje, Komisija je prihvatila plaćanje kamata (u relevantnom predmetu u iznosu većem od 3 400 EUR).

Komisija je zapravo platila kamate u nizu sličnih predmeta ili na drugi način nadoknadila štetu podnositelju pritužbe kako bi uklonila predmetni slučaj nepravilnosti u postupanju. Za sada će biti dovoljno navesti nekoliko primjera. U predmetu 489/98/OV Komisija nije ponovno uspostavila podnositelja pritužbe na kraju neplaćenog dopusta koji je podnositelj pritužbe iskoristio iz osobnih razloga. Komisija je prihvatila isplatiti podnositelju pritužbe dvomjesečnu plaću kako bi mu nadoknadila gubitak primitaka od rada i posljedično smanjenje njegovih mirovinskih prava. U predmetu 390/99/ADB Komisija je prihvatila moj prijedlog za plaćanje kamata podnositelju pritužbe. Isto se dogodilo u predmetima 860/99/MM i 1230/2000/GG. U predmetu 444/2000/ME izradio sam nacrt preporuke u skladu s kojim bi Komisija trebala predložiti namiru zahtjeva za financijske gubitke koji je podnio podnositelj pritužbe. Komisija je na kraju prihvatila taj prijedlog.

Zadovoljstvo mi je primijetiti te i druge slučajeve u kojima je Komisija pomogla u postizanju pravednog rješenja. Međutim, smatram da je vrijeme da se utvrde opće smjernice za takve slučajeve kako bi se Ombudsmanu i upravi olakšalo pronalaženje rješenja za buduće slučajeve te vrste.

U tom se kontekstu čini korisnim razmotriti stanje u Ujedinjenoj Kraljevini. Prema informacijama koje je dostavio parlamentarni ombudsman Ujedinjene Kraljevine, vlada Ujedinjene Kraljevine prihvatila je načelo da bi, u mjeri u kojoj je to moguće, podnositelja pritužbe trebalo staviti u položaj u kojem bi bio da nije došlo do nepravilnosti u postupanju i da bi, ako to nije moguće, trebalo poduzeti neki odgovarajući alternativni oblik kompenzacijskih mjera. Nekoliko odjela vlade Ujedinjene Kraljevine naknadno je donijelo i objavilo kodekse prakse o pravnoj zaštiti zbog nepravilnosti u postupanju, uključujući financijsku pravnu zaštitu, nakon rasprave s pučkim pravobraniteljem.

Na temelju iskustva stečenog u predmetima s kojima sam se morao baviti kao Europski ombudsman te uzimajući u obzir rješenja koja su donijeli pučki pravobranitelji u državama članicama kao što je Ujedinjena Kraljevina, predlažem sljedeće zaključke:

• Dobra je upravna praksa ukloniti slučajeve nepravilnosti u postupanju čim se otkriju.
• U tu bi svrhu uprava trebala u najvećoj mogućoj mjeri poduzeti mjere kako bi osigurala da se podnositelji pritužbe stave u isti položaj u kojem bi bili da nije došlo do nepravilnosti u postupanju.
• Ako takav povrat nije moguć, uprava bi trebala poduzeti mjere kako bi podnositelju pritužbe nadoknadila štetu ili nelagodu koju je pretrpio. Ako ne postoje prikladniji oblici naknade, trebalo bi dodijeliti financijsku naknadu.

Molim Vas da razmotrite te prijedloge i obavijestite me slaže li se Komisija s njima.

Daljnje postupanje u vezi s kritičkim primjedbama

Kako je prethodno navedeno, čini se da je Komisija već djelovala u skladu s tim načelima u različitim slučajevima. Međutim, postoji ograničen broj slučajeva u kojima je Komisija odbila prihvatiti stajalište Europskog ombudsmana da bi trebalo dodijeliti naknadu. Stoga su u mojim odlukama kojima se završavaju ti predmeti iznesene kritičke primjedbe.

Smatram da je vrlo poželjno postići dosljednost u pristupu pritužbama. Nadalje, Europski parlament prošle me godine pozvao da provjerim učinak mojih kritičkih primjedbi na administraciju. Nakon toga sam Vas obavijestio da ću se stoga vratiti na kritičke primjedbe iznesene u pojedinačnim slučajevima nakon određenog vremenskog razdoblja.

Stoga bih bio zahvalan ako bi Komisija, osim razmatranja mojih općih prijedloga za uklanjanje slučajeva nepravilnosti u postupanju, mogla ponovno razmotriti i sljedeća četiri slučaja u kojima se nisu poštovali moji prijedlozi ili nacrti preporuka:

1) 511/99/GG:

Komisija je prihvatila odobriti doprinos od 70 000 EUR za razvojni projekt u Južnoj Americi kojim upravlja mala njemačka dobrotvorna organizacija. Iako je priznala da je projekt vrijedan pomoći, Komisija je zatim odbila osloboditi novac uz obrazloženje da je sam zahtjev podnijela druga njemačka udruga protiv koje je Komisija smatrala da ima protutužbu. Komisija je odbila postupiti u skladu s nacrtom preporuke Ombudsmana da bi trebala obeštetiti malu njemačku dobrotvornu organizaciju.

2) 1689/2000/GG:

Komisija je pozvala podnositelja pritužbe da pripremi dokument u vezi s konferencijom koja se održala u Lisabonu 1999. i koju su organizirali Komisija i portugalska tijela. Na temelju dostupnih dokaza činilo se da je za tu uslugu dogovorena naknada u iznosu od 3 000 EUR. Na kraju je Komisija odbila platiti i umjesto toga uputila podnositelja pritužbe portugalskim tijelima. Potonji je također odbio platiti. Ombudsmanica je izradila nacrt preporuke u skladu s kojim bi Komisija trebala osigurati da se podnositelju pritužbe isplati iznos od 3 000 EUR i obeštetiti podnositelja pritužbe za vrijeme i trud koje je on uložio u ostvarivanje zahtjeva. Komisija je odbila prihvatiti taj nacrt preporuke, ali je ponudila plaćanje u iznosu od 1600 eura.

344/2001/GG:

Podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za bespovratna sredstva u okviru programa bratimljenja gradova u iznosu od 1 600 EUR. Unatoč usmenim obećanjima da će novac biti odobren, zahtjev je konačno odbijen. Podnositelj pritužbe o tome je obaviješten tek tri mjeseca nakon toga. Ombudsmanica je predložila da bi Komisija trebala podnositelju pritužbe nadoknaditi negativne posljedice koje je imalo postupanje Komisije sa zahtjevom. Komisija je to odbila.

4) 1165/2001/ME:

Podnositelj pritužbe sklopio je sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava s Komisijom. Potonji je naknadno odlučio odbiti iznos veći od 30 700 EUR od završnog plaćanja bez dokazivanja razumnog objašnjenja. Ombudsmanica je predložila da Komisija podnositelju pritužbe plati predmetni iznos, ali je Komisija odbila prihvatiti taj prijedlog.

Zaključak

Molim Vas da mi do 16. prosinca 2002. dostavite mišljenje Komisije o pitanjima iz ovog dopisa.

S obzirom na to da je pitanje postavljeno u ovom pismu od opće važnosti, možda će u budućnosti biti potrebno podnijeti tematsko izvješće Europskom parlamentu kako bi se Parlament obavijestio o razvoju događaja u tom području.

Tvoje iskreno,

Jacob SÖDERMAN

cc: g. Massangioli