Poštovani gospodine L.,

Dana 29. lipnja 2001. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije zbog navodnog propusta Europske komisije da uspostavi sustave dopunskog osiguranja za svoje lokalno osoblje u skladu s „Pravilima kojima se utvrđuju posebni uvjeti zapošljavanja lokalnog osoblja koje radi u Austriji”.

Dana 10. srpnja 2001. proslijedio sam pritužbu Komisiji na očitovanje.

Komisija je 12. prosinca 2001. poslala svoje mišljenje o Vašoj pritužbi. Istog sam vam dana proslijedio mišljenje Komisije s pozivom na očitovanje, ako to želite. Dana 31. siječnja 2002. poslali ste mi svoja zapažanja.

Dana 7. veljače 2002. pisao sam Komisiji kako bih zatražio dodatne informacije u vezi s vašim predmetom. Komisija je odgovorila 18. ožujka 2002. i proslijedila sam vam taj odgovor 25. ožujka 2002. s pozivom na očitovanje, ako to želite. Dana 25. travnja 2002. poslali ste mi svoje primjedbe na odgovor Komisije.

Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Osnovne informacije

Godine 1998. dva predstavnika lokalnih službenika Komisije u Austriji podnijela su pritužbu Ombudsmanu (367/98/(VK)/GG). Pritužba se odnosila na propust Komisije da osigura lokalno osoblje koje radi u delegaciji (od 1. siječnja 1995.: zastupanje) u Beču s dopunskim sustavima osiguranja. U skladu s odgovarajućim odredbama „Pravila kojima se utvrđuju posebni uvjeti zapošljavanja lokalnog osoblja koje radi u Austriji” („Posebni uvjeti”), trebalo je uspostaviti sustave dopunskog osiguranja u pogledu nesposobnosti za rad (članak 25.), invalidnosti i smrti (članak 27.) te umirovljenja (članak 28.).

Na temelju svojih istraga u vezi s tom pritužbom ombudsmanica je zaključila da je propust Komisije da uspostavi te sustave dopunskog osiguranja bio slučaj nepravilnosti u postupanju. Europski ombudsman stoga je u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Komisiji dao sljedeći nacrt preporuke:

Europska komisija trebala bi učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi osigurala da se sustavi dopunskog osiguranja za njezino lokalno osoblje u Austriji uspostave što je prije moguće u skladu s „Pravilima kojima se utvrđuju posebni uvjeti zapošljavanja lokalnog osoblja koje radi u Austriji” koja je Komisija donijela 26. travnja 1994. i s retroaktivnim učinkom.

Komisija je u svojem detaljnom mišljenju istaknula da je ugovor o osiguranju u skladu s člankom 25. Posebnih uvjeta već sklopljen.

Kad je riječ o dopunskim policama osiguranja koje se odnose na invalidnost, smrt i umirovljenje, Komisija je objasnila da su pribavljene ponude lokalnih osiguravajućih društava. Te bi ponude sada ispitao neovisni stručnjak na trošak Komisije. Na temelju tog ispitivanja odabrala bi se najprikladnija ponuda te bi se lokalnom osoblju na odobrenje dostavio nacrt ugovora za svaku relevantnu policu osiguranja. U skladu s nacrtom preporuke Europskog ombudsmana police osiguranja imale bi retroaktivan učinak. Troškove koji proizlaze iz retroaktivne primjene polica osiguranja do 1. siječnja 1995. dijelili bi Komisija (60 %) i lokalno osoblje (40 %), u skladu s člankom 30. stavkom 3. Posebnih uvjeta. Praktični načini plaćanja tih troškova uspostavili bi se u suradnji s lokalnim osobljem i osiguravajućim društvom odabranim u trenutku kada su ugovori trebali biti dovršeni.

U tim je okolnostima Ombudsman zaključio da je Komisija stoga prihvatila njegov nacrt preporuke i zaključila njegov predmet odlukom od 26. travnja 2001. Međutim, Ombudsman je istaknuo da podnositelji pritužbi mogu podnijeti novu pritužbu ako Komisija ne ispuni svoja obećanja.

Ovaj prigovor

U lipnju 2001. podnositelj pritužbe (koji je bio jedan od dvaju podnositelja pritužbe u predmetu 367/98/(VK)/GG) ponovno se obratio Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe u svojem je dopisu istaknuo sljedeće: 1. prema riječima zamjenika voditelja predstavništva u Beču, uspostava dodatnog mirovinskog osiguranja mogla bi trajati još dvije godine i 2. Komisija je sada, u skladu s posljednjim nacrtom novih „Pravila kojima se utvrđuju posebni uvjeti zapošljavanja lokalnog osoblja koje radi u Austriji”, koji je podnesen u svibnju 2001., namjeravala uspostaviti taj sustav s učinkom od 1. siječnja 1996., tj. godinu dana kasnije nego što je prethodno predviđeno. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Ombudsman Komisiji trebao dati sljedeće preporuke: (1) Dodatno mirovinsko osiguranje trebalo bi se uspostaviti s učinkom od 1. siječnja 1995.; (2) Komisija bi trebala prihvatiti klauzulu kojom se osigurava da je gubitak vrijednosti zbog inflacije od 1. siječnja 1995. u potpunosti nadoknađen i (3) Komisija bi trebala prihvatiti da se i oni članovi lokalnog osoblja koji su umirovljeni ili napustili službu nakon 1. siječnja 1995. ili koji bi otišli u mirovinu ili napustili službu prije uspostave sustava mogu koristiti dopunskim mirovinskim osiguranjem.

Podnositelj pritužbe stoga je zapravo ponovio svoju pritužbu da Komisija nije uspostavila sustave dopunskog osiguranja za svoje lokalno osoblje u skladu s relevantnim pravilima.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju uputila na odgovore u vezi s pritužbom 367/98/(VK)/GG, ističući da su osnovne činjenice i dalje valjane, te je iznijela sljedeće dodatne primjedbe:

Komisija je pokrenula istraživanje tržišta kako bi uspostavila sustav dopunskog osiguranja u pogledu invalidnosti, smrti i umirovljenja. Primljene ponude ispitao je neovisni stručnjak kojeg je platila Komisija. Ta je procjena predstavljena dotičnim članovima lokalnog osoblja. Sastanak s osiguravajućim društvom s kojim je bilo predviđeno sklapanje ugovora bio je zakazan za 4. travnja 2001.

Međutim, drugo društvo koje je podnijelo ponudu podnijelo je 2. travnja 2001. službenu pritužbu Komisiji koja se temelji na nepoštovanju Direktive Vijeća 92/50/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim uslugama. Predmetno osiguravajuće društvo također je zatražilo obustavu postupka dodjele ugovora dok Komisija ne riješi njegovu pritužbu.

Postupak dodjele stoga je obustavljen, a sastanak zakazan za 4. travnja 2001. otkazan. Nakon temeljitog ispitivanja predmeta Komisija je zaključila da ne postoji dostatno pravno jamstvo da se ugovor o osiguranju sklopljen u takvim okolnostima neće osporavati na sudu, zbog čega je njegovo stupanje na snagu odgođeno za nekoliko godina. Komisija je stoga smatrala da je bolje pokrenuti novi postupak za dodjelu ugovora. Iako u ovoj fazi nije bilo moguće odrediti konkretan datum za dodjelu ugovora, Komisija je smatrala da je razdoblje od još dvije godine koje je predvidio podnositelj pritužbe prekomjerno. Relevantne službe obvezale su se da će postupati s dužnom pažnjom u tom području.

Dokument na koji se podnositelj pritužbe pozvao i koji je predviđao retroaktivan učinak od 1. siječnja 1996. bio je nacrt o kojem je još trebalo raspravljati interno i među nadležnim službama. Obveze prema Ombudsmanu u mjeri u kojoj bi uprava poštovala stupanje na snagu sustava dopunskog osiguranja s retroaktivnim učinkom.

Druga i treća točka koje je istaknuo podnositelj pritužbe nove su tvrdnje o kojima osoblje i uprava još nisu raspravljali. Praktične modalitete provedbe budućeg ugovora o osiguranju uprava je mogla utvrditi samo na temelju svojih diskrecijskih ovlasti nakon dovršetka tog ugovora, nakon savjetovanja s dotičnim osobljem i odabranim osiguravajućim društvom.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu.

Daljnji upiti
Zahtjev za dodatne informacije

S obzirom na navedeno Ombudsman je zaključio da su mu za rješavanje pritužbe potrebne dodatne informacije. Stoga je zatražio od Komisije da pojasni mogu li se članovi lokalnog osoblja koji su napustili službu nakon 1. siječnja 1995. i prije datuma konačnog osnivanja sustava dopunskog osiguranja koristiti tim sustavima te da, u slučaju negativnog odgovora, objasni razloge zbog kojih smatra da je njegovo stajalište u skladu s obvezom uspostave relevantnih sustava dopunskog osiguranja s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 1995.

Odgovor Komisije

Komisija je u svojem odgovoru iznijela sljedeće primjedbe:

Članovi lokalnog osoblja koji su prestali raditi za predstavništvo u Beču nakon 1. siječnja 1995., što je referentni datum za retroaktivno stupanje na snagu, i prije datuma na koji će se konačno uspostaviti dopunski sustavi osiguranja u pogledu invalidnosti, smrti i umirovljenja trebali bi moći koristiti te sustave pod sljedećim uvjetima: Adhezija bi bila uređena istim uvjetima koji su se primjenjivali na članove lokalnog osoblja koji su i dalje radili u trenutku stupanja na snagu sustava dopunskog osiguranja. To bi se trebalo dogoditi na dobrovoljnoj osnovi i u skladu s relevantnim udjelima za poslodavca i zaposlenika utvrđenima u članku 30. stavku 3. Posebnih uvjeta. Retroaktivni doprinosi poslodavca bili bi ograničeni na razdoblje od 1. siječnja 1995. do datuma kada su dotične osobe napustile svoje radno mjesto.

Relevantnom obvezom Komisije ne dovode se u pitanje nacionalni zakoni ili propisi ni interna pravila društva za osiguranje koja treba odabrati, a koja bi mogla biti prepreka takvoj mogućnosti.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je primjedbama zahvalio Ombudsmanu na njegovim uspješnim naporima, što je vidljivo iz odgovora Komisije. Međutim, zatražio je od Ombudsmana da prati slučaj kako bi se osiguralo da se sustavi dopunskog osiguranja uspostave što je prije moguće. Podnositelj pritužbe napomenuo je da datum koji je Komisija prethodno navela za sklapanje relevantnog ugovora (proljeće 2001.) nije bio ispunjen. Prema njegovim saznanjima, Komisija nije čak ni objavila novi poziv na podnošenje ponuda u Službenom listu. S obzirom na to, podnositelj pritužbe smatrao je da se nažalost čini da je rizik od kašnjenja od dvije godine stvaran.

ODLUKA

1 Neuspostavljanje sustava dopunskog osiguranja u razumnom roku

1.1 U lipnju 2001. podnositelj pritužbe obnovio je pritužbu koja je prethodno podnesena (pritužba 367/98/(VK)/GG) protiv Europske komisije u vezi s navodnim propustom Europske komisije da uspostavi sustave dopunskog osiguranja za svoje lokalno osoblje u skladu s "Pravilima o posebnim uvjetima zapošljavanja lokalnog osoblja koje radi u Austriji". Podnositelj pritužbe posebno je kritizirao (1) da bi uspostava sustava dopunskog mirovinskog osiguranja mogla trajati i do dvije godine i (2) da je Komisija sada namjeravala uspostaviti taj sustav s učinkom od 1. siječnja 1996., tj. godinu dana kasnije nego što je bilo predviđeno.

1.2 Komisija je objasnila da je 4. travnja 2001. zakazala sastanak s osiguravajućim društvom s kojim je namjeravala sklopiti ugovor, ali da je na temelju pritužbe drugog ponuditelja odlučeno da će se pokrenuti novi postupak za dodjelu ugovora. Iako u ovoj fazi nije bilo moguće odrediti konkretan datum za dodjelu ugovora, Komisija je smatrala da je razdoblje od još dvije godine koje je predvidio podnositelj pritužbe prekomjerno. Relevantne službe obvezale su se da će postupati s dužnom pažnjom u tom području.

1.3 Ombudsmanica smatra da se, s obzirom na okolnosti, odluka Komisije o pokretanju novog postupka dodjele relevantnog ugovora ne čini nerazumnom.

1.4 U svojem odgovoru na zahtjev za dodatnim informacijama Komisija je potvrdila da se obvezala osigurati da sustavi dopunskog osiguranja stupe na snagu retroaktivno od 1. siječnja 1995. i da članovi lokalnog osoblja koji su napustili svoje radno mjesto nakon 1. siječnja 1995. i prije datuma na koji će konačno biti uspostavljeni sustavi dopunskog osiguranja za slučaj invalidnosti, smrti i umirovljenja mogu imati koristi od tih sustava.

1.5 Ombudsman napominje da je tijekom istrage pritužbe 367/98/(VK)/GG preporučio Komisiji da učini sve što je u njezinoj moći kako bi osigurala uspostavu sustava dopunskog osiguranja što je prije moguće i s retroaktivnim učinkom. Nadalje napominje da je njegova istraga o toj pritužbi zaključena odlukom od 26. travnja 2001. nakon što je Komisija prihvatila taj nacrt preporuke. Ombudsmanica na temelju primjedbi Komisije u ovom predmetu zaključuje da namjerava ispuniti te obveze.

1.6 U tim okolnostima, čini se da nema nepravilnosti u postupanju Komisije.

1.7 Međutim, Ombudsmanica smatra da bi Komisija, osobito s obzirom na kontekst ovog predmeta koji u konačnici datira iz 1994., sada trebala djelovati što je prije moguće kako bi uspostavila sustave dopunskog osiguranja. Ombudsman vjeruje da će ga Komisija najkasnije do kraja ove godine obavijestiti o napretku u provedbi nacrta preporuke.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom čini se da Europska komisija nije počinila nepravilnosti u postupanju. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

 

Jacob SÖDERMAN