Poštovani gospodine P.,

Dana 26. rujna 2000. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime Europske federacije inženjerskih konzultantskih udruga u vezi s prijedlogom vaše federacije da Komisija osnuje tijelo za mirenje u području javne nabave.

Pritužbu sam 18. listopada 2000. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 31. siječnja 2001. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 30. ožujka 2001.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

U rujnu 2000. podnositelj pritužbe, djelujući u ime Europske federacije inženjerskih konzultantskih udruga (EFCA), pisao je Ombudsmanu u vezi sa željom EFCA-e da Europska komisija osigura osnivanje regresnog tijela za postupke nabave. EFCA je primila na znanje da je Komisija razmotrila osnivanje takvog tijela te je stoga u travnju 2000. Komisiji uputila dopis u kojem podupire ideju i daje prijedloge o prirodi i funkcioniranju tog tijela.

EFCA je u lipnju 2000. primila dopis Komisije u kojem je ukratko navedeno da je Komisija odlučila da neće predložiti osnivanje tijela za nabavu.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da se u dopisu Komisije nije na odgovarajući način uzela u obzir odluka Komisije da ne nastavi s osnivanjem tijela za nabavu.

INQUIRY

Pritužba je proslijeđena Europskoj komisiji na mišljenje.

Komisija je u svojem mišljenju objasnila svoje stajalište kako slijedi.

Ideja o upravnom tijelu za javnu nabavu preuzeta je u Bijeloj knjizi Komisije o administrativnoj reformi donesenoj 1. ožujka 2000. U Bijeloj knjizi predlaže se da Komisija razmotri osnivanje neovisnog tijela za ispitivanje pritužbi koje se odnose na postupke dodjele ugovora. Komisija je taj prijedlog razmotrila u kontekstu pripremnog rada svojeg prijedloga nove Financijske uredbe, ali je odlučila da u okviru tog prijedloga donesenog 26. srpnja 2000. (COM(2000)461 final) neće težiti cilju osnivanja administrativnog tijela za javnu nabavu.

Razlozi za to stajalište bili su sljedeći:

• Osnivanje neovisnog tijela za pravnu zaštitu nadilazilo bi obveze koje Direktiva 89/665 nameće državama članicama u pogledu postupaka pravne zaštite. Člankom 2. stavkom 1. te direktive zahtijeva se da države članice poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da se odluke javnih naručitelja mogu učinkovito preispitati. U članku 2. stavku 8. Direktive jasno je navedeno da postupak preispitivanja može biti upravni ili sudski. Stoga se Direktivom ne zahtijeva uspostava neovisnog postupka upravnog preispitivanja i sustava sudskog preispitivanja. U pravnom poretku Zajednice postoji sudski nadzor koji Prvostupanjski sud provodi nad aktima koje su institucije Zajednice poduzele u kontekstu ugovora o javnoj nabavi. Osim toga, postoji mogućnost žalbe u kasacijskom postupku pred Sudom. Izvan sudova gospodarski subjekti mogu podnijeti pritužbu i Europskom ombudsmanu;
• Komisija u prethodno navedenom prijedlogu nove Financijske uredbe predlaže jasnija pravila o načinu dodjele ugovora o javnoj nabavi. S obzirom na sadržaj tih pravila, Komisija je smatrala da nije potrebno dodati novi postupak kojim se predviđa dodatni upravni nadzor. Treba imati na umu, bez obzira na to ima li takav dodatni upravni natječajni postupak suspenzivni učinak, da je potrebno uspostaviti ravnotežu između učinkovitog natječajnog postupka s jedne strane i zadovoljavajućih mehanizama pravne zaštite s druge strane. Komisija je u svojim prijedlozima smatrala da nedostaci dodatnog sustava preispitivanja nadmašuju prednosti koje takav sustav može ostvariti.

Komisija je dodala da je njezino stajalište doneseno u okviru preinake Financijske uredbe i da se njime ne dovodi u pitanje činjenica da to pitanje zaslužuje da se iznese u širem kontekstu.

Podnositelj pritužbe izjavio je da se prvim dopisom EFCA-e Komisiji nije samo poduprla ideja iznesena u Bijeloj knjizi Komisije, koja se odnosila na tijelo za pritužbe u vezi s dodjelom ugovora, već je predložio i osnivanje tijela za nabavu koje bi ispitivalo pritužbe u vezi s projektima koji su u tijeku. U mišljenju Komisije to se pitanje nije razmatralo.

ODLUKA

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije na odgovarajući način obrazložila svoju odluku o neprovođenju osnivanja tijela za pritužbe u postupcima javne nabave, što je mogućnost istaknuta u Bijeloj knjizi Komisije. U mišljenju Komisije u ovoj istrazi izneseni su razlozi zbog kojih je Komisija odlučila da neće osnovati takvo tijelo.

1.2 Ombudsmanica smatra da su u mišljenju Komisije na odgovarajući način pojašnjeni razlozi zbog kojih je Komisija odlučila da neće osnovati tijelo za pritužbe u postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi. Kad je riječ o želji podnositelja pritužbe da Komisija razmotri ideju o osnivanju tijela za pritužbe u vezi s projektima koji su u tijeku, Ombudsmanica napominje da se ta ideja ne bi činila predmetom prethodno navedene Bijele knjige Komisije. Stoga se ne čini da je došlo do rasprave i odluke o tom pitanju koje je Komisija dužna uzeti u obzir.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Tvoje iskreno,

Jacob SÖDERMAN