1. Podnositelj pritužbe istraživač je koji se bezuspješno prijavio za financiranje iz Europske unije u okviru programa „Instrument za MSP-ove” i „EIT Climate”. Podnositelj pritužbe poslao je 11. srpnja 2018. dopis Europskoj komisiji u kojem je izrazio svoje stajalište o Provedbenoj odluci Komisije od 6. srpnja 2018.^[1] (dalje u tekstu „Provedbena odluka”), u kojem je njegov zahtjev za reviziju odbijen. Nije dobio odgovor. Dana 17. prosinca 2018. Ombudsmanu je podnio pritužbu da je, s jedne strane, Provedbena odluka manjkava i, s druge strane, da Komisija nije odgovorila na njegov dopis od 11. srpnja 2018.

2. Istražni tim Ombudsmana stupio je u kontakt s Komisijom i zatražio njezin odgovor na dopis podnositelja pritužbe. Komisija je odgovorila prilaganjem dopisa koji je poslala podnositelju pritužbe 31. srpnja 2018.

3. Budući da je odgovor sada poslan, riješen je drugi aspekt pritužbe.

4. Što se tiče merituma Provedbene odluke (prvi aspekt pritužbe), istražni tim Ombudsmana pažljivo je analizirao objašnjenje te odluke iz Komisijina odgovora. Podnositelj pritužbe kritizirao je odluku Komisije da financira njegova konkurenta i činjenicu da Komisija nije razmotrila određene točke njegove pritužbe. Osim toga, tvrdio je da Komisija nije utvrdila vezu između njegova konkurenta, koji je dobio sredstva u okviru programa „Obzor 2020.” (H2020), i fonda „Zajednica znanja i inovacija u području klime” (ZZI) Europskog instituta za inovacije i tehnologiju. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da su između Obzora 2020., ZZI-ja za klimu i ocjenjivača prekršeni sporazumi o povjerljivosti i ugovorni uvjeti.

5. Komisija je u svojem odgovoru objasnila da je njezino preispitivanje zakonitosti odluke o odbijanju prijedloga podnositelja pritužbe u okviru programa Obzor 2020. provedeno u skladu s člankom 22. Uredbe Vijeća 58/2003 ^[2] ograničeno na postupovne aspekte evaluacije. Komisija je napomenula da podnositelj pritužbe u svojem dopisu od 11. srpnja 2018. nije iznio argumente različite od onih koji su već izneseni u njegovu zahtjevu za reviziju. Komisija je nadalje objasnila ulogu stručnjaka i napomenula da se popratni dokazi koje je naveo podnositelj pritužbe odnose na tvrdnje koje nisu obuhvaćene navedenim „postupkom iz članka 22.”^[3].

6. Budući da je podnositelj pritužbe u svojem dopisu također istaknuo moguće sumnje na prijevaru, Komisija mu je u svojem odgovoru savjetovala da se obrati Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) u slučaju konkretnih sumnji na nepravilnosti povezane s projektom koji financira EU. Naposljetku, podsjetila je podnositelja pritužbe da može osporiti Provedbenu odluku pred Sudom Europske unije.

7. Budući da je Komisijino objašnjenje razumno, nema razloga za daljnje ispitivanje prvog aspekta pritužbe. Predmet je stoga zaključen ^[4].

Marta Hirsch-Ziembińska

Načelnik za istrage i informacijske i komunikacijske tehnologije – Odjel 1

Strasbourg, 21. veljače 2019.

^[1] Provedbena odluka Komisije od 6. srpnja 2018. o preispitivanju zakonitosti akta Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 58/2003.

^[2] Uredba Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice, SL 2003 L 11, str. 1.

^[3] U tom je pogledu Komisija objasnila i da bi tvrdnje podnositelja pritužbe povezane sa ZZI-jem za klimu trebalo uputiti izravno Europskom institutu za inovacije i tehnologiju putem njegova posebnog postupka pravne zaštite. Za rješavanje takvih pitanja nadležni su nacionalni sudovi.

^[4] Ta je pritužba obrađena u okviru delegiranog rješavanja predmeta u skladu s člankom 11. Odluke Europskog ombudsmana o donošenju provedbenih odredbi .