Pariz, 7. prosinca 2005.

Uvod

Poštovani gospodine predsjedniče,

Poštovani zastupnici,

Velika mi je čast i privilegija biti danas s vama. Zahvaljujem Vam što ste me pozvali da se obratim Vašem izaslanstvu kako biste iznijeli svoja razmišljanja o 10. obljetnici institucije Europskog ombudsmana.

Još sam više zadovoljna tom prilikom jer smatram da je uloga tog izaslanstva i njegovih 36 članova od ključne važnosti za približavanje građana europskim institucijama i njihovo upoznavanje s Unijom općenito.

Intenzivna rasprava koja je oživjela Francusku uoči referenduma o europskom ustavu pokazala je koliko su građani zainteresirani za upravljanje Europom. Negativni rezultati referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj utrli su put razdoblju promišljanja. Čini mi se ključnim da su građani bolje informirani i da se osjećaju uključenijima u postupak donošenja odluka na europskoj razini. Naša je dužnost prihvatiti taj izazov i pokazati im da Europska unija pripada njima i da pozitivno utječe na njihov svakodnevni život. Europski ombudsman doprinosi tom cilju zahvaljujući ulozi koja mu je dodijeljena Ugovorom iz Maastrichta, kojim je stvoren koncept europskog građanstva i uspostavljeno pravo na pritužbu Europskom ombudsmanu s ciljem približavanja Unije njezinim građanima.

Povijest institucije pučkog pravobranitelja u Europi

Iako je Europski ombudsman tek nedavno stigao na europsku institucionalnu scenu, može se osloniti na dugu tradiciju institucija za posredovanje u Europi, od kojih je prva osnovana u Švedskoj 1809. Finska je slijedila taj primjer 1919., a zatim je 1955. preokrenula Dansku.

Na globalnoj razini, institucija pučkog pravobranitelja sada je prisutna u više od 120 zemalja.

Među šest država osnivačica Europske unije, Francuska je prva osnovala vlastitu instituciju pučkog pravobranitelja Republike 1973. Od tada je širenje institucije Europskog ombudsmana posebno impresivno unutar Europske unije. Početkom 1990-ih, tijekom pregovora o Ugovoru iz Maastrichta, institucija Europskog ombudsmana bila je prisutna na nacionalnoj razini u samo maloj većini država članica; Sedam od dvanaest. Nacionalni pučki pravobranitelj sada postoji u 23 od 25 država članica, a četiri zemlje kandidatkinje (Bugarska, Hrvatska, Rumunjska i Turska) već su osnovale pučkog pravobranitelja ili su najavile svoju namjeru da to učine.

Uloga Europskog ombudsmana

Institucija Europskog ombudsmana aktivna je od rujna 1995., najprije pod vodstvom mog prethodnika Jacoba Södermana, bivšeg finskog nacionalnog ombudsmana, a od 1. travnja 2003. pod mojom odgovornošću.

Glavna je uloga Europskog ombudsmana istražiti pritužbe o nepravilnostima u postupanju institucija i tijela EU-a kao što su Europska komisija, Europski parlament i Vijeće Europske unije.

Svaki građanin Unije ili svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili registriranim sjedištem na državnom području države članice može uputiti predmet Europskom ombudsmanu.

Pritužbe zbog nepravilnosti u postupanju mogu se temeljiti na nepotrebnim kašnjenjima, diskriminaciji, zlouporabi ovlasti, nemaru ili uskraćivanju informacija.

U mogućnosti smo pomoći oko 70 % podnositelja pritužbi. To vrijedi unatoč činjenici da je mandat Europskog ombudsmana ograničen na institucije i tijela Europske unije, što znači da će moje službe vjerojatno istražiti samo 25 % pritužbi koje su mi upućene. Većina drugih pritužbi usmjerena je protiv uprava država članica jer je građanima teško razumjeti da su, čak i ako je pravo Zajednice ugroženo na nacionalnoj ili regionalnoj razini, takve pritužbe u nadležnosti nacionalnih i regionalnih pučkih pravobranitelja, a ne Europskog ombudsmana. Zbog toga blisko surađujemo s pučkim pravobraniteljima na nacionalnoj i regionalnoj razini, bilo prijenosom pritužbi izravno na njih ili savjetovanjem podnositelja pritužbi da ih riješe.

Valja istaknuti da je francusko zakonodavstvo izmijenjeno 2000. (Zakon 2000-321 od 12. travnja 2000.) kako bi se Europskom ombudsmanu omogućilo da pritužbu proslijedi izravno svojem francuskom kolegi.

Također bih želio pojasniti da Europski ombudsman nije nadređeno tijelo sličnim institucijama na nacionalnoj razini. Ona stoga ne predstavlja pravni lijek za pitanja koja su u nadležnosti sudova ili pučkih pravobranitelja na nacionalnoj razini. Međutim, kako bih europskim građanima ponudio najbolju moguću uslugu, održavam vrlo blisku suradnju sa svim pučkim pravobraniteljima država članica i u tom kontekstu blisko surađujem s pučkim pravobraniteljem Republike Jean-Paulom Delevoyeom.

Primjer pritužbe

Kako bih vam konkretno pokazao rezolucije koje Europski ombudsman može dobiti za građane, dat ću vam nedavni primjer.

Francuska udruga podnijela je pritužbu Ombudsmanu nakon zahtjeva za djelomičan povrat bespovratnih sredstava Komisije. Udruga je dobila financijsku potporu Komisije za organizaciju socijalnog foruma. Nakon revizije projekta Komisija je zatražila nadoknadu dijela bespovratnih sredstava koji odgovara neprihvatljivim rashodima.

Podnositelj pritužbe osporio je taj zahtjev za povrat. Smatrao je da Komisija nije uzela u obzir ili čak potvrdila primitak dodatnih informacija i popratnih dokumenata koje mu je poslao.

Kao odgovor na zahtjev Ombudsmana Komisija je objasnila da, nakon što je ispitala sve dokumente, nije ih mogla prihvatiti jer podnositelj pritužbe nije dostavio dokaz o nastalim troškovima. Podnositelj pritužbe naknadno je poslao neke popratne dokumente koje su revizori prethodno zatražili. Komisija je zatim ponovno otvorila predmet, uzela u obzir dokaze i znatno smanjila iznos povrata.

Uz sudove u državama članicama i na razini EU-a, Europski ombudsman i njegovi kolege imaju ključnu ulogu u promicanju i zaštiti prava europskih građana. Smatram da nije samo moja odgovornost reagirati na pritužbe koje primam, to jest na reaktivnu ulogu Europskog ombudsmana, već da imam i „proaktivnu” ulogu u promicanju prava građana i osiguravanju da su ta prava poznata i učinkovito zaštićena.

Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja

Sposobnost Europskog ombudsmana da pokrene istrage na vlastitu inicijativu doprinosi proaktivnoj prirodi njegove funkcije.

Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja (koji je Europski parlament odobrio u rujnu 2001.) primjer je istrage na vlastitu inicijativu kojom se, izradom jednostavnih pravila, kristaliziraju prava građana. Istodobno upravi dostavlja dokument koji sadržava precizna pravila o dužnostima javnih službenika prema javnosti. Kodeks je ponovno objavljen 2005. godine i do danas je podijeljeno više od 100.000 primjeraka ovog novog izdanja.

Proaktivna uloga Ombudsmana uključuje i njegovo sudjelovanje kao promatrača u Konvenciji kojom je sastavljena Povelja o temeljnim pravima i koja mu je omogućila da znatno utječe na dio teksta koji se odnosi na građanstvo.

Ombudsmanica je Konvenciji predložila da se u temeljna prava, uz takozvana „klasična” prava, uključi i pravo na otvorenu i odgovornu upravu u službi građana. Ovaj je prijedlog povezan s konceptom da građani imaju pravo na pravilno, pravedno i brzo rješavanje svojih pitanja.

To temeljno pravo na dobru upravu sada je sadržano u članku 41. Povelje.

Osiguravanje dobre uprave doprinosi tome da prava sadržana u Povelji, uključujući gospodarska i socijalna prava, budu konkretnija i učinkovitija.

Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, koji sam ranije spomenuo, objašnjava građanima što to pravo na dobru upravu znači u praksi i što u praksi mogu očekivati od europske uprave.

Pravobranitelji i sudovi

Mislim da je važno reći nekoliko riječi o odnosu između sudova i izmiritelja koji imaju različite, ali komplementarne funkcije. Zajednička im je obrana i promicanje vladavine prava te činjenica da se nalaze izvan sustava javne uprave čiji su neovisni kontrolni mehanizmi.

Prva je razlika u tome što je glavno područje djelovanja sudova primjena prava, dok je odgovarajuće područje Ombudsmana promicanje dobre uprave ili, obrnuto, izbjegavanje nepravilnosti u postupanju.

Zapravo, kako pokazuje sudska praksa gotovo svih zemalja u kojima prevladavaju vladavina prava i demokracija, nezakonitost i nepravilnosti u postupanju preklapaju se. Međutim, pojam nepravilnosti u postupanju nadilazi pitanja zakonitosti. Obuhvaća i ideju da javna uprava ima zadaću služiti građanima i da javna tijela u svojim svakodnevnim odnosima s javnošću moraju osigurati da se prema građanima postupa na odgovarajući način i da oni u potpunosti uživaju svoja prava.

Drugim riječima, načela dobre uprave zahtijevaju više od javne uprave nego samo poštovanje zakona. Iako nezakonitost nužno uključuje nepravilnosti u postupanju, utvrđivanje nepravilnosti u postupanju ne znači nužno da je došlo do nezakonitosti.

Druga je razlika u tome što je mjerodavno samo sudsko tumačenje prava i da su samo sudovi ovlašteni donositi izvršive odluke i stoga izricati sankcije. S druge strane, pučki pravobranitelji, iako se vode odlukama i sudskom praksom sudova, mogu davati samo savjete i preporuke državnim institucijama koje su u njihovoj nadležnosti.

Europski ombudsman i Europski parlament

Moglo bi se reći da Europski ombudsman ima zadaću utjecajnog pravosuđa, što podrazumijeva i podrazumijeva blizak i privilegiran radni odnos s Europskim parlamentom. Institucionalni odnos između Europskog ombudsmana i Europskog parlamenta doista je ključan za potporu neovisnosti Europskog ombudsmana i poticanje uprave da slijedi njegove preporuke.

Ako institucije ne slijede njegove preporuke, krajnje je oružje Europskog ombudsmana poslati tematsko izvješće Europskom parlamentu.

Ombudsmanica je od svojeg osnutka razvila bliske radne odnose s Europskim parlamentom i dosad je Europskom parlamentu uputila 12 tematskih izvješća.

Želio bih Vas ukratko obavijestiti o svojem najnovijem tematskom izvješću Europskom parlamentu, koje je izravno povezano s ulogom Europskog ombudsmana u promicanju kvalitete demokracije.

Ovo tematsko izvješće uslijedilo je nakon pritužbe njemačkog zastupnika u Europskom parlamentu i skupine mladih njemačke političke stranke. Žalba je bila usmjerena protiv Vijeća Europske unije i odnosila se na činjenicu da se ono ne sastaje javno kada djeluje u svojem zakonodavnom svojstvu. Na kraju istrage smatrao sam da se člankom 1. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji predviđa opće načelo prema kojem Vijeće i druge institucije i tijela Unije moraju donositi odluke „što je otvorenije moguće”. Također sam smatrao da su dosadašnja djelovanja samog Vijeća pokazala da se mjere za povećanje transparentnosti njegove zakonodavne aktivnosti moraju poduzeti i mogu se poduzeti u okviru postojećih odredaba Ugovorâ i prava Zajednice. Moja je istraga Komisiji pružila priliku da iznese razloge zbog kojih ne bi trebala izmijeniti svoje podzakonske akte kako bi javnosti otvorila predmetne sastanke, ali navedeni razlozi nisu bili uvjerljivi.

Nakon što sam 4. listopada Europskom parlamentu podnijela svoje tematsko izvješće, nadam se da će predsjedništvo EU-a uspjeti uvjeriti da poduzme inicijativu za povećanje transparentnosti zakonodavnih aktivnosti Vijeća.

Deseta obljetnica Europskog ombudsmana

Gospodine predsjedniče, dame i gospodo,

Institucija Europskog ombudsmana ove jeseni slavi svoju desetu obljetnicu, a tijekom proteklog desetljeća postignuti su brojni rezultati za europske građane. Istrage i inicijative Europskog ombudsmana dovele su do otvorenije i odgovornije europske uprave prilagođene građanima. Promicanjem veće transparentnosti, osiguravanjem pravednog postupanja prema ugovornim strankama i korisnicima bespovratnih sredstava, osiguravanjem jednakosti u postupcima zapošljavanja te naglašavanjem da institucije i tijela moraju obrazložiti svoje odluke, Ombudsman je radio na tome da institucije i tijela Europske unije rješavaju pritužbe građana „djelomično, pravedno i u razumnom roku”. To je izričito predviđeno u „pravu na dobru upravu” iz članka 41. Povelje, o kojem sam upravo govorio.

Ombudsmanica je od 1995. obradila više od 20 000 pritužbi i desetke tisuća zahtjeva za informacije. Uvjeren sam da je prvi Europski ombudsman, Jacob Söderman, s pravom rekao da je Ombudsman postao "značajan i cijenjen akter na europskoj sceni".

Kako bih obilježio desetu obljetnicu Europskog ombudsmana, odlučio sam organizirati nekoliko događanja u Haagu, Bruxellesu i sjedištu Europskog ombudsmana u Strasbourgu. Svako je događanje bilo namijenjeno ključnoj publici naše institucije – nacionalnim pučkim pravobraniteljima, institucijama, tijelima i agencijama Europske unije, akademskoj zajednici, našim nacionalnim, regionalnim, odjelnim i lokalnim partnerima u Francuskoj, novinarima koji se bave europskim poslovima, nevladinim organizacijama, lobistima, predstavnicima civilnog društva, predstavnicima europskih regija i drugim potencijalnim korisnicima Europskog ombudsmana.

Posljednja dva događanja - seminar s novinarima i javna radionica s potencijalnim korisnicima pučkog pravobranitelja - održana su jučer poslijepodne u Bruxellesu i pružila su nekoliko mogućnosti za istraživanje i razvoj kako bi se bolje služilo građanima tijekom sljedećeg desetljeća Europskog ombudsmana.

Deseta obljetnica obilježena je i objavom knjige u kojoj se prati izvor pučkog pravobranitelja i napredak postignut od njegova stvaranja. Ova knjiga, rezultat radionice koju sam organizirao u Strasbourgu u lipnju 2004. s majkama i očevima osnivačima institucije, objavljena je na engleskom jeziku u rujnu. Francuska verzija bit će objavljena u proljeće 2006. i rado ću vam poslati svaki primjerak. Za sada, koristim priliku svoje prisutnosti ovdje da vam dam kopiju trenutne verzije.

Europski ombudsman u službi francuskih građana

Kada sam stupio na dužnost 1. travnja 2003. godine, učinio sam informiranje građana jednim od svojih prioriteta. Nadam se da će naš današnji sastanak pomoći u podizanju svijesti o Europskom ombudsmanu u Francuskoj. Također bih želio istaknuti da Europski ombudsman ne samo da ima svoje sjedište u Strasbourgu, nego je zapravo tamo i tamo trajno radi s velikom većinom svojeg osoblja.

Međutim, čak i ako Europski ombudsman ima poslovni nastan u Francuskoj, njegov rad u toj zemlji i dalje je malo poznat. Prema podacima Eurobarometra samo je 31 % Francuza čulo za Europskog ombudsmana, dok je europski prosjek 37 %. Francuzi su među onima koji se, razmjerno stanovništvu, najmanje žale Europskom ombudsmanu.

Kako bi se podigla svijest javnosti o ulozi Europskog ombudsmana, posjetio sam Pariz u prosincu prošle godine na poziv Ombudsmana Republike, čije su službe organizirale program sastanaka, uključujući sastanke s članovima izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti, kao i javne rasprave i sastanke s medijima. Ta je inicijativa svakako doprinijela boljem informiranju francuskih građana o radu Europskog ombudsmana.

Taj je posjet bio posljednja manifestacija bliske suradnje s francuskim medijima u okviru pučkih pravobranitelja Republike koji su tu dužnost obnašali od 1995. g. Jacques Pelletier, g. Bernard Stasi i od 2004. g. Delevoye.

Također Vas sa zadovoljstvom obavještavam da će se sljedeći seminar nacionalnih pučkih pravobranitelja Unije, koji se održava svake dvije godine, održati u Strasbourgu 2007. te da će ga zajednički organizirati Europski ombudsman i pučki pravobranitelj Republike.

Budućnost

Potrebno je još mnogo toga učiniti kako bi se osigurala vrhunska europska uprava i odgovorilo na izazov komunikacije s 450 milijuna građana u 25 zemalja i 21 jezikom. Institucija Europskog ombudsmana nastavit će ulagati napore kako bi se svaka istraga koju provodimo malo približila našem cilju ostvarivanja temeljnog prava na dobru upravu. Nastavit ćemo razvijati i nadograđivati Europsku mrežu pučkih pravobranitelja kako bi se svi podnositelji pritužbi mogli obratiti tijelu koje može brzo i učinkovito riješiti njihove probleme.

Nadam se da će moja prezentacija pomoći razjasniti informacije koje ste već imali o radu Europskog ombudsmana, a koje, kao što vidite, nisu ograničene samo na rješavanje pritužbi.

Gospodine predsjedniče, dame i gospodo,

Hvala ti na pažnji.