Poštovani predsjedniče,

uvaženi zastupnici u Europskom parlamentu,

Hvala vam što ste me pozvali na ovu važnu i aktualnu raspravu. Uvijek mi je čast doći u ovaj parlament. Čvrsto vjerujem da naš strukturirani dijalog i, što je još važnije, naši zajednički napori imaju konkretan pozitivan učinak na premošćivanje jaza između europskih građana i Europske unije. Današnja rasprava i njezino pravilno praćenje vrlo su dobar primjer.

Prije gotovo godinu dana, sjedio sam pred ovim odborom. U to vrijeme naše istrage o tome kako je Komisija pripremila hitno zakonodavstvo još su bile u tijeku i mogao sam vam samo reći što smo ispitivali. Danas se vraćam kako bih vam rekao što smo pronašli, na što je Komisija odgovorila i što još treba učiniti.

Ta je praksa važna. Odgovornost nije samo trenutak. To je razgovor koji se nastavlja. Vraćajući se ovdje, iz godine u godinu, kako bismo uzeli u obzir naš rad i čuli vaše, dvije institucije koje služe istim građanima pretvaraju dijalog u daljnje postupanje.

Za trenutak ću iznijeti svoje stajalište o boljoj izradi zakonodavstva kao europska pučka pravobraniteljica. Kao što možda znate, moj je Ured zaprimio razne pritužbe povezane s načinom na koji je Europska komisija pripremila nedavne zakonodavne prijedloge. Sud je također proveo nekoliko istraga i iznio konkretne prijedloge za poboljšanje zakonodavnih praksi Komisije.

No prije nego što uđem u pojedinosti, dopustite mi da se ukratko osvrnem na ulogu svoje institucije kad je riječ o tome kako se donose odluke EU-a i kako se predlažu zakoni EU-a.

Moj ured smatram mostom između građana i njihove uprave u EU-u. Ukratko, ovdje smo kako bismo osigurali da uprava pravedno postupa prema svim građanima i poštuje sva njihova prava.

U demokraciji je jedno od tih prava pravo na sudjelovanje – pravo glasa u pravilima i propisima koji na nas utječu.

Naravno, demokracija nije ograničena samo na izbore. Europljani žele biti uključeni u sam postupak donošenja odluka, posebno ako se te odluke odnose na njihove izvore prihoda, zdravlje, sigurnost ili vrijednosti.

Ljudi sve više očekuju ne samo da imaju pravo glasa u tome tko njima upravlja, već i u načinu na koji se njima upravlja.

Ipak, baš kao što građani i građanke idu u tom smjeru, niz globalnih kriza koje se preklapaju prijeti da će na drugi način povući svoje javne institucije. Geopolitički i gospodarski pritisci sve više dovode do ubrzanog donošenja odluka, veće centralizacije i davanja prednosti brzini u odnosu na postupak.

Dopustite mi da kažem da prepoznajem pritisak koji cijeli institucionalni okvir – Komisija, ali i ovaj dom i Vijeće – vrši kako bi se odgovorilo na brojne izazove s kojima se EU suočava. I građani, poduzeća i organizacije suočavaju se s istom nesigurnošću i osjećaju istu tjeskobu – to je trenutak koji zahtijeva prilagodbu.

Međutim, taj prilično razumljiv instinkt da se ubrzamo kada se svijet brzo mijenja mogao bi imati posljedice ako ne pronađemo novu ravnotežu.

Konkretno, postoji rizik od stvaranja jaza u legitimnosti između onoga što građani žele da njihova javna uprava učini i onoga što ta uprava na kraju čini. Ako se taj jaz ne riješi, ugrozit će se učinkovitost politika, ali i narušiti temelji povjerenja i uključenosti na kojima počiva naša demokracija.

Moja uloga pučke pravobraniteljice sastoji se upravo u tome da se osigura da uprava EU-a ne odstupa od zakonodavnih pravila kojima se štiti participativna demokracija; osigurati da ne odustane od postupaka i procesa kojima se potiče legitimnost i promiče povjerenje građana.

To ne znači da će moj ured istražiti samu politiku. Ne smijemo. Dopustite mi da budem kristalno jasan: Europski ombudsman usmjeren je isključivo na postupke. Razmatramo pripremu politike kako bismo osigurali da bude dovoljno transparentna, utemeljena na dokazima i uključiva – tri stupa europskog projekta. Ne dovodimo u pitanje prednosti pojednostavnjenja zakonodavstva.

U posljednjih nekoliko godina moj je Ured proveo tri važne istrage koje se odnose na način na koji je Komisija primijenila vlastita pravila za bolju regulativu pri pripremi zakonodavnih prijedloga koje je smatrala hitnima.

Te su istrage bile rezultat pritužbi koje su nam poslale organizacije civilnog društva. Tvrdili su da Komisija nije provela potrebna javna savjetovanja i procjene učinka za prijedloge za pojednostavnjenje pravila o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (prvi skupni paket), za izmjene zajedničke poljoprivredne politike EU-a i za nova pravila za borbu protiv krijumčarenja migranata.

Budući da su pitanja u svakoj istrazi bila slična, Sud je odlučio objaviti zajedničke nalaze. Sud je u njima utvrdio postupovne nedostatke koji su, kad ih se promatra zajedno, činili nepravilnosti u postupanju.

Ti su nedostaci posebno uključivali činjenicu da Komisija nije u potpunosti opravdala hitnost svojih zakonodavnih prijedloga za javnost i da nije dokumentirala svoje obrazloženje za odstupanje od pravila za bolju regulativu za izradu zakonodavstva.

Iako su se ta pitanja odnosila na sva tri zakonodavna postupka, Sud je utvrdio i probleme specifične za svaki od njih.

Na primjer, u slučaju zajedničke poljoprivredne politike, Komisija je objavila dokument s dokazima kojima potkrepljuje svoj zakonodavni prijedlog tek nakon što je zakonodavstvo već odobreno. Kad je riječ o Omnibusu I., Komisija je skratila vrijeme savjetovanja između svojih službi na manje od 24 sata tijekom vikenda.

Sud je iznio niz preporuka i prijedloga kako bi se u budućnosti osigurala predvidljivija, dosljednija i neproizvoljnija primjena pravila za bolju regulativu. Na primjer, Sud je preporučio Komisiji da formalno definira koncept „hitnosti” te da sveobuhvatno evidentira i objasni odluke koje donosi kako bi određene prijedloge izuzela od uobičajenih zahtjeva za donošenje pravila.

Ovdje želim naglasiti da odluka da je prijedlog „hitan” nije samo tehničko ili semantičko pitanje. Kao što smo vidjeli u tim slučajevima, ta se razlika sve više upotrebljava kako bi se zanemarili ključni elementi uobičajenog zakonodavnog postupka, kao što su provedba javnih savjetovanja i procjena učinka, elementi koji pomažu osigurati da su zakoni EU-a dobro informirani i da je izrada zakonodavstva EU-a participativna.

Obveza opsežnog savjetovanja nije smjernica. To je obveza iz Ugovora. Čak je i za iznimku iz Ugovora koja se odnosi na hitnost potrebno navesti razlog.

Osim toga, Sud je Komisiji preporučio i da uspostavi postupak kojim bi se osiguralo da hitna priprema zakonodavnih prijedloga, ako do nje dođe, i dalje bude u skladu s načelima transparentne i uključive izrade zakonodavstva koja se temelji na dokazima.

Poštovanje tih načela nije apstraktni institucionalni cilj. Riječ je o konkretnoj i strukturnoj potražnji za donositeljima odluka, posebno za instituciju koja ima pravo inicijative. Parlament se, kao predstavnik europskih građana, ne poziva samo na donošenje odluka o budućem zakonodavstvu; također ima pravo biti svjestan svih okolnosti koje opravdavaju svaku inicijativu.

To je važno i za načela koja su u središtu vašeg izvješća. Nacionalni parlamenti imaju osam tjedana da procijene poštuje li se prijedlogom supsidijarnost. To mogu učiniti samo na temelju dokaza koji su im podneseni. Kada se preskoči procjena učinka, a popratna analiza stigne mjesecima kasnije, ta se provjera oslabljuje prije početka. Dobar postupak nije odvojen od supsidijarnosti i proporcionalnosti; to je njihov preduvjet.

Odgovor Komisije na nalaze Suda općenito je bio konstruktivan, ali nije bio vrlo konkretan. Mjere koje namjerava poduzeti opisane su općenito i često nisu dovoljno detaljne.

Kao što znate, Komisija je objavila i Komunikaciju o tome kako namjerava reformirati svoja pravila za bolju regulativu. Pri donošenju konačnih zaključaka razmotrili smo i ovaj dokument. Sud je utvrdio da ni ona ne sadržava dovoljno informacija o tome hoće li se načela dobre izrade zakonodavstva poštovati u hitnim situacijama i hoće li Komisija u potpunosti provesti njegove preporuke i prijedloge.

Na primjer, jedan od parametara koje je Komisija navela za procjenu potrebe za hitnim djelovanjem jest „politički kontekst”. Prema našem mišljenju, to je previše nejasno. Također se otvara mogućnost da bi samo ostvarivanje političkih ciljeva moglo opravdati primjenu hitnih postupaka. Time se pak povećava rizik da hitna izrada zakonodavstva EU-a postane norma, a ne iznimka.

Komisija se javno obvezala poboljšati provedbu smjernica za bolju regulativu te je izjavila da se u dvama „skupnim” prijedlozima za pojednostavnjenje predstavljenima nakon naše istrage i njezine Komunikacije već primjenjuju ta nova načela, uključujući procjenu učinka i evaluaciju Odbora za nadzor regulative.

Općenito, zbog opće prirode odgovora Komisije trenutačno ne možemo utvrditi hoće li budući hitni zakonodavni prijedlozi biti rezultat dovoljno transparentnog i uključivog postupka koji se temelji na dokazima.

Stoga namjeravam nastaviti pratiti kako Komisija postupa u hitnoj izradi zakonodavstva i kako slijedi njezina pravila o boljoj regulativi.

Osim hitnog donošenja zakona, moj ured i dalje prima pritužbe na postupke donošenja odluka u Komisiji. Nedavno sam pokrenuo istragu kako bih ispitao kako Europska komisija osigurava da njezini sastanci s dionicima u okviru provjere stvarnog stanja budu u skladu sa zahtjevima u pogledu transparentnosti. Ova istraga je u tijeku i trenutno ne mogu predvidjeti naše zaključke, ali pokazuje kako je participativna demokracija danas vrlo aktualna.  

Mogu li iznijeti jedan konkretan prijedlog: da u Vašem izvješću pozovete Komisiju da izvijesti Parlament o tome kako je provela te preporuke nakon što se revidiraju njezina pravila za bolju regulativu.

uvaženi zastupnici,

Završit ću sa jednom posljednjom mišlju.

Naš današnji svijet je svijet brzih promjena i previranja.

Takva vremena mogu pomoći samo u ispitivanju granica naših tradicionalnih načina upravljanja – otvorenog, deliberativnog i uključivog donošenja pravila. Sve je veća napast da se pronađu prečaci i izrezani uglovi; brzo zakrpati staru strukturu, a ne izgraditi nove temelje.

Svjestan sam da se moramo prilagoditi. Međutim, moramo pronaći načine da to učinimo kako ne bismo ugrozili naše vrijednosti ili našu predanost participativnoj demokraciji. Moramo pokazati građanima da donošenje zakonodavstva EU-a može biti istodobno prilagodljivo i uključivo. Zakoni koje stvaramo bit će bolji ne unatoč pravilima, već zbog njih. A naša unija će biti jača.

Nadam se da ću se vratiti sljedeće godine, nakon što se revidirana pravila za bolju regulativu primijene u praksi, i reći vam jesu li se obveze poštovale.

Hvala ti. Radujem se svim pitanjima koja imate.