Vilnius, 13. prosinca 2013.

Drago mi je što sam danas ovdje u Vilniusu kako bih obilježio kraj Europske godine građana, posebno s obzirom na to da je Europska godina građana pokrenuta prošlog siječnja u mojoj zemlji na početku irskog predsjedanja EU-om.

Kad je Ugovorom iz Maastrichta uspostavljeno građanstvo EU-a, jedan od ključnih ciljeva, koji se nije sramio, bio je potaknuti građane Europe da osjete snažniju i dublju povezanost s EU-om. Ambicija Ugovora, kao što je to Sud Europske unije rekao prije nekoliko godina, jest da je „građanstvoEU-a predodređeno da bude temeljni status državljana država članica.”U praksi se to još nije dogodilo.

Za veliku većinu nas naš primarni identitet i dalje se temelji na nacionalnim ili etničkim pitanjima. Za većinu nas građanstvo EU-a zauzima drugo mjesto. U mojoj zemlji, koja je četrdeset godina članica Europske unije, Europa se često naziva „tamo”. Doista, kad se sada vraćam u Dublin u svojoj novoj ulozi, često me pitaju „Kako je Europa?” kao da se vraćam s čudnog i dalekog planeta.

Naravno, cilj građanstva EU-a nije raseljavanje ili potkopavanje našeg nacionalnog državljanstva, nego poticanje istih pojmova prava, odgovornosti, vrijednosti te građanskog i političkog angažmana koji su, ili bi trebali biti, obilježja našeg nacionalnog građanstva. A u vrijeme kada je aktivno građanstvo u padu u mnogim državama članicama, postaje još teže promicati ideju građanstva EU-a.

Doista, moramo se suočiti sa stvarnošću, kako je izraženo u Savezu za Europsku godinu građana daje „građanstvo EU-a sada u krizi”.

EU posljednjih nekoliko godina prolazi ne samo kroz gospodarsku krizu, već i kroz krizu identiteta i legitimiteta. Stoga je ovo vrijeme u kojem moramo prije svega imati na umu one vrijednosti i načela na kojima je EU utemeljen, ne samo gospodarske nego i, što je još važnije, poštovanje temeljnih prava, pojma slobode, solidarnosti, zaštite manjina i poštovanja kulturne i jezične raznolikosti.

Irski predsjednik Michael D.Higgins spomenuo je „Ljudsku Europu” i kada se ljudi bore da opišu ono što se smatra nestalim iz sadašnjeg sastava naše Unije, možda upravo to jest, osjećaj otkucaja srca koji pulsira, a ne samo sterilne i tihe oseke i tokove burze.

S jedne strane...

U svojem kratkom iskustvu kao Europskog ombudsmana vidim da su institucije EU-a udaljene od običnih ljudi unatoč brojnim i istinskim naporima koje same institucije ulažu kako bi premostile taj jaz. Da, javnost može biti letargična i apatična, ali primarnu inicijativu za promjenu toga moraju i dalje poduzimati same institucije.

Izbori za Europski parlament sljedeće godine građanima pružaju stvarnu priliku da iznesu svoje mišljenje i stvarno utječu na oblik vlasti u EU-u. Milijuni birača izabrat će zastupnike u Europskom parlamentu po vlastitom izboru, a preko novoizabranih zastupnika u Europskom parlamentu pomoći će u određivanju izbora sljedećeg predsjednika Komisije.

Percipirana udaljenost i složenost institucija otežavaju ljudima da razumiju kako rade, kako je moć podijeljena između njih i to pak dovodi do sumnje da su postali previše udobni i previše moćni, samoupravna elita koja komunicira na jeziku koji je često toliko neprobojan da se čini da je namjerno osmišljen kako bi javnost ostala u neznanju.

Transparentnost - lijek za neznanje - nedostaje. Postojeće zakonodavstvo EU-a o pristupu dokumentima neodgovarajuće je i nema učinkovit provedbeni mehanizam. Sustav EU-a daleko je manji od zakona o slobodi informiranja koji se primjenjuju u nekim državama članicama kada bi trebao biti predvodnik. Zašto bi institucije EU-a trebale biti manje transparentne i manje odgovorne od upravljačkih institucija u državama članicama?

Institucije moraju učiniti mnogo više kako bi se suprotstavile sumnji da su neki viši dužnosnici i nositelji dužnosti previše bliski određenim poslovnim interesima. Postoji javna sumnja da je snaga lobiranja tih poslovnih interesa upućenih osoba nerazmjerna i nedovoljno regulirana. Sumnjam da itko zaista vjeruje da je sustav dobrovoljne registracije lobista, koji trenutačno imamo, posebno koristan.

Javnost dovodi u pitanje u kojoj se mjeri pojedinci za koje se zna da su zaposleni u velikim poslovnim interesima ili su s njima povezani nalaze na položajima koji imaju stvaran utjecaj na savjetodavna tijela i radne skupine u područjima kao što su farmaceutski proizvodi, bankarstvo i okoliš. Osim toga, u onome što se sada naziva fenomenom „rotirajućih vrata” postoji stvarna zabrinutost da previše starijih osoba napušta položaje u EU-u i zauzima unosno zaposlenje kojim se savjetuju privatni interesi u područjima u kojima imaju stručno znanje i kontakte s upućenim osobama.

Naše institucije EU-a moraju se ponašati besprijekorno i biti viđene kako bi se oduprle iskušenju arogancije i samoposluživanja. S obzirom na percipirani nedostatak političke legitimnosti, sam EU mora se smatrati „zlatnim standardom”u tim područjima.

Neke od sumnji koje sam upravo spomenuo iznesene su u okviru pritužbi podnesenih mojem uredu i ne tvrdim da su sve one nužno osnovane. Međutim, u ovoj fazi mogu reći da sama činjenica da te sumnje postoje, bez obzira na krajnju istinu, šteti načinu na koji obični ljudi doživljavaju institucije EU-a. Kao Europski ombudsman nastavit ću podupirati i poticati institucije da žive u najboljem svjetlu, da ispune obveze koje su im nametnute Ugovorima i Poveljom o temeljnim pravima te da u potpunosti prihvate načela javne službe.

S druge strane...

Budući da je EU tako divno postignuće, važno je uvijek se podsjetiti da ono nije savršeno. To je još uvijek posao u tijeku, ali njegova postignuća ipak ne bi trebala biti zaboravljena ili umanjena lošim ili neetičkim ponašanjem.

Potpredsjednik Komisije Sefcović tijekom ove godine blogira u pokušaju da se suprotstavi negativnim percepcijama EU-a. Zabrinut je zbog toga što „predugotrčimo prema dolje”i ne uspijevamo vidjeti što autsajderi lakše vide.

Mnogi od vas upoznat će se s tim snažnim i strastvenim govorom koji je poljski premijer Donald Tusk održao u Europskom parlamentu u srpnju 2011.  G. Tusk istaknuo je da su mnogi građani EU-a možda zaboravili ili su premladi da bi znali što EU znači zemljama kao što je njegova kada je u tijeku borba za oslobođenje od komunističkog režima.

„Jasnose sjećam”,rekao je, „kadaje pokret Solidarnost, veliki san Poljaka, koji je također bio o Europi, prekinut nametanjem izvanrednog stanja u Poljskoj, a nekoliko sati kasnije, Europski parlament dao je vrlo jasan signal da nije zaboravio one kojima nije dana prilika da žive u slobodi. Sjećam se, također, da kada smo, mnogo godina kasnije, zajedno s polovicom Europe, ponovno stekli neovisnost naših zemalja i slobodu naših građana, ali smo bili u stanju potpunog gospodarskog kolapsa koji je, između ostalog, uključivao gigantsku razinu duga, Europski parlament ponovno je izdao vrlo snažan signal koji poziva na radikalno smanjenje duga, što je omogućilo Poljskoj i mnogim drugim zemljama da se vrate na noge. To je bila odluka koja je pokazala da je europska solidarnost najkvalitetnija. To je bila odluka koja je tijekom sljedećih 20 godina omogućila desecima milijuna Europljana da pobjegnu od gospodarske krize i krize civilizacije, krize koja je bila neusporedivo dublja od pojava koje danas nazivamo krizom.”

I to je točka za koju mislim da je od velike važnosti. Ova je sadašnja kriza, u relativnom smislu, drukčijeg razmjera od onoga s kojim smo se u Europi susreli u prošlosti. Kako je rekao g. Tusk: „današnjakriza važan je izazov, ali nije nepremostiva i ne može se usporediti s onom iz koje smo izašli zahvaljujući solidarnosti koju je pokazala cijela Europa.”

Reći to nosi rizik od vrijeđanja i otuđenja onih građana EU-a - u Grčkoj, Portugalu, Cipru, Španjolskoj,Italiji, Irskoj i drugima - koji trenutačno trpe golemu patnju. To otuđenje može se riješiti samo djelovanjem koje se temelji na solidarnosti. A solidarnost, kao što nas je podsjetio g. Tusk u svom govoru, ne smije se shvatiti kao milosrđe, već kao zajednički rad u općem dobru.

Zaključak

U svom inauguracijskom govoru u siječnju 1961. godine, predsjednik John F. Kennedy odbacio je ovaj poznati izazov svojim sugrađanima:

Itako, moji sunarodnjaci: ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas – pitajte što možete učiniti za svoju zemlju.”

Nadam se da će kandidati na izborima za Europski parlament sljedeće godine dati takvo vodstvo; da će biti dovoljno hrabri da izazovu građane EU-a da nadiđu svoje osobne i nacionalne interese. Kao netko tko je već neko vrijeme promatrač politike, nemam iluzija kako to može biti teško.

Iduće godine imat ćemo novu Komisiju i novi Parlament te je od ključne važnosti da ta tijela, bez obzira na pritiske, imaju jasan mandat građana – mandat za nastavak djelovanja i, štoviše, za odlučnije djelovanje na temelju temeljnih vrijednosti Europske unije.

Hvala ti.