Gospodine predsjedniče!

Dame i gospodo!

Najprije vam zahvaljujem što ste me pozvali da sudjelujem na Europskom forumu posvećenom ideji nove Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Nadam se da ću doprinijeti nekim razmišljanjima koja proizlaze iz mojeg gotovo četverogodišnjeg iskustva kao Europskog ombudsmana.

1 Europski ombudsman

Tijekom tog razdoblja moja je zadaća bila poboljšati odnose između Unije i njezinih građana. Mandat Europskog ombudsmana, kako je utvrđen u Ugovoru, jest rješavanje slučajeva nepravilnosti u djelovanju institucija i tijela Zajednice, uz iznimku Suda i Prvostupanjskog suda koji djeluju u svojoj sudbenoj ulozi. Svaki građanin Unije ili osoba s boravištem u Uniji može podnijeti zahtjev Europskom ombudsmanu, bez obzira na to je li na njih osobno utjecao slučaj nepravilnosti u postupanju.

Pojam „neupravljanje” nije definiran Ugovorom, ali sam u Godišnjem izvješću za 1997. predložio definiciju:

„do nepravilnosti dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće”.

Kad je riječ o godišnjem izvješću, Europski parlament pozdravio je tu definiciju.

Naravno, najvažnija pravila i načela koja obvezuju institucije i tijela Zajednice su ona koja se odnose na ljudska prava i temeljne slobode. Unutar područja djelovanja Zajednice, ta se prava i slobode uglavnom mogu jamčiti osiguravanjem potpune i pravilne primjene prava Zajednice. Mnogi problemi koji proizlaze iz često zbunjujuće situacije u pogledu pravnih lijekova dostupnih građaninu ako se ne poštuje pravo Zajednice. Dopustite mi da ilustriram te točke raspravljajući o slobodnom kretanju osoba.

2 Slobodno kretanje osoba.

Pravo građana na slobodno kretanje na području Unije jedno je od glavnih postignuća Unije. Međutim, među građanima postoji stvarna zabrinutost da slobodno kretanje osoba nije stvarnost. Čini se da sve veći broj pritužbi Europskom ombudsmanu o takvim problemima potvrđuje to stajalište.

Najčešći problemi uključuju postojanje graničnih kontrola, poteškoće pri preseljenju u drugu državu članicu i obavljanju gospodarske djelatnosti u njoj, probleme povezane s izdavanjem boravišnih dozvola studentima, umirovljenicima i neradnicima te diskriminaciju na temelju državljanstva. Budući da ti problemi izravno utječu na temeljna socijalna prava, čini se da su izvor zbunjenosti i razočaranja među građanima.

Prepreke slobodnom kretanju često proizlaze iz nepravilne provedbe prava Zajednice od strane nacionalnih, regionalnih i lokalnih uprava. Budući da je pravo Zajednice pravo u državama članicama, njegovu primjenu u takvim upravama mogu nadzirati nacionalni pučki pravobranitelji i slična tijela (obično parlamentarni odbori za predstavke).

Međutim, trenutačno se čini da građani općenito nisu svjesni mogućnosti podnošenja pritužbe nacionalnim pučkim pravobraniteljima i sličnim tijelima o pitanjima prava Zajednice. Ako dolaze iz druge države članice, možda ne znaju sustav pravnih lijekova i ponekad slabo poznaju jezik zemlje domaćina. Stoga se suzdržavaju od podnošenja pritužbi na nacionalnoj razini, a njihova se pritužba uopće ne rješava ili završava na europskoj razini.

Čini mi se ispravnim vjerovati u načelo supsidijarnosti i stoga poticati i podupirati pučke pravobranitelje i slična tijela u državama članicama da rješavaju pritužbe u vezi s primjenom prava Zajednice. Zbog toga sam promicao mrežu za vezu koja povezuje sve nacionalne urede pučkog pravobranitelja. Seminari mreže za vezu za informiranje o pravu Zajednice održavaju se svake godine od 1996., a sljedeći će se održati u Parizu u rujnu ove godine. Objavljujemo redovito „pismo o vezi” kako bismo obavijestili o značajnoj novoj sudskoj praksi Suda Europske unije i predmetima iz prava Zajednice kojima se bave nacionalni uredi. Internetske stranice Europskog ombudsmana imaju poveznice na internetske stranice nacionalnih pučkih pravobranitelja i sličnih tijela, a u pripremi je i daljnji razvoj suradnje putem tih internetskih stranica. Mreža za vezu također omogućuje nacionalnim uredima da upute upite o pravu Zajednice Europskom ombudsmanu, koji obično prosljeđuje upit nadležnoj instituciji Zajednice radi mišljenja.

3 Novi članak Ugovora kojim se građane obavješćuje o njihovim pravnim lijekovima.

U društvu uređenom vladavinom prava sudovi su, naravno, glavna zaštita prava pojedinaca. Pravobranitelj je nepravosudna institucija, nešto dodatno, koja pomaže građanima kada imaju poteškoća s upravom. Međutim, trenutačno u Ugovorima ne postoji odredba kojom bi se europske građane informiralo o ključnoj ulozi nacionalnih sudova u osiguravanju poštovanja prava Zajednice.

Smatram da bi na sljedećoj međuvladinoj konferenciji trebalo iskoristiti priliku da se u Ugovor uključi novi članak kojim bi se građane informiralo o svim pravnim sredstvima koja su im na raspolaganju ako se ne poštuju njihova prava iz prava Zajednice.

Osim uloge sudova, u Ugovor bi trebalo uključiti pravo građana da se žale Komisiji na povrede prava Zajednice od strane države članice. To bi moglo poslužiti kao temelj za temeljitu reformu često tajnih postupaka kojima se Komisija koristi u takvim slučajevima.

Nadalje, nacionalni i regionalni pučki pravobranitelji i slična tijela, kao što su odbori za parlamentarne predstavke, također bi trebali biti navedeni u Ugovoru kao odgovorni za pomoć građanima u slučaju sukoba s upravom koji uključuju pravo Zajednice, uključujući pitanja ljudskih prava. Svaka država članica trebala bi imati obvezu osigurati da njezin pravni poredak uključuje učinkovito izvansudsko tijelo kojem građani mogu podnijeti zahtjev u tu svrhu.

4 Ugovor iz Amsterdama.

Obvezujem se produbiti suradnju između Europskog ombudsmana i nacionalnih pučkih pravobranitelja i sličnih tijela kako bi se pomoglo da pravo Zajednice postane stvarnost za građane. Ta je suradnja još potrebnija jer će Ugovor iz Amsterdama u područje primjene prava Zajednice uvesti niz pitanja koja čine znatan dio radnog opterećenja većine nacionalnih pučkih pravobranitelja.

Kako bi se osiguralo pravo građana na slobodno kretanje u Europi bez unutarnjih granica, Ugovorom je uspostava područja slobode, sigurnosti i pravde jedan od ciljeva Unije. Kako bi se postigao taj cilj, Ugovorom se u područje Zajednice unosi niz područja politika povezanih sa slobodnim kretanjem osoba, posebno onih koja uređuju vize, azil i imigraciju (nova glava IV. Ugovora o EZ-u).

Ostala povezana pitanja, odnosno policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima, ostaju izvan okvira Zajednice (glava VI. Ugovora o Uniji), iako će se na njih primjenjivati neki elementi sustava Zajednice, uključujući nadzornu ulogu Europskog ombudsmana.

Ključno je da se pri izradi tekstova koji će se primjenjivati u svim tim novim područjima u potpunosti uzmu u obzir postojeći ugovori o ljudskim pravima, primjerice u vezi s pitanjima kao što su odobravanje azila i definicija „izbjeglice”. Nadalje, potreban je i učinkovit nadzor provedbe aktivnosti kao što su borba protiv nezakonite imigracije, razmjena policijskih dosjea i rad Europola, u kojima postoji velik potencijal za kršenja ljudskih prava.

5 Ljudska prava na razini Unije.

O definiciji ljudskih prava i odgovarajućim mehanizmima za osiguravanje njihove potpune i pravilne provedbe već se dugo raspravlja na razini Zajednice. Nedostaci trenutačne situacije lako se mogu utvrditi. U Ugovoru ne postoji poglavlje kojim bi se građane informiralo o konkretnim ljudskim pravima koja bi uprava Unije trebala poštovati. Unija se nije pridržavala Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ni bilo koje druge konvencije u tom području. Zbog nove situacije nakon stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama još je važnije pronaći odgovarajuće rješenje za uklanjanje tih nedostataka.

Jedno od predloženih rješenja je izrada i donošenje Povelje o ljudskim pravima za Uniju. Rasprave u okviru tog foruma trebale bi pomoći u odlučivanju o tome bi li ta opcija mogla biti dobro rješenje. Međutim, točan sadržaj takve Povelje i njezin odnos s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i drugim postojećim međunarodnim konvencijama, kao što su one koje je pripremio ILO, vjerojatno će se pokazati kontroverznim. Postoje i mnoge pravne i političke poteškoće koje treba prevladati prije nego što takav projekt postane općeprihvaćen. Stoga bih želio iznijeti skromniji i pragmatičniji prijedlog, koji bi se mogao vrlo brzo prihvatiti.

Prijedlogom se u Ugovor umeće nova odredba kojom se od institucija i tijela Unije zahtijeva da poštuju sve postojeće konvencije o ljudskim pravima koje su ratificirale sve ili većina njezinih država članica. Smatram da bi za europske građane bilo opravdano i razumljivo da bi uprave Unije trebale poštovati iste odredbe o ljudskim pravima kao i države članice. Drugim riječima, sumnjam da bilo koji europski građanin smatra da bi uprave Unije trebale biti izuzete od obveze poštovanja tih odredbi u svojim područjima djelovanja.

Kao što sam već spomenuo, također je od velike važnosti da postoji odredba Ugovora koja jasno informira građane o pravnim lijekovima koji su im na raspolaganju u slučajevima sukoba s upravom koja uključuje pravo Zajednice, uključujući pitanja ljudskih prava.

Pri iznošenju tih prijedloga za promjenu svjestan sam da će Ugovor iz Amsterdama uskoro stupiti na snagu. Izazovi koji proizlaze iz odredbi Ugovora koje se odnose na područje slobode, sigurnosti i pravde zahtijevaju rješenje koje bi se moglo brzo prihvatiti i provesti. Projekt koji je pred seminarom je sveobuhvatniji i zahtjevniji. U svakom slučaju, vjerujem da traženje idealnog rješenja može potrajati puno vremena, ali obično svatko ima koristi od rasprave o tako ambicioznom projektu po inspiraciji koju daje i otvara mogućnost za djelomične reforme.

Nadam se da ove misli mogu pomoći potaknuti rasprave ovog Foruma.

Hvala ti na pažnji.