P. Nikiforos Diamandouros

P. Nikiforos Diamandouros rođen je u Ateni u Grčkoj 25. lipnja 1942. godine. Od 2003. do listopada 2013. obnašao je dužnost Ombudsmana Europske unije (Europskog ombudsmana). Od 1998. do 2003. bio je prvi nacionalni pučki pravobranitelj Grčke. Profesor je emeritus komparativne politike na Odsjeku za političke znanosti i javnu upravu Sveučilišta u Ateni. Od 1995. do 1998. bio je direktor i predsjednik grčkog Nacionalnog centra za društvena istraživanja (EKKE). Od 2012. radi kao gostujući profesor na Europskom koledžu u Brugesu. U svibnju 2014. postao je član Grčke akademije (Nacionalne akademije znanosti i umjetnosti).

Dobio je diplomu prvostupnika na Sveučilištu Indiana (1963.), a svoju diplomu magistra (1965.), magistra filozofije (1969.) i doktora filozofije (1972.) na Sveučilištu Columbia. Prije nego što se 1988. priključio fakultetu Sveučilišta u Ateni, držao je predavanja i istraživačke sastanke na Državnom sveučilištu u New Yorku, odnosno na Sveučilištu Columbia (1973. – 1978.). Od 1980. do 1983. bio je direktor Odjela za razvoj na Atenskom fakultetu u Ateni u Grčkoj. Od 1983. do 1988. bio je direktor programa za zapadnu Europu te Bliski i Srednji Istok u Istraživačkom vijeću za društvene znanosti u New Yorku. Od 1988. do 1991. bio je direktor grčkog Instituta za međunarodne i strategijske studije u Ateni, istraživačke organizacije usmjerene na politiku koja svoja financijska sredstva crpi iz zaklada Ford i MacArthur. Godine 1997. bio je gostujući profesor političkih znanosti u Centru Juan March za napredne studije društvenih znanosti (Madrid). Godine 2011. dobio je počasni doktorat iz područja pravnih znanosti na Američkom koledžu u Grčkoj.

Bio je predsjednik Grčke udruge političkih znanosti (1992. – 1998.) i Udruge modernih grčkih studija Sjedinjenih Američkih Država (1985. – 1988.). Godine 1999. i 2000. imenovan je članom Grčke narodne komisije za ljudska prava, odnosno Nacionalnog vijeća za administrativnu reformu. Između 1988. i 1996. bio je dopredsjednik Pododbora za južnu Europu Istraživačkog vijeća za društvene znanosti u New Yorku čije su se aktivnosti financirale potporom Zaklade Volkswagen. Također je bio opći urednik serije Nova južna Europa koju izdaju Oxford University Press, Johns Hopkins University Press i Palgrave. Primio je istraživačke stipendije programa Fulbright i Nacionalne zaklade za humanističke znanosti.

Mnogo je pisao o politici i povijesti južne, istočne i jugoistočne Europe, uključujući Grčku te, preciznije, o demokratizaciji, gradnji države i nacije, odnosu između kulture i politike te ombudsmanu kao instituciji i načelima dobre administrativne prakse. Uređena izdanja: The Politics of Democratic Consolidation: Southern Europe in Comparative Perspective, 1995.; Parties, Politics and Democracy in the New Southern Europe, 2001.; The European Ombudsman: Origins, Establishment, Evolution, 2005.; Democracy and the State in the New Southern Europe, 2006.; Spatial Conceptions of the Nation; Modernizing Geographies in Greece and Turkey, 2010. Monografije: The Origins of State-Building in Modern Greece, 1821-1828, 2002. (na grčkom) i Cultural Dualism and Political Change in Postauthoritarian Greece, 2000. (na grčkom).

Odličja: Vrhovni zapovjednik Reda feniksa, Grčka, 2004.; Zlatni križ za postignuće, Poljska, 2010., Vitez legije časti, Francuska, 2014.

Jezici: grčki, engleski, francuski, talijanski, njemački, španjolski, portugalski. Njegovi su hobiji čitanje, pisanje, klasična glazba i film.