Izvješće [1]

1. Uvod

Nema jednostavnih odgovora na pitanja „Što je agencija EU-a?” i „Što agencije EU-a rade?” Izraz „agencija EU-a” odnosi se na različita tijela osnovana u različito vrijeme različitim pravnim instrumentima i iz različitih razloga [2].

Na internetskim stranicama Europa http://europa.eu/agencies/index_en.htm nalazi se više od 40 agencija. Dijeli ih u četiri skupine:

• decentralizirane agencije
• izvršne agencije
• Agencije EURATOM-a
• Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT)

Međutim, to ne predstavlja sustavnu ili mjerodavnu klasifikacijsku shemu.

Samo druga kategorija objedinjuje slične subjekte. Šest izvršnih agencija ima zajedničku pravnu osnovu i slične aranžmane za upravljanje i odgovornost, koji su utvrđeni u Uredbi [3]. Uspostavljaju se (i mogu se ukinuti) odlukom Komisije.

Na internetskim stranicama Europa nalazi se 37 takozvanih „decentraliziranih” agencija [4], od kojih su tri navedene u potkategoriji „agencije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike”. Te su agencije decentralizirane u zemljopisnom smislu: sve osim dviju nalaze se izvan glavnih institucija EU-a u Bruxellesu i Luxembourgu.

Za razliku od izvršnih agencija, „decentralizirane agencije” nisu uspostavljene općim zakonodavnim okvirom. Svaki od njih ima svoju pravnu osnovu. Nemaju svi riječ "agencija" u svoje ime. Ostali nazivi uključuju „središte”, „tijelo”, „ured”, „instituciju” „osnivanje” i „jedinicu”[5].

Razlike u nazivima ne odgovaraju ni na koji sustavni način funkcioniranju ni mehanizmima upravljanja i odgovornosti. Neke od decentraliziranih agencija općenito imaju regulatornu ulogu (npr. Europska agencija za sigurnost zračnog prometa). Druge imaju posebne operativne zadaće (npr. Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu). Treća skupina agencija su stručni centri u specijaliziranim područjima sa savjetodavnim funkcijama i funkcijama prikupljanja informacija (npr. Europska agencija za okoliš). Međutim, drugi su prvenstveno uključeni u olakšavanje i koordinaciju suradnje među tijelima država članica u određenim područjima (npr. Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama – FRONTEX).

2. Program posjeta Europskog ombudsmana agencijama

Europski ombudsman pokrenuo je 2011. program posjeta agencijama EU-a s ciljem promicanja dobre uprave i razmjene najboljih praksi. Program je bio usmjeren na "decentralizirane" agencije.

Ombudsmanica je posjetila 15 takvih agencija u razdoblju 2011. – 2013.: Europska agencija za lijekove (EMA), Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA), Europska policijska akademija (CEPOL), Europska agencija za okoliš (EEA), Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA), Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA), Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP), Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (EUROFOUND), Europski policijski ured (EUROPOL), Ured Europske unije za pravosudnu suradnju (EUROJUST), Europski odbor za sistemske rizike (ESRB)[6], Europska agencija za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (FRONTEX), Europska agencija za kemikalije (ECHA) i Europski institut za kvalitetu spolova (EIGE). Istraga u vezi s EIGE-om bila je u tijeku kada je ovo izvješće dovršeno.

Tijekom posjeta razmotrena su sljedeća pitanja: i. početni kontakti s javnošću; ii. transparentnost, dijalog i odgovornost; iii. zapošljavanje; iv. ponude i ugovore; v. sukoba interesa.

3. Postupak

Posjeti su službeno provedeni na temelju nadležnosti Europskog ombudsmana za provođenje istraga na vlastitu inicijativu. Stoga su se primjenjivala uobičajena postupovna jamstva koja se odnose na istrage. Nakon svakog posjeta Ombudsman je pisanim putem obavijestio agenciju o nalazima. Ako su izneseni konkretni prijedlozi, od agencije se tražilo da obavijesti Europskog ombudsmana o daljnjim mjerama. Ovisno o odgovoru agencije Europski ombudsman zaključio je istragu ili je poduzeo daljnje korake, primjerice izdavanjem službenih preporuka.

4. Pregled rezultata [7]

A. Početni kontakti s javnošću

Jezici

Ombudsmanica je pozvala nekoliko agencija da početnu stranicu svojih internetskih stranica, kao i informacije o svojim funkcijama i jezičnoj politici, učine dostupnom na svim službenim jezicima EU-a. Pozdravljajući građane koji posjećuju internetsku stranicu na vlastitom jeziku i objašnjavajući im njezine funkcije, agencija može dokazati da priznaje da svi građani EU-a imaju legitiman interes za njezin rad.

U većini slučajeva agencije su prihvatile prijedloge Europskog ombudsmana. Na primjer, internetske stranice EBA-e sada sadržavaju padajući izbornik s kojeg su informacije o njezinoj ulozi i glavnim zadaćama lako dostupne na službenim jezicima EU-a.

Smjernice za pritužbe

Ombudsmanica je potaknula agencije da pravo na pritužbu Europskom ombudsmanu učine vidljivijim na svojim internetskim stranicama i da osiguraju pravodobno interno rješavanje pritužbi. Kao odgovor na to, EMA je navela da je pravo na pritužbu Europskom ombudsmanu učinila vidljivijim na svojim internetskim stranicama, dok je EBA dodijelila dodatne kadrovske resurse za rješavanje pritužbi. ECHA je izmijenila svoj Kodeks dobrog administrativnog postupanja kako bi dodala izričito upućivanje na Ombudsmana.

Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja i načela javnih usluga

Agencije su ohrabrene da na svojim internetskim stranicama stave na raspolaganje Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja i Načela javnih službi pučkog pravobranitelja. ENISA je odgovorila kratkim opisom načela javnih usluga u odgovarajućem odjeljku svojih internetskih stranica i poveznicom na internetske stranice Europskog ombudsmana. Eurojust je dokument objavio i na svojim internetskim stranicama i na svojim intranetskim stranicama, dok je Europol stavio poveznicu na svoje internetske stranice. Druge agencije složile su se da će Kodeks učiniti vidljivijim, a time i dostupnijim građanima, na svojim internetskim stranicama.

B. Transparentnost, dijalog i odgovornost

Ombudsmanica je agencijama dala niz prijedloga za promicanje veće transparentnosti i ostvarivanje temeljnog prava građana na javni pristup dokumentima. Među ključnim poboljšanjima koja proizlaze iz posjeta Europskog ombudsmana su sljedeća:

Pravila o javnom pristupu

EBA je nastavila s pravodobnim donošenjem pravila o javnom pristupu dokumentima i poduzela potrebne mjere kako bi osigurala proaktivnu politiku informiranja. Na primjer, njegovi obrasci za registraciju sastanaka sada sadržavaju izjavu da imena sudionika mogu postati javna.

ENISA je dio svojih internetskih stranica posvetila pitanjima koja se odnose na pristup dokumentima s poveznicama na Uredbu 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima i na provedbena pravila ENISA-e u tom području. Također se složila s izradom godišnjeg izvješća o pristupu dokumentima i obvezala se na uspostavu javnog registra. Slično tome, ESRB je na svojim internetskim stranicama izradio poseban odjeljak koji sadržava informacije o pravilima koja se primjenjuju na zahtjeve za pristup dokumentima, kao i podatke za kontakt osobe odgovorne za rješavanje takvih zahtjeva.

Kad je riječ o poboljšanju obrade zahtjeva za javni pristup, Frontex se obvezao promijeniti svoju praksu da se ista osoba bavi i početnim i ponovnim zahtjevima za pristup.

Javni registar i izravan pristup dokumentima

Nakon posjeta Europskog ombudsmana Europol se obvezao da će u svoje godišnje izvješće o obradi zahtjeva za javni pristup dokumentima uključiti novi odjeljak. Dogovoreno je i da će se uspostaviti javni registar, kao što su to učinili Eurojust i Frontex. EMSA se također složila da će ispitati kako najbolje uspostaviti javni registar i potvrdila da će, nakon što provede relevantne obveze, moći svake godine izvješćivati o slučajevima u kojima odbije pristup dokumentima. EMCCDA je objasnila da će u svoj nacrt programa rada uključiti uspostavu javnog registra i da u svoje opće izvješće o aktivnostima planira uključiti izvješće o slučajevima u kojima je odbila pristup dokumentima. ECHA je pristala svoje godišnje izvješće o postupanju sa zahtjevima za javni pristup učiniti javno dostupnima na svojim internetskim stranicama.

Iako je EEA nastavila s internetskom objavom relevantnog godišnjeg izvješća, nije pokrenula postupak uvođenja javnog registra. U duhu razmjene najboljih praksi Ombudsmanica je potaknula EEA-u da stupi u kontakt s drugim agencijama EU-a kako bi učila iz njihovih iskustava u tom području.

Naposljetku, Cedefop se obvezao omogućiti izravan pristup nizu dokumenata za koje je utvrđeno da su od interesa za javnost.

Prevladavajući javni interes

EMA se složila da bi ispitivanje prevladavajućeg javnog interesa trebalo biti najvažniji kriterij kojim se Agencija vodi pri donošenju odluke o otkrivanju dokumenta ili informacija, ne samo na zahtjev, već i proaktivno.

C. Zapošljavanje

Pravni lijekovi

Ombudsmanica je potaknula agencije da obavijeste kandidate o njihovu pravu na osporavanje nepovoljne odluke u tom području, na primjer odluke kojom ih se isključuje iz natječaja. ENISA je odgovorila izmjenom svojeg predloška za oglas za slobodno radno mjesto u skladu s prijedlogom Europskog ombudsmana. Obavijesti o slobodnim radnim mjestima objavljene na internetskim stranicama Cedefopa sada sadržavaju informacije o mogućnosti podnošenja pritužbe Europskom ombudsmanu pod naslovom „Žalbeni postupci”. Na svojoj internetskoj stranici „Opće informacije za zapošljavanje” EMSA jasno objašnjava da se kandidati za njezine postupke zapošljavanja mogu žaliti Europskom ombudsmanu. Slično tome, Europol je izmijenio svoje Smjernice za zapošljavanje kako bi uključio poseban odjeljak u kojem se objašnjava da se kandidati mogu žaliti Ombudsmanu na navodne nepravilnosti u postupanju ili podnijeti žalbu Službeničkom sudu EU-a. Frontex je objasnio da će informacije o mogućnosti podnošenja pritužbe Ombudsmanu biti dodane u predložak za oglas za slobodno radno mjesto i u odjeljak o zapošljavanju na Frontexovim internetskim stranicama.

Transparentnost

Ombudsmanica je savjetovala agencijama da ponovno razmotre svoje stajalište o objavljivanju imena članova povjerenstva za odabir kako bi se te informacije pružile svim kandidatima, a ne samo onima koji to izričito zatraže. Ombudsmanica je zatim napomenula da je to pitanje otvorilo niz pitanja, pri čemu su neke agencije tražile smjernice o najboljem pristupu koji treba usvojiti. Stoga je odlučeno pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o pitanju otkrivanja imena članova povjerenstva za odabir. Istraga je završila „Smjernicama za dobru praksu”[8] koje su izdane agencijama u vezi s tim pitanjem, na koje je velika većina agencija na konstruktivan način odgovorila.

D. Ponude i ugovori

Ombudsmanica je predložila da agencije uključe upućivanje na Ombudsmana u svojim obavijestima i ugovorima, kao i u svojim pozivima na podnošenje ponuda ili na svojim internetskim stranicama. Te su prijedloge provele relevantne agencije. ECHA je navela da će u svoje obavijesti uključiti upućivanje na Ombudsmana i sve dopise razmijenjene u kontekstu rješavanja ugovornih sporova i primjene ugovornih pravnih lijekova. Eurojust je unio relevantni tekst na svoju internetsku stranicu o postupcima javne nabave, a Frontex je ažurirao svoj predložak pisma neuspješnim ponuditeljima koji sada sadržava informacije o ulozi Europskog ombudsmana u zaprimanju pritužbi od ponuditelja te relevantnu internetsku adresu. EMCDDA i EMSA obvezale su se da će u svojim pozivima na podnošenje ponuda izričito navesti da Ombudsman predstavlja mogući mehanizam preispitivanja u slučaju sporova između ponuditelja i javnih naručitelja. ESMA je objasnila da su u ažuriranim „Smjernicama za ponuditelje” navedene neke opće upute o načinu podnošenja ponuda, uključujući jasno upućivanje na Sud Europske unije i Ombudsmana.

E. Sukobi interesa

Ombudsmanica je predložila da bi agencije pri reviziji pravila o sukobu interesa i etici općenito trebale uzeti u obzir rad OECD-a na važnosti izbjegavanja „očitih” i „stvarnih” sukoba interesa. Mogli bi razmotriti i stavljanje nacrta svih revidiranih pravila na internetske stranice i pozivanje javnosti na komentare prije nego što se pravila dovrše.

Na temelju prijedloga Europskog ombudsmana EMA je revidirala svoju politiku i odlučila na internetu objaviti izjave o financijskim interesima stručnjaka iz svoje baze podataka, kao i više informacija o svim sukobima interesa prijavljenima tijekom postupka znanstvenog preispitivanja. Također se obvezala izraditi politiku i savjetovati se s dionicima o objavljivanju informacija o tome kako prijaviti nezakonitosti ili druga pitanja koja mogu izazvati etička pitanja.

EMSA je izjavila da je poduzela niz mjera kako bi izbjegla moguće sukobe interesa. Osim svoje intranetske internetske stranice o etici i ponašanju, EMSA organizira obvezno osposobljavanje o etici i integritetu za svoje osoblje. Kad je riječ o postupcima zapošljavanja i javne nabave, EMSA je objasnila da je razvila osposobljavanje i postupke usmjerene na izbjegavanje sukoba interesa. Na primjer, predsjednici odbora za odabir i javnu nabavu sustavno provjeravaju sve potpisane izjave o nepostojanju sukoba interesa. Sve relevantne informacije u tom pogledu objavljene su na intranetu EMSA-e i u priručniku EMSA-e.

EMCDDA je objasnila da je donijela „Unutarnje smjernice za postupak izlaska za osoblje koje napušta EMCDDA” i naglasila da te revidirane smjernice uključuju obrazac izjave koji sadržava izjavu o nepostojanju sukoba interesa te ažurirane pisane postupke za postupanje s takvim izjavama.

Nastavno na prijedlog Ombudsmana da osoblje EEA-e Agenciji dostavi svoje potpune životopise kako bi joj omogućilo da utvrdi postoji li situacija sukoba interesa te da, ako je to moguće, Agencija objavi životopise i izjave o financijskim interesima, EEA je uvela postupak preispitivanja životopisa osoblja kako bi procijenila može li doći do situacije sukoba interesa te je životopise viših rukovoditelja i članova znanstvenog odbora stavila na raspolaganje javnosti na internetskim stranicama Agencije.

ECHA je pozvana da izvijesti o konkretnim mjerama koje je donijela u vezi s pitanjima sukoba interesa koja je utvrdio Revizorski sud. Agencija je istaknula da je uspostavljen poseban postupak kako bi se osigurala provjera potencijalno suprotstavljenih interesa prije nego što se zadaće dodijele osoblju.

Kao odgovor na prijedloge Ombudsmana ENISA je izrazila spremnost da izradi predloške za izjave o financijskim interesima izvršnog direktora i upućenih nacionalnih stručnjaka, dok je odjeljak pod nazivom „Izjava o financijskim interesima” uvršten na njezine internetske stranice. Na temelju iste preporuke Europskog ombudsmana ESRB je naveo da su njegov voditelj i zamjenik voditelja potpisali predložak izjava o financijskim interesima, koji je sličan predlošku kojim se koristi Europski ombudsman, te je dodao da su izjave objavljene na internetskoj stranici ESRB-a.

5. Unutarnja promišljanja

A. Dodana vrijednost posjeta

Prema navodima članova osoblja Ombudsmana koji su pripremili te posjete i sudjelovali u njima, glavne su koristi tog postupka sljedeće:

i) Konkretna poboljšanja za građane i organizacije koji su u kontaktu s agencijama, kako je navedeno u odjeljku 4.

ii. uspostavljanje dobrih kontakata s osobljem koje radi u agencijama. Posjeti su rezultirali mnogo boljom suradnjom koja se može postići odgovarajućim pisanim ili telefonskim putem. Posjeti su se pokazali posebno korisnima u slučaju agencija za koje Ombudsman prethodno nije rješavao pritužbe, primjerice Frontexa.

iii) Izgradnja znanja i svijesti na obje strane

Pripremom posjeta proširila se i produbila baza znanja o agencijama među osobljem Ombudsmana, koje je ispitalo pravnu osnovu i internetske stranice dotične agencije, kao i druge relevantne materijale kao što su izvješća Revizorskog suda te izvješća i rezolucije Europskog parlamenta, kako bi se utvrdila glavna problematična pitanja i pitanja od interesa. Kad je riječ o učenju agencija, neke su navele da Ombudsman može pomoći u pružanju relevantnog stručnog znanja i smjernica o nizu pitanja. To je posebno važno ako su određene kategorije osoblja nedostatne (na primjer, samo jedan pravni savjetnik koji se bavi brojnim pitanjima). Posjeti su se pokazali korisnima i u smislu da su omogućili utvrđivanje referentnih vrijednosti među agencijama.

B. Točke za poboljšanje

i) Pregledajte popis pitanja

Ispitivanje cjelovitog popisa pitanja navedenih u prethodnom odjeljku 2. u vezi sa svakom agencijom pokazalo se resursno intenzivnim za osoblje Ombudsmana. U budućnosti bi moglo biti bolje prilagoditi popis dotičnoj agenciji, s naglaskom na najvažnijim pitanjima.

ii) Detaljnija rasprava

Često nije bilo dovoljno vremena da se temeljito ispitaju problemi i istraži kako točno predmetna agencija djeluje u praksi. Neke su agencije na posjete gledale kao na vrstu „inspekcije” Ombudsmana na koju su trebale dati „prave” odgovore.

iii) Uključenost osoblja

Smatralo se da bi osoblje agencija trebalo imati više koristi od posjeta jer bi imalo priliku surađivati s osobljem Ombudsmana i iskoristiti naše stručno znanje u ključnim područjima. Primjerice, u slučaju jedne agencije članovi osoblja nisu bili svjesni posjeta Europskog ombudsmana. Sastanak s osobljem istaknut je kao posebno važan u slučaju jedne agencije, u kojoj je osoblje saznalo za pravne lijekove koje ima na raspolaganju u slučaju problema. Jedan je kolega predložio, s druge strane, da se sastanci Ombudsmana s odborima osoblja obustave jer dodana vrijednost nije očita.

6. Buduća politika

Pri oblikovanju buduće politike prema agencijama mogle bi se razmotriti sljedeće ideje:

i) mogućnosti suradnje i koordinacije s drugim institucijama EU-a uključenima u agencije: posebno Komisija [9] (koja je zastupljena u upravnim odborima) i Revizorski sud (na temelju iskustva suradnje u vezi s pitanjima sukoba interesa u EFSA-i);

ii. bi li Ombudsman trebao nastojati surađivati s upravnim odborima [10] agencija i direktorima;

iii) Ombudsman bi se mogao usredotočiti na jedno posebno pitanje (tematski pristup, kao što je onaj usvojen u istrazi na vlastitu inicijativu u vezi s otkrivanjem imena članova povjerenstva za odabir) i mjeriti ga preko agencija. Ishod bi mogle biti „smjernice za dobru praksu” za agencije u relevantnim područjima, na primjer „rotirajuća vrata” ili pristup dokumentima. Može se spomenuti i nedavna korespondencija Ombudsmana s trima od četiri regulatorne agencije u vezi s njihovim inicijativama za transparentnost;

iv. ako Ombudsman nastavi s programom posjeta, bilo bi korisno preusmjeriti fokus posjeta na određena pitanja. Posjeti bi se mogli usredotočiti na pitanja koja izazivaju najveću zabrinutost i koja su relevantna za predmetnu agenciju (pristup „jedna agencija – jedno pitanje”). Alternativno, postojeći popis mogao bi se i dalje upotrebljavati, ali bi se mogao prilagoditi kako bi se usredotočio na najrelevantnija pitanja. O tome bi trebalo odlučivati na pojedinačnoj osnovi. Prilikom prvog posjeta agenciji bio bi preporučljiv širi pristup. Daljnji posjet, čak i nakon nekoliko godina, može biti bolje usmjeren na pojedinosti;

v) u vezi s prethodnom točkom, trebali bismo ispitati bi li budući proaktivni rad s agencijama mogao uključivati veću stratešku usmjerenost na ključna pitanja upravljanja;

vi) trebali bismo razmotriti kako na najbolji način možemo mobilizirati učenje našeg osoblja koje proizlazi iz tih posjeta u razvoju budućeg proaktivnog rada u koji su uključene agencije [11];

vii) trebali bismo ispitati načine pružanja troškovno učinkovitog osposobljavanja za osoblje agencija. Jedan je kolega predložio da bi se 90 minuta moglo odvojiti na godišnjem sastanku međuagencijske pravne mreže kako bi Ombudsman razmjenjivao stručno znanje (kao što se nedavno dogodilo o pristupu dokumentima). Mogli bismo razmotriti i pripremu materijala za osposobljavanje, kao što je audiovizualni materijal, o određenim temama za upotrebu u agencijama (npr. smjernice o natječajima, dobro rješavanje pritužbi, postupanje s korespondencijom građana itd.). Upotreba videokonferencija mogla bi se istražiti i za agencije koje su predmet brojnih pritužbi ili nove agencije koje bi mogle imati koristi od ranog sastanka s osobljem Ombudsmana o pitanjima kao što je zapošljavanje;

viii. razviti i održavati kontakte na svim razinama. Pravni službenici Ombudsmana trebali bi održavati i razvijati osobne kontakte s kolegama iz agencija, dok bi kontakte trebalo uspostaviti i na drugim razinama unutar Ureda. Konkretno, srednje rukovodstvo moglo bi se poticati da posjeti agencije radi razmjene stručnog znanja (npr. nedavni posjet EIGE-u). Voditelji agencija i članovi osoblja u pratnji mogli bi biti pozvani u Ured ombudsmana u Strasbourgu ili Bruxellesu;

ix. kad je riječ o izvršnim agencijama, mogli bismo izraditi studiju o pritužbama koje se odnose na istraživačke aplikacije, što bi dovelo do mogućih smjernica za dobru upravu (koje su relevantne i za druge institucije i agencije). Bit će relevantan i ishod aktualnog OII-ja o nepostojanju postupka preispitivanja u EASME-u;

x) ponovno razmotriti kako su rezultati proaktivnog rada s agencijama vidljivi javnosti, dionicima agencija i drugim institucijama EU-a;

xi) Ombudsman bi se trebao zajednički obratiti voditeljima agencija kako bi podijelio te ideje i pozvao njihove povratne informacije o tome što bi im bilo korisno.

Prilog: Poveznica na odluke Europskog ombudsmana

• Europska agencija za lijekove (EMA)
• Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA)
• Europska policijska akademija (CEPOL)
• Europska agencija za okoliš (EEA)
• Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA)
• Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA)
• Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP)
• Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (EUROFOUND)
• Europski policijski ured (EUROPOL)
• Ured Europske unije za pravosudnu suradnju (EUROJUST)
• Europski odbor za sistemske rizike (ESRB)
• Europska agencija za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA)
• Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (FRONTEX)
• Europska agencija za kemikalije (ECHA)
  

 

[1] Ovo izvješće predstavlja koordinator OII-ja, koji želi zahvaliti Elpidi Apostolidou (stažist Glavnog tajništva) na njezinoj vrijednoj pomoći u sastavljanju izvješća, kao i kolegama odgovornima za posjete koji su pružili brojne korisne ideje, posebno u vezi s odjeljcima 5. i 6. u nastavku.

[2] Vidi općenito: The Evaluation of the EU decentralised agencies in 2009 Final Report Volume I Synthesis and prospects (Evaluacija decentraliziranih agencija EU-a u završnom izvješću iz 2009.), prosinac 2009. http://europa.eu/agencies/documents/synthesis_and_prospects_en.pdf
U Zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća EU-a i Europske komisije o decentraliziranim agencijama (19. srpnja 2012.) također se prepoznaje da je „osnivanje agencija provedeno na pojedinačnoj osnovi i da nakon toga nije slijedila opća vizija njihove uloge i mjesta u Uniji”.
https://ec.europa.eu/archives/commission_2010-2014/sefcovic/documents/120719_agencies_joint_statement_en.pdf

[3] Uredba Vijeća 58/2003 o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice, 2003., SL L 11, str. 1.

[4] Dvije od njih su "u pripremi".

[5] Npr. Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja; Europska agencija za sigurnost hrane; Ured Zajednice za biljne sorte; Europski institut za ravnopravnost spolova; Europska zaklada za osposobljavanje; Odjel Europske unije za pravosudnu suradnju.

[6] ESRB je zauzeo stajalište da nije „agencija EU-a” jer nije navedena kao takva na internetskoj stranici Europa i zbog svojeg bliskog odnosa s Europskom središnjom bankom. Međutim, ESRB nije osporavao da je obuhvaćen mandatom Europskog ombudsmana.

[7] Primjeri navedeni u ovom odjeljku ilustrativni su i nisu namijenjeni sveobuhvatnom prikazu posjeta. Detaljne informacije o tim upitima dostupne su na: http://www.ombudsman.europa.eu/en/activities/visits.faces. Poveznice na odluke Europskog ombudsmana kojima se zatvaraju istrage povezane s tim posjetima nalaze se u Prilogu.

[8] Smjernice za dobru praksu dostupne su na: http://www.ombudsman.europa.eu/cases/correspondence.faces/en/54521/html.bookmark

[9] Činjenica da je Komisija objavila prijedlog kojim se potvrđuju preporuke Ombudsmana u istrazi na vlastitu inicijativu o objavljivanju imena članova povjerenstva za odabir navedena je kao važna i relevantna u tom pogledu.

[10] Međutim, potreba da Ombudsman zadrži svoju neovisnost spomenuta je u vezi s točkama i. i ii.

[11] Alina Nedea priprema zaseban dokument u vezi s praćenjem i praćenjem određenih agencija od strane pravnih službenika.