- HR Hrvatski
Strojno prevedeni tekstovi mogu sadržavati pogreške koje mogu narušiti jasnoću i točnost. Europski ombudsman ne prihvaća nikakvu odgovornost za bilo kakve nepodudarnosti. Najpouzdanije informacije i pravnu sigurnost jamči izvorna inačica na engleski jeziku koja je dostupna putem gornje poveznice.
Više informacija potražite u našem odjeljku o jezičnoj politici i prevođenju.
Uvodni govor europske ombudsmanice Emily O’Reilly – Prva konferencija o alternativnom rješavanju sporova u energetskom sektoru
Govor - Govornik Emily O'Reilly - Grad Bruxelles - Država Belgija - Datum Utorak | 27 siječnja 2015
Glavni govor Europskog ombudsmana, Emily O’Reilly
Prva konferencija o alternativnom rješavanju sporova u energetskom sektoru,
Bruxelles, Belgija, 27. siječnja 2015.
Uvod
● Gospodine predsjedniče, gospodine Rochefort, moj kolega iz pučkog pravobranitelja Lewis Shand Smith, dame i gospodo.
● Zadovoljstvo mi je danas biti s vama u Bruxellesu na prvoj konferenciji koju organizira NEON - Nacionalna mreža pučkih pravobranitelja za energetiku.
● Od svog osnutka pratio sam razvoj NEON-a s velikim zanimanjem i već dugi niz godina svjestan sam važnog posla koji obavljaju dva njegova osnivača - Ombudsmanska služba u Ujedinjenoj Kraljevini i Sindski greuges u Kataloniji.
● U svojoj prethodnoj ulozi irskog pučkog pravobranitelja i kao bivši predsjednik Udruženja britanskih i irskih pučkih pravobranitelja poznajem Lewisa više od desetljeća, kako u njegovoj trenutačnoj ulozi voditelja službi pučkog pravobranitelja tako i u njegovoj prethodnoj ulozi zamjenika pučkog pravobranitelja za javne službe u Škotskoj.
● Jedan od prvih pučkih pravobranitelja koje sam upoznao na međunarodnoj sceni 2004. bio je Rafael Ribó, pučki pravobranitelj Katalonije, a moj ured i dalje blisko surađuje s njegovim.
● Druga dva osnivača NEON-a - Médiateur national de l'énergie iz Francuske i Service de médiation de l'énergie iz Belgije, predstavljaju dvije zemlje u kojima moja institucija ima sjedište i u kojima većinu vremena provodim profesionalno i osobno. Stoga mi je veliko ohrabrujuće znati izvrstan rad Jeana Gauberta u Francuskoj, kao i Philippea Devuysta i Erica Houtmana u Belgiji.
● Prije nastavka želim čestitati organizatorima na odličnom programu koji je pripremljen za današnju popodnevnu konferenciju. Radujem se što ću saslušati panel-raspravu o alternativnom rješavanju sporova u kojoj će govornici predstavljati ne samo dvije glavne uprave Europske komisije koje nadzirem – Glavnu upravu za pravosuđe i Glavnu upravu za energetiku – nego i organizaciju koja je tijekom godina podnijela nekoliko pritužbi mojem uredu – Europsku organizaciju za zaštitu potrošača (BEUC).
Kratka povijest pučkog pravobranitelja
● Za one od vas koji možda nisu toliko upoznati s ulogom pučkih pravobranitelja, dopustite mi da vam predstavim kratku povijest.
● Prvi parlamentarni ombudsman osnovan je u Švedskoj prije više od 200 godina, 1809. godine. Za širenje tog koncepta trebalo je više od 100 godina, a Finska je postala druga zemlja koja je 1919. osnovala ombudsmana, nakon neovisnosti od Rusije.
● Ali tek nakon Drugog svjetskog rata institucija se stvarno etablirala na međunarodnoj razini, šireći se Europom, Oceanijom, Latinskom Amerikom, Afrikom i Azijom u drugoj polovici dvadesetog stoljeća.
● Jedna od najnovijih institucija pučkog pravobranitelja u Europi osnovana je u Turskoj 2013. godine. Naime, svih šest zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u već je osnovalo institucije ombudsmana, a postojanje takve institucije preduvjet je za pristupanje Europskoj uniji.
● Samo dvije države članice EU-a nemaju pučke pravobranitelje na nacionalnoj razini - Njemačka, koja umjesto toga ima Savezni odbor za predstavke, i Italija, koja ima samo pučke pravobranitelje na regionalnoj razini.
● Jedan od ključnih uvjeta za učinkovitu instituciju pučkog pravobranitelja jest neovisnost. Pučki pravobranitelji moraju moći obavljati svoje funkcije neovisno o tijelima nad kojima imaju nadležnost i ne smiju primati upute ni od jednog takvog tijela koje bi moglo ugroziti njihovu neovisnost.
● Još jedna ključna značajka institucija pučkog pravobranitelja jest da su besplatne. Podnositelji pritužbe mogu izravno podnijeti svoje pritužbe, a da pritom ne moraju angažirati odvjetnika koji će im pomoći. To pučke pravobranitelje čini daleko dostupnijima od sudova u većini zemalja.
● Pučki pravobranitelji obično su mnogo brže sredstvo pravne zaštite od sudova, s istragama koje se zaključuju i odlukama koje se donose u manje od godinu dana u većini slučajeva.
● No možda je najvažnija razlika između pučkih pravobranitelja i sudova u tome što u većini zemalja odluke pučkih pravobranitelja nisu obvezujuće. Dok sudovi mogu obvezati stranku koja je izgubila spor da ispravi nepravdu ili plati naknadu štete, pučki pravobranitelji obično samo preporučuju djelovanje.
● Iako se to u početku može činiti kao slabost, zapravo je najveća snaga pučkih pravobranitelja u usporedbi sa sudovima.
● Iako su sudske presude gotovo uvijek igra bez zbroja, stvarajući pobjednike i gubitnike, pučki pravobranitelji mogu omogućiti objema stranama u sporu da izađu kao pobjednici, prijateljskim rješenjima pritužbi, posredovanjem ili isprikama.
● Još jedno važno oružje u arsenalu mnogih pučkih pravobranitelja jest mogućnost pokretanja istraga na vlastitu inicijativu. Takvim se istragama mogu utvrditi sustavni problemi i predložiti rješenja za poboljšanje usluga koje se pružaju svim građanima, a ne samo onima koji se obrate ombudsmanu za pomoć.
● Ali zašto bi organizacije protiv kojih je podnesena pritužba trebale prihvatiti prijateljska rješenja koja je predložio ombudsman, pristati na posredovanje ili prihvatiti plaćanje naknade?
● Odgovor je vrlo jednostavan. Pravobranitelj je institucija čiji uspjeh u potpunosti ovisi o mjeri u kojoj može uspostaviti svoj moralni autoritet.
● Prijedlozi pučkog pravobranitelja ne samo da moraju biti nepristrani i pošteni, već ih moraju smatrati nepristranima i pravednima i tijela nad kojima je pučki pravobranitelj nadležan i podnositelji pritužbe koji mu se obrate za pomoć.
● Isto vrijedi i za istrage na vlastitu inicijativu pučkog pravobranitelja. Moje će preporuke biti prihvaćene u takvim istragama samo ako dotična institucija prihvati moju moralnu ovlast za davanje preporuka, tako da čak i ako se institucija ne slaže u potpunosti s mojim prijedlogom, ona vjeruje mojoj prosudbi dovoljno da se ipak složi s mojim savjetom.
● Za izgradnju takvog odnosa povjerenja potrebno je mnogo vremena, ali se može uništiti u trenutku ako se smatra da je ombudsman izdao povjerenje koje mu je povjereno, da nije imao nepristranosti ili objektivnosti u donošenju zaključka ili da ne provodi ono što propovijeda.
● A odnos povjerenja mora biti odnos uzajamnosti. Pravobranitelj mora vjerovati tijelima u svojoj nadležnosti da će učiniti pravu stvar nakon što se pronađe rješenje, osim ako dokazi pokažu da to nije slučaj.
● Možete se sjetiti stare šale: Koliko psihoterapeuta je potrebno za promjenu žarulje? Jedan, ali samo ako žarulja želi promijeniti!
● Isto vrijedi i za rad pučkih pravobranitelja. Za promjenu institucije potreban je samo jedan ombudsman, ali samo ako se institucija želi promijeniti!
Europski ombudsman
● Srećom za mene, institucije koje istražujem žele se promijeniti. Većinu slučajeva u kojima utvrdim problem rješava institucija koja rješava predmet ili se dvije strane dogovore o prijateljskom rješenju. Do danas se svake godine prihvati više od 80 % preporuka ovog ureda, a institucije mi pokazuju kako su provele te preporuke u naknadnim studijama koje provodim. Međutim, postavila sam sebi i svojim kolegama izazov povećanja te brojke od 80 % jer smatram da bi preporuku Ombudsmana trebalo prihvatiti ako se ne pokaže očito pogrešnom.
● Kao što možda znate, moj je mandat ograničen na istraživanje pritužbi u kojima se navode nepravilnosti u postupanju institucija, tijela, ureda i agencija EU-a.
● Otprilike 60 % istraga koje provodim svake godine odnosi se na Europsku komisiju, dok je naš današnji domaćin, Europski parlament, prošle godine činio samo 3,5 % mojih istraga, što je vrlo niska brojka jer se naravno ne bavim time da parlament djeluje u svojoj političkoj ulozi.
● Najčešći predmet pritužbi je nedostatak transparentnosti i u tu sam svrhu nedavno dovršio veliku istragu na vlastitu inicijativu o transparentnosti pregovora o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja. Komisija je već učinila javno dostupnima više zapisa i sa zadovoljstvom očekujem njezin odgovor na detaljnije prijedloge koje sam joj dao u tom pogledu.
● Iako gotovo 90 % mojih upita proizlazi iz pritužbi pojedinačnih građana, više od 10 % odnosi se na pritužbe koje su podnijela poduzeća i udruge te druge pravne osobe.
● Kao što sam već spomenuo, Europska organizacija za zaštitu potrošača (BEUC) tijekom godina podnijela je nekoliko pritužbi mojem uredu. U slučaju koji sam zatvorio prošle godine, prihvatio sam pritužbu BEUC-a o sastavu interesnih skupina koje savjetuju Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i izdao nekoliko preporuka za poboljšanje budućih odabira. Donijela sam slične zaključke i preporuke u predmetu zaključenom 2013. nakon pritužbe BEUC-a u vezi s interesnim skupinama Europskog nadzornog tijela za bankarstvo. Ako ikad budete imali pritužbe u vezi sa skupinama dionika u području energetike, rado ću vas saslušati.
● Kad je riječ o Glavnoj upravi za energetiku, moram reći da ne primam mnogo pritužbi. U jedinoj istrazi koju sam prošle godine zaključio u vezi s Glavnom upravom za energetiku utvrdio sam da su objašnjenja koja je Komisija pružila tijekom moje istrage bila zadovoljavajuća.
● Iako moj ured ne prima mnogo pritužbi u vezi s energetskom politikom EU-a, usko smo uključeni u osiguravanje transparentnosti lobiranja u EU-u putem preporuka koje smo dali tijekom godina. To bi vam moglo biti zanimljivo s obzirom na to da gotovo polovina poduzeća koja svake godine troše 2,5 milijuna eura ili više na lobiranje u EU-u čine energetska poduzeća, pri čemu ExxonMobil troši gotovo 5 milijuna eura, nakon čega slijede Shell, GDF i Total, prema registru transparentnosti EU-a.
Europska mreža pučkih pravobranitelja
● Prije nego što zaključim, želio bih ukratko predstaviti rad Europske mreže pučkih pravobranitelja, koju je 1996. godine osnovao prvi europski ombudsman Jacob Söderman.
● Baš kao i NEON, mreža je osnovana kako bi se među nacionalnim i regionalnim pučkim pravobraniteljima u Europi promicalo znanje o pravu EU-a i olakšala razmjena najboljih praksi među članovima.
● Mreža sada obuhvaća više od stotinu nacionalnih i regionalnih pučkih pravobranitelja u državama članicama EU-a, zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU-u i drugim zemljama Europskog gospodarskog prostora.
● Mreža održava redovite seminare za svoje članove, objavljuje tromjesečni bilten i svakodnevnu uslugu elektroničkih vijesti, ima aktivan forum za raspravu i uslugu upita kako bi se svim članovima omogućilo da dobiju pomoć Europskog ombudsmana u vezi s pitanjima koja se odnose na pravo i politiku EU-a.
● Kako se NEON razvija tijekom narednih godina, moj bi ured rado s vama podijelio svoja iskustva koordinacije Europske mreže pučkih pravobranitelja, kao i svoje savjete o tome kako razviti aktivnu i učinkovitu suradnju među pučkim pravobraniteljima.
Zaključak
● Zaključno, smatram da je jasna dodana vrijednost koju pučki pravobranitelji donose u pružanju usluga alternativnog rješavanja sporova građanima i stanovnicima Europe.
● Sve dok uvijek imamo na umu da pravobranitelj može biti učinkovit samo onoliko koliko mu njegov ugled dopušta da bude, i da naš moralni autoritet mora biti njegovan i zaštićen iznad svega, tada možemo postići rezultate koje smo jedinstveno pozicionirani za postizanje.
● Zajedničkim radom i razmjenom iskustava i najboljih praksi možemo postići mnogo više nego što je moguće samostalno.
● Želim vam puno uspjeha s razvojem NEON-a i veselim se slušanju odličnog panela govornika koji ste okupili.
● Puno ti hvala na pažnji!