Uvod

Dobro jutro predsjedniče, časni zastupnici, i mogu vam prije svega poželjeti sretnu novu godinu.

zahvaljujem Vam što ste me pozvali da Vam se obratim u vezi s pitanjem koje smatram vrlo ozbiljnim i koje se pojavilo tijekom istrage o Europolu, agenciji Europske unije za izvršavanje zakonodavstva.

Prvi put u svojoj dvadesetogodišnjoj povijesti Europskom ombudsmanu uskraćeno je pravo na uvid u dokument institucije EU-a u okviru istrage, čak i uz jamstvo potpune povjerljivosti.

Ta ovlast za provjeru dokumenata ključna je za ulogu Europskog ombudsmana u demokratskom nadzoru i služi kao jamac određenih temeljnih prava građana EU-a.

Osnovne informacije

Ta se istraga odnosila na javni pristup dokumentu u posjedu Europola o njegovim aktivnostima u okviru Sporazuma o Programu za praćenje financiranja terorizma (TFTP) između EU-a i SAD-a.

Sporazumom o TFTP-u, sklopljenim s SAD-om 2010., predviđeno je da EU može Ministarstvu financija SAD-a slati podatke o financijskim porukama građana EU-a radi praćenja potencijalnih terorističkih aktivnosti. Podatke čuva i prenosi Belgijsko društvo za svjetsku međubankovnu financijsku telekomunikaciju, poznato kao SWIFT.  Do prijenosa dolazi tek nakon što Europol potvrdi zahtjev SAD-a.

Uloga je Europola osigurati da su zahtjevi SAD-a za prijenos u skladu sa sporazumom u pogledu područja primjene, proporcionalnosti i nužnosti, iako nema pristup podacima koji se stvarno prenose.

U lipnju 2013. zaprimili smo pritužbu građanina EU-a koji djeluje u ime zastupnika u Europskom parlamentu u vezi s postupanjem Europola s njegovim zahtjevom za javni pristup izvješću Zajedničkog nadzornog tijela Europola (JSB) o provedbi Sporazuma između EU-a i SAD-a.

Dokument kojem je zatražen javni pristup drugo je izvješće o inspekcijskom pregledu JSB-a iz ožujka 2012.

Zajednički nadzorni odbor sastoji se od predstavnika tijela za zaštitu podataka država članica. Njegova je uloga osigurati da se pohranom, obradom i uporabom podataka u posjedu Europola ne krše temeljna prava EU-a. Europol je odbio javni pristup izvješću JSB-a, podnositelj zahtjeva žalio se mom uredu i naknadno smo pokrenuli istragu.

U okviru svoje istrage naložio sam svojim službenicima da pregledaju traženi dokument kako bi provjerili je li Europol pravilno primijenio vlastita pravila o pristupu dokumentima. To je normalan postupak, koji je djelovao bez poteškoća već dvadeset godina.

Vrlo je važno naglasiti da Europol nije osporio potrebu da Europski ombudsman pregleda dokument. Naprotiv, Europol je u potpunosti surađivao sa službama Europskog ombudsmana tako što je unaprijed dogovorio potrebne stroge sigurnosne mjere za povjerljivu inspekciju. Moje službe i službe Europola imale su vrlo konstruktivan odnos u vezi s ovom istragom.

Međutim, prema Europolu, „tehničkim modalitetima” dogovorenima između Komisije i SAD-a u skladu s člankom 4. stavkom 9. Sporazuma o TFTP-u od Europola se zahtijevalo da pribavi dopuštenje tijela SAD-a prije nego što se pučkom pravobranitelju ili bilo kojem drugom subjektu dopusti bilo kakav pristup evidenciji, uključujući povjerljivu inspekciju Europskog ombudsmana. Američke vlasti odbile su takvo dopuštenje Europolu.

„Tehnički modaliteti” u jednom su smislu sekundarni sporazum između Europske komisije i SAD-a o načinu provedbe sporazuma o TFTP-u. U članku 4. stavku 9. glavnog sporazuma samo se navodi da bi EU i SAD zajednički koordinirali „tehničke modalitete potrebne za potporu Europolovim ovlastima za provjeru”.

U praksi su one naposljetku potpisane samo tri dana prije provedbe sporazuma i Parlament ih nije vidio.

U relevantnom dijelu tog sekundarnog sporazuma navodi se: „Ne smiju se razmjenjivati informacije koje prenosi Ministarstvo financija SAD-a, uključujući informacije o vrstama ili kategorijama poruka, ni s državama članicama EU-a ni s drugim strankama, bez izričitog pisanog odobrenja Ministarstva financija SAD-a.”

Direktor Europola pisao je Ministarstvu financija SAD-a objašnjavajući ulogu Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, navodeći pojedinosti o sigurnosnim aranžmanima koje je Europol predložio uspostaviti za inspekciju i tražeći dopuštenje da se dokument pokaže Europskom ombudsmanu. Američke vlasti odbile su to dopuštenje rekavši da zahtjev "potrebe za znanjem" nije ispunjen.

Kao što možda znate, Europski parlament je 2008., uz suglasnost Vijeća, izmijenio Statut Europskog ombudsmana kako bi dodijelio posebne ovlasti za pregled klasificiranih dokumenata, podložno prethodnom dogovoru s dotičnom institucijom o uvjetima za povjerljivo postupanje s dokumentima. Kao što je već spomenuto, u ovom slučaju Europol i Ombudsman dogovorili su sigurnosne mjere koje će se primjenjivati na inspekciju.

Naime, i moj Ured i Vijeće u nekoliko su navrata dogovorili takve sigurnosne mjere za provjeru povjerljivih dokumenata.

Zaključak

Kakva je trenutna situacija?

"Tehnički modaliteti", o kojima je Komisija pregovarala sa SAD-om nakon što je Parlament odobrio Sporazum o TFTP-u, omogućuju američkim vlastima da budu arbitri o tome može li Ombudsman izvršavati svoju zakonsku, demokratsku ovlast da pregleda predmetni dokument. Nadležna tijela SAD-a učinkovito su odlučila da Ombudsmanu u ovom slučaju ne bi trebalo omogućiti izvršavanje te ovlasti.

Nismo pregledali dokument i stoga ne možemo procijeniti treba li ga objaviti ili ne, ili pak treba li neke njegove dijelove objaviti. To može biti slučaj da sadrži osjetljive podatke iz SAD-a i stoga ne bi trebao biti objavljen - ali nemamo načina znati bez pogleda na izvješće.

Valja istaknuti da je riječ o dokumentu institucije Unije, a ne o dokumentu koji potječe od treće osobe, iako može sadržavati informacije koje je dostavila treća osoba. Također moram istaknuti da je svrha izvješća, prema mojem shvaćanju, provjeriti poštuje li Sporazum o TFTP-u, što se tiče uloge Europola, u potpunosti prava građana Unije. Naša istraga je sada zatvorena. Nismo mogli izvršavati svoje demokratske ovlasti i djelovati potpuno u skladu sa svojim zakonskim obvezama i obvezama iz Ugovora.

Komisija je prošlog mjeseca pisala mojem uredu o tom pitanju i zahvaljujem im na toj korespondenciji. Komisija navodi da je dobivanje suglasnosti autora podataka, u ovom slučaju SAD-a, prije daljnjeg širenja klasificiranih podataka jedno od najvažnijih načela razmjene podataka u sigurnosnim okvirima EU-a. To je nešto što u potpunosti razumijem. Međutim, ovdje se ne radi o daljnjem širenju ili davanju javnog pristupa, već o ovlasti Europskog ombudsmana za inspekciju kako bi se osigurao demokratski nadzor.

Da zaključim predsjednicu, iznosim četiri završne točke:

• Parlament bi mogao razmotriti je li prihvatljivo da se dogovori s drugom vladom, čime bi se spriječilo djelovanje nadzornog mehanizma, uspostavljenog Ugovorima EU-a, za nadzor nad izvršnim djelovanjem EU-a.

• Međutim, u „tehničkim modalitetima” jasno se navodi da „mogu podlijegati izmjenama, prema potrebi”, što znači da Komisija može nastojati ponovno pregovarati o njima bez ponovnog otvaranja samog Sporazuma.

• Parlament također može razmotriti bi li bilo kakvi budući pregovori o Sporazumu o TFTP-u ili slični sporazumi trebali rezultirati uključivanjem posebne odredbe kako bi se osigurao odgovarajući nadzor Europskog ombudsmana. Također bi mogla razmotriti „tehničke modalitete” kako bi osigurala da se u svakom takvom budućem sporazumu ovlast za dogovor o „tehničkim modalitetima” ograniči na isključivo tehničke i administrativne aranžmane te da svi aranžmani kojima se ograničava izvršavanje postojećih zakonskih ovlasti moraju imati izričitu suglasnost zakonodavca.

• Naposljetku, čini se korisnim istaknuti da se zastupnik u Europskom parlamentu u ovom slučaju morao pozvati na pravo na javni pristup. U nekim državama članicama EU-a, kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, postoje aranžmani kojima se zakonodavcu omogućuje da putem posebno osnovanog odbora dobije pristup povjerljivim informacijama kako bi mogao provoditi odgovarajući demokratski nadzor nad Izvršnom upravom.

Hvala vam na pažnji prema ovom pitanju.