Uvod

Predsjedavajući, poštovani zastupnici, zahvaljujem Vam na ovoj prilici da Vam se obratim na temu mog godišnjeg izvješća za 2012. godinu.

Izvješće uključuje ključne brojke, statističke podatke i popratne materijale o pritužbama koje sam 2012. zaprimio od građana, poduzeća, nevladinih organizacija, udruga i drugih.

Cjelokupno izvješće na engleskom jeziku i pregled na svim službenim jezicima dostupni su danas ovdje. Cjelokupno izvješće bit će, kao i obično, dostupno na svim službenim jezicima od srpnja.

Službeno sam predao izvješće predsjedniku Schulzu 21. svibnja.

Dopustite mi da prije svega kažem da sam zahvalan na kontinuiranoj potpori Parlamenta i ovog Odbora radu Europskog ombudsmana, koji ima vrlo specifičan mandat: istraživanje pritužbi o nepravilnostima u postupanju u europskim institucijama i tijelima.

Rad Europskog ombudsmana stoga nadopunjuje rad ovog Odbora, iako su, da budemo sigurni, naše uloge različite.

Nepravilnost u postupanju obuhvaća sve vrste lošeg ili nepravilnog administrativnog ponašanja, od zakašnjelog plaćanja za projekte EU-a do neopravdanog odbijanja izdavanja dokumenta i od objavljivanja netočnih informacija do izostanka odgovora na dopis.

Za razliku od sudskih presuda, odluke pučkog pravobranitelja nisu pravno obvezujuće. Međutim, on koristi svoju moć uvjeravanja kako bi postigao prijateljska rješenja kojima se obje strane, odnosno podnositelji pritužbi i predmetna europska tijela, mogu zadovoljiti. Službe Europskog ombudsmana stoga mogu biti fleksibilnije i, češće nego ne, brže od sudova. Nadalje - vrlo važna točka za mnoge podnositelje pritužbi - službe pučkog pravobranitelja besplatne su.

Nakon intervencije pučkog pravobranitelja institucije i tijela vrlo su često podmirivali račune, plaćali kamate, izdavali dokumente, ispravljali nepravde i okončali diskriminaciju. Istragama Europskog ombudsmana promiče se i javni interes i rješavaju važna načelna pitanja, kao što su mogući sukobi interesa i druga etička pitanja.

Godišnje izvješće za 2012. – ključni statistički podaci

Sada ću se osvrnuti na ključne statističke podatke iz godišnjeg izvješća. Tijekom 2012. zaprimio sam ukupno 2442 pritužbe građana, poduzeća, nevladinih organizacija, udruga i drugih. 

Ukratko, kad je riječ o zemljopisnom podrijetlu pritužbi, mogu vam reći da su, kao i obično, Španjolska i Njemačka bile izvor najvećeg apsolutnog broja pritužbi. Slijedile su ih Poljska i Belgija. Međutim, u odnosu na veličinu njihova stanovništva, većina pritužbi ponovno je došla iz manjih država članica, kao što su Luksemburg, Cipar, Malta i Slovenija. Pojedinosti o pritužbama po zemljama zastupnici će pronaći u godišnjem izvješću te na karti i brojkama sadržanima u Pregledu.

Kao što znate, sustavno nastojim pomoći svakom podnositelju pritužbe koji se obrati Ombudsmanu, čak i u slučajevima kada pritužba nije u okviru mojeg mandata.

U siječnju 2009. pokrenuo sam interaktivni vodič na svojoj internetskoj stranici koji je dostupan na svim službenim jezicima. Cilj je ovog vodiča uputiti podnositelje pritužbi tijelu koje je u najboljem položaju da im pomogne, bilo da je riječ o mojim službama, Odboru, službama nacionalnih ili regionalnih pučkih pravobranitelja u državama članicama ili postojećim mehanizmima za rješavanje problema koje je uspostavila Europska komisija, kao što su portal Vaša Europa ili mreža SOLVIT za prekogranične probleme.

Ne smijemo podcijeniti važnost i osnaživanje interaktivnog vodiča za građane. Pomoću nje mogu odmah identificirati najprikladnije tijelo za rješavanje pritužbi i poštedjeti se frustracija i kašnjenja do kojih može doći ako se žale pogrešnom tijelu.

U 2012. više od 19 000 osoba primilo je savjete putem vodiča.

Ako dodamo broj zahtjeva za informacije na koje smo odgovorili i pritužbe koje su riješene, možemo reći da je Ombudsman 2012. izravno pomogao više od 22 000 građana.

Broj istraga otvorenih u 2012. godini, odnosno 465, predstavlja povećanje od 18% u odnosu na prethodnu godinu. Nakon sličnog povećanja od 18 % u 2011. taj trend potvrđuje da sve više ljudi koji se obraćaju Europskom ombudsmanu to čini iz pravih razloga.

Taj je trend potvrđen činjenicom da je broj pritužbi koje nisu obuhvaćene mandatom Europskog ombudsmana u 2012. iznosio 1720, što je najniža stopa u posljednjih deset godina. U velikoj mjeri taj uspjeh pripisujem interaktivnom vodiču koji sam ranije spomenuo.

U 2012. ukupno je zaključeno 390 istraga. U 89 slučajeva predmetna institucija riješila je to pitanje, pristala na prijateljsko rješenje ili prihvatila nacrt preporuke. Većina ostalih predmeta zaključena je s nalazom da nije bilo nepravilnosti u postupanju ili da nisu bile potrebne daljnje istrage. U 56 slučajeva zaključio sam da je došlo do nepravilnosti u postupanju. Institucije su prihvatile nacrt preporuke, djelomično ili u cijelosti, u devet od njih, dok je 47 predmeta zaključeno s kritičkim primjedbama. U 30 slučajeva iznio sam "dodatne primjedbe" kako bih pomogao poboljšati buduće performanse.

Tematsko izvješće

Kao što ćete podsjetiti, poštovani zastupnici, u svibnju prošle godine Parlamentu sam predstavio tematsko izvješće o (a) propustu Komisije da riješi sukob interesa u upravljanju širenjem Zračne luke Beč, (b) nedostatku procjene utjecaja na okoliš u vezi s tim proširenjem, kao i (c) nepostojanju postupaka preispitivanja dostupnih onima koji su se žalili na građevinski projekt i nepostojanje procjene utjecaja na okoliš.

Izuzetno mali broj tematskih izvješća koja je Europski ombudsman povijesno predstavio Parlamentu, njih 18 u 17 i pol godina, konkretan je dokaz kooperativnog pristupa koji su institucije EU-a usvojile u velikoj većini slučajeva.

Međutim, ta se suradnja temelji na saznanju da Ombudsman raspolaže ovlastima za podnošenje posebnog izvješća Parlamentu. Znanje da bi sljedeći korak mogao biti posebno izvješće, posebno pri izradi nacrta preporuke, često pomaže uvjeriti dotičnu instituciju ili tijelo da promijeni svoje stajalište.

Dakako, tematska izvješća ne bi se trebala podnositi prečesto, već samo u vezi s važnim pitanjima o kojima bi Parlament mogao pomoći uvjeriti dotičnu instituciju ili tijelo da izmijene svoje stajalište.

Kad je riječ o tematskim izvješćima Europskog ombudsmana, Europski parlament je kao političko tijelo suveren u pogledu svojih postupaka i sadržaja svojeg pristupa i djelovanja.

Stoga sam bio vrlo zahvalan što su i izvjestiteljica gđa Auken i ovaj Odbor jednoglasno podržali stajalište i analizu Europskog ombudsmana u vašem izvješću o zračnoj luci u Beču.

Daljnje mjere i usklađenost

Uvaženi zastupnici, 2012. godine prvi smo put uspjeli dobiti konkretan odgovor na pitanje koliko je Europski ombudsman učinkovit u poticanju poboljšanja u radu institucija.

U dvjema publikacijama objavljenima prošle godine, studiji o praćenju kritičnih i daljnjih primjedbi te novom izvješću o usklađenosti, Sud je utvrdio da u 82 % slučajeva institucije EU-a postupaju u skladu s prijedlozima Europskog ombudsmana.

Drugim riječima, institucije su tijekom 2011. ili 2012. dale 98 pozitivnih odgovora na 120 primjedbi i preporuka koje sam iznio u okviru istraga zaključenih tijekom 2011.

Kada smo te rezultate podijelili institucijama, predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy napisao je da je "... ovaj rad još jedan bitan element u uvjeravanju javnosti da je naša Unija uspostavila sustav provjere i ravnoteže. Čak i za većinu građana koji nemaju potrebu obratiti se Europskom ombudsmanu, važno je da znaju da takve zaštitne mjere postoje i da se aktivno provode.”

Zvjezdane kućišta

Uvaženi članovi i članice i ove sam godine u godišnje izvješće uvrstio odjeljak o „slučajevima zvijezda” kako bih istaknuo primjere ogledne administrativne prakse institucija i tijela otkrivene mojim istragama te, osim toga, naglasio da je središnja funkcija institucije ombudsmana jačanje i produbljivanje kulture službe u institucijama i tijelima EU-a promicanjem i podupiranjem najbolje prakse.

Deset takvih „zvijezdanih slučajeva” istaknuto je u godišnjem izvješću. One su navedene u odjeljku 1.5. Izvješća.

Spremnost institucija na suradnju s Ombudsmanom kako bi se postiglo zadovoljavajuće rješenje pritužbi važan je izraz njihove predanosti toj kulturi službe. Također napominjem da se u nekim slučajevima konstruktivno sudjelovanje samih podnositelja pritužbi također pokazalo ključnim za postizanje rezultata od kojeg svi imaju koristi.

Načela javne službe

Osiguravanje najviših standarda ponašanja u institucijama, kako je utvrđeno u izjavi o misiji Europskog ombudsmana, neprekidan je proces. Tijekom 2012. godine, kako bismo dodatno pomogli državnim službenicima u mnoštvu kodeksa i propisa kojima se uređuje njihovo djelovanje te kako bismo pružili bolje smjernice za njihovo ponašanje, objavili smo skup načela javne službe na svim službenim jezicima.

Pet načela su: (a) predanost Europskoj uniji i njezinim građanima, (b) integritet, (c) objektivnost, (d) poštovanje drugih i (e) transparentnost.

Načela uzimaju u obzir najbolju praksu u državama članicama i formulirana su nakon savjetovanja s Europskom mrežom pučkih pravobranitelja i javnošću. Nakon objave tih načela sastavio sam smjernice o etici i dobrom ponašanju za osoblje svojeg Ureda.

Razmišljanja o desetljeću na dužnosti

Predsjedatelj, poštovani članovi i članice, s obzirom na to da ću u listopadu ove godine otići u mirovinu, ovom prilikom želim vam pružiti i kratak pregled onoga što smatram važnim postignućima i važnim iskustvima tijekom desetljeća u kojem sam bio Europski ombudsman.

U osnovnim brojevima: Tijekom posljednjeg desetljeća moja je institucija obradila više od 30 000 pritužbi i pokrenula gotovo 3500 istraga o navodnim nepravilnostima u postupanju institucija EU-a.

Tijekom istog razdoblja uprava EU-a postala je mnogo transparentnija, prilagođenija građanima i uslužnija. Neovisni i nepristrani rad Ombudsmana, nadamo se, pridonio je tom značajnom napretku u administrativnoj kulturi javne službe EU-a.

Međutim, kao što se nikada ne umaram reći, uvijek ima prostora za poboljšanje, posebno kad je riječ o jačanju kapaciteta institucija i tijela EU-a da budu proaktivni u promicanju kulture služenja građanima.

Tijekom posljednjih deset godina Ombudsman je na više načina sudjelovao u donošenju odluka i oblikovanju mišljenja na europskoj razini te u jačanju suradnje s Europskom mrežom pučkih pravobranitelja. Važni dijelovi mojeg rada uključivali su prilagodbu ureda Europskog ombudsmana kako bi se uzelo u obzir proširenje EU-a, reformu Statuta Europskog ombudsmana, pružanje savjeta za osnivanje institucije Europskog ombudsmana u Turskoj, dogovaranje memoranduma o razumijevanju s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i Europskom investicijskom bankom, jačanje uloge Europskog ombudsmana u pogledu zaštite ljudskih i temeljnih prava, jačanje Europske mreže pučkih pravobranitelja i, prije svega, pružanje informacija i preporuka Parlamentu u nizu područja.

Kad bih mogao istaknuti tri područja u kojima je ombudsmanica postigla opipljive rezultate u poboljšanju kvalitete uprave EU-a, odabrao bih sljedeće: transparentnost, prava građana i etičke standarde.

Transparentnost

Pritužbe povezane s transparentnošću uvijek su bile na vrhu popisa pritužbi. Međutim, smanjuju se u odnosu na najvišu godinu 2008., u kojoj je 36 % podnositelja pritužbe navelo nedostatak transparentnosti, na 21,5 % u 2012. To je jasan znak da su institucije EU-a učinile mnogo kako bi postale transparentnije. Dati samo jedan primjer: Nekoliko preporuka Ombudsmana navelo je Europsku agenciju za lijekove u Londonu da izmijeni svoju politiku transparentnosti u pogledu pristupa medicinskim podacima, kao što su izvješća o nuspojavama i klinička ispitivanja. Veća transparentnost u području javnog zdravlja ključna je za europske građane.

Prava građana

Otkako je Ugovor iz Lisabona stupio na snagu 2009., a Povelja o temeljnim pravima postala pravno obvezujuća, Ombudsman je zaprimio sve veći broj pritužbi u području prava građana. Odnose se, primjerice, na europsku građansku inicijativu, obvezu institucija da vode otvoren i redovit dijalog s civilnim društvom te druge načine većeg sudjelovanja građana, uključujući javna savjetovanja.

Na temelju pritužbe pozvao sam Komisiju da objavi svoja javna savjetovanja na svim jezicima EU-a jer su ona ključna za sudjelovanje građana u EU-u. Nažalost, Komisija je dosad odbila slijediti tu preporuku.

Etički standardi

Posljednjih sam godina primio sve veći broj pritužbi povezanih s etikom koje se, među ostalim, odnose na sukobe interesa, slučajeve „rotirajućih vrata” i etička povjerenstva.

U jednom sam slučaju pozvao Europsku agenciju za sigurnost hrane da ojača svoje postupke kako bi se izbjegao rizik od sukoba interesa u slučajevima „rotirajućih vrata”. U drugom sam zaključio da članstvo Marija Draghija u Grupi 30 ne ugrožava neovisnost Europske središnje banke. Nedavno sam otvorio dvije nove istrage koje se odnose na rješavanje etičkih pitanja u Europskoj komisiji. Ti su slučajevi trenutačno u tijeku.

Tijekom svojeg mandata aktivno sam promicao najviše etičke standarde u upravi EU-a, primjerice objavljivanjem načela javnih usluga za osoblje EU-a koja sam upravo spomenuo i koja su dobila vrlo pozitivne reakcije institucija EU-a.

Tijekom posljednjih deset godina činjenična i pravna pitanja koja su se pojavila u predmetima koje primam postala su sve složenija. Istodobno, broj otvorenih istraga godišnje povećao se s 253 predmeta prije deset godina na 465 u 2012. Drugim riječima, naše se radno opterećenje proširilo u pogledu količine i kvalitete.

Nadalje, kako bismo služili građanima 12 novih zemalja koje su pristupile Europskoj uniji tijekom posljednjeg desetljeća, sada se bavimo pritužbama na 23 - uskoro 24 - jezika, u usporedbi s manje od polovice tog broja prije deset godina.

Milosrdno, naši su se resursi razmjerno povećali. Institucija se udvostručila s 31 radnog mjesta u 2003. na 66 radnih mjesta u 2012. Taj rast broja osoblja doveo je pak do potrebe za dugoročnim procesom restrukturiranja ureda. Zadovoljstvo mi je izvijestiti da smo gotovo završili završnu fazu procesa i gledamo u budućnost s obnovljenim povjerenjem u našu sposobnost da pomognemo građanima i institucijama.

Hvala

Malo bi tih postignuća bilo moguće bez potpore osoblja Europskog ombudsmana. Upravo su njihova izvrsnost i predanost pokretačka snaga pravilnog rješavanja pritužbi, dopiranja do građana i dobrih odnosa s institucijama.

Svoje riječi odabirem vrlo namjerno, kao što je to bio slučaj u rujnu 2012., kad je EFQM, Europska zaklada za upravljanje kvalitetom, dodijelio Europskom ombudsmanu certifikat „Obvezivanje na izvrsnost”. Naravno, kao što bi se očekivalo od visokokvalitetnih i visoko motiviranih ljudi, osoblje teži još višim standardima. Želim im puno uspjeha u njihovom nastojanju.

Jednako je važno priznati da bi nekoliko tih postignuća bilo moguće bez odgovarajuće suradnje institucija EU-a. U slučaju problema uvijek sam se mogao osloniti na otvorenu i proaktivnu suradnju s vodstvom i osobljem institucija EU-a.

Kad je riječ o Komisiji, koja povijesno obuhvaća otprilike dvije trećine svih pritužbi koje su pristigle u moj ured, želim posebno pohvaliti potporu radu Ombudsmana uzastopnim povjerenicima za administraciju, međuinstitucijske odnose i temeljna prava. Noviji izvor zadovoljstva ovdje su agencije EU-a, čiji su upravljački timovi velikom većinom surađivali sa mnom u promicanju načela kulture usluge u njihovim odnosima s građanima i javnošću.

Posljednje, ali svakako ne manje važno, neka od tih postignuća bila bi moguća bez potpore Europskog parlamenta općenito, a posebno vas, Odbora za predstavke, privilegiranog sugovornika Ombudsmana.

Parlament je pružao veliku potporu Europskom ombudsmanu u osiguravanju proračunskih i ljudskih resursa koji su mi potrebni za učinkovit rad, s fizičkim resursima potrebnima u okviru našeg sporazuma o suradnji i s političkom potporom potrebnom za postizanje napretka u dobrom upravljanju i obrani prava građana. To je bio zajednički napor koji je postigao iznimno dobre rezultate i želim zahvaliti svim zastupnicima, a posebno predsjedniku Odbora, njegovim prethodnicima i svima koji su bili izvjestitelji za moja izvješća.

Razmišljanja o budućnosti

Zaključit ću s nekim razmišljanjima o budućnosti. Parlament trenutačno bira mog nasljednika. Tko god bude uspješan, suočit će se s brojnim izazovima za budućnost.

Jedan od takvih izazova je situacija štednje s kojom se građani kojima služimo i institucije kojima smo zaduženi pomoći, moraju suočiti, najvjerojatnije već neko vrijeme.

Drugi će biti suočavanje s tehnološkim promjenama i prilagodba tim promjenama; okolišne, gospodarske i financijske probleme; povećanje, ali i starenje stanovništva; i mnogi drugi, uključujući migracije.

Ti izazovi ostavljaju dubok trag u razvoju odnosa između EU-a i njegovih građana. S druge strane, očekivanja građana EU-a koja im služe funkcija su dvaju središnjih parametara:  problemi s kojima se suočavaju i alati koje imaju na raspolaganju kako bi obznanili svoje zahtjeve.

Izazov za Europskog ombudsmana jest odgovoriti na promjenjive potrebe i zahtjeve građana te istodobno biti svjestan pritisaka i ograničenja s kojima se institucije suočavaju.

Neispunjavanje očekivanja građana može dovesti do gubitka vjerodostojnosti i traženja rješenja drugdje. Isto tako, nepriznavanje ograničenih resursa na koje institucije moraju odgovoriti na takva očekivanja može dovesti do prekida odnosa između Europskog ombudsmana i institucija. Takav potencijalni razvoj također će biti štetan za građane.

Kako bi se budući pučki pravobranitelj trebao suočiti s tim izazovima? Smisleno, kreativno i proaktivno sudjelovanje u redovitom i strukturiranom dijalogu s institucijama, za koji služim kao vanjski mehanizam kontrole, središnji je element mojeg dubokog stajališta da Ombudsmana ne treba smatrati institucionalnim izrazom kulture krivnje, koja teži stvaranju obrambenog mentaliteta u institucijama i osoblju. Umjesto toga, moj je cilj bio proaktivno promicati kulturu služenja građanima i aktivnog poštovanja njihovih prava.

Za promicanje administrativne kulture služenja građanima potrebno je više moralno nego proračunsko ulaganje Parlamenta i Ombudsmana. Traži od Europskog ombudsmana da bude proaktivan, maštovit i kreativan u razmišljanju o načinima na koje može doprinijeti donošenju promjena u načinu razmišljanja institucija. Takvi načini uključuju, ali nisu ograničeni na, sustavno umrežavanje i kontinuiranu suradnju s javnošću; uvjeravanje uprava da proaktivno djelovanje može biti pobjedničko i jeftino rješenje za jačanje povjerenja građana.

Međutim, prije svega, promicanje administrativne kulture služenja građanima zahtijeva od institucije pučkog pravobranitelja intelektualnu predanost i administrativnu sposobnost za donošenje strategija usmjerenih na građane usmjerenih na održavanje i poštovanje najviših etičkih standarda. Takva obilježja predstavljaju nužan temelj za izgradnju moralnog i političkog kapitala koji je potreban kako bi se ispunile dodatne odgovornosti i velika očekivanja povezana s time da se Ombudsman smatra važnim institucionalnim protutežom izvršnoj vlasti, s moralnim autoritetom koji može znatno doprinijeti produbljivanju vladavine prava i poboljšanju kvalitete demokracije u Europskoj uniji.

Kako bi se postigli ti ciljevi, budući Europski ombudsman morat će posjedovati osobnu neovisnost, nepristranost i integritet te ih moći javno dokazati na zadovoljstvo građana, kako je Parlament izričito predvidio pri donošenju svoje Odluke o Europskom ombudsmanu prije gotovo 20 godina.

Želim tko će biti moj nasljednik dobro, i zahvaljujem vam na pažnji i, opet, na vašoj podršci tijekom posljednjih deset godina.