Počasni Defensor del Pueblo de España,

Señor Presidente del Foro de la Nueva Economía,

Estimados colegas,

Señoras y señores:

I. Introducción

Es un gran placer estar presente en este en este encuentro organizado por el Foro de la Nueva Economía, para hablarles de un tema tan actual como es la Europa de los Ciudadanos desde la perspectiva del Defensor del Pueblo Europeo. Permítanme, en primer lugar, expresar mi agradecimiento al Presidente de este Foro, Señor José Luís Rodríguez, por brindarme la oportunidad de estar aquí con Ustedes.

Querría también dar las gracias a mi colega y amigo, Enrique Múgica, por su halagadora presentación, así como a los Defensores del Pueblo autonómicos que han venido hasta Madrid para presenciar esta conferencia. Si bien éste será uno de los ejes de mi exposición, déjenme que les avance que el trabajo del Defensor del Pueblo Europeo en defensa de los ciudadanos europeos ha sido en gran parte resultado de la estrecha colaboración con mis colegas, tanto a nivel nacional como autonómico.

Ja siento orgulloso de poder hablarles del papel de un Defensor del Pueblo en un país como España donde el funcionamiento de esta institución es ejemplar y ha servido de fuente de inspiración para otros países, como también para la Unión Europea.

Esta importancia del Defensor del Pueblo en España es una de las razones por las que estaré de vuelta en Madrid en breves días, en el marco de una visita oficial a España durante la que deberé explorar con el Defensor del Pueblo español, Enrique Múgica, los medios a nuestro alcance para colaborar de forma más estrecha en materias como, por ejemplo, la información de la que disponen nuest nuros conciudadanos sobre sus derechos en la Unión Europea.

Mis estancias en España me permitirán sin duda tomar el pulso al clima político del país, en un momento particularmente importante en la evolución de su régimen democrático. Ésta es una oportunidad que valoro en gran manera ya que, como académico, la democracia española ha sido objeto de estudio para mí durante casi treinta años, habiendo visitado su bello país en varias ocasiones. De hecho, en ese papel académico, una de mis experiencias más memorables tuvo lugar en esta misma ciudad, cuando hace unos años fui profesor visitante del Centro de Estudios Avanzados en Ciencias Sociales del Instituto Juan March. Me complace comprobar la presencia entre el público de algunos amigos de aquellos años en el Instituto Juan March.

Debo konfesarles, grijeh embargo, que mi experiencia en ese Instituto, aunque memorable, tuvo un nezgodno! El alto nivel de inglés hablado tanto por el profesorado como los estudiantes me impidió mejorar mi castellano lo suficiente como para sentirme cómodo pronunciando una conferencia en este idioma. Por lo tanto, y asumiendo completa responsabilidad por este inconveniente, les solicitaré su comprensión y continuaré en inglés.

Europa i njezina budućnost trenutačno su predmet intenzivne i turbulentne javne rasprave u kojoj političari teško objašnjavaju svojim javnim mišljenjima, pa čak i sebi, što znači približiti Europu njezinim građanima: Drugim riječima, što znači stvoriti „Europu građana”.

Dio problema je definiranje odnosa između demokracije u državama članicama i demokracije na europskoj razini. Ali to je samo dio problema. Koncept Europe građana podrazumijeva ne samo demokraciju, već i vladavinu prava, čime se jamči poštovanje prava pojedinaca, uključujući temeljna prava.

Iako smo skloni pretpostaviti da demokracija i vladavina prava idu prirodno zajedno, oni su povijesno i analitički različiti. Odnos između demokracije i vladavine prava temeljni je aspekt političke i ustavne kulture. Osim toga, razlike u tom odnosu idu dug put prema objašnjavanju razlika koje nalazimo među političkim i ustavnim kulturama u Europskoj uniji. Stoga nije ni čudo da su izgledi za Europu građana odjednom tako privlačni i nedostižni!

Vladavina prava opisuje uvjet u kojem svi članovi društva žive po zakonu i u kojem se javna vlast konstituira i izvršava na temelju onoga što je Max Weber opisao kao "pravno-racionalna" pravila.

Ako je vladavina prava odavno uspostavljena, odnosom između vladara i vladara posreduju institucije koje uživaju pravno priznavanje i ovlast i koje učinkovito ograničavaju vlast koju izvršava vladar. Najvažnije od tih institucija je neovisno pravosuđe, čije odluke učinkovito provodi izvršna vlast.

Suvremena demokracija, s druge strane, temelji se na nekoj kombinaciji jednakosti i slobode. Relativna ravnoteža između ta dva načela omogućuje nam razlikovanje različitih varijanti demokracije. Ja ću spomenuti samo dvije od njih, na vrlo shematski način.

Prvi potječe iz Jacobinove ostavštine Francuske revolucije i daje prednost jednakosti kao temeljnom organizacijskom načelu demokracije.

Njegov glavni nedostatak je da njegova jednodimenzionalna logika, koja promiče homogenost i obeshrabruje raznolikost, riskira stvaranje spljoštene dinamike koja bi mogla dati dimenziju "izjednačavanja egalitarizma" izvršavanju javnih ovlasti. To pak izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu poštovanja vladavine prava i poštovanja s njime povezanih prava i obveza.

Alternativnu varijantu karakterizira pluralistička logika, čija je glavna preokupacija potraga za optimalnom ravnotežom između institucija koje su alternativno izražajne egalitarnim i slobodarskim načelima.

Kombinacija pluralističke verzije demokracije i procvata vladavine prava stvara optimalne uvjete za institucije koje promiču odgovornost, uključujući ombudsmana, da postoje uz sudove i da nadopune svoj rad na načine koje ću uskoro opisati.

Suzdržat ću se od toga da vam ponudim veliki dizajn za Europu građana ili plan kako doći do nje. To su zadaće političkih vođa, a ne pučkog pravobranitelja. Međutim, često se sastajem s potpredsjednikom Komisije Margotom Wallströmom, koji je odgovoran za komunikacijsku strategiju Komisije i javno sam pozdravio njezin cilj da građani budu u središtu rasprave o budućnosti Europske unije.

U preostalom vremenu koje mi je danas dodijeljeno pokušat ću objasniti kako svakodnevni rad Europskog ombudsmana i mojih kolega u državama članicama na mikrorazini doprinosi osnaživanju građana i nudi im izbor načina za obranu njihovih prava, čime pomaže u podizanju i održavanju kvalitete demokracije i istodobno promiče vladavinu prava.

II. Uloga Europskog ombudsmana

Osnovna je funkcija pučkog pravobranitelja istražiti pritužbe protiv javnih tijela. Sudovi su ključni institucionalni jamci vladavine prava, a mogućnost pokretanja sudskih postupaka protiv javnih tijela temeljno je pravo. Uloga pučkog pravobranitelja komplementarna je ulozi sudova jer građanima nudi alternativni pravni lijek s različitom ravnotežom prednosti i nedostataka.

Za razliku od suda, pravobranitelj obično nema ovlasti donositi pravno obvezujuće odluke. Njegova učinkovitost temelji se na moralnom autoritetu i, u konačnici, na publicitetu i sposobnosti uvjeravanja javnog mnijenja, što, u pluralističkoj varijanti demokracije, može javnim tijelima pružiti učinkovit poticaj da se pridržavaju preporuka ombudsmana.

Neobvezujuća priroda odluka omogućuje da postupci ombudsmana budu fleksibilniji od postupaka suda kako bi ombudsman mogao djelovati relativno brzo i jeftino te obično bez troškova za podnositelja pritužbe.

Osim toga, ombudsman uzima u obzir ne samo zakonska prava stranaka, nego i šira načela dobre uprave, koja su, zbog razloga koje ću kasnije objasniti, sama po sebi neograničena.

Prvi parlamentarni ombudsman na svijetu osnovan je 1809. u Švedskoj kako bi provjerio zakonitost ponašanja javnih dužnosnika. Tek je 1919. švedski model bio prilagođen potrebama druge zemlje, Finske. Potom je prošlo gotovo pola stoljeća prije nego što je 1955. u Danskoj osnovan treći pučki pravobranitelj.

U 1960-ima i ranim 1970-ima, prvi val globalnog širenja započeo je kada su starije demokracije, kao što su Norveška, Novi Zeland, Velika Britanija i Francuska, usvojile instituciju ombudsmana kao način rješavanja problema građana u postupanju s javnom upravom koja se uvelike proširila i preuzela nove uloge, posebno nakon Drugog svjetskog rata, budući da je društvena uloga države eksponencijalno rasla.

Od sredine 1970-ih pučki pravobranitelji osnovani su u postautoritarnim državama, kao što su Grčka, Portugal i Španjolska, kao i u mnogim zemljama Latinske Amerike. Nakon 1989. prijelaz s komunizma na demokraciju u srednjoj i istočnoj Europi rezultirao je velikim povećanjem broja institucija pučkog pravobranitelja u tim regijama.

Širenje institucije pučkog pravobranitelja bilo je posebno impresivno u Europskoj uniji. Tijekom pregovora o Ugovoru iz Maastrichta nacionalni pučki pravobranitelji postojali su samo u goloj većini država članica; Sedam od dvanaest. Zajednički učinak uzastopnih proširenja i uspostave novih ureda jest taj da danas u 23 od 25 država članica postoji nacionalni ombudsman.

Na razini Unije Europski ombudsman osnovan je 1993. Ugovorom iz Maastrichta s ciljem jačanja odnosa između građana i razine upravljanja u Uniji.

U izvornom španjolskom prijedlogu tijekom pregovora koji su prethodili Ugovoru iz Maastrichta Europski ombudsman trebao je nadzirati primjenu prava europskih građana na nacionalnoj razini. Međutim, konačno doneseni tekst, koji se temelji na danskom prijedlogu, imao je drukčiji cilj. Kada je prvi Europski ombudsman započeo s radom u rujnu 1995., na temelju mandata rješavao je nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice.

Ugovorom iz Amsterdama iz 1997. u mandat je uveden takozvani „treći stup” policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima kako bih sada mogao istraživati i pritužbe protiv Europola i Eurojusta.

Ugovorom o Ustavu za Europu, čija je sudbina i dalje neizvjesna, mandat Europskog ombudsmana proširio bi se na „Uniju, institucije, tijela, urede i agencije”. Time bi se u mandat Europskog ombudsmana uključila Europska obrambena agencija, koja je osnovana u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike, kao i - možda iznenađujuće - Europsko vijeće, koje se sastoji od šefova država i vlada.

U praksi se većina dopuštenih pritužbi koje primam odnosi na Europsku komisiju. To je razumljivo jer je Komisija glavno tijelo EU-a koje ima izravne odnose s građanima i osobama s boravištem u Uniji, koji su mi ovlašteni podnijeti pritužbu.

Mandat Europskog ombudsmana temelji se na pojmu „nepravilnosti u postupanju”, koji nije definiran ni Ugovorima ni Statutom Europskog ombudsmana. Kao odgovor na zahtjev Europskog parlamenta, Ombudsman je u svojem godišnjem izvješću za 1997. predstavio sveobuhvatnu definiciju prema kojoj „do nepravilnosti dolazi kada javno tijelo ne djeluje u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće”. Tu je definiciju kasnije podržao Europski parlament.

Među pravilima i načelima koja obvezuju javna tijela su, naravno, ona koja definiraju zaštitu ljudskih prava. Europski ombudsman stoga je kršenje ljudskih prava uvijek smatrao oblikom nepravilnosti u postupanju. To je u skladu s pristupom velike većine međunarodne zajednice pučkih pravobranitelja, kojoj je obrana temeljnih prava bitan dio njihove funkcije.

Povelja Europske unije o temeljnim pravima

Za Europskog ombudsmana glavno mjerilo za mjerenje poštovanja ljudskih prava je Povelja Europske unije o temeljnim pravima . Povelja je prvi put u ustavnoj povijesti Unije kodificirani skup ljudskih prava kojim se u jedinstveni tekst objedinjuju građanska, politička, gospodarska i socijalna prava koja uživaju građani i stanovnici EU-a.

Iako je pravna vrijednost tog instrumenta predmet beskrajne rasprave, Ombudsman, kao što sam spomenuo, nije ograničen na isključivo zakonska prava i dužnosti. Smatram da bi, s obzirom na to da su Europski parlament, Vijeće i Komisija 2000. u Nici javno proglasili Povelju, neprimjena i poštovanje njezinih odredbi predstavljali nepravilnost u postupanju. Nijedna od triju institucija nije osporavala to tumačenje.

Europski ombudsman aktivno je doprinio radu Konvencije kojom je sastavljena Povelja. Zahvaljujući inicijativi mojeg prethodnika, konačni tekst uključivao je inovativnu vrstu prava, nepoznatu u sličnim kodovima: pravo na dobru upravu, sadržano u članku 41.

Ovaj članak sadržava neke primjere dobre uprave, kao što je nepristrano, pravedno i u razumnom roku rješavanje pitanja; saslušanje osobe prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati; i omogućivanje pristupa osobnom dosjeu osobe.

Međutim, članak ne sadržava iscrpan prikaz dobre uprave, koji je sam po sebi dinamičan i otvoren koncept koji se temelji na ideji da u modernim europskim društvima javna uprava postoji kako bi služila građanima, a ne obrnuto. To se načelo može formulirati i izraziti na različite načine: prilagođenost građanima, uslužnost ili pravo na dobru upravu.

U mnogim slučajevima postoji određeni stupanj preklapanja između zahtjeva dobre uprave i pravnih obveza, koje sudovi određuju na mjerodavan i obvezujući način.

Međutim, važno je pojasniti da nezakonitost nije identična nepravilnostima u postupanju. Vladavina prava zahtijeva da javna tijela djeluju zakonito: stoga ne može biti dobra uprava za kršenje zakona. S druge strane, načela dobre uprave mogu zahtijevati više tijela javne vlasti nego samo ne prekršiti zakon.

Rad pučkih pravobranitelja stoga nadopunjuje rad sudova, čime se omogućuje razvoj zahtjeva dobre uprave kako bi se ispunila sve veća očekivanja građana u pogledu standarda usluge javnih tijela, a da se pritom nužno ne podrazumijeva da građani imaju zakonsko pravo na provedbu takvih standarda putem tužbi za poništenje ili za naknadu štete.

Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja

Europski ombudsman pružio je dodatne smjernice građanima i dužnosnicima o zahtjevima dobre uprave u jednoj od svojih najvažnijih istraga na vlastitu inicijativu, što je rezultiralo preporukom da sve europske institucije i tijela donesu Kodeks dobrog administrativnog postupanja kako bi se utvrdila načela koja bi njihovo osoblje trebalo poštovati pri postupanju s javnošću.

Tekst se, među ostalim, temelji na španjolskom upravnom pravu i obuhvaća pravne pojmove, uključujući nepristranost, zakonitost, proporcionalnost i objektivnost, kao i opće standarde kao što su pravednost i razumnost.

Europski parlament donio je Kodeks 6. rujna 2001. u obliku rezolucije.

U svojim istragama i odlukama sustavno upućujem na Kodeks i u velikoj se mjeri koristim načelima koja on utjelovljuje. Izričito definiranjem tih kriterija Kodeks pomaže građanima i upravi da se usredotoče na svoja uzajamna očekivanja na način kojim se promiče povjerenje i učinkovitija komunikacija.

III. Europska mreža pučkih pravobranitelja

Kako sam objasnio, mandat Europskog ombudsmana ograničen je na razinu Europske unije. Međutim, za provedbu mnogih aspekata prava Europske unije odgovorne su nacionalne, regionalne ili lokalne uprave u državama članicama.

Mnogim građanima teško je razumjeti da Europski ombudsman ne može istraživati djelovanje nacionalnog, regionalnog ili lokalnog tijela, čak i ako je riječ o pravu na građanstvo Unije, kao što je sloboda kretanja zajamčena člankom 18. Ugovora o EZ-u, . Kao rezultat toga, c izgubi 70 % pritužbi koje primim izvan su mojeg mandata.

Mnoge od tih pritužbi mogu učinkovito rješavati moji kolege na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Europski ombudsman stoga uvijek daje visoki prioritet suradnji s pučkim pravobraniteljima u državama članicama. Ubrzo nakon preuzimanja dužnosti 1995. prvi je Europski ombudsman jasno dao do znanja da može nastaviti svoju misiju i nastojati zaštititi prava građana Unije samo bliskom suradnjom sa svojim kolegama u državama članicama, od kojih su svi osnovali pučke pravobranitelje ili slična tijela na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini.

Već 1996. godine dogovorili smo se da ćemo uspostaviti fleksibilan oblik dobrovoljne suradnje. Početni konkretni korak bilo je stvaranje mreže časnika za vezu koji će djelovati kao prva kontaktna točka u uredu svakog ombudsmana za druge članove mreže. Utvrđen je obrazac za organizaciju seminara nacionalnih pučkih pravobranitelja, u načelu svake dvije godine, kao i redovitih sastanaka časnika za vezu.

Organizirani su i sastanci regionalnih pučkih pravobranitelja, posljednji put u Valenciji 2003. godine. Sljedeći takav sastanak zakazan je za studeni 2006. godine. Budući sastanci održat će se u naizmjeničnim godinama od sastanaka nacionalnih pučkih pravobranitelja, na kojima će biti zastupljeni i regionalni kolege. Razvili smo i učinkovita sredstva komunikacije putem živahne internetske stranice i internetskog foruma za raspravu, elektroničkog dnevnog servisa za vijesti i dvogodišnjeg biltena, koji nam omogućuju brzu razmjenu informacija i najbolje prakse.

Proces koji je pokrenula Mreža bio je iznimno uspješan. Sada zaista možemo govoriti o "Europskoj mreži pučkih pravobranitelja", koja se sastoji od oko 90 ureda u 29 zemalja diljem Europe. To je doista primjer supsidijarnosti u djelovanju, pri čemu se pravni lijekovi približavaju građanima na način kojim se uzima u obzir važnost regionalne dimenzije pučkog pravobranitelja u nekim državama članicama, primjerice u Španjolskoj.

Dopustite mi da vam dam nekoliko primjera kako biste ilustrirali točku. U nizu slučajeva koji se odnose na diskriminatornu prirodu španjolskog zakona o davanjima iz sustava socijalne sigurnosti za osobe s invaliditetom nisam imao ovlasti za provođenje istrage, za razliku od svojeg kolege, španjolskog pučkog pravobranitelja. Isto tako, nisam imao pravo pokrenuti istragu o različitim cijenama koje su grčki državljanin i strani turist platili za posjet Partenonu u Ateni. Ali moj grčki kolega je to učinio. U pritužbi koju je podnijela strana supruga britanskog vojnika, koja je tvrdila da su joj nepravedno naplaćene školarine na temelju njezina državljanstva, nisam mogla dovesti u pitanje tijela Ujedinjene Kraljevine, dok je parlamentarni ombudsman Ujedinjene Kraljevine za to imao ovlast. U svim tim slučajevima, uz prethodnu suglasnost podnositelja pritužbe, proslijedio sam predmet nadležnom nacionalnom ombudsmanu.

Bliska suradnja s kolegama stoga je središnji aspekt mog rada na brzom i učinkovitom rješavanju pojedinačnih pritužbi. Učinkovita suradnja jednako je bitna, međutim, za ono što ja nazivam proaktivnim načinom rada institucije ombudsmana.

Europa u kojoj se prava građana poštuju u praksi, kao i svečano priznata u različitim deklaracijama, uvelike ovisi o kvaliteti rada javnih uprava u državama članicama i o mjeri u kojoj nadzorna tijela, uključujući pučke pravobranitelje, uspijevaju promicati visokokvalitetnu upravu.

Posljednjih je godina suradnja među upravama različitih država članica i institucijama EU-a nastavila rasti u opsegu i intenzitetu, posebno u područjima povezanima sa sigurnošću. Tijela kao što su Europska policijska akademija, Agencija EU-a za granice, Europska agencija za mrežnu i informacijsku sigurnost, Eurojust i Europska agencija za sigurnost zračnog prometa imaju snažnu nacionalnu zastupljenost. Umrežavanje je ključno za njihovo funkcioniranje. One su vidljivi vrh EU-a u pogledu sve većeg intenziteta suradnje među upravama na svim razinama Europske unije.

Kako bi se promicala i zaštitila prava građana i stanovnika, suradnja među upravama mora biti popraćena suradnjom među pučkim pravobraniteljima. Pučki pravobranitelji u dobrom su položaju ne samo da osiguraju pojedinačne pravne lijekove kada javne uprave ne primjenjuju pravo EU-a pravilno, već i da izbjegnu takve nepravilnosti u postupanju u budućnosti obrazovanjem i poticanjem javnih tijela i rješavanjem sustavnih problema.

Unatoč nedvojbenom uspjehu naše dosadašnje suradnje, europski pučki pravobranitelji ne bi trebali biti zadovoljni. Naša društva koja se brzo razvijaju donose velike koristi svima, ali i potencijalne nove prijetnje pravima naših građana. Postoji i prilika i potreba za daljnjim osiguranjem i promicanjem uloge pučkih pravobranitelja u razvoju europske pravne i političke kulture.

Na primjer, španjolski pučki pravobranitelj i ja već smo uspješno koordinirali naše aktivnosti u rješavanju pritužbe koja je uključivala i europsku i nacionalnu razinu upravljanja. Predmet je proizašao iz odluke Europske komisije o pokretanju postupka zbog povrede protiv Španjolske, za koju su se podnositelji pritužbe bojali da će dovesti do nametanja naknada za posudbu knjiga iz javnih knjižnica.

G. Múgica i ja proveli smo usporedne istrage u kojima smo nastojali razjasniti ulogu koju su španjolska tijela i Europska komisija imali u tom pitanju. Uvjeren sam da je ta uzajamna suradnja doprinijela boljoj zaštiti temeljnog prava svih europskih građana na kulturu.

U budućnosti namjeravam sa svojim kolegama istražiti izvedivost i korisnost proširenja ove vrste suradnje u smjeru formalnijih zajedničkih istraga.

Kako bih ostao u vremenu koje mi je dodijeljeno, u ovom trenutku neću objašnjavati druge slučajeve iz Španjolske koje sam primio, ali ću rado to učiniti u razdoblju pitanja i odgovora, ako želite. Samo ću spomenuti da je Europski ombudsman pozvan da riješi velik broj pritužbi španjolskih građana, stanovnika i organizacija, među kojima su i one koje se odnose na popravke podmornice Tireless u Gibraltaru, nasilje nad španjolskim vozačima kamiona u Francuskoj, Komisijino postupanje s pritužbom u vezi s branom u Itoizu, nepružanje pomoći EU-a žrtvama terorizma u baskijskom gradu Pays ili odluka Komisije da ne intervenira u španjolsko odbijanje izdavanja vize za spajanje obitelji homoseksualnom paru.

IV. Zaključak

Dame i gospodo, dragi kolege, proces europske integracije kretao se različitim tempom, ali svaki uspješan korak uključivao je veću pozornost na očekivanja naših sugrađana.

Prava građana i osoba s boravištem u Uniji trebala bi biti temelj Europe. Samo osiguravanjem stvarnosti tih prava pojedinci mogu biti zaštićeni od zlouporabe i proizvoljnosti institucija Europske unije ili nacionalnih tijela pri provedbi prava EU-a.

U skladu s tim, priznavanje tih prava i postojanje učinkovitih sredstava za njihovo osiguravanje doprinose legitimnosti aktivnosti europskih institucija. Zaštita prava građana također je integracijski čimbenik jer pridonosi jačanju demokratske strukture Unije i jačanju zajedničkih europskih vrijednosti.

Kao što sam već naveo, uloga sudova ključna je za vladavinu prava. Namjerna odredba o izboru, kao što je mogućnost odlučivanja između alternativnih načina pravne zaštite -- na primjer između suda i pučkog pravobranitelja -- predstavlja zasebnu značajku pluralističke varijante demokracije. S druge strane, mogućnost izbora za građane služi obogaćivanju niza „proizvoda” koje takva demokracija može ponuditi svojim građanima i time poboljšati njezinu kvalitetu.

Razvoj institucije pučkog pravobranitelja u Europi i uspjeh Europske mreže pučkih pravobranitelja stoga su doprinos i produkt uspjeha pluralističke varijante demokracije na našem kontinentu.

Istodobno, pučki pravobranitelji pomažu i u promicanju vladavine prava jer je uvijek dobro da uprava poštuje pravne obveze.

Institucija pučkog pravobranitelja stoga je dio europske političke i ustavne kulture koja se temelji i na pluralističkoj demokraciji i na vladavini prava te koja stoga poštuje i prava svojih građana i stanovnika.

Od osnivanja institucije Europski ombudsman teži otvorenijoj i demokratskijoj Europskoj uniji u kojoj su vladavina prava i poštovanje ljudskih prava najvažnija načela. To poduzeće ne bi bilo moguće bez potpore i suradnje mojih nacionalnih i regionalnih kolega u Europskoj mreži pučkih pravobranitelja.

Međutim, ne može se poreći da trenutačni zastoj u pogledu budućnosti Ustava EU-a predstavlja kritičnu točku u razvoju Europe građana. Međutim, bez obzira na moguću sudbinu tog Ustava, suradnja među nacionalnim upravama te institucijama i tijelima EU-a u višerazinskom sustavu upravljanja EU-a zasigurno će i dalje rasti u opsegu i intenzitetu. Izazov za pučke pravobranitelje jest pomoći da se prava i interesi građana stave u prvi plan takvog razvoja događaja, ne samo u retorici nego i u stvarnosti, u svakodnevnom poslovanju uprave na cijelom području Unije.

I dalje sam duboko uvjeren da je uspjeh u toj teškoj zadaći moguć samo ako pučki pravobranitelji na svim razinama, europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj, učinkovito surađuju i koordiniraju svoje napore prema zajedničkom cilju bolje usluge za europske građane.

Hvala ti na pažnji.