G. Predsjedniče,
g. Valedor,
poštovani gosti,
dame i gospodo.

Veliko mi je zadovoljstvo sudjelovati na tim mirovnim obrazovnim sastancima koje organizira Institut Rosalía de Castro, na mjestu koje je gostoljubivo poput Santiaga. Nakon više od 50 godina Opće deklaracije o ljudskim pravima, to je pitanje ponovno aktualno u Europskoj uniji, sada u kontekstu izrade Temeljne povelje o ljudskim pravima.
Kako bih pojasnio svoje stajalište o tom procesu, prvo bih želio kratko predstaviti ovlasti institucije Europskog ombudsmana. Nakon toga ću prihvatiti neke od iznesenih prijedloga i zaključiti s mogućim rješenjima za budućnost.

1 Institucionalizacija Europskog ombudsmana

Broj Ombudsmana u Europskoj uniji razvijen je u izravnoj vezi s razvojem koncepta europskog građanstva. Na inicijativu španjolske vlade Ugovorom iz Maastrichta uveden je novi dio posvećen građanstvu Unije. Novim člancima utvrđena su brojna prava za svakog državljanina država članica, neovisno o njegovu statusu gospodarskog subjekta, što je od temeljne važnosti. Takva prava uključuju, ali nisu ograničena na:
slobodno se kretati i boraviti na području Unije;
mogućnost glasovanja i kandidiranja u uobičajenom mjestu boravišta na europskim i lokalnim izborima,
pravo na podnošenje predstavki Europskom parlamentu;
i ono što se najviše odnosi na mene, pravo na žalbu Europskom ombudsmanu u slučaju da uprava Zajednice nije pravilno postupila.
U skladu s člankom 259. Ugovora, svaki građanin Unije ili osoba s boravištem u Uniji ima pravo podnijeti pritužbu Europskom ombudsmanu zbog nepravilnosti u postupanju institucija ili tijela Zajednice, isključujući sudove Zajednice u njihovoj sudskoj funkciji.
U slučaju nepravilnosti u postupanju Zajednice, Europski ombudsman mora, koliko je to moguće, tražiti sporazumno rješenje s odgovornom institucijom kako bi zadovoljio podnositelja pritužbe. Ako se to ne može postići, Europski ombudsman može skrenuti pozornost nadležne institucije putem preporuka i o tome izvijestiti Europski parlament.
Budući da je moja zadaća izbjeći „lošu upravu” na razini Zajednice, bilo je potrebno pojasniti definiciju tog pojma. Kao što sam istaknuo u svojem godišnjem izvješću za 1997., koje je podržao Europski parlament, do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne poštuje pravilo ili pravno načelo koje se na njega primjenjuje. Naravno, među tim su pravilima i načelima koja svako tijelo ili institucija Zajednice mora poštovati temeljna ljudska prava, kako je utvrđeno u članku 6. Ugovora iz Amsterdama.
Kako bi se uspostavio jasan okvir za primjenu pojma nepravilnosti u postupanju, zalagao sam se za to da institucije i tijela Zajednice primjenjuju kodekse dobrog upravnog postupanja. Takvim bi se instrumentima mogle jasnije definirati obveze uprave Zajednice prema građanima. To bi, primjerice, moglo uključivati kriterije o pravu na saslušanje ili razloge za opravdanje određenih radnji. Osim informiranja građana, tim bi se kodeksima službenicima pružile smjernice o njihovu profesionalnom ponašanju.

2 KLAŽE ZAJEDNIČKIH LJUDIČKIH PRAVILA

Iako se mnoge pritužbe upućene Europskom ombudsmanu odnose na obranu važnih prava građana, mali broj njih došao je izravno riješiti to pitanje.
Među provedenim istragama mogao bih istaknuti svoju inicijativu da se osigura veća transparentnost u javnom pristupu dokumentima institucija; u pogledu dobnih granica na natjecanjima i njihova mogućeg diskriminirajućeg učinka; ili one koje se odnose na poštovanje slobode izražavanja njezinih dužnosnika od strane uprave.
Jedno od pitanja koje bih vam trebao spomenuti velik je posao koji smo učinili u cilju veće transparentnosti unutar institucija Zajednice, posebno u području pristupa dokumentima. Prema mojem mišljenju, učinkovita kontrola uprave zahtijeva priznavanje prava svakog građanina na pristup informacijama koje posjeduje uprava, kako je priznato u članku 10. Europske konvencije o pravima čovjeka. U tom je pogledu Europski ombudsman zaprimio velik broj pritužbi, a promicao se i niz inicijativa po službenoj dužnosti.

3 FUNDAMENTALNA PRAVO I BESPLATNO U SUSTAVU ZAJEDNICE

Jasno je da je u obavljanju mojeg posla, a kako bi se osiguralo poštovanje temeljnih prava i sloboda na razini Zajednice, najprije potrebno definirati koja su to prava i slobode s obzirom na pravo Zajednice.
Nakon dugog puta u kojem je Sud imao prevladavajuću ulogu, člankom 6. Ugovora iz Amsterdama ponavlja se već postojeća formula kojom se Unija obvezala:

„Poštujte temeljna prava kako su zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava [...] i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama kao opća načela prava Zajednice”.

Stoga je volja Unije da brani prava građana jasna, a ponovno je potvrđena i zaštitna uloga Suda Europskih zajednica u tom području.
Ta su temeljna prava priznata kao temelj Unije, a status države članice može se suspendirati u slučaju kršenja tih prava. Institucije Zajednice moraju pratiti provedbu tih obveza u svim državama članicama. Može se predvidjeti da će se ta uloga morati još revnije izvršavati u slučaju država srednje i istočne Europe čije se pristupanje Uniji očekuje u nadolazećim godinama.
Još jedan vrlo važan doprinos novog Ugovora o pitanjima koja utječu na prava građana odnosi se na politike suradnje u području pravosuđa i unutarnjih poslova. Dio tih pitanja, kao što su azil, imigracija i vize, postaje nadležnost Zajednice. Potrebno je uspostaviti razvojni okvir Zajednice pod nadzorom Europskog ombudsmana i pod nadzorom Suda. Što se tiče aspekata koji nisu prešli u stup Zajednice, posebno policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, europske institucije i države članice moraju surađivati kako bi uspostavile „područje slobode, sigurnosti i pravde”. Inicijative u tom području, uključujući aktivnosti europskih policijskih snaga, EUROPOL, bit će u nadležnosti Europskog ombudsmana kako bi ta institucija mogla pratiti njihovu usklađenost s načelima dobre uprave.
S obzirom na osjetljivost pitanja kao što su pravo na azil ili odobravanje viza sa stajališta pojedinačnih prava, bit će potrebno da tijela Zajednice osiguraju da nacionalna tijela poštuju ta prava pri rješavanju pojedinačnih slučajeva. Moguće je da će se velik broj tih predmeta pretvoriti u pritužbe upućene nacionalnim pučkim pravobraniteljima, kao i Europskom ombudsmanu.
Učinkovito rješavanje takvih problema zahtijeva od Europskog ombudsmana da ne djeluje samostalno, već da izravnije surađuje s kolegama na nacionalnoj i regionalnoj razini. Iako je na tom putu postignut velik napredak i već postoji mreža suradnje među nama, tu suradnju treba produbiti. Samo će se na taj način moći osigurati da se izazovi kao što su oni u području zajedničke vanjske politike ili slobode kretanja unutar Unije provode bez ugrožavanja prava naših građana.
S druge strane, nadam se da će u razvoju tih novih područja koja se odnose na ljudska prava institucije Zajednice imati na umu iskustvo Vijeća Europe. S obzirom na dugotrajan rad tog tijela, kojem države članice godinama doprinose, bilo bi primjereno poboljšati suradnju s tim tijelom.

4 Initiatives to IMPROVE THE CURRENT SITUATION

Unatoč ustavnim reformama poduzetima posljednjih godina, smatram da zaštita ljudskih prava u Uniji predstavlja dva velika problema.
Kao prvo, u Ugovorima se govori o pravima, a da ih se pritom ne identificira niti utvrđuje njihov sadržaj. Njezino uključivanje u okvir Unije provodi se pomoću raspršene brojke kao što su opća načela. Građanin koji se usudi postaviti takvo pitanje mora ne samo poznavati pravo Zajednice, već i postati stručnjak za komparativno pravo.
Drugi je problem taj što s pomoću tog modela nije jasno kako bi se ta prava mogla zaštititi unutar okvira Unije. Države članice ratificirale su niz relevantnih konvencija, od kojih je najvažnija Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava. Njihova su tijela stoga obvezna poštovati ih i svaki građanin može se pozvati na svoju obranu. S druge strane, ako tužba dolazi od institucije Zajednice, u okviru njezinih nadležnosti, građani nemaju tako jasnu referentnu točku za ostvarivanje tog prava na obranu svojih prava.
Kako bi se ispravio taj mogući nedostatak, predložene su alternative, kao što je pristupanje Zajednice Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Nakon negativnog mišljenja Suda u ožujku 1996., potonja je mogućnost ostala neutemeljena.
Suočeno s tim zastojem, njemačko predsjedništvo Vijeća tijekom svojeg je mandata promicalo ideju izrade nove Povelje o temeljnim pravima za Uniju. Cilj su formalno usvojili šefovi država i vlada Unije na sastanku u Kölnu u lipnju 1999.
Ta bi Povelja trebala uključivati i.
prava na slobodu i jednakost te temeljna postupovna načela, kako su utvrđena u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava;
ii. temeljna prava građana Unije;
iii. ostala gospodarska i socijalna prava.
Njezina je izrada povjerena posebnom tijelu koje uključuje delegate iz država članica i njihovih nacionalnih parlamenata, Europske komisije te zastupnike u Europskom parlamentu. Institucija Europskog ombudsmana sudjeluje na tom forumu kao promatrač.
Cilj je da to tijelo sastavi nacrt prije kraja godine. Taj će dokument, nakon što bude donesen, biti Povelja Europske unije o temeljnim pravima, koja u budućnosti može biti sastavni dio europskih ugovora.

5 prijedloga Europskog ombudsmana

Ova je inicijativa vrlo pozitivna jer bi trebala služiti boljem upoznavanju svih europskih građana s njihovim pravima. Iz te perspektive građana trebalo bi pristupiti izradi ove Povelje, kao što sam to naveo u svojem govoru pred tijelom zaduženim za njezinu izradu 2. veljače.
Prije tog datuma već je iznijela niz prijedloga s ciljem ispravljanja postojećeg stanja i povećanja učinkovitosti zaštite ljudskih prava u Uniji od sada, ne čekajući dugotrajan postupak izrade složenog dokumenta.
Stoga je predložio da se u Ugovor uključi jednostavna odredba. Prema njezinu mišljenju, Unija i njezine institucije bile bi obvezne poštovati sporazume o ljudskim pravima koje su ratificirale sve ili većina država članica. To bi uključivalo ne samo Europsku konvenciju o ljudskim pravima, već i druge konvencije Vijeća Europe, kao što su Europska socijalna povelja, Europska konvencija za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te Konvencija za zaštitu etničkih manjina. To bi uključivalo i instrumente Ujedinjenih naroda kao što su Opća deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kao i nekoliko konvencija ILO-a.
Međutim, priznajem da rezultat ne bi bio savršen jer bi građanin i dalje bio obvezan poznavati nekoliko različitih tekstova kako bi se upoznao sa svojim temeljnim pravima. Ne bi postojali ni jasni mehanizmi za poštovanje tih prava.
Ako Unija odluči prijeći na Povelju o temeljnim pravima, njezine bi odredbe trebale biti jasne građanima i obvezujuće za sve institucije ili tijela EU-a.
U tu sam svrhu predložio da se u Povelju kao načelo uključi pravo građana na dobru upravu. Kako bi se to načelo primijenilo u praksi, bilo bi potrebno donijeti određena provedbena pravila, kao što su ona koja se odnose na dobro upravno ponašanje, kao i ona kojima se uređuje pristup informacijama i dokumentima.
Uključivanje tog prava u Povelju moglo bi imati širok utjecaj na sve sadašnje i buduće države članice, što bi pomoglo da 21. stoljeće postane „stoljeće dobrog upravljanja”.
Naposljetku, ovoj bi Povelji trebalo osigurati odgovarajuća sredstva kako bi se osiguralo njezino poštovanje jer su prava i dalje bezvrijedna, osim u slučaju postojanja učinkovitih pravnih lijekova. Posebno upućujem na to pitanje jer mi je žalosno što se dogodilo s obećanjima koja su građanima Unije dana Ugovorom iz Amsterdama. Prema njezinu mišljenju, Europska unija temelji se na načelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava. I u tom okviru, odluke treba donositi "što je otvorenije moguće".
Unatoč tim dobrim namjerama, Vijeće ministara i dalje odlučuje o zakonodavstvu Zajednice iza zatvorenih vrata. Smatram da bi u demokraciji građani trebali imati pravo znati rasprave koje dovode do donošenja zakona.
Ugovorom se građanima daje i ustavno pravo na pristup dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. To bi se pravo, u skladu sa samim Ugovorom, trebalo razvijati regulatornim sredstvima. Međutim, s obzirom na prijedlog koji je nedavno objavila Komisija, prilično smo suočeni sa zakonodavnim razvojem iznimaka koje bi uprava Zajednice mogla primijeniti kako bi isključila navedeno pravo.
Naposljetku, za učinkovitu kontrolu tih prava često je potrebno vanjsko praćenje njihova poštovanja. Kao što je pokazalo iskustvo u državama članicama, zaštita prava može se ojačati ako postoji mogućnost međunarodnog nadzora. Najrazvijeniji i najučinkovitiji sustav praćenja jest sustav utvrđen u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Sve države članice EU-a prihvatile su međunarodnu kontrolu putem sustava Konvencije. Stoga bi, prema mojem mišljenju, bilo preporučljivo da institucije i tijela Unije podliježu sličnom nadzoru koji bi mogao nastati pristupanjem Unije toj konvenciji.

6 ZAKLJUČAK

Što god da se dogodi na tim visokim razinama, za mene se zaštita prava europskih građana mora nastaviti iz dana u dan. Stoga bi Europski ombudsman, bez obzira na te ustavne promjene u Uniji, trebao nastaviti tražiti načine kako osigurati poštovanje prava dodijeljenih europskim građanima. Bolja zaštita građana i njihovih prava može se postići samo ako institucije koje su posvećene toj misiji, uključujući nacionalne i regionalne pučke pravobranitelje, uspostave tješnju međusobnu suradnju. Uvjeren sam da bi se prepreke mnogim pravima građana koje proizlaze iz prava Zajednice, kao što je to primjerice slučaj sa slobodnim kretanjem osoba na području Unije, mogle poboljšati suradnjom.
Cilj je tog putovanja u Galiciju osigurati bližu suradnju s institucijama kao što je Valedor do Pobo, koje su mjerilo za učinkovitu obranu prava europskih građana.
Rezultati te suradnje obećavaju i pokazuju da se institucija Europskog ombudsmana može suočiti s novim izazovima kako bi se omogućilo uživanje prava građana na svim razinama Europske unije.
Hvala ti na pažnji.