---

Vaša Ekscelencija Síndic de Greuges,
Vaša Ekscelencija,
Vaši cijenjeni gosti,
Dame i gospodo,

To je pitanje velikog osobnog zadovoljstva biti u mogućnosti slaviti s vama, s nekim iščekivanjem, Dan Europe. A to je u Barceloni, simbol grada s proeuropskim pozivom i otvorenošću.

Prije nego što počnem, moći ću izraziti svoju javnu zahvalnost Antónu Cañellasu, čija je zadaća kao Síndic de Greuges de Cataluña uvijek bila primjer svim pučkim pravobraniteljima. Dragi Antone, hvala ti što se bez tvoje ustrajnosti i podrške ovaj čin nije mogao dogoditi. Također bih želio ovdje priznati veliku pomoć koju su pružile delegacije Parlamenta i Europske komisije te bih na tome želio zahvaliti njihovim predstavnicima g. Ribotu i g. Collu.

Izgovaram te riječi pred tako važnom publikom nakon što sam gotovo sedam godina obnašao dužnost Europskog ombudsmana. U tom razdoblju imao sam privilegiju posjetiti Kataloniju u više navrata kako bih objasnio svoj rad. Sa svim tim iskustvom, sada je moguće naznačiti prekretnice na putu i putu naprijed.

U tu je svrhu podijeljen niz važnih dokumenata, uključujući:

- Povelja Europske unije o temeljnim pravima,
- novi Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, i
– brošuru o aktivnostima Europskog ombudsmana.

Ideja o Europi građana snažno se promicala u zemljama južne Europe 1980-ih. Zbog toga je bilo prirodno da španjolska vlada u okviru reforme Ugovorâ iz 1991. iznese dosljedan prijedlog u tom pogledu. U tom je projektu španjolska vlada predložila dugačak popis prava europskih građana, čiju bi provedbu trebao pratiti Europski ombudsman na svim razinama Europske unije.

Španjolski prijedlog djelomično je prihvaćen 1993. u Maastrichtu. Ugovorom o Europskoj uniji uveden je samo manji popis prava europskih građana. Među njima je najvažnije široko pravo na slobodno kretanje, boravak i rad u državama članicama; pravo da bira i bude izabran na lokalnim izborima, kao i na izborima za Europski parlament kada građanin ima boravište u bilo kojoj državi članici EU-a.

Ugovorom iz Maastrichta uvedena su i dva nova ustavna prava: s jedne strane, pravo na slanje predstavki Europskom parlamentu o bilo kojem pitanju koje se odnosi na aktivnosti Europske unije i na bilo kojoj razini Unije, bilo nadnacionalnoj, nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj, te s druge strane, pravo na podnošenje pritužbi Europskom ombudsmanu. Treba napomenuti da je mandat Europskog ombudsmana bio ograničen samo na slučajeve navodnih nepravilnosti u djelovanju institucija i tijela Zajednice. To znači da građanin, organizacija ili poduzeće mogu podnijeti svoje pritužbe ako smatraju da su radnje uprave zajednice nezadovoljavajuće ili manjkave.

Međutim, države članice nisu prihvatile bilo kakav nadzor Europskog ombudsmana nad aktivnostima uprava samih država članica, čak i kada su primjenjivale pravo Zajednice. Podsjećam vas da je ova vrsta djelovanja vrlo važna jer je pravo Zajednice decentralizirano pravo. To znači da njegova provedba i razvoj ne ovise o Bruxellesu, već o nacionalnim upravama svake države članice. U tom području građanin može podnijeti pritužbe Europskoj komisiji, u njezinoj ulozi čuvarice Ugovora, ili poslati predstavku Europskom parlamentu ili nadležnom ombudsmanu u državi članici. Naravno, to će ovisiti o vrsti pritužbe.

Dragi prijatelji,

To je bila situacija kada sam 1. rujna 1995. započeo s radom kao prvi Europski ombudsman (905).

Ali gdje smo sada? Što se dogodilo sa španjolskim snom ili vizijom iz 1991. godine?

Težnje za pravima građana koje je Španjolska tada istaknula dobro su se odrazile u Povelji o temeljnim pravima proglašenoj u Nici. Za mene ona predstavlja temeljna načela i prava koja se moraju poštovati pravom Zajednice, kako je utvrđeno u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji.

Tri institucije Zajednice, Parlament, Komisija i Vijeće, čiji su predsjednici proglasili Povelju, moraju dati dobar primjer primjenjujući njezine odredbe i načela u svojim redovitim aktivnostima. To se nedavno pokazalo u vezi s pitanjem ukidanja dobnih granica u postupcima zapošljavanja u upravi zajednice.

Nicanska povelja proglašava pravo svih osoba na traženje zaposlenja (članak 15.) i pravo da ih se ne diskriminira na temelju dobi (članak 21.). S obzirom na to priznanje, odlučila sam pokrenuti istragu po službenoj dužnosti o pitanju dobne diskriminacije pri zapošljavanju u zajednici. Nastojao sam okončati svaku moguću diskriminacijsku situaciju koja nije dovoljno opravdana. Zatražio sam od svih institucija i tijela EU-a pojedinosti o njihovoj praksi i mogućem obrazloženju.

Predsjednik Europskog parlamenta g. Cox i predsjednik Europske komisije g. Prodi službeno su potvrdili Europskom ombudsmanu da će poštovati odredbe i načela Povelje u aktivnostima svojih institucija. I to su već pokazali u praksi ukidanjem dobnih granica u tom pogledu.

Vijeće ministara i njegova uprava imaju dvojbe u vezi s tim pitanjem. Čini se da njegovo obrazloženje ostaje da je Povelja "samo politička izjava" i stoga se ne mora poštovati. Smatram da europski građani imaju pravo očekivati da svi koji su za to ovlašteni poštuju Povelju koju su u prosincu 2000. u Nici svečano proglasila najviša tijela Unije. Time će se nedvojbeno ojačati odnosi između Europske unije i njezinih građana.

Drugim riječima, suprotno bi bilo da političari mogu građanima prijaviti i obećati znatan napredak, ali da se ne osjećaju predanima ostvarivanju rezultata kad dođe vrijeme, bilo loše za budućnost Unije i njezine odnose s građanima.

Stoga se nadam da će Vijeće ministara ponovno razmotriti svoje stajalište i obvezati se da će u svojim aktivnostima poštovati temeljna prava sadržana u Povelji iz Nice, uključujući ona administrativne prirode. Time bi ponovno potvrdili svoj poziv u službi europskih građana.

Sa svoje strane, pokušao sam slijediti liniju poštovanja Nicanske povelje, kao što možete vidjeti kada upućujem na svoj rad kasnije na ovoj izložbi.

Iako su temeljna prava sadržana u ustavima ili konvencijama o ljudskim pravima koje su se države članice obvezale poštovati, obvezujući učinak Povelje iz Nice i dalje je otvoreno pitanje i njihova se stajališta o tom pitanju razlikuju.

Konvencija o budućnosti Europe također razmatra to pitanje pri sastavljanju ustavnog ugovora za Uniju. Mišljenja.

Dopustite mi da sada detaljnije objasnim svoje aktivnosti:

Najvažnija je zadaća Europskog ombudsmana promicati dobru upravu u djelovanju bilo koje institucije ili tijela Zajednice. Ovdje je važno napomenuti da je dobra uprava temeljno pravo građana kako je utvrđeno u članku 41. Povelje iz Nice. U skladu s tim člankom svi imaju pravo da institucije i tijela Unije njegove predmete obrađuju nepristrano i u razumnom roku. U tu svrhu tim se djelovanjem moraju poštovati:

pravo na saslušanje,
pravo svake osobe na pristup spisu koji bi mogao utjecati na nju i
obveza obrazlaganja upravnih odluka.

Osim toga, pravo na dobru upravu zahtijeva i sljedeće:

- svaka osoba koja je pretrpjela štetu koju su prouzročile institucije Zajednice i njihovi službenici može zatražiti naknadu štete i
- pravo obraćanja institucijama Unije na jednom od dvanaest jezika Ugovorâ i pravo na odgovor na istom jeziku.

Moj mandat obuhvaća djelovanja institucija i tijela Zajednice, uključujući sve agencije, pa čak i Europol. Kad je riječ o sudovima Zajednice, nadležan sam samo za provođenje istraga o njihovim upravnim postupcima.

Iako je glavni element mojeg rada izbjegavanje nepravilnosti u postupanju, Europski parlament zatražio je od mene da definiram taj koncept. Definicija koju sam predložio u svojem godišnjem izvješću za 1997., koju su Parlament i Komisija prihvatili, bila je sljedeća:

Do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilima ili načelima kojih se mora pridržavati.

Prema mojem mišljenju, taj pojam mora uključivati poštovanje ljudskih prava. Nema sumnje da su među normama i načelima na kojima se temelji djelovanje bilo kojeg tijela ili institucije Zajednice temeljna ljudska prava sadržana u Povelji iz Nice. Iz perspektive Europskog ombudsmana naveo sam da se kršenje prava iz Povelje iz Nice stoga mora smatrati nepravilnošću u postupanju.

* * *

Ombudsman obično razmatra navodne slučajeve nepravilnosti u postupanju na temelju pritužbi koje podnose građani. Međutim, institucija također može provoditi istrage po službenoj dužnosti.

Svaki europski građanin ili osoba s boravištem u jednoj od država članica ima pravo podnijeti pritužbe Europskom ombudsmanu. Isto vrijedi i za trgovačka društva, udruženja ili druga tijela s uredom registriranim na području Unije. Pritužbe se moraju podnijeti u pisanom obliku, pismom ili elektroničkom porukom. To se može učiniti izravno ili preko zastupnika u Europskom parlamentu.

Ispitivanje pritužbi podnesenih Europskom ombudsmanu javno je, osim ako podnositelj pritužbe zatraži njihovu povjerljivost. Važno je da Europski ombudsman djeluje maksimalno transparentno, dajući primjer drugima, kako bi europski građani mogli razumjeti njegov rad.

Statistički gledano, od početka svojeg mandata do kraja 2001. zaprimio sam gotovo 9000 pritužbi, od čega 14 % iz Španjolske. Tijekom 2001. primljeno je gotovo 1900., od čega je 30 posto bilo u okviru mog mandata.

Odlučio sam pokrenuti istrage u 204 od tih slučajeva, uz četiri inicijative po službenoj dužnosti. Većina pritužbi bila je usmjerena protiv Europske komisije (77 %). Komisija je institucija Zajednice čije odluke često imaju izravan utjecaj na građane, pa je logično da je ta institucija glavni predmet njihovih pritužbi. Uzroci nepravilnosti u postupanju u tim slučajevima uglavnom su bili nedostatak transparentnosti, diskriminacija, zlouporaba ovlasti i neopravdana kašnjenja.

Iste su godine institucije ili tijela sama riješila 80 predmeta nakon što je Ombudsman pokrenuo istragu. U 46 slučajeva nadležnoj instituciji ili tijelu upućena je kritička primjedba. U dva slučaja postignuto je prijateljsko rješenje. Za predmetne institucije ili tijela pripremljeno je 13 nacrta preporuka, od kojih je 10 prihvaćeno (od kojih je 6 podneseno tijekom 2000.). U četiri slučaja podneseni su nacrti preporuka, dok je u dva slučaja Europskom parlamentu upućeno tematsko izvješće.

Među dokumentacijom koja vam je podijeljena imate kratku statističku bilješku koja može ilustrirati te brojke. Sve te informacije, kao i razne publikacije i godišnja izvješća Europskog ombudsmana, mogu se pronaći na internetskim stranicama institucije, čiju sam adresu također naveo u dokumentaciji.

Kako bi se poboljšalo upravljanje zaprimljenim pritužbama, a posebno nedopuštenim pritužbama, već godinama radim na stvaranju mreže pučkih pravobranitelja i sličnih tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u okviru Europske unije. Kada posjetite našu web stranicu, naći ćete linkove na sve one institucije koje imaju svoju web stranicu. Valja istaknuti da je Sindic de Greuges, g. Antón Cañellas, imao ključnu ulogu u tim aktivnostima suradnje jer je 1997. organizirao prvi sastanak regionalnih pučkih pravobranitelja u Barceloni.

Svrha je te mreže branitelja omogućiti svakom europskom građaninu da na dohvat ruke ima kompetentnu, profesionalnu službu za pritužbe, u slučaju sukoba u vezi s pravom Zajednice, s tijelima bilo koje države članice ili s njezinom upravom. Nakon što ta mreža postane potpuno operativna, možemo reći da će španjolska vizija Europe 1991. biti bliža stvarnosti.

* * *

Dopustit ćete mi da u nastavku navedem tri područja u kojima je institucija obavljala važne poslove: izradu Kodeksa dobrog administrativnog postupanja, poštovanje ljudskih prava i promicanje transparentnosti.

 

Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja

Da bi pravo na dobru upravu postalo stvarnost za građane, nužno je da znaju koja su njihova prava u pogledu uprave i da službenici znaju što se od njih očekuje. To je moguće samo ako se ta prava i obveze formalno odražavaju u pisanom tekstu, bilo putem kodeksa ili zakona.

U tu sam svrhu 1998. pokrenuo istragu po službenoj dužnosti. Zbog toga su moje službe izradile Kodeks dobrog administrativnog postupanja za institucije i tijela Zajednice. Odgovarajuća rezolucija koju je Europski parlament donio 6. rujna 2001. sadržavala je Kodeks koji se temeljio na mojem prijedlogu te institucije i tijela Unije, kao i njihovi dužnosnici, moraju poštovati njegov sadržaj u odnosima s građanima.

Rezolucijom Parlamenta od Europskog ombudsmana zahtijeva se primjena Kodeksa kako bi se provjerilo postoje li nepravilnosti u postupanju, čime se provodi članak 41. Povelje, kojim se proglašava pravo građana na dobru upravu.

Rezolucijom se također poziva Europsku komisiju da podnese prijedlog uredbe, tj. europskog zakona, o dobrom administrativnom ponašanju. Ti zakoni postoje u većini država članica EU-a.

Primjerice, u Španjolskoj se Zakonom o upravnom postupku, koji je izmijenjen 1999., uređuje postupak javne uprave i razmatra kako bi se javna uprava i njezini službenici trebali ponašati u odnosima sa svojim građanima.

Unatoč mišljenju Europskog parlamenta i mojim preporukama, Europska komisija još nije iznijela nijedan prijedlog takvog europskog upravnog prava.

 

Zaštita ljudskih prava

U mom svakodnevnom radu ljudska prava nisu bila marginalna, već su bila stalna briga. Od pritužbi i istraga po službenoj dužnosti koje je Europski ombudsman pokrenuo u posljednje vrijeme, najrelevantnije su bile usmjerene na obranu temeljnih prava, posebno onih sadržanih u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

Ukratko ću spomenuti neke od tih inicijativa usmjerenih na obranu prava, kao što su:

- nediskriminaciju na temelju spola pri odabiru nacionalnih stručnjaka,

uklanjanje svih rasnih predrasuda u postupcima zapošljavanja u zajednici;

- slobodu izražavanja dužnosnika Zajednice,

- poštovanje prava na dobru upravu pri rješavanju pritužbi koje su građani uputili Europskoj komisiji kao čuvarici Ugovora; o

- isključivanje diskriminacije na temelju dobi pri zapošljavanju u zajednici.

Želio bih istaknuti da je do sada postignut znatan napredak, ali još treba mnogo toga učiniti prije nego što Povelja postane živa stvarnost u upravi Zajednice.

 

Transparentnost

Europska unija često govori o mjerama za povećanje transparentnosti, ali čini se da je teško ostvariti učinkovit napredak.

Prema mojem mišljenju, transparentnost podrazumijeva:

(a) da su postupci odlučivanja razumljivi,
(b) da su same odluke obrazložene,
(c) da su, koliko je to moguće, informacije na kojima se te odluke temelje dostupne javnosti i
(d) da su sastanci javnih tijela koja donose odluke o pitanjima koja izravno utječu na građane otvoreni i javni kako bi ih mogla slijediti i saslušati argumente koji su u njima izneseni.

Također bi bilo praktično da prijedlozi prije takvih sastanaka budu predmet javne rasprave.

Sada bih želio uputiti na tri konkretna područja u kojima sam pokušao ostvariti cilj transparentnosti: pristup dokumentima, zapošljavanje dužnosnika Zajednice i praćenje prava Zajednice.

Javni pristup dokumentima: Od 1993. Vijeće i Komisija donijeli su Kodeks ponašanja kojim se uređuje javni pristup njihovim dokumentima. Međutim, tu praksu nisu slijedile druge institucije i tijela Zajednice. Kako bih ispravio taj nedostatak, pokrenuo sam istragu po službenoj dužnosti 1996. Kao rezultat toga, sve institucije i tijela Zajednice, uključujući agencije, pa čak i Europol, već su donijeli vlastita pravila o javnom pristupu dokumentima.

Ugovorom iz Amsterdama uvedeno je načelo da bi se sve odluke u Europskoj uniji trebale donositi na što transparentniji način. Njome se predviđa i donošenje Uredbe o javnom pristupu dokumentima. Ta je uredba stupila na snagu u prosincu 2001. Time će se Vijeću, Parlamentu, Komisiji i drugim institucijama omogućiti otvoreniji rad. Još uvijek nemamo dovoljno iskustva za procjenu rezultata. Nažalost, postoje neke naznake da su institucije koristile novu uredbu o zaštiti podataka na način koji upućuje na to da još nisu u potpunosti uvjerene u prednosti otvorene uprave.

Postupci zapošljavanja: Nedostatak transparentnosti u zapošljavanju u zajednici većini je ljudi uvijek bio težak za razumijevanje. Odlučio sam pokrenuti istragu u tom pogledu s obzirom na velik broj zaprimljenih pritužbi.

Nakon te istrage poslao sam tematsko izvješće Europskom parlamentu, u kojem sam inzistirao na tome da se preporuči da u budućim natječajima koje će raspisati Europska komisija institucija kandidatima koji to zatraže omogući pristup vlastitim ispravljenim testovima. Predsjednica Europske komisije obvezala se slijediti ovu preporuku. Krajem 2000. Parlament je donio rezoluciju u kojoj poziva sve institucije i tijela Zajednice da slijede primjer Komisije.

Praćenje primjene prava Zajednice: Svrha ovog ispitnog postupka bila je osigurati prava podnositelja pritužbi u postupcima koje je Komisija pokrenula protiv država članica zbog kršenja prava Zajednice. U većini slučajeva taj je postupak pokrenut kao rezultat prethodne pritužbe građana. U mnogim pritužbama Ombudsmanu ti su podnositelji pritužbe izrazili opće nezadovoljstvo sporim postupkom Komisije i njezinim nedostatkom transparentnosti.

Predložio sam Komisiji da poveća transparentnost u postupanju s pritužbama građana i da podnositelju pritužbe pruži niz postupovnih jamstava. Komisija se obvezala donijeti odluku o postojanju povrede u roku od jedne godine. Prije donošenja odluke o arhiviranju jamčio je i da će se obratiti zviždaču radi mišljenja. Komisija je nedavno donijela uredbe o administrativnom postupku za rješavanje pritužbi koje su joj uputili građani kao čuvari Ugovora. To je korak naprijed na putu prema dobroj upravi.

Iskustvo nam pokazuje da se čini da je otvorena uprava, kao što je ona koja postoji u mnogim državama članicama, učinkovit alat protiv prijevara i korupcije, dok im zatvoreno i povjerljivo postupanje s javnim poslovima nudi mogućnosti. Zabrinut sam da oni koji se protive sve većim zahtjevima za otvorenost zanemaruju ovo vrlo bitno pitanje. Unatoč svojim argumentima i razlozima, njihovo tvrdoglavo protivljenje potrebnoj otvorenosti uprave EU-a otežava borbu protiv prijevara i korupcije.

Dragi prijatelji,

Ideal Europe građana bila je vizija Europske unije u kojoj su se poštovala temeljna prava i vladavina prava. Osim toga, uvjeren sam da građani teže otvorenoj, poštenoj upravi usmjerenoj na usluge. Taj cilj zahtijeva naporan rad jer još nije u potpunosti ostvaren.

Puno ti hvala na pažnji.