# „Nemasiranje pranja novca građana: događanje „Dos and don'ts of participation” koje organiziraju Europski gospodarski i socijalni odbor i Europski ured za okoliš - Autor: Europski ombudsman - Datum: 2023-11-13T00:00+01:00[Europe/Paris] - [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/speech/hr/177740) --- Dobro jutro i zahvaljujem Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Europskom uredu za okoliš što su me pozvali da razgovaram s vama. U središtu današnje rasprave je povjerenje građana u sposobnost donositelja odluka da pronađu održiva rješenja za velike izazove našeg doba. Ako demokratsko donošenje odluka ne donese rezultate, riskiramo da tu fazu prepustimo svjetskim autokratima. Ocjene zadovoljstva u donošenju odluka u državama članicama EU-a niske su i usko povezane u mjeri u kojoj građani osjećaju da imaju glas u političkom procesu. U nedavnom istraživanju [OECD-a](https://www.oecd-ilibrary.org/sites/b407f99c-en/1/3/1/index.html?itemId=/content/publication/b407f99c-en&_csp_=c12e05718c887e57d9519eb8c987718b&itemIGO=oecd&itemContentType=book) samo je trećina građana zrelih demokracija smatrala da će njihova vlada usvojiti mišljenja izražena u javnom savjetovanju. Zašto toliko ljudi smatra da su javna savjetovanja u biti lažna vježba? Za koga građani vjeruju da utječe na javnu politiku, ako ne i na njih? A ako javna savjetovanja ne mogu pružiti autentični glas koji građani zahtijevaju, što može? Iz pritužbi znam da su javna savjetovanja čest izvor frustracija, a posebno za građane koji nisu svjesni postupaka donošenja politika EU-a. Kako bi bila pravedna prema Europskoj komisiji, bila je na prvom mjestu u razvoju tog alata te s opsežnim i promišljenim pisanim smjernicama. Međutim, taj je alat riskirao da postane „okvir za provjeru", zadatak koji dužnosnici trebaju dovršiti između odbora za regulatorni nadzor i savjetovanja među službama. To je dovelo do, kao što je to vidio moj Ured, savjetodavnih dokumenata samo na engleskom jeziku; kratki rokovi za odgovore, razdoblja savjetovanja koja se podudaraju s velikim državnim praznicima; ili, u jednom slučaju, 122 785 potpisa u predstavci računaju se kao jedan doprinos. Ta vrsta javnog savjetovanja ne može se smatrati smislenom. Jedna od naših istraga odnosila se na savjetovanje o inicijativama Komisije za pomoć nezaposlenima za koje se činilo da ulažu najmanji mogući napor kako bi doprli do onih na koje bi te inicijative mogle utjecati. Prije pet godina, kada sam istraživao način na koji Europska agencija za sigurnost hrane upravlja rizikom, pokušao sam definirati kako izgleda smislen angažman. U osnovi bi trebao omogućiti građanima da razumiju kako i zašto se donose odluke. Trebao bi biti uključiv i uspostaviti ravnotežu među dionicima s ograničenim resursima i većim subjektima s dostatnim resursima. Ozbiljno shvaćanje tih načela može imati vrlo jasne i praktične posljedice. Pohvalno je da neke agencije nadoknađuju putne troškove i troškove smještaja organizacijama koje nemaju financijskih sredstava za sudjelovanje na sastancima dionika. Komisija je često brzo reagirala kako bi otklonila te nedostatke kada je o njima bila obaviještena. Ali nedostaje osnovni refleks sugerira birokratski način razmišljanja koji nagrade procesuiraju nad istinskim razgovorom. A to može dovesti do grupnog razmišljanja, gdje se nitko ne odupire i dovodi u pitanje konsenzus. Kao ministar Ujedinjene Kraljevine koji se jednom odrazio na posljedice ozbiljne pogreške u politici: „Glavni nedostatak u cijelom postupku bio je taj što su svi koji su u njega uključeni bili za to. U kamenici nije bilo mrlja. Nitko nije vidio da je cijeli koncept duhovit." Konzultacije bi uvijek trebale biti o tome da se osigura da u kamenici ima malo grita. Jedna od posljedica percipirane neiskrenosti javnih savjetovanja jest hraniti paranoju, uvjerenje da se stvarne odluke donose drugdje, što je rezultat tajnog utjecaja moćnih interesnih skupina. Odvajanje istine od fantazije nije uvijek lako. Zbog toga je propust institucija Unije da pravilno reguliraju sukobe interesa kao što su oni u slučajevima „rotirajućih vrata" toliko štetan. Naglasio sam to pitanje u svom radu jer vidim štetu koju to čini povjerenju. Percepcija da privatne korporacije imaju prevelik utjecaj na zakonodavne ishode etički je problematična i korozivna za demokraciju. Institucije su sada postrožile pravila i postupke za rotirajuća vrata, ali potrebne su daljnje mjere. Uvjerenje da su stajališta građana manje važna od onih snažnih privatnih interesa dovelo je do razočaranja tradicionalnim metodama osiguravanja tih stajališta. Suvremeni apetit za participativnijim i deliberativnijim načinima demokracije, kao što su skupštine građana, svjedoči o tome. Kada su građani ovlašteni izraziti svoja stajališta, odvagnuti dokaze, raspravljati sa svojim vršnjacima i usuglasiti preporuke, postignuti su impresivni rezultati. U mojoj je zemlji Skupština građana o ustavnoj reformi prije deset godina preporučila izmjenu ustava kako bi se omogućili istospolni brakovi, čime se utire put Irskoj da postane prva zemlja koja je legalizirala istospolne zajednice javnim glasovanjem 2015. Rasprave Skupštine postavile su temelje za iznimno građansku referendumsku kampanju, nešto što se ne bi smjelo uzimati zdravo za gotovo u doba sve veće političke polarizacije. Test tih demokratskih inovacija mjerilo je u kojoj se njihove rasprave zaista temelje na političkim odlukama. Kad sam prošle godine govorio na završnoj plenarnoj sjednici Konferencije o budućnosti Europe, kada su objavljene preporuke četiriju panela građana i građanki, upozorio sam da se „bez*jasnog djelovanja u vezi s tim idejama konferencija može smatrati samo politikom gesta, šupljom vježbom u „pranju građana".* Ovim se simpozijem žele pojasniti kriteriji na temelju kojih se može uočiti „pranje građana", pa bi jedno trebalo biti jasno -- da paneli, skupštine i forumi građana nisu fokusne skupine odvojene od činjeničnih dokaza na kojima se temelje i čiji je cilj dati legitimitet uobičajenom postupku donošenja politika. Postoji mnogo toga što se može učiniti kako bi se izbjegao ovaj ishod i znam da ćete o tome detaljnije raspravljati kasnije danas. Ali bilo je vrlo uzbudljivih eksperimenata, od kojih su se neki dogodili upravo u ovoj zemlji. Regionalna skupština njemačkog govornog područja u istočnoj Belgiji, koja je samo dva sata vožnje vlakom odavde, odlučila je osnovati stalno vijeće i skupštinu građana s neograničenim mandatom i preporukama o kojima regionalni parlament mora raspravljati u skladu sa zakonom. Te inovacije ne zamjenjuju i ne mogu zamijeniti institucije predstavničke demokracije, ali moraju podrazumijevati barem određeno odricanje od političke diskrecije i prihvaćanje elementa demokratskog poremećaja. Zaključci bi trebali imati značajan utjecaj na politiku, ali i same teme trebale bi biti smislene. Još ne znamo kakav će učinak imati 178 preporuka koje su izdali paneli građana i građanki Konferencije Europe. Europsko vijeće jednostavno je „primilo na znanje" izvješće Konferencije, a prihvat iz država članica bio je mlak. Komisija je sada institucionalizirala panele građana i građanki, od kojih se prvi bavi temama kao što su rasipanje hrane, mobilnost u svrhu učenja i virtualni svjetovi. One su same po sebi važne, ali jedva na vrhuncu ključnog europskog donošenja odluka. Zamislite umjesto toga panel od 200 nasumično odabranih europskih građana koji raspravljaju o svrsi europske političke zajednice ili o tome kako će se i pod kojim uvjetima EU proširiti na klub od 30 ili više članova ili o načinu na koji bi se institucije EU-a trebale reformirati? Činjenica da nam je to vjerojatno nezamislivo pokazuje da su čelnici EU-a daleko od smislene suradnje s građanima o najvažnijim pitanjima koja će oblikovati našu kolektivnu budućnost. Ne možemo igrati „pretpostavku" demokracije. Velike odluke o klimi, proširenju EU-a, migracijama, energiji sada se brzo donose, odluke koje će utjecati na buduće generacije i za koje je potreban glas i pristanak te generacije kako bi se osigurala njihova potpuna legitimnost. Hvala vam na pažnji i želim vam veliki simpozij.